Je li stih poslanice Galaćanima 1:8 opravdano oružje kritike?

  • Pokretač teme Pokretač teme Nefi
  • Datum početka Datum početka

Nefi

Mormon
Član
Poruke
1,065
Reakcijski bodovi
40
Bodovi
48
Ubedljivo jedan od najčešćih biblijskih stihova koji se koristi protiv Mormonove knjige i svetaca poslednjih dana jeste Galaćanima 1:8. Ovim tekstom ćemo da pogledamo i vidimo da li je to zaista toliko oštra kritika svetaca poslednjih dana koliko neki ljudi misle.


Pavle piše u svom pismu Galaćanima:


„Ali ako vam čak i mi, ili anđeo sa neba propoveda jevanđelje različito od onoga koje smo vam mi propovedali, neka bude proklet." (Gala 1:8)


Galatima 1:8 je nažalost postao ono što ja nazivam stihom „univerzalnog švajcarskog vojnog noža“ – stih koji se često koristi da se brzo odbace suprotstavljeni stavovi bez stvarnog bavljenja sa tim stavovima.


Ali oni koji osuđujt ili napadaju komentarom Galatima 1:8 i pretpostavljaju da je njihov posao završen postaju žrtve prilično problematične logičke greške. Ova greška je oblik kružnog rezonovanja koji se javlja kada se zaključak zasniva na premisi za koju se samo pretpostavlja da je istinita, ali koja teko nije bude dokazana. Zaključak da ja imam lažno jevanđelje zasniva se na premisi da taj koji kritikuje ima potpuno ispravno jevanđelje — ali to je premisa koja nije dokazana.


Dakle, nametanje ljudima stiha iz Poslanice Galatima 1:8 zapravo nije ubedljivo; to je samo osuđujuće. Postavlja se pitanje, zašto bi iko to verovao? A ako zaista želimo smislen i iskren razgovor o ovom stihu, moramo se pozabaviti većim pitanjem, a to je: Šta je jevanđelje?


Jedan od izazova je to što tu reč možemo koristiti na različite načine. Ponekad je ljudi koriste na širok, sveobuhvatan način, a ponekad se koristi da se odnosi na nešto veoma specifično. Ali pošto su ovo Pavlove reči, možda bi korisnije pitanje bilo: kako je Pavle definisao jevanđelje ? I koja Pavlova učenja se računaju kao deo jevanđelja, a koja nisu? Na primer, Pavle je učio ono što su sada neke veoma kontroverzne stvari o ženama. To se uči u Bibliji. Da li je to jevanđelje? Ako južni baptisti kažu da je to jevanđelje, a metodisti kažu da nije, da li je jedna grupa sad radi toga prokleta? Koliko možete biti pogrešni u svojim verovanjima pre nego što pomislite da je takvo verovanje potpuno drugačije jevanđelje? Gde povlačimo granicu? I ko ima autoritet da donosi te odluke?


U ovom stihu, Pavle se poziva na jevanđelje koje je očigledno prethodno propovedano Galaćanima. Nažalost, ne postoje dostupni zapisi koji nam govore tačno šta je to bilo. Uz to rečeno, u svojoj poslanici Korinćanima, Pavle nam prilično precizno kaže kako je definisao jevanđelje : „Štaviše, braćo, objavljujem vam jevanđelje koje sam vam propovedao... da je Hristos umro za naše grehe po Pismu; i da je sahranjen, i da je vaskrsao trećeg dana...“


Pavlova definicija pogađa pravo u srž stvari i time izgleda da baca veoma široku mrežu, što mislim da je odlično. Ako ljudi žele da razrade detaljniju definiciju sa dužom listom uslova i odredbi koja isključuje više ljudi, to je njihov izbor. Pavle to, izgleda, ne radi eksplicitno.


Ali sada veliko pitanje: Da li sveci poslednjih dana veruju u Pavlovu definiciju jevanđelja - da je Hristos umro za naše grehe, da je sahranjen i da je vaskrsao trećeg dana? Evo šta je prorok Džozef Smit poučavao 1838. godine: „Osnovni principi naše religije su svedočanstvo apostola i proroka o Isusu Hristu, da je umro, da je sahranjen i da je vaskrsao trećeg dana i da se vazneo na nebo; a sve ostalo što se odnosi na našu religiju su samo dodaci tome.“


U Mormonovoj knjizi, sam Hristos uči: „...ovo je jevanđelje koje sam vam dao — da sam došao na svet da činim volju Oca svoga, jer me je Otac moj poslao. I Otac moj me je poslao da budem uzdignut na krst; i pošto budem uzdignut na krst, da bih sve ljude privukao k sebi...“


Zvuči mi kao da sveci poslednjih dana veruju u isto jevanđelje u koje je verovao i Pavle. Grčka reč za jevanđelje doslovno se prevodi kao dobra vest , a dobra vest je da je Isus Hrist naš Spasitelj. Mi verujemo u tu istu dobru vest.


Mnogi ljudi brzo ističu da se u Galatima 1:8 pominje anđeo, a Džozef Smit je rekao da ga je posetio anđeo! Dakle, jasno je da se ovaj odlomak direktno odnosi na Džozefa Smita, zar ne? Pa, problem koji Pavle obrađuje nisu anđeoske posete. Samog Pavla su anđeli posećivali u više navrata. U Knjizi Otkrivenja, Jovan ima viziju budućnosti i kaže: „ Video sam drugog anđela gde leti posred neba, koji je imao večno jevanđelje da ga objavi onima koji žive na zemlji...“. Problem nisu anđeli - Pavle jednostavno kaže da bez obzira na to ko ili šta je izvor, ako uče da Hristos nije naš Spasitelj, to je pogrešno.


Sada, delimično, Poslanica Galatima 1 je Pavlov odgovor na pogrešnu ideju da spasenje dolazi kroz poslušnost zapovestima ili Mojsijevom zakonu - ideju da ako ste dovoljno pravedni i poštujete sva pravila, možete sami zaslužiti svoje spasenje. Neki ljudi danas kažu da je to još jedan razlog zašto se ovaj stih odnosi na svece poslednjih dana - zato što veruju da mogu zaslužiti spasenje kroz svoje obavezne hramovne obrede.
Slično kao što mnogi hrišćani gledaju na pravedna dela, mi učešće u hramovnim obredima posmatramo kao rezultat ili izraz naše vere u Hrista, ali nikako kao zamenu za veru u Hrista. Mormonova knjiga nas iznova i iznova uči da nas samo Hristos spasava. Starešina Uhtdorf je učio da se „spasenje ne može kupiti novcem poslušnosti; ono se kupuje krvlju Sina Božjeg“.
 

Zašto je korišćenje poslanice Galaćanima 1:8 oružjem, jedan problem?​

Nefi, naslov je malo nezgrapan.

Jesli li mislio reci: Zasto je koristenje poslanice Galacanima 1.8 postalo... sto? ... problem, oruzje protiv... koga?
 
Zaključak da ja imam lažno jevanđelje zasniva se na premisi da taj koji kritikuje ima potpuno ispravno jevanđelje — ali to je premisa koja nije dokazana.
E pa to te ja pitam. To je kljucno pitanje.

U osnovi sva evandjelja (i ona 4 sluzbena i sva ona apokrifna) su jednako vrijedna za spasenje. Nema dokaza da bi jedno bilo vrijednije od drugoga. Samo je stvar u tome da se dopustilo da se razvijaju tradicije na osnovu svih evandjelja, sada bi smo imali mnogo raznolikije krscanstvo, nego sto ga danas imamo. Opstale bi gnosticke crkve, sa svojim evandjeljima. Opstale bi ortodoksne crkve, sa svojim evandjeljima. Samo bi se razlikovali po tome sto jedni slijede jedne spise, jedna evadjelja, a drugi druga. Nista vise.
 
Jesli li mislio reci: Zasto je koristenje poslanice Galacanima 1.8 postalo... sto? ... problem, oruzje protiv... koga?
Izmenio sam naslov, nadam se da je malo jasniji. Odnosi se na crkvu Isusa Hrista svetaca poslednjih dana jer imaju pored Biblije druga sveta pisma, ali si može odnositi i na druge hrišćanaske verske grupe.
 
U osnovi sva evandjelja (i ona 4 sluzbena i sva ona apokrifna) su jednako vrijedna za spasenje.
ipak je korišćenje izraza "jevanđelje" tu pogrešno i ne odnosi se na pojedine knjige, nego na definiciju jevanđelja kao učenja od Isusa Hrista.

Ali si u pravu sa pretpostavkom, da bi definicija jevanđelja i učenja bilo drugačije kada bi imali sve apostolske spise.
 
Jos sam malo izmijenio da postane jasnije. Ako se ne slazes, izmijeni ponovno.
 
Inace, sto se tice tog stiha. Nemoj previse da se zamaras. To su bili teski i zalupani ljudi u to vrijeme. Vrlo iskljucivi. Nisu dopustali razlicita misljenja. Jednom rijecju, fanatici i ludjaci. Pa vidis da su pobili sve koji su drugacije mislili.

Cijelo drustvo je bilo ludo. Jedan povjesnicar je napisao da je Rim bio carstvo psihopata. Grci su se zabavljali tako da idu u kazaliste i na sportska natjecanja, a Rimljani... oni su se zabavljali gledajuci ubijanje u arenama. Nisu rani krscani bili puno drugaciji. Oni su ponikli u takvom drustvu. Prvo su njih ubijali, a onda kada su se dokopali vlasti, onda su zapalili anticke biblioteke, zabranili filozofiju i pobili sve koji su drugacije mislili.

Pa vidis da se ta cijela vjera zasniva na praznovjerju:

1) Isus je uskrsnuo
- ima li kakav dokaz za to, nema
- dobro, nema veze, cak i da prihvatimo bez dokaza
- drago nam je za njega da je uskrsnuo, ali kakve veze to ima s nama?
- hocemo li i mi uskrsnuti i kada?
- jos nitko nije nikada uskrsnuo, ali hoce... kada?
- jednog dana kada dodje Isus
- kada ce doci Isus, ne zna se...

2) Isus je umro za nase grijehe
- kako to mozemo osjetiti, da li se razina grijeha u drustvu smanjila, nije
- da li krscani manje grijese od drugih, ne isto
- ako je on otkupio grijehe (samo) vjernika, onda bi zivot vjernika trebao biti bez (ili barem s manje) grijeha
- a posljedicno i bez patnje
- da li to vidimo u stvarnosti, ne vidimo, vjernici grijese i pate isto kao i nevjernici
- dakle, ne nalazimo potvrdu da je Isus preuzeo ista od icijih grijeha i patnje

Gle, ja ti obecam sto god hoces. Obecam ti milion dolara, ali ne odmah, nego kada me slijedeci put vidis. I odem... nema me vise.

A ti se ostanes svadjati sa drugim vjernicima, koji vjeruju u istu stvar, samo malo drugacije tumace. Ostanes zivjeti u siromastvu, ali tvrdis drugim siromacima da si zapravo milioner, ali ne sada, nego cim me opet vidis. I pobijes sve koji u medjuvremenu ne vjeruju da cu ti ja dati milion dolara kada me drugi puta vidis.

I sada sto jedan stih u tom svemu znaci? Pa vidis da je cijela stvar potpuno ludjacki postavljena.

Tko zna sto se tu desilo, je li Isus to poducavao uopce ili nesto drugo? Da li se desio neki prekid u prenosenju ucenja... tko ce ga znati?! Stvar je potpuno proturijecna i nejasna. Cijelo ucenje je nejasno i zbunjujuce. Ovaj stih samo dodaje opcoj zabuni oko tog ucenja.
 
Pa vidis da se ta cijela vjera zasniva na praznovjerju:
To je na prvi pogled tačno, ali ako stojiš pred nekim sudom onda sve stoji i pada kroz svedoke.
Očigledno i Bog koristi svedoke. U Bibliji piše, u Ponovljenom zakonu 19:15 čitamo: „Samo svedočenjem dva ili tri svedoka neka se stvar utvrdi.“ Apostol Pavle je istakao isti zahtev: „Svedočenjem dva ili tri svedoka odlučuje se o svakoj stvari“ (2. Korinćanima 13:11). U skladu sa ovim božanskim zakonom, Bog je obezbedio nekoliko svedoka da bi pružio neki dokaz.
Za čuda koja je Isus činio postoji veliki broj svedoka, neki su im verovali, ali većina nije. Isusova smrt i vaskrsenje je imala 12 svedoka, a pored njih se opisuju i 500 svedoka koji su ga videli posle njegovog vasksenja. Mormonova knjiga isto nije ništa drugo nego zapis svedoka koji su ga videli na Američkom kontinentu. itd.
A tako je i sa mnogim drugim događajima.
E sada je prepušteno svkom da to proispita i sam odluči koliko će verovti tim svedocima.
Zato se to naziva vera a ne znanje.
 
Ah, posve si u pravu. Najbitnije je da si ti nasao svoj duhovni put i da si zadovoljan. Da taj put i to ucenje daje odgovore na sva tvoja pitanja. To je apsolutno najbitnije.

Pa ipak, ne mogu a da ti ne skrenem paznju na par stvari iz oblasti zdravog razuma. Molim te unaprijed da mi oprostis sto si uzimam slobodu da o tome govorim. Jer doista smatram da to nije toliko bitno, kao ono ranije receno.

Dakle, ako postoji jedan pisani izvor (npr. neka knjiga) koju sam ja napisao i u njoj sam opisao neke svoje dozivljaje te spomenuo da su sa mnom bili u drustvu moja dva drugara koji se zovu Pajo i Ckalja i koji to sve mogu potvrditi... citalac ne moze znati jesam li ja to sve izmislio, jesu li Pajo i Ckalja uopce postojali ili sam i njih izmislio. I ako sve ostane samo na tom jednom jedinom izvoru koji govori o tim dogadjajima, to se obicno ne smatra pouzdanim izvorom.

No, ako postoje drugi dokumenti, koji su potpuno nezavisni od mene, za koje se moze tvrditi da ih ja sigurno nisam niti napisao, niti mogao utjecati na njihovo pisanje... a ti izvori potvrde i moje price i postojanje Paje i Ckalje... onda to daje potvrdu mojim tvrdnjama. U suprotnom moja knjiga ostaje nepouzdan izvor.

Ne postoje nezavisni izvori iz antike (grcki, rimski, jevrejski) koji bi nezavisno od krscanskih izvora potvrdili da je postojao neki covjek Isus koji je vidjen ziv nakon smaknuca (isto tako i za mnoge druge dogadjaje kao sto je npr. pokolj djece u Judeji. Rimljani bi sigurno zapisali da im je njihov vazalni vladara pobio svu musku djecu u jednoj pokrajini carstva. Za to bi morao dobiti dopustenje Rima, postojala bi neka prepiska s carem u Rimu ili barem lokalnim rimskim upraviteljem i to bi se sigurno zabiljezilo). Ne postoji tih 12, niti 500 svjedoka, osim u krscanskim izvorima, koje su pisali krscani koji nisu bili ocevidci tih dogadjaja, nego su zapisali predaju koja je do njih dosla i to nekih 40-80 godina nakon Isusa.

No, cak niti to nije problem. Pretpostavimo da je sve to istinito (mada nema nikakvih nezavisnih izvora). Cak i tada je ucenje potpuno besmisleno. To su primjetili i rani krscani te ovjekovjecili u izreci - credo quia absurdum - vjerujem jer je besmisleno. Da se sada ne ponavljam, ali mislim na 1) i 2) iz prethodnog priloga.
 
ako postoje drugi dokumenti,
opet se vraćamo na svedoke. Ako jedan čovek napiše neku knjigu, on tada nema svedoke da je ta knjiga autentična. Dok svedoci nekog događaja postoje koji zapišu taj događaj i o njemu svedoče, dobijaju mogućnost poverljivosti. Zato su u svemu bitni svedoci.
 
Nazad
Vrh