10. Ne bojte se onih, koji doduše mogu ubiti tijelo, ali duše ne mogu ubiti! Nego se bojte onoga, koji može
dušu i tijelo pogubiti u paklu!
Čovek je sastavljen od tela i duše, i zato ovde i piše da samo celosan čovek i telom i dušom treba da se boji da će biti pogubljen u paklu.
Pogubljeno (= definicija, u suštini se odnosi na prestanak života i postojanja nekoga posle izvršenja ili smrtne kazne ili drugim slučajem kada se nekom oduzme život), i, ako se za dušu kaže se može pogubiti u paklu, i, ako je to smrt duše, i, ako duša i dalje postoji u paklu i trpi kazne za svoje zlo i greh, onda ne važi i nije tačno

ono što protestanti i adventisti tvrde da kada se kaže, smrt duše, da to znači, kada čovek umre telesno onda umire i duša zajedno sa telom i prestaje da postoji.
Zato je, smrt duše, duhovna kategorija i duhovna smrt zbog greha i zla i odvojenosti od Boga, i smrt duše je duhovna kazna u paklu, kao što i piše u gornjim stihovima, duša se pogubljuje duhovnom smrću u paklu.
Zato je duša i poseban entitet u odnosu na Božiji životni duh, duša ima svoju posebnu prirodu i suštinu različitu od prirode i suštine tela, jer, eto duša kao nešto posebno po sebi samoj, može da bude pogubljena u paklu i bez da treba Božiji životni duh kako bi dobila postojanje i prirodu, i, sa druge strane, ako Božiji životni duh treba da je u čoveku i telu kako bi dao život duši, i ako se duša i telo pogubljuju u paklu, onda je i Božiji životni duh zajedno sa dušom i telom u paklu i pogubljuje se u paklu zajedno sa telom i dušom, što je malo više problematično za verovati.
Božiji životni duh, to je ovaj stih dole kod stvaranja čoveka :
7. Tada načini Gospod Bog čovjeka (Adama) od praha zemaljskoga i udahnu mu u lice duh života. Tako postade čovjek živo biće (duša).
I, koliko razumem, protestanti i adventisti kažu, kada čovek umre telom Bog oduzima i vraća Sebi svoj životni duh i tako čovek u smrti i telom i dušom i duhom prestaje da postoji.
7. I prah se vrati u zemlju, onako, kako je bio, i duh se vrati k Bogu, koji ga je dao.
Ok, duh se vraća Bogu, ali, prvo, ovo gore vidi se da je duša u čoveku poseban deo čoveka koji se razlikuje od tela i koja ima svoju sopstvenu prirodu i suštinu i zato duša može da postoji i bez Božijeg duha, jer onda duša ne bi mogla da bude pogubljena u paklu .
Drugo, u vezi razlike između Božijeg što nam daje kod stvaranja i onoga što mi imamo kada smo stvoreni, ima na još nekim mestima, recimo ovde knjiga o Jovu 32. glava :
8. Ali samo
duh, koji je u čovjeku, samo
dah Svemoćnoga, urazumljuje ga.
8. But truly it is the
spirit in men, The
breath of Shaddai, that gives them understanding.
8. ἀλλὰ
πνεῦμά ἐστιν ἐν βροτοῖς,
πνοὴ δὲ Παντοκράτορός ἐστιν ἡ διδάσκουσα
8. אָ֭כֵן רֽוּחַ־ הִ֣יא בֶאֱנ֑וֹשׁ
וְנִשְׁמַ֖ת שַׁדַּ֣י תְּבִינֵֽם׃ (Jevreji)
...... nevertheless [is the] spirit it in/ a person and/ [the]
breath of [the] Almighty [which] it gives understanding/ them
Ovde se jasno vidi da je duh u čoveku poseban entitet u odnosu na dah Svemoćnog, čak se i reči razlikuju, duh čoveka, i dah Božiji, jer da bi dah Božiji urazumljavao čoveka, mora da bude u njemu neki deo koji će da primi i prihvati to urazumljenje, telo ne može

, jedino to može duh u čoveku.
23. Neka se vaš
duh, vaša
duša i vaše
tijelo posve bez prijekora sačuva za dolaska Gospodina našega Isusa Krista!
23. And may your
spirit and
soul and
body be preserved entire, without blame at the coming of our Lord Jesus Christ.
23. και ολοκληρον υμων το
πνευμα και η
ψυχη και το
σωμα αμεμπτως εν τη παρουσια του κυριου ημων ιησου χριστου τηρηθειη
Naše telo, i naš duh i duša, to je sve naše, pripada nama, deo je nas, i oni su posebni entiteti u nama, eto, gore, duša i duh posebni entiteti u odnosu na Božiji dah.
Onda, dalje, ovde kod Jov 34. :
14. Kad bi samo mislio na samoga sebe (Bog), kad bi uzeo natrag svoj
duh i svoj
dah:
14. If he set his heart upon man, [if] he gather unto himself his
spirit and his
breath;
14. εἰ γὰρ βούλοιτο συνέχειν καὶ τὸ
πνεῦμα παρ᾿ αὐτῷ κατασχεῖν
(ovde koliko vidim, spominje se samo, duh)
14. אִם־ יָשִׂ֣ים אֵלָ֣יו לִבּ֑וֹ רוּח֥וֹ
וְ֝נִשְׁמָת֗וֹ אֵלָ֥יו יֶאֱסֹֽף׃ (Jevreji)
https://www.abel-it.co.uk/hebrew/breath.html
Po svemu sudeći postoji razlika između Božijeg duha i daha, kao u stvaranju :
7. Tada načini Gospod Bog čovjeka (Adama) od praha zemaljskoga i
udahnu mu u lice
duh života. Tako postade čovjek
živo biće (duša).
7. And Jehovah God formed man of the dust of the ground, and
breathed into his nostrils the
breath of life; and man became a
living soul.
7. καὶ ἔπλασεν ὁ Θεὸς τὸν ἄνθρωπον, χοῦν ἀπὸ τῆς γῆς, καὶ
ἐνεφύσησεν εἰς τὸ πρόσωπον αὐτοῦ
πνοὴν ζωῆς, καὶ ἐγένετο ὁ ἄνθρωπος εἰς
ψυχὴν ζῶσαν
7. וַיִּיצֶר֩ יְהוָ֨ה אֱלֹהִ֜ים אֶת־ הָֽאָדָ֗ם עָפָר֙ מִן־ הָ֣אֲדָמָ֔ה וַיִּפַּ֥ח בְּאַפָּ֖יו
נִשְׁמַ֣ת חַיִּ֑ים וַֽיְהִ֥י הָֽאָדָ֖ם לְנֶ֥פֶשׁ חַיָּֽה׃
I, recimo, ovde, kada je bio Potop i stradanje :
22. Sve, što je imalo u sebi
dah života, sve, što je živjelo na suhu, pomrije.
22. all in whose
nostrils was the breath of the spirit of life, of all that was on the dry land, died.
22. καὶ πάντα, ὅσα ἔχει
πνοὴν ζωῆς, καὶ πᾶν, ὃ ἦν ἐπὶ τῆς ξηρᾶς, ἀπέθανε.
22. כֹּ֡ל אֲשֶׁר֩
נִשְׁמַת־ ר֨וּחַ חַיִּ֜ים בְּאַפָּ֗יו מִכֹּ֛ל אֲשֶׁ֥ר בֶּחָֽרָבָ֖ה מֵֽתוּ
all that [the] breath of [the] breath of life [was] in/ nostrils/ its from/ all that [was] on the/ dry ground they died
נִשְׁמַת־ ....... breath, who breathed, spirit, breathes, life, persons alive
https://biblehub.com/hebrew/5397.htm
Ovo, deluje kao da su ljudi u potopu pomrli i dahom i duhom kojim su stvoreni od Boga :
G’d blew into man some of the spirit prevailing in the highest regions on earth. Whereas the life force of the animals is described as נפש חיים, something abstract but originating in physical earth, man’s life force is called here נשמה, to alert us to the fact that the origin of this life force is not physical, has not been supplied by earth, in fact could not have been supplied by earth. Our verse illustrates what G’d had meant when He had announced that man would be בצלמנו כדמותנו, “in Our image, Our likeness.” (1,24). This is so in spite of the fact that sometimes man is equipped additionally with רוח and נפש. The expression נשמה is reserved exclusively for describing man, whereas the other two expressions, describing non-tangible animalistic forms of energy called “life-force,” are shared by man and beast. You may argue that the Torah describes all of the living creatures by invoking the term נשמה in Genesis 7,22. We are told there: כל אשר נשמת רוח חיים באפיו וגו', “every creature which had the soul and spirit of life in its nostrils… died.” We must understand that verse as meaning that man who possessed both a נשמה as well as רוח חיים, died.”
https://www.sefaria.org/Radak_on_Genesis.2.7.2?lang=bi&with=all&lang2=en
Te stradale ljude u potopu, posle se pominju ovde kod a.Petra :
18. Jer je i Krist jedanput za grijehe naše umro, pravedan za nepravedne, da nas privede k Bogu, ubijen doduše tijelom, ali oživljen Duhom.
19. U njemu je sišao i propovijedao duhovima, koji su bili u tamnici,
20. Koji su nekada bili nevjerni, kad su se u dane Noine oslanjali na dugotrpnost Božju, dok se je gradio kovčeg, u kojem se malo, to jest, osam duša, spasilo vodom.
5. Kad Gospod vidje, da je pokvarenost ljudi na zemlji bila velika i da je sve mišljenje i htijenje srca njihova svejednako išlo samo na zlo.
Duhovi nevernih ljudi koji su stradali u Potopu bili su u tamnicama, što je personifikacija za pakao, kazna za duhovnu smrt čoveka jeste pakao, slično kao gore navedeno kod zlih duša koje su pogubljene u paklu, i ovde gore je stih u kome je opisana pokvarenost i zlo ljudi pre Potopa.
Nije baš lako

raščivijati 100% tačno i literalno i lingvistički i smisaono sve to sa Božijim dahom i duhom životnim kojim je stvoren prvi čovek, zato je i toliko neophodno apostolsko i crkveno i duhovno predanje u Crkvi koje može pomoći da se razjasne sve ne baš te skroz 100% jasne stvari u tumačenju Svetog Pisma.
Tu, nažalost padaju protestanti, jer tvrdoglavo neće da prihvate crkveno sveto predanje, i apostolske učenike i svetitelje koji to predanje dodatno izgrađuju i stvaraju, a lepo su krenuli nećemo papstvo.