Prispodoba o bogatašu i Lazaru (Lk 16,19-31)
To je jedna narodna priča pomoću koje Isus pokazuje da je ovaj život jedina prilika da zaslužimo život vječni. Ni bogataš ni Lazar nisu stvarne ličnosti. Abraham po raznim poganskim vjerovanjima u kršćanstvu nema vodeću ulogu u raju, nego Petar. Priča završava zaključkom da treba slušati Toru i proroke, da je to stup naše vjere, a onaj koji ne drži Toru i ono što su govorili proroci, taj ne može ni ispravno razumjeti uskrsnuće, niti je njegova vjera ispravna, nego je temelji na izoliranim citatima iz Novog zavjeta.
"Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane!" (Lk 16,31)
Ne vodi Petar nikakvu vodeću ulogu u Raju, to vicevi samo.
To sam mislio za kasnije da odgovorim ovom što ne odgovara

, ali može i sada.
To, može da bude, ili realna priča, ili parabola, nije nekakva obična narodna priča.
Avram je praotac i Jevreja i svih naroda koji su poverovali, Avram je praotac Jevreja i po telu i po veri i zato je rodonačelnik Jevreja i zato je vrlo bitan za njihovu veru, zato Isus u toj svojoj priči (nebitno je da li je realna ili parabola) pominje Avrama kao nekog koji je verski vrlo bitan, i zato i imamo Avramovo naručje.
I, jedno od pitanja jeste, da li je to Raj ili je neka druga stvar u pitanju, jer su svi ljudi iz SZ posle smrti tela odlazili dušom u tamnice, zato je Isus posle smrti tela sišao svojom dušom u te tamnice. itd.
Definicija = Parabola (od grčke reči parabola – upoređivanje, primer) u književnosti je stilska figura ili slika. Slično kao basna ima isti cilj, da pouči, ali se ipak od nje razlikuje. U paraboli nosioci radnje su najčešće ljudi; opširnija je i pisana je uzvišenijim stilom; iskazuje neku uzvišenu istinu; poučava više šta ljudi treba da rade, za razliku od basne koja ukazuje više na ljudske poroke i mane. Paraboli je cilj da ukaže na neku
versku ili moralnu istinu. Radnja u paraboli je verovatna i podudara se sa stvarnim životom, jer su nosioci radnje ljudi. Kao i basna, parabola ima preneseno, alegorijsko značenje, samo što se u njoj alegorija ne razrešava kao što to ponekad izgleda u basni,
jer se lako može pogoditi. Isto kao i basna parabola može biti napisana u stihu ili prozi.
I, koja je onda to moguća verska i moralna istina kod ove parabole o Bogatašu i Lazaru, i kako se lako to može pogoditi

, pa, to je upravo to na kraju parabole:
31. A on mu reče: 'Ako ne slušaju Mojsija i proroka, neće
vjerovati, da tko ustane i od mrtvih.'
Šta ovo znači, pa, prvo, treba verovati u Mojsija i proroke, i, drugo, šta to treba verovati što piše kod Mojsija i proroka, pa, ovo :
27. (Bogataš) Onaj nastavi: 'Onda te molim, oče (Avram), pošlji ga (Lazara) u moju očinsku kuću!
28. Imam još pet braće, i neka ih opomene (Lazar), da ne dođu i oni na ovo mjesto muke!
Bogataš se mućio u paklu i kada je shvatio da ne može da primi neku utehu, onda je molio Avrama da pošalje Lazara da opomene njegove kako je njemu u paklu kako i oni ne bi došli u mesto muke u kome je on.
I, Avram odgovara :
29. Abraham reče: 'Imaju Mojsija i proroke: neka njih slušaju!'
Ipak, kao što Bog stalno opominje Jevreje da slušaju Mojsija i proroke tako isto i Avram upućuje na Mojsija i proroke.
I, Bogataš odgovara :
30. 'Ne, oče Abrahame', odgovori onaj. 'Ali ako im dođe tko od mrtvih, onda će se
obratiti.'
Ovo je nekako očekivani odgovor, jer, ako neko stvarno ustane iz mrtvih i posvedoči za kazne u paklu, valjda je očekivano da bi se neko
obratio, kako ne bi završio u paklu.
Ali, Avram odgovara :
31. A on mu reče: 'Ako ne slušaju Mojsija i proroka, neće
vjerovati, da tko ustane i od mrtvih.'
Avram odgovara da ne bi poverovali čak i ako neko ustane iz mrtvih i svedoči o paklenim mukama za zle ljude, zašto, zato što ne slušaju Mojsija i proroke, što znači da je apsolutno prvo potrebna vera u pakao i muke koja postoji kod Mojsija i proroka kako bi se
obratili i pokajali za grehe i kako ne bi otišli u pakao tamo gde je bio Bogataš.
Verska istina u ovoj paraboli jeste da kod Mojsija i proroka postoji vera da zle duše idu u pakao i muke.
Moralna istina u ovoj paraboli jeste, zbog toga što po Mojsiju i prorocima postoji pakao i muke za zle duše, onda je čoveku potrebno da se moralno
obrati od greha i zla, kako ne bi završio u paklenim mukama.
To je toliko jasna poruka ove parabole

.
Problem za adventiste i njihovu smrt duše posle smrti tela, jeste, što u ovoj paraboli stoji da su odmah posle smrt tela, duše Bogataša i Lazara postojale u tom zagrobnom životu gde postoji i raj i pakao.
U suštini, priča i jeste realna jer prikazuje stvarno stanje dobrih i zlih duša posle smrti tela, jer, ako to proističe iz zaključka, onda ono što dovodi do takvog zaključka mora da bude slično zaključku, to postoji i u logici, ako je zaključak nedvosmisleno jasan i istinit, onda i premise koje dovode do takvog zaključka treba da budu istinite i jasne.
Ti, ne moraš da odgovaraš na ovu moju poruku, Robi mora.
