Stvar je u tome da postoji mjesto bolje od raja...
Raj prizeljkuju ljudi koji su opijen zeljom za culnim zadovoljstvima. Ukoliko doista za zivota rade dobra djela, mozda ce tamo i dospjeti (nema nista losega niti u cinjenju dobrih djela, niti u zadobivanju raja), ali to nije sve. To je mozda kraj religije (kao sto bi rekli Indijci to je kraj Veda, veda-anta, krajnji domet religije), ali je tek pocetak pravog duhovnog puta. Zato se u Indiji opijenost religijskom objavom (u njihovom slucaju Vedama, ali isto se misli i na druge objave) cesto u krugovima ucenih mudraca smatrala krajnjim neznanjem.
Buddha o Vedama kaze da su to stare i suplje bacve iz kojih na sve strane curi voda. A za svecenstvo (brahmane) koji su opijeni vedskom objavom i tvrde da nista izvan toga ne postoji, Buddha kaze da su poput povorke slijepaca u kojoj jednog slijepca vodi drugi, sve dok svi zajedno ne padnu u jamu culnosti i svjetovnosti.
"Zato Ananda, sam sebi budi ostrvo,
sam sebi budi utociste, jer uostalom,
tko bi to drugi mogao da bude.
Ne tragaj za vanjskim utocistem,
neka Ucenje bude tvoje ostrvo,
neka Ucenje bude tvoje utociste.
Ne tragaj za drugim utocistem"
(Maha-pari-nibbana sutta, posljednje rijeci Buddhe uceniku Anandi).
Krsna u Bhagavad Giti kaze:
Nerazumnici, opijeni sladunjavim rijecima religije, govore da nema niceg viseg.
Robovi strasti, rajolovci, dobivaju rodjenje kao posljedicu svojih djela.
Dok cine brojne obrede samo zbog stjecanja uzitka i moci.
Umova zaokupljenih uzitkom i moci, ne dostizu sabranost uma.
Culnost je domet religije, zato iznad culnosti budi.
Izvan dvojstva, u stalnosti, sam u sebi utemeljen.
Jer kolika je korist od bunara za vrijeme poplave, tolika je i korist
od sve religije za mudraca koji znade.
(BhG, II.42-46.)