Uzroci velikog otpada
U nastavku su dati istorijski izvori koji govore o velikom otpadu unutar Hrišćanske crkve polovinom 2 veka nove ere, razlozi koji su doveli do ovog otpada, kao i pojedina učenja koja danas preovladavaju u tgradicionalnim crkvama istoka i zapada.
U vreme nakon prvog ustanka jevreja 70 godine nove ere -dogodio se i drugi ustanak koji je 132 godine pokrenuo takozvani Bar Kohba ( zvezda ), koji je izazvao takozvano Rimsko negativno raspoloženje prema Jevrejima.Ustanak je imao za posledicu potpuno opustošenje Jerusalima i gubitak Palestine kao njihove domovine.
Car Hadrijan, pošto je ugušio ovaj Bar Kohbin ustanak - sagradio je na ruševinama Jerusalima novi Rimski grad, nazvan Aelija Kapitolina, i na mestu Jevrejskog hrama podigao hram posvećen Jupiteru.
U to vreme nametnute su Jevrejima opšte zabrane, bili su isterani iz grada i pod pretnjom smrću zabranjen im je povratak u grad.
Takodje zabranjeno im je ispovedanje njihove vere, svetkovanje subote i ostalih praznika, proučavanje Tore i obrezanje, nametniut im je poseban porez.
jevrejstvo koje je ranije bilo RELIGIO LICITA - dozvoljena religija - pod čijim okriljem je i pravo Hrišćanstvo u početku uživalo versku slobodu, postaje sada RELIGIO ILICITA - zabranjena religija.
Svesna ovih represija protiv Jevreja i antijevrejskog raspoloženja koje se osećalo narošito u Rimu - Rimska crkva je nastojala da pokaže svoju lojalnost Rimskim vlastima i da im se dodvori.
Taj su zadatak na sebe preuzele Hrišćanske apologete Kvadratus i Aristid.
Tako Rimska crkva pravi kompromis i uvodi održavanje Bogosluženja u nedelju umesto subotom kao do tada, zato što je svetkovanje Subote bilo zabranjeno.
Time je Rimska crkva želela da pokaže svoje odvajanje od Jevrejstva - kako bi izbegla progonstvo i plaćanje poreza.
Rimska crkva uvodi i neke druge novotarije unutar crkve da bi se dodvorila Rimu.
Crkveni istoričari Sokrat i Sozomen iz 5 veka svedoče - da promena dana Bogosluženja i slavljenja sa subote na nedelju, kao i druge novotarije - nisu bile svuda prihvaćene.
Sokrat Skolastin piše:
"I ako gotovo sve crkve širom sveta slave svete tajne subotom, Aleksandrija i Rim prestale su to da čine.
U svetlosti ovih navoda - mže se videti da je Rimska crkva pod pritiskom Rima odigrala odlušujuđu ulogu u odpadu ranog Hrišćanstva, uvodeći Rimske mnogobožačke elemente u crkvu pod izgovorom opstanka.
Posebnu zaslugu za podsticanje Antijevrejskog raspoloženja i utemeljenja ovih mnogobožačkih elemenata u crkvi - imaju kasniji crkveni oci, Varnava, Justin Mučenik i drugi, o čemu svedoče i istoričari sa ovih prostora, poput Jevsevija Popovića, koji je istorijske podatke pronalazio u svedočanstvima rano crkvenih istoričara.
Izvori:
- Jevsevije Popović - opšta crkvena istorija
- Sokrat Skolastik - crkvena istorija
- Sozomen - crkvena istorija
- Epiphanus - adversus Haereses
Odgovorio je Maki, ali samo da dodam nešto.
Zašto baš polovinom 2.veka, nešto ne vidim jasne razloge, ako je ovo u vezi Jevreja, oni su već oko 15.godina ranije takođe digli ustanak u Egiptu i Aleksandriji i šire i pobili su u tom ustanku na desetine hiljada ljudi i Rimski car je poslao vojsku i na kraju su bili pobeđeni, i onda su podigli ustanak i u Jerusalimu koji je na kraju surovo ugušen, nije to negativno raspoloženje Rima prema Jevrejima došlo tek tako iz vedra neba, Rim i car su se uvek trudili da vlada mir u carstvu, ali Jevreji su prvi počeli da krše mir i da dižu razne ustanke po carstvu i na kraju su poraženi u Jerusalimu i proterani i zabranjene su im mnoge stvari kako ne bi više predstavljali vojnu pretnju carstvu.
Hrišćanstvo je takođe bilo progonjeno i napadano od strane Rima, ne zato što su dizali ustanke, nego što nisu hteli da priznaju Rimske bogove i božansku uzvišenost Rimskog cara, inače su se trudili da mirno žive u carstvu, čak su i od Jevreja bili napadani.
Od apolegete Kodrata praktično nema ništa sačuvano, dok apologeta Aristid svedoči isto ovo kao i ovi izvori dole što sam nabrojao.
Ima kod protestanata raznih struja pa neki pišu odpad je počeo polovinom 2.veka, neki pišu krajem 2.veka, neki pišu u 3.veku, neki pišu za neke stvari odpad čak i u 4.vek

, neki pišu i odmah posle apostolsko vreme.
Ovi koji pišu da je navodni odpad počeo odmah posle Apostola, oni su onako naizgled kao u najboljoj poziciji, jer, već krajem 1.veka i do sredine 2.veka imamo, sv.Ignjatije Antiohijski, ranohrišćanski spis Didahi, Varnavina poslanica, sv.Kliment Rimski poslanica Korinćanima, Pastir Jermin, sv.Polikarp Smirnski Poslanica Filipljanima, apologeta Aristid i druge apologete, koji svi svedoče do polovine 2.veka o crkvi koja po protestantskim standardima takođe može da bude u tom navodnom odpadu.
Znači, svi protestanti koji taj navodni odpad stavljaju u 2.vek imaju veliki problem sa svim ovim izvorima, tako da i tvoja struja protestanata ima problem sa ovim izvorima.
Sokrat Sholastik :
".... По томе неће бити на одмет што ћу овде говорити о томе како су различити обичаји у разним црквама.... (u vremenu u kome je on sam živeo, i onda dalje nabraja običaje)...
..... Постоји и разлика у томе како се држе богослужења. Тако све цркве у
свету врше литургију сваке суботе, а Римљани и Александријци то не
чине, оправдавајући се неким древним предањем. Египћани, и они из
Тиваиде, сакупљају се суботом на молитву, али се не причешћују онда
када то уопште чине хришћани, него приносе жртву и причешћују се
тек након јела, дакле увече. У Александрији читају Свето Писмо, а
учитељи га тумаче четвртком и петком. У те дане врши се све оно што
обично бива на богослужењу, само се не обавља тајна, а тај обичај је у
Александрији од давнина, јер се зна да је тако поступао још Ориген.
Као мудар учитељ видео је да се речима не може исказати оно што је
ослабило у Мојсијевом закону, те је зато реч о Пасхи повезао са
тајанственим смислом. Исто тако, у Александрији за чтеце и канонархе
узимају се и они из катихумена, док се те дужности у осталим црквама
дају искључиво вернима.
Док сам живео у Солуну као клирик, био ми је познат и овај обичај:...."
Znači, Sokrat Sholastik 380 - 440.g., kada priča i nabraja razne običaje u crkvama po svetu to priča iz perspektive njegovog vremena, to je vrlo bitna stvar za sagledavanje ovog :
"Постоји и разлика у томе како се
држе богослужења. Тако све цркве у
свету врше литургију сваке суботе, а Римљани и Александријци то не
чине, оправдавајући се неким древним предањем."
Kada kaže, da sve crkve u svetu vrše liturgije svake subote, to je već vreme oko kraja i početka 4.veka, kada je Jevrejska subota kao dan pokoja već odavno bila napuštena od hrišćana i Crkve, i kada je prvi dan u sedmici - nedelja, već odavno bila prihvaćena od strane svih crkava i hrišćana po tadašnjem svetu.
I, zato kada se kaže, da je razlika u
držanju bogosluženja, onda je to razlika baš u držanja bogosluženja (pa, piše tako

), nije razlika koja se tiče da li je sad subota po Jevrejski ili nedelja po hrišćanski. I, zato Rim i Aleksandrija to što ne vrše liturgije svake subote pravdaju nekim svojim drevnim predanjem, dok je pitanje Jevrejske subote i hrišćanske nedelja stvar vere i dogmata i teologije cele Crkve, i ne tiče se nekih lokalnih crkvenih predanja koje ima svaka pojedinačna crkva.
Zato i Sozomen u :
Chapter 19. A List Worthy of Study, Given by the Historian, of Customs among Different Nations and Churches.
Piše, takođe kao i Sholastik, o popisu običaja i lokalnih predanja u pojedinačnim crkvama, i, onda kao jedan od običaja navodi i taj o razlici da se kod nekih vrši bogosluženje i subotom, dok kod nekih to ne postoji, i to se ne tiče toga da li treba slaviti Jevrejsku subotu, jer, i Sozomen živi i piše u 5.veku kada je Jevrejska subota bila već odavno napuštena i slavila se nedelja među svim crkvama i hrišćanima.
"
The people of Constantinople, and almost everywhere, assemble together on the Sabbath, as well as on the first day of the week, which custom is never observed at Rome or at Alexandria."
Nije bilo Antijevrejsko raspoloženje u crkvi prema njima kao (prema) naciji, nego su svetitelji pisali na verskoj i teološkoj osnovi protiv vere i običaja Jevreja.