Besmrtnost duše

[CharisWhispers]

'Ljubav' želi svakog čovjeka spasiti od 'pakla'.

Strašno je ne biti jedno s 'Dobrim', a za 'bezumnike' je 'Dobri' pripravio 'mjesto', gdje će biti satjerani i izopćeni (ekskomunicirani).
Meni je logično, da 'Život' ne može ukinuti postojanje [COLOR=hsl(240,75%,60%)]voljene osobe[/COLOR], pa makar bio 'izdajica' i 'neprijatelj', jer bi bio Sam Sebi kontradiktoran.

A što bi tu bilo kontradiktorno?
Dobro, eto imamo neku progresiju, kažeš da je Bog pripravio "mjesto gdje će biti satjerani...". Moje pitanje za tebe: kakvo je to mjesto?

Jedan je čovjek posudio uže susjedu, koji ga je pri radu potrgao.
Želi mu kupiti novo uže, ali ovaj ne pristaje, nego hoće svoje i cijelo.

- Kako se s takvom tvrdoglavom osobom dogovoriti?

Zar misliš da je ta ilustracija usporediva na sve one koji će biti izgubljeni? Što kaže prispodoba o bogatašu i Lazaru? Da li je "bogataš" bio zainteresiran ili je djelovao kao da želi svoje "uže"?

'Život' je stvorio životinje i biljke s ograničenim vremenom trajanja, ali [COLOR=hsl(240,75%,60%)]osobe[/COLOR] ('anđele' i 'ljude') je stvorio na Svoju Sliku
bez mogućnosti prestanka postojanja.
Kada bi 'Život' stvorio osobe na Svoju Sliku s mogućnošću prestanka postojanja, onda bi 'Život' bio kontradiktoran Sam Sebi.

Tvoj argument nema čvrstu osnovu. Prateći tvoju logiku, trebao bih biti svemoguć jer sam, kao i svi mi, stvoren na Božju sliku, a s obzirom da je On svemoguć, po toj logici, i ja bih trebao biti takav...

Uništili su '[COLOR=hsl(0,75%,60%)]zlo[/COLOR]dusi', koji su podložni Bogu.
Mogući Lotovi zetovi su nastradali, a mogli su preživjeti.
Lotova je žena nastradala, a mogla je preživjeti.

"Zatim je Jahve pustio na Sodomu i Gomoru sumpor i oganj od Jahve, s neba." - Postanak 19:24 Gdje ti vidiš tu spomen na demone?

Učitelj je citirao 'Stari Zavjet' (Iz 66,24).

Pakao (Iz 'Katekizma')

1033
Ne možemo biti s Bogom sjedinjeni ako se slobodno ne odlučimo ljubiti Ga.
Ali, Boga ne možemo ljubiti ako teško griješimo protiv Njega, protiv svog bližnjega ili protiv nas samih:
»Tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga života« (1 Iv 3, 14-15).
Naš Gospodin upozorava nas da ćemo biti od Njega odijeljeni,
ako u teškim potrebama ne priskočimo u pomoć siromašnima i malenima, njegovoj braći.
Umrijeti u smrtnom grijehu, a da se čovjek za nj nije pokajao i prihvatio milosrdnu Božju ljubav,
znači, po svom slobodnom izboru, ostati zauvijek odijeljen od njega.
To je upravo stanje konačnog samoisključenja iz zajedništva s Bogom i s blaženicima koje označujemo riječju »pakao«.


1034
Isus često govori o »geheni«, o vatri »koja se ne gasi«, pripremljenoj onima koji do kraja života odbijaju vjerovati i obratiti se,
i gdje se istodobno može izgubiti duša i tijelo.
Isus teškim riječima navješćuje da će »poslati svoje anđele da pokupe sve [...] bezakonike i bace ih u peć ognjenu« (Mt 13, 41-42),
i da će izreći osudu: »Odlazite od [COLOR=hsl(240,75%,60%)]Mene[/COLOR], prokleti, u oganj vječni« (Mt 25, 41).

1035
Crkva u svom naučavanju potvrđuje opstojnost pakla i njegovu vječnost.
Duše onih koji umiru u smrtnom grijehu odmah nakon smrti silaze u pakao, gdje trpe paklene muke, »vječni oganj«.
Glavna se paklena muka sastoji u vječnom odjeljenju od Boga, u kojemu jedinome može čovjek naći život i blaženstvo,
za što je stvoren i za čime teži.

1036
Izjave Svetoga pisma i učenje Crkve o paklu poziv su na odgovornost kojom čovjek mora svoju slobodu upotrijebiti u cilju svoje vječne sudbine. Istodobno su hitan poziv na obraćenje: »Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu.
O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i [COLOR=hsl(240,75%,60%)]malo ih je koji ga nalaze[/COLOR]!«

(Mt 7, 13-14): »Budući da ne znamo ni dana ni časa, trebamo, na Gospodnju opomenu, ustrajno bdjeti kako bismo –
ispunivši jedini tijek našega zemaljskog života – zaslužili s Njim ući na svadbu i biti ubrojeni među blagoslovljene,
a ne da nam bude, kao zlim i lijenim slugama, zapovijeđeno odstupiti u vječni oganj i van u tminu, gdje ‘će biti plač i škrgut zubi’.«

1037
Bog nikoga ne predodređuje za pakao; za to je potrebno svojevoljno odvraćanje od Boga (smrtni grijeh) i ustrajanje u tome sve do kraja.
U euharistijskom slavlju i u dnevnim molitvama vjernika Crkva zaziva milosrđe Boga,
koji »neće da itko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju« (2 Pt 3, 9):
»Molimo, Gospodine, blagohotno primi ovaj žrtveni prinos nas Tvojih slugu i sve obitelji Svoje: obdari naše dane Svojim Mirom,
izbavi nas od vječne osude i ubroji nas među izabrane Svoje.«

Onda da pretpostavim da se slažeš s općeprihvaćenim stavovima. Međutim, čini se da postoji jedan izazov za tebe, jer u pokušajima da objasniš koncept koji podržavaš, često premašuješ te granice interpretirajući stvari na svoj način. Rimokatolička crkva podržava sljedeće: "Jer je doista pravedno u Boga, da uzvrati muku onima koji vas muče." 2. Sol 1:6.

- Tko bi [COLOR=hsl(240,75%,60%)]razuman[/COLOR] (anđeo i čovjek) izabrao [COLOR=hsl(0,75%,60%)]nepostojanje[/COLOR]?

Gotovo nitko. No to i nije pitanje koje treba postavljati jer se moja tvrdnja bazira na presudi, a ne na mom dojmu o Božjoj ljubavi.

Ne muči ih Ljubav.
Bez 'Ljubavi' nema ni Mira ni Radosti.
Ako sam mogao osvojiti 'jackpot', ali nisam htio uraditi potrebno, ne može me radovati neosvajanje.

Ni ne mislim da Bog uzima u ruke nekakvu žeravicu i da prži ljude, ali ako kreira strašan prostor gdje se ljudi pate, onda tu postoji određena odgovornost...

"Kazne pakla su vječne za one koji su zaslužili vječnu kaznu." Sv. Toma Akvinski (Summa Theologica, Supplement, Q. 97, Art. 5)

"Razmišljaj često o paklu. Ako osjetiš strah pred tim vječnim plamenovima, neka te to ne obeshrabri, već neka te potakne na promjenu života." Sv. Franjo Saleški (Uvod u pobožni život):

"Razmišljaj o paklu, gdje se duše muče u vječnom ognju i gdje nema nade o izbavljenju." Sv. Anselmo (O Razmišljanju o Božjem Strahu)

"Večeras sam se našla u paklu, kao što mi je bilo naloženo od Boga. To je mjesto mučenja; kako je užasno prostrano! Vrste muka koje sam vidjela: prva muka koja čini pakao jest vječna odvojenost od Boga..." Sv. Faustina Kowalska (Dnevnik, 741)

U svojim snovima, koji su često imali edukativni karakter za mladež, sv. Ivan Bosco opisuje vizije pakla, naglašavajući strahote i patnje koje čekaju grešnike. Sv. Ivan Bosco (Snovi Sv. Ivana Bosca)

"Vidjela sam demone i duše u paklu. Oh, koliko je to užasno mjesto! Nemoguće ga je opisati, nemoguće shvatiti koliko su muke tamo velike."Sv. Terezija Avilska (Život, 32):

Odakle im ovakva inspiracija?

Gospod jest odgovoran za sve što se događa, ali za činjenje zla (smrt, bolest, opsjednuća, prirodne katastrofe,...) su zaduženi 'zli anđeli'.

Također su krivi 'zli anđeli', koji su odgovorni 'Stvoritelju'.

Na ovo može biti odgovor: da i ne. Opet mogu citirati puno citata da dokažem i opovrgnem, ali izgleda da i nema previše smisla...

Kamen postoji, ali nema život.
Tko nije jedno sa 'Životom', taj ne može imati "život i blaženstvo".
I u vremenu i prostoru hodaju 'mrtvi'.

Kamen ne posjeduje percepciju, niti je sposoban osjećati...

Iv 5,25
Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas - sada je! - kad će mrtvi čuti Glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će.

Kad bi 'Život' mogao ubiti nepostojanjem ljubljeno stvorenje, ni tada to ne bi bilo jednostavno ostvariti.
Na primjer:
Moja majka ima smrtonosnu bolest i trpi stravične bolove skoro neprestano.
I tako godinama.
- Što mi predlažeš: da je eutanaziram?

Da se ostaviš lažne dihotomije.

Ne znam.

Nitko razuman, ponizan, iskrenog djetinjeg srca,...

- A da ga ubije Bog, onda to ne bi bilo 'sotonski'?

Ne, jer se radi o pravednoj presudi: "Jer je pisano: "Tako živ ja, govori Gospodin, meni će se pokloniti svako koljeno, i svaki će jezik slaviti Boga." Tako će dakle svaki od nas dati Bogu račun za sebe." Rim 14:11,12.

- Zašto ne bi Boga okrivili i za to, što neki završe u 'paklu'?

Zato što postoji sud i presuda.

Neka bude, da osobe ('anđeli' i 'ljudi') u 'paklu' prestanu postojati.
Pitanje:
- Što možeš 'ti' (Kristovi učenici, 'svjetlost svijeta',...) činiti, da 'ja' i 'drugi' ne završimo u 'paklu'?

Navještati poruku evanđelja...

 

[utopija]

+!
Pišemo o 'paklu', gdje po tebi 'duša' prestaje postojati i zato je 'smrtna'.
'Duša' čovjekova je po tebi 'duh'+'tijelo'.

A što bi tu bilo kontradiktorno?
Dobro, eto imamo neku progresiju, kažeš da je Bog pripravio "mjesto gdje će biti satjerani...". Moje pitanje za tebe: kakvo je to mjesto?

'Život' ne može usmrtiti, inače bi bilo kontradiktorno.
'Ljubav' ne može ne voljeti ili mrziti, inače bi bilo kontradiktorno.

Ne znam detalje o mjestu 'pakla', ali pretpostavljam:
da je tamno - bez 'Svjetla',
da je tužno - bez 'Radosti',
da je mrtvo - bez 'Života',
da je ružno - bez 'Ljepote',
da je gnjevno - bez 'Ljubavi',...

Zar misliš da je ta ilustracija usporediva na sve one koji će biti izgubljeni? Što kaže prispodoba o bogatašu i Lazaru? Da li je "bogataš" bio zainteresiran ili je djelovao kao da želi svoje "uže"?

Ilustracija je samo slikoviti prikaz tvrdoglave osobe.
Evo ti još jedne ilustracije za slikoviti prikaz neposlušne osobe.
Neki čovjek ima dva vola.
Jedan vol je poslušan, a drugi je neposlušan, jogunast, svojeglav...
- Što misliš, kojeg će vola izabrati za oranje njive i općenito za rad?

Mt 25,21/23
Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.'

(Ne bi bilo mudro) Glupo bi bilo 'jarcima' povjeriti nešto veće od sadašnjeg svijeta.

Tvoj argument nema čvrstu osnovu. Prateći tvoju logiku, trebao bih biti svemoguć jer sam, kao i svi mi, stvoren na Božju sliku, a s obzirom da je On svemoguć, po toj logici, i ja bih trebao biti takav...

Mt 17,20
Kaže im: "Zbog vaše malovjernosti. Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori:
'Premjesti se odavde onamo!', premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće."

Iv 10,34
Odgovori im Isus: "Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste!"

"Zatim je Jahve pustio na Sodomu i Gomoru sumpor i oganj od Jahve, s neba." - Postanak 19:24 Gdje ti vidiš tu spomen na demone?

Tumačenje 'Ljubavnog Pisma' treba biti u Duhu Svetom, a ne u 'pismoznanačkom stilu.
'Demoni' su podložni 'Stvoritelju', jer je On odgovoran za sve što se događa, ali nije direktno kriv.

Onda da pretpostavim da se slažeš s općeprihvaćenim stavovima. Međutim, čini se da postoji jedan izazov za tebe, jer u pokušajima da objasniš koncept koji podržavaš, često premašuješ te granice interpretirajući stvari na svoj način. Rimokatolička crkva podržava sljedeće: "Jer je doista pravedno u Boga, da uzvrati muku onima koji vas muče." 2. Sol 1:6.

2 Sol 1,3-10
Zahvaljivati moramo Bogu uvijek za vas, braćo, kao što dolikuje jer izvanredno raste vaša vjera i množi se ljubav svakoga od vas prema drugima,
tako da se mi sami po crkvama Božjim vama ponosimo zbog vaše postojanosti i vjere u svim progonstvima i nevoljama koje podnosite.
One su najava pravednog Suda Božjega: da ćete se naći dostojni kraljevstva Božjega za koje i trpite.
Jer pravo je da Bog vašim [COLOR=hsl(0,75%,60%)]mučiteljima mukom[/COLOR], a vama, mučenima, zajedno s nama spokojem uzvrati kad se Gospodin Isus objavi s nama,
zajedno s anđelima svoje moći, u ognju žarkome i osveti se onima koji [COLOR=hsl(0,75%,60%)]ne poznaju[/COLOR] [COLOR=hsl(240,75%,60%)]Boga[/COLOR] i ne pokoravaju se Evanđelju Gospodina našega Isusa.
Oni će biti [COLOR=hsl(0,75%,60%)]kažnjeni vječnom propašću[/COLOR], [COLOR=hsl(0,75%,60%)]daleko od [/COLOR][COLOR=hsl(240,75%,60%)]Lica Gospodnjega i od Slave Njegova Veličanstva[/COLOR],
kada - u onaj Dan - dođe da se proslavi u svojim svetima i da se prodiči u svima koji povjerovaše. Jer povjerovalo se svjedočanstvu našemu među vama.

- Što je sporno u tekstu sv. Pavla?
Ako se 'mučitelji' ne obrate i ne postanu 'ovce', mjerit će im se istom mjerom.

Gotovo nitko. No to i nije pitanje koje treba postavljati jer se moja tvrdnja bazira na presudi, a ne na mom dojmu o Božjoj ljubavi.

Može ovako pitanje:
- Tko bi '[COLOR=hsl(240,75%,60%)]razuman[/COLOR]' izabrao '[COLOR=hsl(0,75%,60%)]pakao[/COLOR]'?

Ni ne mislim da Bog uzima u ruke nekakvu žeravicu i da prži ljude, ali ako kreira strašan prostor gdje se ljudi pate, onda tu postoji određena odgovornost...

Sv. Toma Akvinski (Summa Theologica, Supplement, Q. 97, Art. 5)
Sv. Franjo Saleški (Uvod u pobožni život):
Sv. Anselmo (O Razmišljanju o Božjem Strahu)
Sv. Faustina Kowalska (Dnevnik, 741)
U svojim snovima, koji su često imali edukativni karakter za mladež, sv. Ivan Bosco opisuje [COLOR=hsl(240,75%,60%)]vizije[/COLOR] pakla, naglašavajući strahote i patnje koje čekaju grešnike. Sv. Ivan Bosco (Snovi Sv. Ivana Bosca)
Sv. Terezija Avilska (Život, 32):

Odakle im ovakva inspiracija?

Naravno, da je 'Ljubav' odgovorna za sve što se događa, pa i u 'paklu', gdje se 'osobe' vječno muče ili nestaju postojati.

Ne znam, spadaju li 'vizije' u inspiracije.
2 Kor 12,1-4
Hvaliti se treba? Ne koristi doduše ali - dolazim na [COLOR=hsl(240,75%,60%)]viđenje[/COLOR] i objave Gospodnje.
Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest godina - da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen [COLOR=hsl(240,75%,60%)]do trećeg neba[/COLOR].
I znam da je taj čovjek - da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - bio ponesen u raj i [COLOR=hsl(240,75%,60%)]čuo neizrecive riječi[/COLOR], kojih čovjek ne smije govoriti.

Na ovo može biti odgovor: da i ne. Opet mogu citirati puno citata da dokažem i opovrgnem, ali izgleda da i nema previše smisla...

Ok!

Kamen ne posjeduje percepciju, niti je sposoban osjećati...

Htio sam naglasiti razliku između 'postojati' i 'živjeti'.
Čovjek može postojati i biti 'hodajući mrtvac', ako ne prihvati 'Riječ', jer Krist je "Put, Istina i Život".
Za mene postoji i razlika između pojmova 'patiti se' i 'mučiti se'.

Da se ostaviš lažne dihotomije.

Dobro.
Evo jedno pitanje profesora iz srednje škole:
Na ratištu se nalaziš s teško ranjenim suborcem, koji će vrlo brzo umrijeti, jer je dobio po stomaku.
U velikim bolovima jauče, a neprijatelj dolazi i sve je bliže.
Sakriveni ste u plastu sijena.

Pitanje:
- Što ćeš učiniti:
a) pustit ćeš da jauče i da vas neprijatelj otkrije ili
b) ubit ćeš ga, jer će ionako brzo umrijeti?

Ne, jer se radi o pravednoj presudi: "Jer je pisano: "Tako živ ja, govori Gospodin, meni će se pokloniti svako koljeno, i svaki će jezik slaviti Boga." Tako će dakle svaki od nas dati Bogu račun za sebe." Rim 14:11,12.

Zato što postoji sud i presuda.

Bez komentara.

 

[kopitar]

čvrstu

Da postati će mo dionici njegove naravi.

 

[CharisWhispers]

+!
Pišemo o 'paklu', gdje po tebi 'duša' prestaje postojati i zato je 'smrtna'.
'Duša' čovjekova je po tebi 'duh'+'tijelo'.

Dobro, to gradivo smo utvrdili barem jedno deset puta do sada u svim našim raspravama.

'Život' ne može usmrtiti, inače bi bilo kontradiktorno.

Tvoje shvaćanje koncepta ljubavi je narušeno. Objasnio sam da uništenje grešnika ne suprotstavlja ljubavi, no ti i dalje osporavaš tu ideju. Uporno inzistiranje na tome da je nešto kontradiktorno neće donijeti nikakav napredak.

'Ljubav' ne može ne voljeti ili mrziti, inače bi bilo kontradiktorno.

Po zadnji put!
Bog kao utjelovljenje ljubavi ne isključuje mogućnost uništenja grešnika, jer Njegova ljubav također uključuje koncept pravde. Ljubav ne znači samo brižnost, nježnost i milosrđe, već i pravedno postupanje prema svima. U tom kontekstu, Bogova ljubav obuhvaća želju za ispravljanjem nepravdi i uspostavljanjem moralnog reda. Uništenje grešnika,
Dakle, nije izraz mržnje, već djelovanje pravednog Boga koji ispravlja zlo i štiti dobro.

Ne znam detalje o mjestu 'pakla', ali pretpostavljam:
da je tamno - bez 'Svjetla',
da je tužno - bez 'Radosti',
da je mrtvo - bez 'Života',
da je ružno - bez 'Ljepote',
da je gnjevno - bez 'Ljubavi',...

Pa kako se i takvo mjesto uklapa u tvoju predstavu o Bogu kao ljubavi?
Nelogično ti je ono što ja zastupam, ali ti je logično da ih Bog izolira na takvom mjestu...
Ti sad opet možeš tvrditi: da "jarci" ne ometaju "ovce" itd. ali, to nije odgovor na strašan ambijent.

Ilustracija je samo slikoviti prikaz tvrdoglave osobe.
Evo ti još jedne ilustracije za slikoviti prikaz neposlušne osobe.
Neki čovjek ima dva vola.
Jedan vol je poslušan, a drugi je neposlušan, jogunast, svojeglav...
- Što misliš, kojeg će vola izabrati za oranje njive i općenito za rad?

Kakve koristi za raspravu od ovakvih ilustracija? I evo, ja izaberem drugu opciju, i što sad?
Nije poanta da "pretresamo" ono oko čega smo složni i oko čega smo raspravili, nego oko logike stvari...

Mt 25,21/23
Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.'

(Ne bi bilo mudro) Glupo bi bilo 'jarcima' povjeriti nešto veće od sadašnjeg svijeta.

U usporedbi s opisima pakla i vječnih patnji, ovaj svijet se doima kao luksuzni hotel s pet zvjezdica...

Tumačenje 'Ljubavnog Pisma' treba biti u Duhu Svetom, a ne u 'pismoznanačkom stilu.
'Demoni' su podložni 'Stvoritelju', jer je On odgovoran za sve što se događa, ali nije direktno kriv.

Dobro je, neka si ti meni rekao... na ove argumente mogu samo "tapkati".

2 Sol 1,3-10
Zahvaljivati moramo Bogu uvijek za vas, braćo, kao što dolikuje jer izvanredno raste vaša vjera i množi se ljubav svakoga od vas prema drugima,
tako da se mi sami po crkvama Božjim vama ponosimo zbog vaše postojanosti i vjere u svim progonstvima i nevoljama koje podnosite.
One su najava pravednog Suda Božjega: da ćete se naći dostojni kraljevstva Božjega za koje i trpite.
Jer pravo je da Bog vašim [COLOR=hsl(0,75%,60%)]mučiteljima mukom[/COLOR], a vama, mučenima, zajedno s nama spokojem uzvrati kad se Gospodin Isus objavi s nama,
zajedno s anđelima svoje moći, u ognju žarkome i osveti se onima koji [COLOR=hsl(0,75%,60%)]ne poznaju[/COLOR] [COLOR=hsl(240,75%,60%)]Boga[/COLOR] i ne pokoravaju se Evanđelju Gospodina našega Isusa.
Oni će biti [COLOR=hsl(0,75%,60%)]kažnjeni vječnom propašću[/COLOR], [COLOR=hsl(0,75%,60%)]daleko od [/COLOR][COLOR=hsl(240,75%,60%)]Lica Gospodnjega i od Slave Njegova Veličanstva[/COLOR],
kada - u onaj Dan - dođe da se proslavi u svojim svetima i da se prodiči u svima koji povjerovaše. Jer povjerovalo se svjedočanstvu našemu među vama.

- Što je sporno u tekstu sv. Pavla?
Ako se 'mučitelji' ne obrate i ne postanu 'ovce', mjerit će im se istom mjerom.

Tekst nije sporan, sporna je tvoja logika. U pokušaju da obraniš svoje viđenje stvari radiš takve greške da se zapetljaš i onda umjesto da konkretno odgovaraš na pitanja u rabinskom stilu postavljaš pitanja, navodiš ilustracije i izbjegavaš suštinu rasprave... te ne bi ovo, te ne bi ono Ljubav radila, a onda što je sporno u "mukama" itd.

Može ovako pitanje:
- Tko bi '[COLOR=hsl(240,75%,60%)]razuman[/COLOR]' izabrao '[COLOR=hsl(0,75%,60%)]pakao[/COLOR]'?

Pažljivo čitaj, na to sam ti dao odgovor.

Naravno, da je 'Ljubav' odgovorna za sve što se događa, pa i u 'paklu', gdje se 'osobe' vječno muče ili nestaju postojati.

Napokon, malen korak za forum, ali veliki za ovu raspravu. Eto, sad kad si priznao, onda objasni kako se to uklapa u koncept ljubavi da ti ljudi trpe vječnu muku? Ja ne znam nikog od ljudi, a da je imalo normalan da bi tvrdio da netko mora patiti čitavu vječnost...

Ne znam, spadaju li 'vizije' u inspiracije.
2 Kor 12,1-4
Hvaliti se treba? Ne koristi doduše ali - dolazim na [COLOR=hsl(240,75%,60%)]viđenje[/COLOR] i objave Gospodnje.
Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest godina - da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen [COLOR=hsl(240,75%,60%)]do trećeg neba[/COLOR].
I znam da je taj čovjek - da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - bio ponesen u raj i [COLOR=hsl(240,75%,60%)]čuo neizrecive riječi[/COLOR], kojih čovjek ne smije govoriti.

Ok!

Ovo je pošteno.

Htio sam naglasiti razliku između 'postojati' i 'živjeti'.
Čovjek može postojati i biti 'hodajući mrtvac', ako ne prihvati 'Riječ', jer Krist je "Put, Istina i Život".
Za mene postoji i razlika između pojmova 'patiti se' i 'mučiti se'.

To je više pitanje stanja svijesti kod tih duša, a onda svega ostalog. Ako postoji jasna svijest u takvom stanju, onda postoji i patnja.

Dobro.
Evo jedno pitanje profesora iz srednje škole:
Na ratištu se nalaziš s teško ranjenim suborcem, koji će vrlo brzo umrijeti, jer je dobio po stomaku.
U velikim bolovima jauče, a neprijatelj dolazi i sve je bliže.
Sakriveni ste u plastu sijena.

Samo si prepakirao opet isti problem sa dihotomijom.

Pitanje:
- Što ćeš učiniti:
a) pustit ćeš da jauče i da vas neprijatelj otkrije ili
b) ubit ćeš ga, jer će ionako brzo umrijeti?

Vratio bih tvog profesora u klupu ako je živ.
Totalno neadekvatna analogija!

Bog nije ograničen ljudskim slabostima poput neznanja ili prisilnosti, pa Njegove odluke dolaze iz pozicije potpunog znanja i pravednosti, za razliku od odluka donesenih u hitnosti i pod pritiskom. Drugo, Božja ljubav uključuje pravdu koja nije samo kazna, već obnova reda, dok je ljudska odluka u ratu često usmjerena na minimiziranje neposredne štete. I još jedna stvar, koncept pakla povezan je s posljedicama slobodnog izbora i odgovornosti pojedinca, što ukazuje na dublju etičku dimenziju, nasuprot trenutačnoj fizičkoj situaciji na ratištu.

Ovako bi izgledala legitimna ilustracija:

Zamisli situaciju da si doktor u bolnici s ograničenim resursima tijekom prirodne katastrofe. Pred tobom je pacijent koji je neizlječivo bolestan i trpi neopisive bolove, a predviđeno trajanje njegovog života je vrlo kratko.

Pitanje:

Što ćeš učiniti: a) Nastaviti pružati osnovnu palijativnu skrb, poštujući prirodni tijek njegove bolesti i njegovog života, unatoč bolovima i neizbježnom ishodu,
ili b) Aktivno prekinuti njegov život, smatrajući da je to milosrdnije rješenje zbog njegovih bolova i kratkog preostalog vremena?

 

[Qala Davidov]

gledamo smisao poruke.
"Jer je plača za grijeh smrt; a milost Božja: "Život vječni u Kristu Isusu Gospodinu našemu."(Rim 6:23)

Što je "život vječni"?

 

[CharisWhispers]

Što je "život vječni"?

Ajde, ajde, znaš odgovor .
To je život u punini, oslobođen grijeha i smrtnosti, ispunjen Božjom ljubavlju, radošću i mirom.

 

[Cloud]

Mogu pozitivno ili konstruktivno paralelizirati s rečenim.
Zasad, samo ću malko preimenovati da se bolje razumijemo, ako možemo. Pa evo:

1
Fizičko tijelo je jedno i vjerujem da smo tu posve podudarni.

3
To što ti nazivaš duhovnim tijelom (duh) bi bilo ono što se drugdje zove "dvojnik" ili "utvarno tijelo koje je matrica za ovo fizičko".

3
To što si ti nazvao tek "polovicom duše" je u biti naša ovdje ljudska svjesnost sebe samih, naš ego, naša volja, naš racio, razum, pa i temperament. Znači to je svjesno razmišljajuće biće kojim uglavnom budan čovjek smatra sobom (to čak i onda kad se pogleda u ogledalo, upravo tim aspektom sebe kaže: to sam ja).

Gornje (tri) je čovjek, ljudsko biće kakvim ga poznajemo, kakvi su svi ljudi, po tim stvarima se i definiravaju kao ljudi.


2/3 A
Primjerice u lucidnom sanjanju, astralnim projekcijama ili izvantjelesnim iskustvima ova zadnja dva se spajaju i tada su kao jedno jedino.
1/2/3 A
Spajanje je moguće i na javi, dakako, ne samo tijekom spavanja i sanjanja.

4
To što si nazvao "srodnom dušom" bilo bi duh u smislu - novosavezno rečeno - kao koji se čovjek može "ozgor roditi" dok je još uvijek ono prethodno tri, ovdje živ na zemlji. To je duh prema duši ljudskoj....
Tada je svo četvoro-u-jedan pod "direkcijom" ovog četvrtoga koji je Pravi ili Istinski čovjek (u nama).
Taj je uvijek tu, ali tijekom ljudskog života najčešće i uobičajeno prepušta "kormilo" onom trećem - kod psihički zdravog čovjeka, pozemljara. Javlja se tek u ekstremnim slučajevima pomoći, usmjerenja ili pak - na zamolbu.
Kod nanovorođenog u Kristu, veza je puno jača, svjesnija, jednostavno je prisutna jer je i identitet pomaknut prema toj vezi.
U ovom času, moram priznati, meni još nije posve jasno postoji li jednoznačnost između 1/2/3 A i ovog četvrtog, osim da je vrlo bliska. I ostvaruje se uz pomoć Krista. Jedna stvar je ipak jasna - četvrti ima svoje vlastito tijelo i ono nije ni jedno od pobrojanih. Također, nigdje još nisam pronašla da je itko ikad kroz povijesti i igdje ikako povezivao tog četvrtog a da Krist nije bio u toj priči. Drevne nauke su svjesne ovog četvrtog aspekta, ali on se smatrao toliko božanskim da ništa o njemu nije moglo biti rečeno. I u tu povijesnu priču ušao je Isus otkrivajući upravo toga i sebe kao toga.


Ljudi uglavnom onog trećeg smatraju svojom dušom - kad sebe identificiraju s tim razumnim svojim bićem (ili dijelom); ili pak, ima nekih učenja koja bi drugoga prozvala dušom u smislu "animalnog čovjeka" kao "emocionalno-instinktivnog" stvorenja. Animalni nije od "animal" kao životanja, već je od "anima" kao animirajući princip: vitalitet. Znači, dvije "polovice duše" bi bile te dvije stvari, 2 i 3.
Kad se one spoje - a uglavnom su kod ljudi razdvojene iako međudjeluju praktički stalno - dobije se, kako sam i spomenula, integrirana duša... itd itd. Mislim da sam glavninu prenijela, ukratko svakako.

Dakako, ti se ne moraš posve složiti sa slikom kako sam ju predstavila.

Sad, da ipak malko povežem s temom: onaj četvrti jedini ima i može imati besmrtnost. On ima život vječni. To je jedina zaista besmrtna Duša koja je povezana s bilo kojim čovjekom, sa svakim. Svak ima "svoju", tj. svak ovdje je kako kažeš, povezan sa svojom "zlatnom niti"....
2 i 3 mogu opstajati jedno vrijeme, kako se kaže: u onostranom. To onostrano nije ni Raj ni Nebo, već... nepercibilno. Mogu opstajati "združeni" ili pak dolazi do razdvajanja. U oba slučaja... postupno se razlažu.... druga tema... osim ako je ostvarena ili pokrenuta integracija s četvrtim. (K tome, da ponovim: SVAK IMA tog četvrtog spremnog i taj će opstati, sa ovim sjećanjima ovdje ili bez njih).
1, dakako, bivajući fizički organizam ovog tijela, prestaje smrću tijela.

S obzirom da je ovo kršćanski forum, prirodno je upitati za ulogu Krista u cijeloj priči. Uloga je ta, kako sam već rekla, da nikad u povijesti niti jedna tradicija nema nikakvo učenje da itko može sam učiniti tu potpunu integraciju. To je moguće samo Božjim činom, činom Svevišnjega.
S obzirom da je iznad predstavljeno jedan pradrevni nazor tj. svjetonazor kojega su uvijek istinski vidjeoci i mudraci podržavali i naglašavali, podučavali, sasvim je razumljivo što su kroz povijest mnogi narodi, osobito domorodački tako brzo i žustro prihvaćali Isusa Krista, jer su u njegovim podukama pa i životu koji je vodio, vidjeli upravo jedan takav utjecaj. Ja sam Način ili Put, Istina i Život. Stablo Života i otvoreni put, staza prema tom Stablu: uzak put. Nukanja na zajedništvo, međusobnu podršku i velikodušno dijeljenje stvari nužnih za opstanak, međusoban rešpekt i ljubav, pa i ljubaznost, praštanje i nutarnja čistoća, i dakako vjera Svevišnjem Ocu/Majci koji je duh, čisti, roditeljski, skrbnički prema ljudskom biću...

Pozdrav Qala Davidov, hvala na iscrpnom komentaru i isprika što mi je ovoliko trebalo da odgovorim. Htio sam prvo postaviti određene istine koje smatram bitnima u temi koju sam napravio(Divine Truth, ako te zanima), što mi je oduzelo dosta vremena i energije, pa ti se stoga sada obračam.

Prvo bih samo samo želio reći da razumijem želju (koja je sasvim normalna) da neke nove informacije koje čujemo, ili su na drugi način prezentirane interpretiramo kroz uvjerenja i znanja koje već posjedujemo. To može biti i dobro i loše, ovisno o tome da li su znanja kojima raspolažemo u skladu s Istinom ili ne. Moje uvjerenje i osjećaj je da bi možda ipak bilo bolje novim informacijama, kad ih isprva čujemo, pristupiti "čiste ploče" u smislu da ih istražimo otvorenog uma i srce, sa što manje predrasuda i vlastitih interpretacija. Naravno, ovo se ne može u potpusnosti izbjeći jer svi mi doživljavamo svijet i istinu kroz vlastitu percepciju, koja u sebi sadrži određene istine i greške, ali mislim da je bitno biti toga svjestan.

Također, riječi su često nedovoljne i nemaju moć kako bi pravo opisale i iskazale duhovne i emocionalne istine, po meni je najbolje da ih se iskusi i doživi jer onda ćemo imati bolje shvaćanje što one jesu. Postoji i više značenja koje određene riječi mogu imati pa isto tako mislim da je bitno jasno definirati na što se misli. Ne znam jesam li dovoljno dobro objasnio neke od značenja riječi koje sam naveo pa bih sada želio malo detaljnije objasniti.

Sa točkama 1 i 2 se slažem, fizičko tijelo i duhovno tijelo je ono što svi mi imamo, a vjerujem da su oba stvorena kod začeća. te su paralelna dok smo budni, no dok spavamo , duhovno tijelo, zajedno s polovicom duše izlazi iz fizičkog i ima određena iskustva u duhovnim dimenzijama (to je ono što često zovu astralnim putovanjima). Što se tiče 3 ili polovice duše, moram samo objasniti da vjerujem kako Bog stvara cijelu dušu na svoju sliku, a duša se kod inkarnacije (dolaska na Zemlju zbog utjelovljenja) podjeli na dvije polovice. Te dvije polovice su ono što ja zovem "srodne duše", u New Age-u ih zovu "Twin Flames", to je osoba koja je naš savršeni ljubavni partner, fizička druga polovica, i to je samo jedna osoba, koju je Bog već predodredio za nas. Nažalost, zbog stanja čovječanstva, koje je "palo" zbog grijeha, većina nas ima emocionalne povrede s našim roditeljima, emocije straha, ljutnje, srama i tuge koji "farbaju" našu percepciju duše i zbog toga ne prepoznajemo tko je naša druga polovica i često završimo s osobom/osobama koje to nisu, nego samo reflektiraju naše povrede s roditeljima. Često se kaže kako sinovi ožene svoje majke, a kćeri očeve. Dakle, ono što vjerujem da je istina je da svaka osoba ima dva tijela (fizičko i duhovno) koja su vrlo sličnog izgleda i oboje imaju genetski kod, možemo se prepoznati u ogledalu. Ta tijela su spojena s i crpe energiju iz polovice duše. Druga polovica te duše je negdje drugdje u svemiru (ili na Zemlji) te je također spojena s dva tijela (fizičkim i duhovnim). Također vjerujem da je Bog tako napravio zakone da će se te dvije polovice kad tad sresti, bilo na Zemlji ili kasnije u duhovnom svijetu te potencijalno spojiti u jednu cjelinu, ovisno o tome kako se razviju u ljubavi. Samu dušu vidim kao "posudu" koja sadrži naše emocije, želje, strasti, namjere, žudnje, sjećanja, osjećaje, aspiracije, snove, nade, logiku, um, srce, osobnost, karakter, svjesnost itd...Neke od tih stvari mogu biti u skladu s ljubavi, a neke u skladu s greškom. Za rast i razvoj u ljubavi ključno je razlikovati jedno od drugoga te otpustiti greške.

Kod 4. točke se baš ne mogu složiti. Ono što mislim je da postoje određene greške u vezi "ponovnog rođenja", (kako se dolazi u to stanje i što ono jest) koje sam detaljnije objasnio u temi koju sam otvorio. No ukratko, ono što vjerujem da je pogrešna interpretacija kod kršćana je primanje ili prihvaćanje Krista s "ponovnim rođenjem". Ono što ja smatram prihvaćanjem Krista je u esenciji primanje Božje ljubavi, kroz strastevenu i iskrenu žudnju duše, kao emociju, krot preplavljujuće emocionalno iskustvo gdje smo preplavljeni osjećajem Božje ljubavi i prisutnosti te tuge koja nam krene izlaziti (plakanje). To je ono što ja smatram tek početkom osobnog odnosa s Bogom, a ne Isusom, jer ne vidim Isusa kao Boga, već kao brata, koji zna više od mene i koji me puno toga može podučiti. Za ponovno rođenje vjerujem da se događa kroz puno takvih emocionalnih iskustava s Bogom, gdje Bog toliko napuni našu dušu da se ona proširi i naraste te očisti od svih mogučih grijeha i njegovih uzroka, te postanemo novo biće, Božanska ljudska duša, i tada postajemo poput Krista, jer vjerujem da je on postigao to stanje na isti način kao što sam upravo opisao, u svojoj 30. godini. To je prilično težak proces(postoje određeni uvjeti i pravila kako ta Ljubav teče od Boga) koji traje određeno vrijeme i iziskuje da promijenimo i pročistimo, uz Božju pomoć, sve greške koje imamo u duši te od tog trena više ne iskusimo nikakvu bol, strah ili patnju, već samo ljubav, blaženstvo i istinu. To je stanje koje je dostupno svakome od nas i to je nešto čemu ja stremim.

Nadam se da je ovo bilo koliko - toliko razumljivo, i također želim sve najbolje!

 

[utopija]

+!

Zar misliš da je ta ilustracija usporediva na sve one koji će biti izgubljeni? Što kaže prispodoba o bogatašu i Lazaru? Da li je "bogataš" bio zainteresiran ili je djelovao kao da želi svoje "uže"?

Ostao sam dužan komentirati ovo dobro zapažanje.

Kazne za grijeh (iz 'Katekizma')
1472
Da bi se ovaj nauk i praksa Crkve shvatili, potrebno je imati u vidu da grijeh ima [COLOR=hsl(0,75%,60%)]dvostruku posljedicu[/COLOR].
Teški grijeh nas lišava zajedništva s Bogom čineći nas time nesposobnima da postignemo vječni život;
to se lišavanje zove »vječna kazna« za grijeh.
S druge strane svaki grijeh, pa i laki, povlači sa sobom nezdravu privrženost uz stvorenja,
koju treba čistiti bilo na ovoj zemlji bilo poslije smrti [COLOR=hsl(270,75%,60%)]u stanju[/COLOR] zvanom čistilište.
To čišćenje oslobađa od onoga što se naziva »vremenita kazna« za grijeh.
Ove dvije kazne ne smiju se shvaćati kao vrsta osvete koju Bog dosuđuje izvana, već kao posljedice same naravi grijeha.
Obraćenje koje proizlazi iz goruće ljubavi može postići potpuno očišćenje grešnika, tako da ne ostane više nikakve kazne.

1473
Oproštenje grijeha i obnova zajedništva s Bogom donose oproštenje vječnih kazni za grijeh. Vremenite kazne za grijeh ipak ostaju.
Strpljivo podnoseći patnje i svakovrsna iskušenja te, kada dođe dan, sučeljavajući se vedro sa smrću,
kršćanin treba da ove vremenite kazne za grijeh nastoji primiti kao milost; mora se truditi da djelima milosrđa i ljubavi,
te također molitvom i raznim pokorničkim činima potpuno odloži »starog čovjeka« i obuče »novog čovjeka«

Isus je pričao priču, dok još nije pretrpio Muku i svladavši '[COLOR=hsl(0,75%,60%)]smrt[/COLOR]' uskrsnuo, te otvorio 'Vrata Kraljevstva'
Siroti Lazar nije bio u 'Raju' nego u 'Abrahamovim rukama'
'Bogataš' nije [COLOR=hsl(0,75%,60%)]sebičan[/COLOR] i nije vječno izgubljen, jer trpi 'čišćenje', koje također nije ugodno.

Tvoje shvaćanje koncepta ljubavi je narušeno. Objasnio sam da uništenje grešnika ne suprotstavlja ljubavi, no ti i dalje osporavaš tu ideju. Uporno inzistiranje na tome da je nešto kontradiktorno neće donijeti nikakav napredak.

Nikakav 'napredak' ne očekujem u komunikaciji s 'forumašima', nego samo iznosim svoja mišljenja i tumačenja.
Kada bi 'Život'/''Ljubav' mogao nekoga direktno ubiti ili biti odgovoran za prestanak postojanja neke osobe, to bi po meni bilo kontra "Ne ubij!".
U stilu:
"Prijatelju, da se ne mučiš, učinit ću, da prestaneš postojati. Ništavilost."

Pitanja za odgovor:
- Ako je znao za neke 'anđele', da će postati 'izdajice', 'neposlušni buntovnici', 'neprijatelji',...,
[COLOR=hsl(240,75%,60%)]zašto ih je uopće stvorio[/COLOR]?

- Ako zna, tko će od ljudi kako živjeti, zašto dopušta da netko završi u 'paklu',
[COLOR=hsl(240,75%,60%)]kad ga je mogao 'uspavati' kao bebu, dok još nije počinio nijedan grijeh[/COLOR]?


Mt 25,41
Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od Mene, prokleti, u [COLOR=hsl(0,75%,60%)]oganj vječni[/COLOR], [COLOR=hsl(240,75%,60%)]pripravljen[/COLOR] đavlu i anđelima njegovim!

- Hoće li 'oganj vječni' prestati postojati, kad sve osobe 'u njemu' nestanu?

Pa kako se i takvo mjesto uklapa u tvoju predstavu o Bogu kao ljubavi?
Nelogično ti je ono što ja zastupam, ali ti je logično da ih Bog izolira na takvom mjestu...
Ti sad opet možeš tvrditi: da "jarci" ne ometaju "ovce" itd. ali, to nije odgovor na strašan ambijent.

U usporedbi s opisima pakla i vječnih patnji, ovaj svijet se doima kao luksuzni hotel s pet zvjezdica...

Jednome može moje razmišljanje biti logično, drugome tvoje razmišljanje, a trećem ni moj ni tvoje.

- [COLOR=hsl(0,75%,60%)]Zašto[/COLOR] je strašan?

Mt 10,11-15
U koji god grad ili selo uđete, razvidite tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete.
Ulazeći u kuću, zaželite joj mir. 13 Bude li kuća dostojna, neka mir vaš siđe na nju.
Ne bude li dostojna, neka se mir vaš k vama vrati.
Gdje vas ne prime i ne poslušaju riječi vaših, iziđite iz kuće ili grada toga i prašinu otresite sa svojih nogu.
Zaista, kažem vam, [COLOR=hsl(240,75%,60%)]lakše [/COLOR]će biti zemlji sodomskoj i gomorskoj na Dan sudnji [COLOR=hsl(0,75%,60%)]negoli gradu tomu[/COLOR].

- [COLOR=hsl(0,75%,60%)]Zašto[/COLOR] će nekima biti '[COLOR=hsl(240,75%,60%)]lakše[/COLOR]' i što to uopće znači?

Pažljivo čitaj, na to sam ti dao odgovor.

Naravno, nitko 'razuman' ne bi želio biti nesretan, završiti u 'paklu', ne postojati,...
Nije vezano za temu i ne treba odgovarati na pitanje, ali i 'kršćanin' može biti 'bezakonik' i 'bezumnik'.
- Ali [COLOR=hsl(0,75%,60%)]zašto[/COLOR] je netko 'bezumnik' i [COLOR=hsl(0,75%,60%)]kako[/COLOR] se postaje?

Mt 7,22-23
[COLOR=hsl(0,75%,60%)]Mnogi[/COLOR] će me u onaj dan pitati:
'Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u Tvoje Ime [COLOR=hsl(240,75%,60%)]prorokovali[/COLOR], u Tvoje Ime đavle [COLOR=hsl(240,75%,60%)]izgonili[/COLOR], u Tvoje Ime [COLOR=hsl(240,75%,60%)]mnoga čudesa činili[/COLOR]?'
Tada ću im kazati: '[COLOR=hsl(0,0%,0%)]Nikad[/COLOR] vas nisam [COLOR=hsl(240,75%,60%)]poznavao[/COLOR]! Nosite se od Mene, [COLOR=hsl(0,75%,60%)]vi bezakonici[/COLOR]!'

Napokon, malen korak za forum, ali veliki za ovu raspravu. Eto, sad kad si priznao, onda objasni kako se to uklapa u koncept ljubavi da ti ljudi trpe vječnu muku? Ja ne znam nikog od ljudi, a da je imalo normalan da bi tvrdio da netko mora patiti čitavu vječnost...

Ne tvrdim, da sam 'normalan' i 'logičan', nego samo objašnjavam svoj stav.
Ništa čudno, ako ljudi nemaju isti koncept ljubavi.

Zamisli situaciju da si doktor u bolnici s ograničenim resursima tijekom prirodne katastrofe. Pred tobom je pacijent koji je neizlječivo bolestan i trpi neopisive bolove, a predviđeno trajanje njegovog života je vrlo kratko.

Pitanje:

Što ćeš učiniti: a) Nastaviti pružati osnovnu palijativnu skrb, poštujući prirodni tijek njegove bolesti i njegovog života, unatoč bolovima i neizbježnom ishodu,
ili b) Aktivno prekinuti njegov život, smatrajući da je to milosrdnije rješenje zbog njegovih bolova i kratkog preostalog vremena?

Evo još jedna moguća situacija:
'Ja' upozorim podređene vojnike, da ne idu u označeno minsko polje,
ali jedan ipak ode zbog nekog glupog razloga i ostane ivalid bez nogu i šaka, a geleri u glavi stvaraju stalnu bol i zato koristi morfij.


Nijednom čovjeku ne bih skratio njegov život bez obzira na bolnu situaciju.

 

[CharisWhispers]

+!

Ostao sam dužan komentirati ovo dobro zapažanje.

Kazne za grijeh (iz 'Katekizma')
1472
Da bi se ovaj nauk i praksa Crkve shvatili, potrebno je imati u vidu da grijeh ima [COLOR=hsl(0,75%,60%)]dvostruku posljedicu[/COLOR].
Teški grijeh nas lišava zajedništva s Bogom čineći nas time nesposobnima da postignemo vječni život;
to se lišavanje zove »vječna kazna« za grijeh.
S druge strane svaki grijeh, pa i laki, povlači sa sobom nezdravu privrženost uz stvorenja,
koju treba čistiti bilo na ovoj zemlji bilo poslije smrti [COLOR=hsl(270,75%,60%)]u stanju[/COLOR] zvanom čistilište.
To čišćenje oslobađa od onoga što se naziva »vremenita kazna« za grijeh.
Ove dvije kazne ne smiju se shvaćati kao vrsta osvete koju Bog dosuđuje izvana, već kao posljedice same naravi grijeha.
Obraćenje koje proizlazi iz goruće ljubavi može postići potpuno očišćenje grešnika, tako da ne ostane više nikakve kazne.

1473
Oproštenje grijeha i obnova zajedništva s Bogom donose oproštenje vječnih kazni za grijeh. Vremenite kazne za grijeh ipak ostaju.
Strpljivo podnoseći patnje i svakovrsna iskušenja te, kada dođe dan, sučeljavajući se vedro sa smrću,
kršćanin treba da ove vremenite kazne za grijeh nastoji primiti kao milost; mora se truditi da djelima milosrđa i ljubavi,
te također molitvom i raznim pokorničkim činima potpuno odloži »starog čovjeka« i obuče »novog čovjeka«

Isus je pričao priču, dok još nije pretrpio Muku i svladavši '[COLOR=hsl(0,75%,60%)]smrt[/COLOR]' uskrsnuo, te otvorio 'Vrata Kraljevstva'
Siroti Lazar nije bio u 'Raju' nego u 'Abrahamovim rukama'
'Bogataš' nije [COLOR=hsl(0,75%,60%)]sebičan[/COLOR] i nije vječno izgubljen, jer trpi 'čišćenje', koje također nije ugodno.

Dobro je da navodiš sve to, možda nam nešto i ostane za raspravu nakon Kristovog 2. dolaska . Stvarno nemam ni vremena ni volje sad raspravljati o konceptu čistilišta. Usput, ne znam kako ti se takav proces uklapa u koncept Ljubavi. To je kao ono: sine volim te, ali da bi ušao u dom moj, prije toga, "moram te dobro speglat. Vidiš da si prašnjav..." Ako im Kristova žrtva nije dovoljna, onda ni duhovni "popravni ispit" ne pomaže previše...

Nikakav 'napredak' ne očekujem u komunikaciji s 'forumašima', nego samo iznosim svoja mišljenja i tumačenja.

A vidim.

Kada bi 'Život'/''Ljubav' mogao nekoga direktno ubiti ili biti odgovoran za prestanak postojanja neke osobe, to bi po meni bilo kontra "Ne ubij!".
U stilu:
"Prijatelju, da se ne mučiš, učinit ću, da prestaneš postojati. Ništavilost."

Nije kontra, jer ne ubi je dio Božje zapovjedi koja brani zločin ubojstva. Drugo, tu se na prvom mjestu ne radi o tome da se netko muči, pa eto da mu se skrate muke, nego je stvar u presudi. Kao što sam i ranije citirao: "Plaća za grijeh je smrt."

Pitanja za odgovor:
- Ako je znao za neke 'anđele', da će postati 'izdajice', 'neposlušni buntovnici', 'neprijatelji',...,
[COLOR=hsl(240,75%,60%)]zašto ih je uopće stvorio[/COLOR]?

Ovo kao da smo žvakali od ranije. Odgovor: iz ljubavi.

- Ako zna, tko će od ljudi kako živjeti, zašto dopušta da netko završi u 'paklu',
[COLOR=hsl(240,75%,60%)]kad ga je mogao 'uspavati' kao bebu, dok još nije počinio nijedan grijeh[/COLOR]?

Zato što bi to bilo kršenje tuđg prava na izbor (slobode). Sva stvorenja moraju biti slobodna u svojim izborima, ali i odgovorna za ono što rade.

Mt 25,41
Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od Mene, prokleti, u [COLOR=hsl(0,75%,60%)]oganj vječni[/COLOR], [COLOR=hsl(240,75%,60%)]pripravljen[/COLOR] đavlu i anđelima njegovim!

- Hoće li 'oganj vječni' prestati postojati, kad sve osobe 'u njemu' nestanu?

Da, gori dok ima što gorjeti, nakon toga oganj se gasi.

Jednome može moje razmišljanje biti logično, drugome tvoje razmišljanje, a trećem ni moj ni tvoje.

- [COLOR=hsl(0,75%,60%)]Zašto[/COLOR] je strašan?

Mt 10,11-15
U koji god grad ili selo uđete, razvidite tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete.
Ulazeći u kuću, zaželite joj mir. 13 Bude li kuća dostojna, neka mir vaš siđe na nju.
Ne bude li dostojna, neka se mir vaš k vama vrati.
Gdje vas ne prime i ne poslušaju riječi vaših, iziđite iz kuće ili grada toga i prašinu otresite sa svojih nogu.
Zaista, kažem vam, [COLOR=hsl(240,75%,60%)]lakše [/COLOR]će biti zemlji sodomskoj i gomorskoj na Dan sudnji [COLOR=hsl(0,75%,60%)]negoli gradu tomu[/COLOR].

- [COLOR=hsl(0,75%,60%)]Zašto[/COLOR] će nekima biti '[COLOR=hsl(240,75%,60%)]lakše[/COLOR]' i što to uopće znači?

Nije nam otkriveno sve da znamo, ne želim ni špekulirati previše po tom pitanju.

Ne tvrdim, da sam 'normalan' i 'logičan', nego samo objašnjavam svoj stav.
Ništa čudno, ako ljudi nemaju isti koncept ljubavi.

Pa ni ti koji vjeruješ u tako nešto ne zagovaraš vječne muke, nitko to ne zagovara, a opet se vjeruje da je Bog u svojoj ljubavi dozvolio, organizirao tako nešto...

Evo još jedna moguća situacija:
'Ja' upozorim podređene vojnike, da ne idu u označeno minsko polje,
ali jedan ipak ode zbog nekog glupog razloga i ostane ivalid bez nogu i šaka, a geleri u glavi stvaraju stalnu bol i zato koristi morfij.


Nijednom čovjeku ne bih skratio njegov život bez obzira na bolnu situaciju.

A sad se stavi u situaciju da si sudac i da je taj nastradali vojnik počinio zločine zbog kojih je propisana smrtna presuda.

 

[utopija]

+!

Da, gori dok ima što gorjeti, nakon toga oganj se gasi.

Ako 'izgore' (nestanu) osobe, ipak je 'oganj' vječan.

Mt 18,8
Pa ako te ruka ili noga sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe.
Bolje ti je ući u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni.

Nije nam otkriveno sve da znamo, ne želim ni špekulirati previše po tom pitanju.

'Kmečavci' i 'galamdžije' se muče, ali ne znamo koliko i kako.

Pa ni ti koji vjeruješ u tako nešto ne zagovaraš vječne muke, nitko to ne zagovara, a opet se vjeruje da je Bog u svojoj ljubavi dozvolio, organizirao tako nešto...

Muka je vječna, a kao što su 'stanovi' spremljeni za Kristove, tako je osigurano 'mjesto' i za 'buntovne jarce'.

Iv 14,2
U domu Oca Mojega ima mnogo stanova.
Da nema, zar bih vam rekao: 'Idem pripraviti vam mjesto'?

A sad se stavi u situaciju da si sudac i da je taj nastradali vojnik počinio zločine zbog kojih je propisana smrtna presuda.

Nikada nikome ne bih propisao smrtnu presudu niti bih je izvršio ili dao izvršiti, čak i da je 'najgori' čovjek, koji je ikada živio.

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sažetak

1. '[COLOR=hsl(0,75%,60%)]Smrt[/COLOR]' je posljedica grijeha 'izdaje' i 'neposlušnosti', a [COLOR=hsl(0,75%,60%)]zli 'anđeli' imaju moć smrti[/COLOR], jer su kontaminirali svijet poput 'Pandorine kutije'.

Iz 11,6-9
Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će vodit'.
Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu k'o govedo.
Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje.
Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora.

Heb 2,14-15
Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso,
i sam On tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla,
pa oslobodi one koji - od straha pred smrću - kroza sav život bijahu podložni ropstvu.

2. '[COLOR=hsl(240,75%,60%)]Bog[/COLOR]' nije 'Bog mrtvih', nego [COLOR=hsl(240,75%,60%)]živih[/COLOR], pa makar stanje preminulih prije Kristovog Uskrsnuća uspoređivali ljudskom terminologijom kao 'san'.
Ako netko spava, onda sigurno postoji.

3. Ljudska 'karoserija' (raspadljivo tijelo) nije bitna, nego je bitan 'vozač' i 'motor'.
[COLOR=hsl(240,75%,60%)]Na 'Sliku Božju' smo stvoreni.[/COLOR]

4. Biljke i životinje imaju dušu, a kad bi 'Ljubav' odlučila, da pčelama dadne također 'živu dušu',
onda bi mogle donositi odluke kako će živjeti.
Neke pčele bi mogle odlučiti, da će ići na izmet i razno smeće, ali takve (ako su tvrdoglavo nedokazane),
po uskrsnuću ne bi mogle biti na '[COLOR=hsl(240,75%,60%)]Gozbi[/COLOR]' u '[COLOR=hsl(240,75%,60%)]Kraljevstvu[/COLOR]'.

 

[CharisWhispers]

+!

Ako 'izgore' (nestanu) osobe, ipak je 'oganj' vječan.

Mt 18,8
Pa ako te ruka ili noga sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe.
Bolje ti je ući u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni.

Pa vidi ovako, kad se spomene "vječna vatra" u Bibliji, kao u Mateju 18:8, bitno je zaroniti dublje u što to zapravo znači. Biblija kaže da vatra gori vječno, ali ne naglašava da će ljudi gorjeti u njoj bez kraja. Pogledajmo Psalam 68:2, gdje se govori: "Kao što se vosak topi od lica vatre, tako će zli izginuti od Božjeg prisustva." Vosak se topi i nestaje, ne gori vječno.

Zatim, u Izaiji 1:28-31, spominje se kako će odmetnici biti satrti, kao kučina koja brzo izgori. To sugerira potpuno uništenje, ne vječno mučenje.

Juda 1:7 uspoređuje sud nad Sodomom i Gomorom s "ognjem uništenja za vječnost". Znamo da na mjestima gdje su bili Sodom i Gomor danas nema vječne vatre. To je bio primjer uništenja bez povratka.

Onda, pogledajmo Izaiju 66:24, gdje se govori o leševima i crvima koji ih jedu. Ako su to samo leševi, kako mogu osjećati vječnu bol? To je slika konačnog uništenja, ne vječnog mučenja.

Otkrivenje 20:10 može zvučati kao da će mučenje biti vječno, ali ako usporedimo s ostatkom Biblije, jasno je da "vječno" često označava trajanje posljedica, ne procesa. Kao kad Otkrivenje 14:11 govori o dimu koji se diže "u vjekove vjekova", to je više o trajanju posljedica grijeha koji su uništeni.

Evo ti još par primjera što koristim u svojim tekstovima pa obrati pažnju:

Vječni rob (2. Mojsijeva 21:6) – ukazuje na robstvo koje traje do kraja robova života.

Vječni sud (Jevrejima 6:2) – odnosi se na sud čije su posljedice trajne i nepromjenjive.

Vječno svećenstvo Arona (1. Dnevnika 23:13) – svećenstvo koje je trajalo do uspostave Novog Saveza kroz Isusa Krista.

Vječno spasenje (Hebrejima 5:9) – spasenje koje ima trajne učinke za one koji su spašeni.

Vječna kazna (Matej 25:46) – kazna čiji su učinci trajni, ne proces koji traje vječno.

Zaključak:
Kada Biblija koristi pojam "vječni", često se odnosi na trajnost posljedica ili učinaka, a ne na beskonačno trajanje samog procesa.

'Kmečavci' i 'galamdžije' se muče, ali ne znamo koliko i kako.

Muka je vječna, a kao što su 'stanovi' spremljeni za Kristove, tako je osigurano 'mjesto' i za 'buntovne jarce'.

Ne možeš u isto vrijeme ne znati koliko dugo traje i znati da je vječna, to je kontradiktorno. Ili je privremena ili je vječna.

Iv 14,2
U domu Oca Mojega ima mnogo stanova.
Da nema, zar bih vam rekao: 'Idem pripraviti vam mjesto'?

Nikada nikome ne bih propisao smrtnu presudu niti bih je izvršio ili dao izvršiti, čak i da je 'najgori' čovjek, koji je ikada živio.

Sudac donosi odluke u skladu s pravilima zakona, a ne prema osobnim sklonostima. Da nije tako, besmisleno bi bilo što je Krist umro za sve nas (Iv 3:16)...

 

[Qala Davidov]

Ajde, ajde, znaš odgovor .
To je život u punini, oslobođen grijeha i smrtnosti, ispunjen Božjom ljubavlju, radošću i mirom.

Poznavanje Boga i Krista kojega posla. To je ono što je "život vječni".

Biblija kaže da vatra gori vječno, ali ne naglašava da će ljudi gorjeti u njoj bez kraja.

Vatra koja gori i ne izgara je vatra Božje Ljubavi. Da plamtimo užareni Njegovom ljubavi.

Sav grijeh će biti satrt i spržen njome i na mjesto gdje je nekad bio grijeh će doći čistota ljubavi koju Bog daruje svakome, pa i grešniku.
Jer Bog ne pravi razliku i daje svima i pravednima i nepravednima.
Drugim riječima: uništit će grijeh, ali ne i grešnika.
Jer, grešnika neće i ne može ni biti jer nema grijeha - već jedino ljubav osta, a onaj kojemu je oprošteno ne može se više prozivati grešnikom, već oproštenim, obnovljenim i čistim. Novim kakav će i biti. To je MOĆ i SILA koja je Ljubav.

 

[Qala Davidov]

Što se tiče 3 ili polovice duše, moram samo objasniti da vjerujem kako Bog stvara cijelu dušu na svoju sliku, a duša se kod inkarnacije (dolaska na Zemlju zbog utjelovljenja) podjeli na dvije polovice. Te dvije polovice su ono što ja zovem "srodne duše", u New Age-u ih zovu "Twin Flames", to je osoba koja je naš savršeni ljubavni partner, fizička druga polovica, i to je samo jedna osoba, koju je Bog već predodredio za nas.

Duša se ne podijeli pri dolasku (fifti-fifti) ovdje, već tek isturi fragment sebe koji ti zoveš tobom dok ostatak ostaje... gdje već ostaje, nebitno sad. Ta "srodna duša" o kojoj pričaš je taj "veći dio" onoga tko tvoja Duša u cjelovitosti jeste. I ona nije ovdje "utjelovljena" ni u kome drugome na zemlji. Može eventualno nečiji tuđi fragment uzeti pod "patronat ili matronat". Neki to zovu i "anđeo čuvar" - bilo onaj vlastiti segment bio u pitanju patronat ili matronat. Mi ljudi pod dušom uglavnom smatramo onaj manji "istureni fragment" i to zovemo i smatramo sobom. Taj fragment je zaista fragment, iznimno sićušan u odnosu na cjelinu koja Duša jest.
Svaka duša, svako ljudsko biće ovdje ima neprekidnu i neprekinutu vezu s tim dijelom.
Sve te i takve Duše su od Boga poslane i Bog je taj koji je i obavio to "isturenje" ili utjelovljenje fragmenta. Fragment se ionako ne utjelovljuje na način kako se to obično poima, i uopće nije fizički - već je kroz 2 i 3. Sad gledajući čini mi se da mi u prethodnom postu kod prvog 3 treba stajati 2. Ups.

Dodatak: postoji mogućnost i ovoga što ti navodiš, i upravo zbog toga - cijela ova zemaljska priča.

Uglavnom, situacija s Isusom Kristom je bila drukčija. On je svojim utjelovljenjem započeo i doslovce zabio kamen temeljac u stvaranje zemlje. Prvi i Zadnji. Misterija, otajstvo stvaranja.

Drevna učenja nikad nisu išla toliko daleko da čovjek svoj identitet može potražiti u toj Većoj Cjelini Duše koja se uvijek smatrala "patronažnim ili matronažnim Duhom" kojega svaki pojedinac ima nad sobom. Isus je to promijenio i zato je [COLOR=hsl(0,75%,60%)]Kralj i uvijek će biti Kralj nad Kraljevima, Vladar nad Vladarima, dok god je ove zemlje i ovih nebesa[/COLOR]. Za mnoge i poslije jer je On i Njegovi prva linija "obrane Zakona".

Kada ti brat dobije poseban zadatak i bude otposlan u misiju u nepoznatu zemlju i tamo ostvari i ispuni zadatak i svoju misiju u cjelini i ljudi kojima je došao ga prozovu svojim kraljem, to kraljem tim ljudima ne čini i tebe. Ne treba zanemarivati nečiju ulogu i djelo u ovom svijetu - ako se pozadina svega ne zna, čak ni djelomično - samo zato što je on meni brat na nebesima. Pogotovo ne kad i ako ti je brat. Brat ne umanjuje ulogu i djelo koje je obavio, pa ni funkciju svoga brata koju vrši i dandanas, uvijek i svagda, do samoga završetka. On je sve ovo započeo, on i dovršava kad sve preda našem Ocu.

Ali vidi... kao što je i rečeno i zna se: u Božjoj kući puno je soba. U Božjem gradu puno je kuća. U Božjem svijetu puno je gradova. U Božjem "univerzumu" puno je svjetova. Svak tko se drži Božje Ljubavi i žudi za istom i u sebi i u izražaju - ne može omanuti. Stići će doma. Već stiže...

Hvala na strpljenju i otvorenom umu. Živi, uči, rasti i razvijaj se u ljubavi i mudrosti.

 

[utopija]

+!

Pa vidi ovako, kad se spomene "vječna vatra" u Bibliji, kao u Mateju 18:8, bitno je zaroniti dublje u što to zapravo znači. Biblija kaže da vatra gori vječno, ali ne naglašava da će ljudi gorjeti u njoj bez kraja. Pogledajmo Psalam 68:2, gdje se govori: "Kao što se vosak topi od lica vatre, tako će zli izginuti od Božjeg prisustva." Vosak se topi i nestaje, ne gori vječno.

Ps 68,2-3
Bog nek' ustane! Razbježali se dušmani Njegovi! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred Njim!
Kao što dim iščezava, i njih neka nestane! Kako se vosak topi na ognju, nek' nestane grešnika [COLOR=hsl(240,75%,60%)]pred Licem Božjim[/COLOR]!

'[COLOR=hsl(240,75%,60%)]Pod Noge[/COLOR]' će ih podložiti.

Molim te za dublje tumačenje 'crva':
Iz 66,24
Izlazeći, gledat ću trupla ljudi koji se od mene odmetnuše: [COLOR=hsl(0,75%,60%)]crv[/COLOR] njihov [COLOR=hsl(240,75%,60%)]neće[/COLOR] umrijeti i njihov se oganj neće ugasiti - bit će na gadost svim ljudima.

Mk 9,47-50
I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u Kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje [COLOR=hsl(0,75%,60%)]crv[/COLOR] njihov [COLOR=hsl(240,75%,60%)]ne[/COLOR] gine niti se oganj gasi.
Uistinu, ognjem će svaki od njih [COLOR=hsl(240,75%,60%)]biti posoljen[/COLOR].
Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, čime ćete nju začiniti? Imajte sol u sebi, a Mir među sobom!

Ne možeš u isto vrijeme ne znati koliko dugo traje i znati da je vječna, to je kontradiktorno. Ili je privremena ili je vječna.

Nisam mislio 'koliko dugo' (trajanje) nego 'koliko jako' (jačina).

Sudac donosi odluke u skladu s pravilima zakona, a ne prema osobnim sklonostima. Da nije tako, besmisleno bi bilo što je Krist umro za sve nas (Iv 3:16)...

Ljubav nije 'pismoznanac'.
Očito je, da nemamo jednako shvaćanje 'Ljubavi' - ni Oca ni Sina ni Duha Svetoga.
No, svatko treba po svojoj savjesti živjeti.
Bitno je, ne propasti u 'paklu', a zato je potrebno ljubiti čista srca.

Tko želi '[COLOR=hsl(0,75%,60%)]autoputom[/COLOR]' u 'Kraljevstvo nebesko' i osloniti se samo na Kristovu nevjerojatno strašnu [COLOR=hsl(270,75%,60%)]Muku[/COLOR],
neka dobro razmisli o ovome:
2Mt 7,22-23
Mnogi će Me u onaj dan pitati:
'Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u Tvoje Ime prorokovali, u Tvoje Ime đavle izgonili, u Tvoje Ime mnoga čudesa činili?'
Tada ću im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od Mene, vi bezakonici!'

- Zar nije Isus mogao s manje mrcvarenja i mučenja umrijeti?

 

[RIS_BG]

Mogu pozitivno ili konstruktivno paralelizirati s rečenim.
Zasad, samo ću malko preimenovati da se bolje razumijemo, ako možemo. Pa evo:

1
Fizičko tijelo je jedno i vjerujem da smo tu posve podudarni.

3
To što ti nazivaš duhovnim tijelom (duh) bi bilo ono što se drugdje zove "dvojnik" ili "utvarno tijelo koje je matrica za ovo fizičko".

3
To što si ti nazvao tek "polovicom duše" je u biti naša ovdje ljudska svjesnost sebe samih, naš ego, naša volja, naš racio, razum, pa i temperament. Znači to je svjesno razmišljajuće biće kojim uglavnom budan čovjek smatra sobom (to čak i onda kad se pogleda u ogledalo, upravo tim aspektom sebe kaže: to sam ja).

Gornje (tri) je čovjek, ljudsko biće kakvim ga poznajemo, kakvi su svi ljudi, po tim stvarima se i definiravaju kao ljudi.


2/3 A
Primjerice u lucidnom sanjanju, astralnim projekcijama ili izvantjelesnim iskustvima ova zadnja dva se spajaju i tada su kao jedno jedino.
1/2/3 A
Spajanje je moguće i na javi, dakako, ne samo tijekom spavanja i sanjanja.

4
To što si nazvao "srodnom dušom" bilo bi duh u smislu - novosavezno rečeno - kao koji se čovjek može "ozgor roditi" dok je još uvijek ono prethodno tri, ovdje živ na zemlji. To je duh prema duši ljudskoj....
Tada je svo četvoro-u-jedan pod "direkcijom" ovog četvrtoga koji je Pravi ili Istinski čovjek (u nama).
Taj je uvijek tu, ali tijekom ljudskog života najčešće i uobičajeno prepušta "kormilo" onom trećem - kod psihički zdravog čovjeka, pozemljara. Javlja se tek u ekstremnim slučajevima pomoći, usmjerenja ili pak - na zamolbu.
Kod nanovorođenog u Kristu, veza je puno jača, svjesnija, jednostavno je prisutna jer je i identitet pomaknut prema toj vezi.
U ovom času, moram priznati, meni još nije posve jasno postoji li jednoznačnost između 1/2/3 A i ovog četvrtog, osim da je vrlo bliska. I ostvaruje se uz pomoć Krista. Jedna stvar je ipak jasna - četvrti ima svoje vlastito tijelo i ono nije ni jedno od pobrojanih. Također, nigdje još nisam pronašla da je itko ikad kroz povijesti i igdje ikako povezivao tog četvrtog a da Krist nije bio u toj priči. Drevne nauke su svjesne ovog četvrtog aspekta, ali on se smatrao toliko božanskim da ništa o njemu nije moglo biti rečeno. I u tu povijesnu priču ušao je Isus otkrivajući upravo toga i sebe kao toga.


Ljudi uglavnom onog trećeg smatraju svojom dušom - kad sebe identificiraju s tim razumnim svojim bićem (ili dijelom); ili pak, ima nekih učenja koja bi drugoga prozvala dušom u smislu "animalnog čovjeka" kao "emocionalno-instinktivnog" stvorenja. Animalni nije od "animal" kao životanja, već je od "anima" kao animirajući princip: vitalitet. Znači, dvije "polovice duše" bi bile te dvije stvari, 2 i 3.
Kad se one spoje - a uglavnom su kod ljudi razdvojene iako međudjeluju praktički stalno - dobije se, kako sam i spomenula, integrirana duša... itd itd. Mislim da sam glavninu prenijela, ukratko svakako.

Dakako, ti se ne moraš posve složiti sa slikom kako sam ju predstavila.

Sad, da ipak malko povežem s temom: onaj četvrti jedini ima i može imati besmrtnost. On ima život vječni. To je jedina zaista besmrtna Duša koja je povezana s bilo kojim čovjekom, sa svakim. Svak ima "svoju", tj. svak ovdje je kako kažeš, povezan sa svojom "zlatnom niti"....
2 i 3 mogu opstajati jedno vrijeme, kako se kaže: u onostranom. To onostrano nije ni Raj ni Nebo, već... nepercibilno. Mogu opstajati "združeni" ili pak dolazi do razdvajanja. U oba slučaja... postupno se razlažu.... druga tema... osim ako je ostvarena ili pokrenuta integracija s četvrtim. (K tome, da ponovim: SVAK IMA tog četvrtog spremnog i taj će opstati, sa ovim sjećanjima ovdje ili bez njih).
1, dakako, bivajući fizički organizam ovog tijela, prestaje smrću tijela.

S obzirom da je ovo kršćanski forum, prirodno je upitati za ulogu Krista u cijeloj priči. Uloga je ta, kako sam već rekla, da nikad u povijesti niti jedna tradicija nema nikakvo učenje da itko može sam učiniti tu potpunu integraciju. To je moguće samo Božjim činom, činom Svevišnjega.
S obzirom da je iznad predstavljeno jedan pradrevni nazor tj. svjetonazor kojega su uvijek istinski vidjeoci i mudraci podržavali i naglašavali, podučavali, sasvim je razumljivo što su kroz povijest mnogi narodi, osobito domorodački tako brzo i žustro prihvaćali Isusa Krista, jer su u njegovim podukama pa i životu koji je vodio, vidjeli upravo jedan takav utjecaj. Ja sam Način ili Put, Istina i Život. Stablo Života i otvoreni put, staza prema tom Stablu: uzak put. Nukanja na zajedništvo, međusobnu podršku i velikodušno dijeljenje stvari nužnih za opstanak, međusoban rešpekt i ljubav, pa i ljubaznost, praštanje i nutarnja čistoća, i dakako vjera Svevišnjem Ocu/Majci koji je duh, čisti, roditeljski, skrbnički prema ljudskom biću...

Sad, iako je nazor predstavljen iznad kao "pradrevni", nije stvar u tome, već je stvar u tome koliko je aktualan, potvrdljiv i pravo stanje stvari. To je jedno, i uz to je najzanimljivije što nalazi brojne paralelizme upravo u Bibliji, u Starom kao i Novom zavjetu, koje svak uz malo volje može pronaći i analizirati jer svi su jednako pismeni.



Mogu se i s ovim složiti, ovo zadnje u smislu 2 i 3, pa i 2/3 i 1/2/3.
Četvrti pak aspekt ili Duša obiluje tom ljubavlju i sama je poput te zlatne niti koja sve povezuje. Na jedan neizreciv način, to je dar i istina, ne samo "mi u Kristu", već i "Krist u nama" do konačno te "nade Slave" zaživljavanja u onom "petom" doslovce: tijelu. I tada... vidjet ćemo Ga onakvim kakav jest jer ćemo i sami biti poput Njega.

Na kraju krajeva, i "Život Vječni" je u NZ definiran kao poznavanje Boga i Krista kojeg On posla.

Svako ti dobro!
I svima drugima, dakako

Sad se setih Petra Pana i njegove senke kako radi ono sto pozeli...

Dakle Dusa je Krv prema Bibliji
3 Mojsijeva, glava 17
Jer je duša svakog tela krv njegova, to mu je duša. Zato rekoh sinovima Izrailjevim: Krv ni jednog tela ne jedite, jer je duša svakog tela krv njegova. Ko bi je god jeo, da se istrebi.

 

[Qala Davidov]

Da ne bi puno filozofirali,prvo procitaj moj zadni post pre ovoga kao odgovor na ovu temu,
a potom pogledaj i druge prevode ili original na hebrejskom,mada ce svaku rec svako drugacije da tumaci,a tada pogledaj i kontekst kao i celinu Biblije.

Ne bavim se "filozofiranjima".

Prvo bih pogledala Mazoretski tekst na hebrejskom, što i tebi jedino preporučujem, s obzirom na sve što pišeš.

Po kojoj to ... čemu god

[COLOR=hsl(0,75%,60%)]dom be nefeš[/COLOR]

može biti prevedeno kako "prijevodi prevode"?

Kome je "dom be nefeš" u Mazoretskom hebrejskom SZ = "nefeš be dom" u prijevodima - nemam mu šta reći, osim da se sabere i otrijezni i neka mu Svevišnji po svojoj mudrosti i volji podari razumijevanje.

 

[CharisWhispers]

+!

Ps 68,2-3
Bog nek' ustane! Razbježali se dušmani Njegovi! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred Njim!
Kao što dim iščezava, i njih neka nestane! Kako se vosak topi na ognju, nek' nestane grešnika [COLOR=hsl(240,75%,60%)]pred Licem Božjim[/COLOR]!

'[COLOR=hsl(240,75%,60%)]Pod Noge[/COLOR]' će ih podložiti.

Molim te za dublje tumačenje 'crva':
Iz 66,24
Izlazeći, gledat ću trupla ljudi koji se od mene odmetnuše: [COLOR=hsl(0,75%,60%)]crv[/COLOR] njihov [COLOR=hsl(240,75%,60%)]neće[/COLOR] umrijeti i njihov se oganj neće ugasiti - bit će na gadost svim ljudima.

Mislim da smo to protresli barem jedno deset puta u svim našim raspravama i stvarn onema smisla opet kuckati o tome...

- Zar nije Isus mogao s manje mrcvarenja i mučenja umrijeti?

Ne.
"Ali je Gospodu bila volja, da ga udari na muke. Kad se sam žrtvuje kao žrtva za grijeh, vidjet će potomke, dugo će živjeti, i volja će se Gospodnja ispuniti po njemu. "Za muku duše svoje on će se nasititi obilno. Svojim spoznanjem moj će sluga kao pravednik donijeti mnogima pravednost, i zlodjela njihova uzima on na se. Zato ću mu dati mnoge kao dio, mnogobrojne će on prisvojiti zato, jer je dao život svoj na smrt, i bio ubrojen među zločince, i nosio grijehe mnogih, i molio se za zločince."" Iz 53:10-12

 

[RIS_BG]

Ne bavim se "filozofiranjima".

Prvo bih pogledala Mazoretski tekst na hebrejskom, što i tebi jedino preporučujem, s obzirom na sve što pišeš.

Po kojoj to ... čemu god

[COLOR=hsl(0,75%,60%)]dom be nefeš[/COLOR]

može biti prevedeno kako "prijevodi prevode"?

Kome je "dom be nefeš" u Mazoretskom hebrejskom SZ = "nefeš be dom" u prijevodima - nemam mu šta reći, osim da se sabere i otrijezni i neka mu Svevišnji po svojoj mudrosti i volji podari razumijevanje.

A sta tebi nije jasno???

KJV Leviticus 17:14 For it is the life of all flesh; the blood of it is for the life thereof: therefore I said unto the children of Israel, Ye shall eat the blood of no manner of flesh: for the life of all flesh is the blood thereof: whosoever eateth it shall be cut off.

NAS Leviticus 17:14 "For as for the life of all flesh, its blood is identified with its life. Therefore I said to the sons of Israel, 'You are not to eat the blood of any flesh, for the life of all flesh is its blood; whoever eats it shall be cut off.'

BGT Leviticus 17:14 ἡ γὰρ ψυχὴ πάσης σαρκὸς αἷμα αὐτοῦ ἐστιν καὶ εἶπα τοῖς υἱοῖς Ισραηλ αἷμα πάσης σαρκὸς οὐ φάγεσθε ὅτι ἡ ψυχὴ πάσης σαρκὸς αἷμα αὐτοῦ ἐστιν πᾶς ὁ ἔσθων αὐτὸ ἐξολεθρευθήσεται

WTT Leviticus 17:14 כִּֽי־נֶ֣פֶשׁ כָּל־בָּשָׂ֗ר דָּמ֣וֹ בְנַפְשׁוֹ֘ הוּא֒ וָֽאֹמַר֙ לִבְנֵ֣י יִשְׂרָאֵ֔ל דַּ֥ם כָּל־בָּשָׂ֖ר לֹ֣א תֹאכֵ֑לוּ כִּ֣י נֶ֤פֶשׁ כָּל־בָּשָׂר֙ דָּמ֣וֹ הִ֔וא כָּל־אֹכְלָ֖יו יִכָּרֵֽת׃

VUC Leviticus 17:14 Anima enim omnis carnis in sanguine est: unde dixi filiis Israël: Sanguinem universae carnis non comedetis, quia anima carnis in sanguine est: et quicumque comederit illum, interibit.

CRO Leviticus 17:14 Jer život svakoga živog bića jest njegova krv. Zato sam i rekao Izraelcima: ne smijete jesti krvi ni od kakva živog bića, jer život svakoga živog bića jest njegova krv. Tko god je bude jeo, neka se odstrani.

DK 3.Moj 7:14 Jer je duša svakog tela krv njegova, to mu je duša. Zato rekoh sinovima Izrailjevim: Krv ni jednog tela ne jedite, jer je duša svakog tela krv njegova. Ko bi je god jeo, da se istrebi.

 

[Roberto]

Iz mog iskustva migu reći da je duhovna osobnost duša naša stvarnost. Tjelo materijalno je prolazno i to vidimo svakodnevno. Tijelo nam ja kao auto za vožnju po matrijalnom svijetu. U jednom trenutku parkiraš auto, izađe šofer i ode kući. E sad poanta je da mi mislimo da smo auto

 

[Roberto]

E to je nevjerojatno ja mislim da sam auto . Da budalasto mislim kao kad sam bio malo djete da je auto ili lutka živa - kreće se. Sjecam se kao klinac da sam rastavljao auto i lutku te trazio život tj. što he unutra. Kad nisam našao ništa bio sam zbunjen i pomalo razočaran. Jedino se sestra ljutila za lutku