Pratite video ispod kako biste vidjeli kako instalirati našu stranicu kao web aplikaciju na početni zaslon.
Bilješka: Ova značajka možda nije dostupna u nekim preglednicima.
Praktikuje. Oko 70% Kineza su taoisti, 20% budisti, a 10% svi ostali (muslimani, krsani i sl.). Budizam je druga najveca religija u Kini.I jel se budizam praktikuje u Kini?
Ne bih rekao, jer je Kina komunisticka zemlja i mislim da nemaju ustavom odredjenu drzavnu religiju.Jel to drzavna religija?
Rekao bih da je posebnost budizma u tome sto zagovara opustenost, smirenost, nenasilje i toleranciju. Velika vecina ljudi u budistickim zemljama ne radi nikakav oblik osobnog usavrsavanja putem meditacije, ali barem njeguju duh snosljivosti i nenasilja. Vec je to velika stvar. Sigurno ne zive nepeti zbog osjecaja grijeha, niti misle da ce ih Bog kazniti, a niti da ce biti smak svijeta 14. marta... kao sto to misle neki nasi forumasi. Zive mirno i opusteno i nastoje skupiti zasluge tako sto pokusavaju biti dobri prema drugim bicima.Sta je to budizam dobro doneo ljudima?
Budizam nikome ne donosi mladost ili starost. To svima donosi zivot. Rodjenje, starost, bolest i smrt su sastavni dio svacijeg zivota. Sve religije svijeta pokusavaju iznaci lijek za ta 4 problema ljudskog postojanja.Mladost ili starost?
Kao sto rekoh, 99% ljudi u budistickim zemljama ne rade meditaciju i uopce ne pokusavaju izaci iz kruga radjanja, starenja, bolesti i smrti. Naravno, veliki broj tih ljudi cak niti ne pokusava biti dobar i skupiti moralne zasluge. U takvim okolnostima nije nemoguce da se netko zbog depresije ubije. Ali ne znam tocne podatke da li je stopa samoubojstava visa ili niza u budistickim i ne-budistickim zemljama. Meni se cini da to ima vise veze sa svjetlom. Opcenito je u sjevernijim krajevima veca stopa samoubojstava nego u juzinim krajevima. Po tome bi ispalo da se manje katolika ubija u Italiji ili budista na Sri Lanki, nego protestanata u Norveskoj i budista u Japanu, ali mislim da to neme veze sa njihovom religijom, nego sa brojem suncanih dana u godini.jel se budisti ne ubijaju?
Hinduisti su najbolji u metafizici.Po cemu su oni bolji od hriscana,muslimana,judaista ili vudu vraceva?
Uceni budisti ne vjeruju u besmrtnost ljudske duse. Obican neuk svijet vjerovatno niti ne razumije budisticku filozofiju pa mozda vjeruje u bilo sto.Ili pak i oni veruju u besmrtnost ljudske duse,
Budisti vjeruju u vise rajeva i paklova, ali to nisu stalna boravista. Bica se (zavisno o svojim djelima) preporadjaju u tim svjetovima, ali u njima ne ostaju trajno. Iako u njima mogu ostati jako dugo, ipak kada se jednom njihove zasluge iscrpe, ona se opet preporadjaju dalje u drugim svjetovima. tako budisti vjeruju da rodjenje u raju ne donosi oslobodjenje od rodjenja, starosti, bolesti i smrti.raj i pakao
Sasvim sigurno da veliki broj ljudi u budistickim zemljama vjeruju u idolatriju, kipove, paljenje mirisa i sl. Posve isto kao i u krscanskim zemljama gdje mnogo ljudi vjeruju u ikone i svete slike, kipove, svetu vodu, tamjan i sl. Ali to nije ucenje Buddhe. Onaj tko je ucen u budistickoj filozofiji zna da su vjerski obredi i praznovjerje oblik neznanja.idolotariju itd itd...
Sto se tice Kine,u njoj su JS zabranjeni kao religija,hapse se bez pardona i zatvaraju,jednom recju zabranjeno im je da govore drugima o svojoj veri i da se ponasaju prema Bozjim naredbama.Mislim da je nesto slicno i sa drugim religijama,ali ne u meri kao prema JS.Praktikuje. Oko 70% Kineza su taoisti, 20% budisti, a 10% svi ostali (muslimani, krsani i sl.). Budizam je druga najveca religija u Kini.
Ne bih rekao, jer je Kina komunisticka zemlja i mislim da nemaju ustavom odredjenu drzavnu religiju.
Tajvan je, doduse, isto Kina, samo demokratska, ali ne znam da li imaju ustavno propisanu drzavnu religiju. Poznavajuci kineski duh vjerske tolerancije, mislim da nemaju drzavnu religiju, nego svatko slijedi sto god hoce.
Rekao bih da je posebnost budizma u tome sto zagovara opustenost, smirenost, nenasilje i toleranciju. Velika vecina ljudi u budistickim zemljama ne radi nikakav oblik osobnog usavrsavanja putem meditacije, ali barem njeguju duh snosljivosti i nenasilja. Vec je to velika stvar. Sigurno ne zive nepeti zbog osjecaja grijeha, niti misle da ce ih Bog kazniti, a niti da ce biti smak svijeta 14. marta... kao sto to misle neki nasi forumasi. Zive mirno i opusteno i nastoje skupiti zasluge tako sto pokusavaju biti dobri prema drugim bicima.
Naravno, onaj mali broj ljudi (max. 1% stanovnistva, ukljucujuci i tek neke redovnike) koji praktikuju budisticku meditaciju dobivaju i prave koristi od budizma. Stjecu uvid u prolaznost i vjecnost koja stoji iza nje.
Budizam nikome ne donosi mladost ili starost. To svima donosi zivot. Rodjenje, starost, bolest i smrt su sastavni dio svacijeg zivota. Sve religije svijeta pokusavaju iznaci lijek za ta 4 problema ljudskog postojanja.
Glavna razlika izmedju krscanstva i budizma je u tome sto krscani vjeruju da za zivota nema lijeka od rodjenja, bolesti, starosti i smrti. Za vas pravi zivot pocinje tek kada umremo. Cilj krscanskog zivota je da zivimo i umremo u moralnoj vrlini uz nadu da ce nas Bog jednom ozivjeti u svijetu u kojem nema rodjenja, starosti, bolesti i smrti.
Budisti vjeruju da je upravo ovaj zivot prava prilika za oslobodjenje od rodjenja, starosti, bolesti i smrti putem sabranosti paznje. Pored toga, vjeruju (to je isto kao i kod krscana) da moralan zivot donosi velike zasluge pa i ako u ovom zivotu ne uspiju izaci iz kruga radjanje, starenja, bolesti i umiranja da ce im se za to pruziti nova prilika u sl. zivotu.
Kao sto rekoh, 99% ljudi u budistickim zemljama ne rade meditaciju i uopce ne pokusavaju izaci iz kruga radjanja, starenja, bolesti i smrti. Naravno, veliki broj tih ljudi cak niti ne pokusava biti dobar i skupiti moralne zasluge. U takvim okolnostima nije nemoguce da se netko zbog depresije ubije. Ali ne znam tocne podatke da li je stopa samoubojstava visa ili niza u budistickim i ne-budistickim zemljama. Meni se cini da to ima vise veze sa svjetlom. Opcenito je u sjevernijim krajevima veca stopa samoubojstava nego u juzinim krajevima. Po tome bi ispalo da se manje katolika ubija u Italiji ili budista na Sri Lanki, nego protestanata u Norveskoj i budista u Japanu, ali mislim da to neme veze sa njihovom religijom, nego sa brojem suncanih dana u godini.
Hinduisti su najbolji u metafizici.
Budisti su nabolji u moralnosti.
Jainisti su najbolji u askezi.
Krscani su najbolji u sluzenju.
Muslimani su najbolji u zajednistvu.
Materijalisti su najbolji u djelovanju.
Uceni budisti ne vjeruju u besmrtnost ljudske duse. Obican neuk svijet vjerovatno niti ne razumije budisticku filozofiju pa mozda vjeruje u bilo sto.
Budisti vjeruju u vise rajeva i paklova, ali to nisu stalna boravista. Bica se (zavisno o svojim djelima) preporadjaju u tim svjetovima, ali u njima ne ostaju trajno. Iako u njima mogu ostati jako dugo, ipak kada se jednom njihove zasluge iscrpe, ona se opet preporadjaju dalje u drugim svjetovima. tako budisti vjeruju da rodjenje u raju ne donosi oslobodjenje od rodjenja, starosti, bolesti i smrti.
Sasvim sigurno da veliki broj ljudi u budistickim zemljama vjeruju u idolatriju, kipove, paljenje mirisa i sl. Posve isto kao i u krscanskim zemljama gdje mnogo ljudi vjeruju u ikone i svete slike, kipove, svetu vodu, tamjan i sl. Ali to nije ucenje Buddhe. Onaj tko je ucen u budistickoj filozofiji zna da su vjerski obredi i praznovjerje oblik neznanja.
Budizam izrazito izbjegava svaku metafiziku. Buddha naglasava da je njegovo ucenje namijenjeno gasenju patnje, a da odgovori na ova pitanja ne vode okoncanju patnje. Usporedjuje to sa covjekom pogodjenim strijelom. Njegovi rodjaci i prijatelji mu zele odmah pomoci i odvesti ga ljekaru, ali ne... on prije toga zeli da zna tko ga je pogodio, da li je srijelac visok ili nizak covjek, je li plemenitog ili obicnog roda, od kojeg je drveta izradjena strijela, od kojih vrsta ptica su pera na strijeli itd. Buddha zakljucuje da bi takav covjek prije umro, nego sto bi saznao odgovore na sva ta pitanja.Ali Budizam kao religija nije dao nikakav normalan odgovor o osnovnim zivotnim pitanjima.
1.Zasto i kako je nastao svemir sa nasom zemljom i svim na njoj ,ukljucujuci i nas ljude?
2.Koja je svrha postojanja svega ako je stvoreno ili ako je nastalo slucajno?
Cilj treba da bude saznanje ko je to sve stvorio i zasto,jer ko ne zna uzrok nikada nece znati ni resenje i to je poenta za budizam. Ne zna osnovne stvari a kamoli da nudi neko iole ozbilnije resenje,da ne kazem da beze od stvarnosti...Budizam izrazito izbjegava svaku metafiziku. Buddha naglasava da je njegovo ucenje namijenjeno gasenju patnje, a da odgovori na ova pitanja ne vode okoncanju patnje. Usporedjuje to sa covjekom pogodjenim strijelom. Njegovi rodjaci i prijatelji mu zele odmah pomoci i odvesti ga ljekaru, ali ne... on prije toga zeli da zna tko ga je pogodio, da li je srijelac visok ili nizak covjek, je li plemenitog ili obicnog roda, od kojeg je drveta izradjena strijela, od kojih vrsta ptica su pera na strijeli itd. Buddha zakljucuje da bi takav covjek prije umro, nego sto bi saznao odgovore na sva ta pitanja.
Zato savjetuje da se prvo dokine umnazanje patnje pa ce se tek onda dobiti i odgovori na sva ova pitanja.
Svijet postoji. Buddha je tvrdio da svijet nastaje i nestaje vec mnoge milijarde i milijarde puta uvijek iznova i tako ce nastaviti dalje. Svemiri nastaju, sire se, potom se sazimaju i nestaju pa opet sve ispocetka. Cilj nije saznati tko je to stvorio, zasto je stvorio, kako je stvorio, je li nastalo slucajno ili namjerno... nego se izbaviti iz tog kruzenja.
Pretpostavimo da je covjek dobio odgovor na pitanje kako je nastao svijet. Bez obzira bio to biblijski odgovor, da je Bog stvorio svijet ili naucni, da je svijet nastao u eksploziji od koje se i dalje siri. Sta onda? Kako ja mogu tu i sada u svakom trenutku biti bolji covjek i patiti manje?Cilj treba da bude saznanje ko je to sve stvorio i zasto,jer ko ne zna uzrok nikada nece znati ni resenje i to je poenta za budizam. Ne zna osnovne stvari a kamoli da nudi neko iole ozbilnije resenje,da ne kazem da beze od stvarnosti...
Pozdrav prijatelju, na ovo ti ja mogu odgovoriti, jer ovo je znanstveno pitanje (kao i sve što Bog stvori je znanstveno), a ne pitanje religijskog vjerovanja.Pretpostavimo da je covjek dobio odgovor na pitanje kako je nastao svijet. Bez obzira bio to biblijski odgovor, da je Bog stvorio svijet ili naucni, da je svijet nastao u eksploziji od koje se i dalje siri. Sta onda? Kako ja mogu tu i sada u svakom trenutku biti bolji covjek i patiti manje?
U suštini smatram da je ipak važno odgovoriti na pitanje kako je nastao svemir jer iz te istine proizlazi puno toga. Na primjer, ukoliko samo krenemo sa nekom duhovnom praksom, koja može biti validna ili ne, bez da se zapitamo najvažnije pitanje koje postoji, a to je "Postoji li Bog?", moguće je da zaglavimo u pogrešnim praksama ili u najmanju ruku praksama koje imaju limit onoga koji ju je osmislio, a to je limit čovjeka. Ukoliko se zapitamo kakva je priroda svemira i je li svemir stvoren ili je vječan ili je sam nastao kao slučajnost, to će uvelike odrediti naš smjer u potrazi za istinom. Odrediti će to hoćemo li u našu duhovnu praksu uključiti odnos s Bogom ili ne, a to je jako bitna stvar i velika je razlika. Također je bitno da imamo otvorenost i prihvaćanje istine da ljubav postoji kao univerzalna stvar, a ne kao relativni produkt subjektivnog suda. Ako ljubav nema objektivnu mjeru, kako onda znamo što ljubav jest i kako do nje doći?Iz ovoga sto si rekao barem jedno je sigurno, a to je da pitanje kako je nastao svemir nije vazno za pocetak duhovne prakse. Po tebi covjek treba poceti razvijati svoj odnos ljubavi i predanosti prema Bogu. Da bi covjek to poceo da njeguje, nije mu potrebno znati kako je i kada nastao svemir.
Nadalje, meni se cini da put Isusa iz Australije koji ti slijedis jeste vrlo slican nekim pravcima hinduisticke i sufijske bhakti tradicije, a to je njegovanje osobne predanosti prema Bogu. I to je svakako posve u redu. Takvi putevi duhovnosti su poznati i uobicajeni.
Razumijem što mi govoriš. Ovaj Put prema Bogu se temelji na tome da pročistimo uzroke sebičnosti (želje, namjere) iz sebe i onda ih više ne moramo kontrolirati svojom voljom, jer one automatski nestaju, pa zbog toga nema ni potreba za praksom. Djelujemo iz onog što je u nama, ako je u nama samo ljubav, u svim okolnostima će, koliko god one bile teške, izaći samo ljubav jer ničeg drugog nema. To je stanje Jednote s Bogom. Također, slobodna volja je nešto što je Bog dao svima kao dar, da s njome radimo što želimo, i Bog je sretan s time da slijedimo vlastite želje i strasti i ne nameće nam što bi trebali raditi ili da mu moramo prepustiti volju. To je koncept koji je pogrešan i kod kršćana i muslimana. Jedina stvar koju Bog želi je da naša volja bude usklađena s ljubavlju, osim toga, opcije su nam gotovo beskonačne. Što više napredujemo na ovaj način postajemo sve svjesniji i odlučniji u našoj volji i nedamo se poljuljati u njoj, kroz bilo kakve vanjske faktore.Budizam (takodjer i neki pravci vedante) njeguje drugi pristup. Krece se od analize sadrzaja svijesti. Svaka nasa misao, osjecaj, osjet, djelo koje poduzimamo motivirani su sebicnoscu (to je ono sto ti nazivas grijehom). Nasa volja zeli povecati ugodu, a smanjiti neugodu. Zato je Buddha rekao da su 3 osnovna svojstva svakog uma strast (za ugodom), mrznja (prema neugodi) i obmana (da mozemo kontrolirati ugodu i neugodu).
Budista se vjezba prihvatiti stvari onakvima kakve one doista jesu, a ne onakve kakvim bi smo mi zeljeli da budu. Drugim rijecima, budista se vjezba u potpunom predanju Bozjoj volji, budi volja Tvoja, a ne moja, kako bi to rekao Isus iz Nazareta. Ne sudite, prepustite sve Bogu. Samo su neka od ucenja koja je iznio Isus iz Nazareta, a koja su potpuno u skladu s budistickim svjetonazorom.
Iz ovoga lako vidimo da je radikalno prihvacanje stvarnosti, kakvo njeguje budizam, gasenje svoje volje i uskladjivanje s visom voljom... Boga, svemira, posve svejedno... posve isti proces kao i razvoj Bizanske ljubavi o kojoj ti pises.
Za takva pitanja poput... postoji li Bog, da li je svijet stvoren ili vjecan i sl. Buddha je rekao da se na njih ne moze odgovoriti...da se zapitamo najvažnije pitanje koje postoji, a to je "Postoji li Bog?"
Ovdje uvidjam moguce proturjecje. To stanje jednote s Bogom nije dostigao niti Isus iz Australije, a tebe uci kako da ga postignes. Nije li to malo cudno?To je stanje Jednote s Bogom.
Da, kužim, ali ne slažem se s Buddhinim zaključkom. Većina ateista i agnostika ima sličan stav, da ove istine nije moguće odrediti. Mnogi vjernici raznih religija isto tako nemaju mnogo vjere da mogu za sebe doći do ovih odgovora pa se previše oslanjaju na "svete knjige" koje sadrže u sebi mnogo toga što je suprotno svetosti (nasilje, kazne, žrtvovanja, ubijanja, manjak logike...) i na svećenike/ministre/jogije/guru-e. Smatram da su to pitanja koja su bitna za razmatranje i da ih odgovorimo za sebe, jer kao što sam ranije rekao, povlače za sobom puno važnih drugih pitanja, poput: tko sam ja, koja je svrha života, postoji li objektivan moral,postoj ili duša, što se događa nakon smrti, itd...Odgovori na ova pitanja su bitno različiti ukoliko Bog postoji ili ne postoji.Za takva pitanja poput... postoji li Bog, da li je svijet stvoren ili vjecan i sl. Buddha je rekao da se na njih ne moze odgovoriti...
... niti da jeste, niti da nije, niti da i jeste i nije, niti da niti jeste niti nije.
To je poznata Buddhina tetralema koja nam ustvari govori da su te stvari iznad domasaja naseg uma. Nije da one ne postoje ili da nisu ili da jesu, nego jednostavno da nas um ne moze na njih naci nedovosmislen odgovor koji ne bi bio opterecen proturijecnostima.
Naravno, s Buddhom bi se slozili i neki zapadni filozofi, pocevsi od Kanta pa sve do Wittgenstaina, ali to sada nije toliko vazno za nasu raspravu.
Ali u redu, ovo je tema o budizmu. Ovo su samo moji dojmovi o Isusu iz Australije. Mozemo o tome nastaviti na temi o njemu.
Budizam daje odgovore na ova pitanja, usprkos tome sto izbjegava odgovor na metafizicka pitanja.tko sam ja, koja je svrha života, postoji li objektivan moral,postoj ili duša, što se događa nakon smrti, itd...Odgovori na ova pitanja su bitno različiti ukoliko Bog postoji ili ne postoji.
Razumijem da daje, ali ono što pokušavam reći jest da izbjegavanjem odgovora na metafizička pitanja i na najvažnije pitanje, "Postoji li Bog?", koje je za mene znanstveno pitanje, a ne religijsko, odlazimo u logičku nekonzistentnost i intelektualnu i emocionalnu neiskrenost. Vjerojatno si ovo već čuo, ali logika je slijedeća: Ako Bog ne postoji, znači da nema standarda ili autoriteta koje je "iznad" ljudskog uma i sve je dopušteno. Svaka etika, moral je pitanje ukusa i subjektivnog mišljenja. Moje mišljenje koje je suprotno od tvog je jednako validno i ne postoji ultimativna, apsolutna istina, već je sve relativno. Nema slobodne volje, mi smo samo "mokri roboti" koji nemaju izbora nego djelovati onako kako zakoni(kako je moguće da bilo zakoni uopće postoje u ovakvoj paradigmi, ali dobro, ovo je samo primjer) fizike i kemije nalažu našem mozgu i osjetilima. Prema tome, u ovakvom svjetonazoru, zašto bismo vjerovali da je bilo što "istina", i bolje od onog što kaže Pero na cesti, jer njegovo mišljenje je jednako validno kao i Buddhino. jako je puno različitih uvjerenja o Bogu, neki kažu da je biće, drugi da je samo energija, treći da je svemir, da smo mi svi dio Boga, da je Bog u nama, da je Bog svijest, da je Bog priroda, da postoje "božanstva", itd...Kako odrediti koja od ovih stvari je istinita? Ono što ja smatram je da je moguće doći do istine, kroz proces logike i osobnog emocionalnog iskustva (eksperiment).Budizam daje odgovore na ova pitanja, usprkos tome sto izbjegava odgovor na metafizicka pitanja.