Jedno je pitanje njihove povijesne autenticnosti, vremena nastanka, starosti i sl. U taj dio ne ulazim jer nisam naucnik. Mogu samo prihvatiti trenutno vazece naucne stavove. Oni govore u prilog tome da je vecina gnostickih evandjelja mladja od kanonskih, ali ne sva. Tomino evandjelje se smatra jednako starim kao i mladja kanonska evandjelja. Navodno se u ranoj crkvi vodila najozbiljnija rasprava o tome da se bas Tomino evandjelje kanonizira.
Njihova književna vrsta je drastično drukčija od NZ evanđelja. Četiri NZ evanđelja iznose kontinuirani narativ o povijesnoj osobi Isusu, od rođenja, preko službe, do smrti 1 uskrsnuća — kako Richard Bauckham kaže za NZ evanđelja: „Ovo je vrsta djela koju bi rani čitatelji shvatili kao biografiju." Nasuprot tome, gnostička evanđelja imaju vrlo malo narativa i ne pokušavaju prikazati Isusov povijesni život.
Radnja većinom nakon Isusovog uskrsnuća i prikazuju Isusa kako tada u dugim izlaganjima poučava svoje učenike o skrivenoj istini koja se temelji na ideji da je materijalni svijet stvorio zlonamjerni polubog...
Također, prema njima, Isus nije bio stvarni čovjek, nego je samo tako izgledao - došao je kao poslanik nepoznatog višnjeg Boga Oca da bi prosvijetlio ljude zarobljene u materijalnom svijetu i donio im spoznaju o njihovom pravom identitetu • Isus jest propovijedao one stvari koje NZ evanđelja govore, ali to je bila inferiorna poruka `za narod', a ona prava ezoterična poruka, potajno je prenesena gnostičkim učiteljima • Ovo je vjerojatno bio pokret protiv kojeg se apostol Ivan borio: , Jer iziđoše na svijet mnogi zavodnici koji ne ispovijedaju Isusa Krista koji dolazi u tijelu. To je zavodnik i Antikrist." (2. Ivanova 1,7) • Ukratko, interes gnostičkih evanđelja nije povijest, nego objava gnoze.
Samim time, daleko su manje pouzdani izvor o povijesnom Isusu, a postaju još manje pouzdani kada se ide čitati to malo narativnog materijala što iznose između gnostičkih propovijedi, npr. Petrovo evanđelje 10,39-41: • „Vojnici ugledahu tri čovjeka kako izlaze iz groba—dva podupiru srednjega, a iza njih ide križ—i glave ove dvojice dosezahu nebo, ali onome koga su vodili za ruku je prelazila nebo. I čuli su glas s neba gdje govori: `Jesi li propovijedao onima koji spavaju?' I stigao je odgovor s križa: 'Da.'" Zbog ovakvih fantastičnih scena, malo je bibličara koji gnostička evanđelja uzimaju za ozbiljno. Učenja su jednako čudna Tomin evanđelje završava sljedećim dijalogom – Petar kaže Isusu: „'Otjeraj Mariju, jer žene nisu dostojne vječnog života.' Isus reče: `Gle, ja ću je privući kako bih je učinio muškarcem, tako da i ona može postati muški duh, slična tebi. Kažem vam: Svaka žena koja sebe učini muškarcem, ući će u kraljevstvo nebesko.'" (Tomino evanđelje, logion 114)
Naravno, Ehrmanu je to sve legitimno, ali činjenice ne idu u prilog njegovim predstavama. No, njegov cilj ionako nije dolazak do istine, već guranje nečeg što se njemu sviđa i što on smatra da treba biti alternativa...
Posve drugo pitanje je njihovog sadrzaja, nevezano za vrijeme nastanka. Ta evandjelja jednostavno naglasavaju drugacije ucenje - monisticko. Ucenje da je Isus vec tu i sada, da je Kraljevstvo duha vec doslo. Poznate izreke iz Tominog evandjelja: Rascjepi drvo i ja sam tu, podigni kamen i mene ces naci. Kraljevstvo nije na nebu, jer bi vas ptice pretekle; Kraljvstvo nije u moru, jer bi vas ribe pretekle; ono je vec tu, ali ga ljudi ne vide itd.
Pa Isus u evanđeljima govori o tome, to nitko ne spori da je kraljevstvo među nama:
Lk 17: 20,21 - "Farizeji ga upitaše: "Kad se doći kraljevstvo Božje?" On im odgovori: "Kraljevstvo Božje neće doći sa sjajem vanjskim. Neće se govoriti: 'Ovdje je ili ondje.' Kraljevstvo je Božje među vama.""
Mi danas ne znamo jesu li to izvorne izreke Isusa Krista ili nisu. Kao sto jednako tako ne znamo da li kanonska evandjelja prenose istinite informacije ili naknadno umetnute podatke.
Znamo, imamo jako stare rukopise i na osnovu usporedbe zapažamo da su evanđelja autentična...
Ono sto je nama bitno za ovu raspravu jeste da sve u sto mi danas vjerujemo jeste samo naknadno tumacenje pojedine skole teoloske misli. I to da se neka druga teoloska interpretacija jednako tako moze uspostaviti bilo na tumacenju kanoskih, bilo vankanonskih tekstova.
Što bi ti rekao nekom tko izolira određene misli iz budizma i ignorira samu suštinu te napravi neko svoje viđenje i kaže, eto i mi imamo svoje tumačenje?
Jos pojednostavljenije receno, postojali su krscani koji su vjerovali u Krista i slijedili njegovo ucenje, a bez da su nuzno vjerovali u njegovo uskrsnuce u tijelu. I ta cinjenica nas ne bi trebala sablaznjavati. Nista vise od toga.
To je oksimoron. Ne može se vjerovati u Njegovo učenje, a istovremeno ga odbacivati. Vjerujem da su se neki tako izjašnjavali, ali ne mislim da su Ga slijedili...
