Međutim formulisanje kanona Svetog Pisma nikako nije mala stvar. Prihvatiti kanon koji je odredila Crkva nužno zahtjeva da se prihvati da je Sveti Duh vodio Crkvu u donošenju te odluke. Proces razvoja svakako da je postojao ali je svaka etapa tog procesa bila unutar Crkve. Van Crkve su bile jeretičke zajednice koje su imale druga pisma.
Važno je priznati da nitko ne tvrdi da je to nevažna stvar. Također je neprihvatljivo poricati činjenicu da je Duh Sveti vodio Crkvu kroz cijelu povijest. Ne bi bilo razumno vjerovati da Bog nije vodio Crkvu tijekom više stoljeća sve dok se nije dogodila reformacija. Treba shvatiti da Crkva ima svoj kontinuirani razvoj.
Nekako po vama ispada da je Bog radio kroz Pravoslavnu Crkvu samo prilikom sačinjavanja kanona i nigdje više. Prilično nelogično ako mene pitate.
To je pogrešno shvaćanje koje se može lako nametnuti, posebno u internet raspravama. No, važno je razumjeti da je Božje vodstvo ključno za opstanak, ohrabrenje i rast vjerskih zajednica.
Kroz svoju Božju milost i providnost, Bog je uvijek bio prisutan među vjernicima. On je taj koji daje snagu i hrabrost zajednicama da se suoče s izazovima i da se uzdignu iznad nesuglasica. Bez Božjeg vodstva, vjerske zajednice bi bile izložene rasulu i podjelama.
Bog je neprestano uključen u živote svojih vjernika. On ih vodi putem Duha Svetoga, koji nadahnjuje, tumači i osvjetljava razumijevanje Svetog pisma. Bez Božjeg nadahnuća i djelovanja, interpretacija Biblije mogla bi biti iskrivljena ili nedovoljno jasna.
Pa u tom smislu, "koplja se lome" više oko toga koliko je tko imao svjetla od Boga da razumije određene biblijske istine. Ne sumnjam u to da je onda, pa i danas Duh Sveti osvjedočavao opću katoličku crkvu.
Ne postoji nijedna prava sola scriptura vjerska zajednica. Samo one koje su iskrenije i one koje nisu. Jednostavno Sveto Pismo, ma koliko nadahnuto bilo, uvijek zahtjeva pojašnjenja i tumačenja. Činjenica da postoje toliko ultra različitih protestantskih grupa koje se jednako pozivaju na sola scriptura je jasna potvrda toga.
Sola scriptura nije sama po sebi garant konzistentnosti ili jedinstva interpretacije. Upravo zato što Sveto Pismo zahtijeva tumačenje, postoji prostor za različite perspektive i razumijevanja. No, to ne znači da sola scriptura nema vrijednost. Ona naglašava važnost izvornosti i autoriteta Svetog Pisma te potiče pojedince da istraže Bibliju i sami razumiju njezino značenje u kontekstu vjere i života. Ljudi su takvi da se povode i daleko se lakše osloniti na tradiciju, nego vjerom na Pismo.