Kršćanstvo i samorazvoj: Perspektiva budističke i hinduističke filozofije

[CharisWhispers]

Neki budisti i hinduisti smatraju da kršćani previše naglašavaju spasenje koje će se dogoditi tek u daljoj budućnosti, i da to može dovesti do pasivnosti i nedovoljnog samorazvoja. Umjesto toga, oni naglašavaju važnost raditi na sebi sada i postizati prosvjetljenje putem kontinuiranog unutarnjeg rada.



Prema ovim vjernicima, oslobađanje od patnje i postizanje prosvjetljenja nije nešto što će se dogoditi samo od sebe, već zahtijeva svjesno traganje i aktivni rad na sebi. Smatraju da se kršćani previše fokusiraju na spasenje nakon smrti, a nedovoljno na duhovni rast u sadašnjosti.



Prema njihovom svjetonazoru, svatko ima mogućnost samostalno razvijati svoju svijest i postati bolja verzija sebe. Oni vjeruju da duhovni razvoj zahtijeva aktivni rad na sebi, a ne samo pasivno čekanje na nešto što će se dogoditi u budućnosti.





Da li su ovakve tvrdnje osnovane i što bi vi odgovorili onima koji tako misle?

 

[Fazlija]

Neki budisti i hinduisti smatraju da kršćani previše naglašavaju spasenje koje će se dogoditi tek u daljoj budućnosti, i da to može dovesti do pasivnosti i nedovoljnog samorazvoja. Umjesto toga, oni naglašavaju važnost raditi na sebi sada i postizati prosvjetljenje putem kontinuiranog unutarnjeg rada.

Pa da...

Prema ovim vjernicima, oslobađanje od patnje i postizanje prosvjetljenja nije nešto što će se dogoditi samo od sebe, već zahtijeva svjesno traganje i aktivni rad na sebi. Smatraju da se kršćani previše fokusiraju na spasenje nakon smrti, a nedovoljno na duhovni rast u sadašnjosti.

Eto...

Prema njihovom svjetonazoru, svatko ima mogućnost samostalno razvijati svoju svijest i postati bolja verzija sebe. Oni vjeruju da duhovni razvoj zahtijeva aktivni rad na sebi, a ne samo pasivno čekanje na nešto što će se dogoditi u budućnosti.

Istina...

 

[Fazlija]

Ljudi pate, to je neporeciva cinjenica. Nadam se da to ne trebamo posebno dokazivati.



Pretpostavimo da je patnja posljedica grijeha:



a) bilo nasega pocinjenog u ovom zivotu
b) bilo naseg pocinjenog u prethodnim zivotima (reinkarnacija)
c) bilo naslijedjenog iskonskog grijeha (Adama i Eve)
d) bilo svega toga zajedno



Pretpostavimo, nadalje, da je Isus doista svojom smrcu preuzeo grijehe cijelog covjecanstva na sebe i nas oslobodio makar dijela nagomilanog grijeha i patnje.



Postavlja se pitanje zasto covjecanstvo i dalje pati, zasto je i dalje podlozno gomilanju novog grijeha? Povijesno gledano, nije potvrdjeno da je nakon vremena Isusa doslo do bitnog smanjenja patnje i podloznosti grijehu u svijetu. Kako se onda vidi to da je on preuzeo nase grijehe? Ne bi li nam to smanjilo patnju, povecalo duhovnost i uskladjenost s Bogom i prirodom? Ne bi smo li manje patili i manje bilo podlozni ciniti novi grijeh?

 

[CharisWhispers]

Pretpostavimo, nadalje, da je Isus doista svojom smrcu preuzeo grijehe cijelog covjecanstva na sebe i nas oslobodio makar dijela nagomilanog grijeha i patnje.

Ako je pretpostavka pogrešna, onda je i zaključak.
Isus je platio za grijehe čovječanstva i otvorio vrata neba za čovjeka. Tako da svi oni koji su istinski klanjaoci u duhu, mogu pristupiti Bogu preko Njega. Jer je On naš posrednik. E sad, ako netko ne prođe kroz ta "vrata", on ne može konzumirati tu milost i iskusiti silu Božju da nadvlada svoje grijehe. Jedina milost za takvog čovjeka je što ga Bog poziva na pokajanje kroz dobrotu svoju i ljubav i čeka da se obrati. Ali, ako nema voljnog momenta, onda nema ni promjene kod ljudi. A kako ljudi ne biraju Boga, već se bave svojom taštinom i gordošću, onda ne čudi da imamo ovakvo stanje... i zbilja, od takvih vjernika budisti su daleko moralniji. Ateisti su moralniji, jer nemaju ništa takvo što bi opteretilo njihovu savjest pa da ih primora na duh licemjerja. I onda u svojoj sili uspijevaju se boriti protiv određenih iskušenja.
No, to nije perspektiva kršćanske vjere...

Postavlja se pitanje zasto covjecanstvo i dalje pati, zasto je i dalje podlozno gomilanju novog grijeha?

Zbog slobode izbora.

Povijesno gledano, nije potvrdjeno da je nakon vremena Isusa doslo do bitnog smanjenja patnje i podloznosti grijehu u svijetu.

Pa to nije ni pisalo u Bibliji da će se dogoditi tada...

Kako se onda vidi to da je on preuzeo nase grijehe?

Kroz osoban odnos s Njim.
Mt 11:28-30 - "Dođite k meni svi, koji ste umorni i opterećeni, ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na sebe i učite se od mene; jer sam ja krotak i ponizan srcem naći ćete pokoj dušama svojim. Jer je jaram moj blag i breme moje lagano."

Ne bi li nam to smanjilo patnju, povecalo duhovnost i uskladjenost s Bogom i prirodom? Ne bi smo li manje patili i manje bilo podlozni ciniti novi grijeh?

Ako si Ga izabrao za svog Spasitelja i Gospodina, onda da. Ali, malo je onih koji idu tim Putem.
Ako te zanima kršćanska perspektiva, moja topla preporuka ti je da pročitaš knjigu koja je na ovom linku, također, možeš pogledati i film koji je snimljen prema toj knjizi: http://krscanskiforum.com/index.php?threads/knjiga-put-kršćanina.374/

 

[Fazlija]

Isus je platio za grijehe čovječanstva i otvorio vrata neba za čovjeka. Tako da svi oni koji su istinski klanjaoci u duhu, mogu pristupiti Bogu preko Njega. Jer je On naš posrednik. E sad, ako netko ne prođe kroz ta "vrata", on ne može konzumirati tu milost i iskusiti silu Božju da nadvlada svoje grijehe. Jedina milost za takvog čovjeka je što ga Bog poziva na pokajanje kroz dobrotu svoju i ljubav i čeka da se obrati.

To je vrlo slicno kao i u hinduizmu. Potpunim predanjem Bogu, koji je predstavljen osobom ucitelja, a koji se smatra utjelovljenjem Bozanske sustine, ucenik se oslobadja (ucitelj ga cisti od grijeha i vodi ga do konacnog prosvjetljenja).



Budizam je drugaciji. Theravada budizam vjeruje da se svatko mora sam osloboditi za sebe. Mahayana budizam, usprkos cinjenice da njeguje zavjet bodhisattve (onoga koji odgadja svoj ulazak u nirvanu dok tamo ne dovede i sva druga bica) to dovodjenje drugih bica vidi na nacin da ih se poduci kako da sama praktikuju meditaciju i oslobode se (dakle, u sustini isto kao i theravada). Dok jedino u vajrayana budizmu (tantricki budizam) ima isti pristup kao hinduizam (i krscanstvo) i vjeruje da duhovni ucitelj svojom miloscu moze podariti potpuno duhovno oslobodjenje.



Ono sto mi se cini bitno razlicito od krscanstva, jeste da krscani ne vjeruju da ce duhovno oslobodjenje dobiti za zivota. Njihovo je ocekivanje plodova duhovnog zivota tek nakon smrti. Dok ovi istocnjacki du'ovnjaci to ocekuju u zivotu, bilo ovom ili slijedecem.

 

[CharisWhispers]

Ono sto mi se cini bitno razlicito od krscanstva, jeste da krscani ne vjeruju da ce duhovno oslobodjenje dobiti za zivota. Njihovo je ocekivanje plodova duhovnog zivota tek nakon smrti. Dok ovi istocnjacki du'ovnjaci to ocekuju u zivotu, bilo ovom ili slijedecem.

To je pogrešna perspektiva koja je nažalost prisutna i u životima nekih vjernika koji pasivno čekaju da Bog sredi problem zla. Ali, Crkva nije pozvana na to. Nego da svaki dan umire sebi i vodi borbu, nadvladava iskušenja i pobjeđuje u svakom danu. Ne da pobjeđuje iskušenja kad Krist dođe.
Ef 4: 22-24. - "Da iza prijašnjega života odložite staroga čovjeka, koji se raspada u željama prevarljivim, I da se obnovite duhom uma svojega; I obučete novoga čovjeka, koji je stvoren po Bogu, u pravdi i svetosti istine."

 

[Fazlija]

Jako mi je drago da postoji i taj dinamicniji pristup koji je usmjeren na tu i sada.



Mene je u Evandjeljima uvijek nadahnjivalo nekoliko dijelova koji su usmjereni na dozivljaj duhovnosti u sadasnjem trenutku.



Npr. onaj dio gdje Isus kaze otprilike... bijah bolestan, a vi ste me njegovali, bijah gladan, nahranili ste me, bijah zedan, napojili smo te... itd. a pitaju ga ucenici, kada te nahranismo, kade te napojismo itd. a Isus im odgovori, sto god uciniste i najmanjem od moje brace, ucinili ste meni.



Ovaj dio ustvari kaze da je cijeli svijet ispoljenje Bozanske svijesti (vidite prilog o hinduistickom trojstvu na prikladnoj temi), da je Bog ispoljen u svakom dijelu tvorevine, da izmedju Boga i tvorevine nema razlike, i da sto god cinimo bilo kojem covjeku, cinimo izravno Isusu. Kontemplacija i meditacija na ovo otajstvo nam ne ostavlja prostora da svijest o Bogu ostavljam za nakon smrti, nego nas poziva da njegovu prisutnost osvjestimo tu i sada.



Nadalje, oni dijelovi gdje Isus kaze da se potpuno predamo volji Boga, da se ne brinemo... jer Bog oblaci ljiljane i hrani nebeske ptice pa zasto ne bi i nas odrzavao itd. Onda dijelovi gdje Isus kaze - ne sudite. Nije li sve to poticaj da se prihvati stvarnost onakvom kakvom jeste, da se ne opiremo Bozjoj volji, nego da prihvatimo sto god da dolazi od Boga, jer sve dolazi od Boga. Stvarnost jeste bozanstvena.



Onda konacno i otajstvo euharistije, kada Isus poducava ucenike da kruta i tekuca hrana koju blagujemo (hruh i vino, ali u osnovi sva kruta i tekuca hrana koju jedemo) nisu nista drugo do Njegovo osobno tijelo i krv, On sam. Nije li to uputa da je tvar koja nas okruzuje i od koje izgradjujemo nase tijelo ustvari nista drugo do Bog sam?



Tako da ima puno dijelova Evandjelja koji ukazuju na duboko misticno iskustvo Boga koji jeste tu i sada, u nama samima, u svemu sto jeste. A ne na nebu, ne nakon smrti. Cilj zivota opcenito, a pogotovo cilj duhovnog zivota nije umrijeti. Nego prepoznati (kako bi to rekli kasmirski tantrici) Boga u svemu. Tada ustvari vise nema smrti, tada pocinje vjecni zivot, boravimo u jedinstvu s Bogom, koji je izvan svakog dolazenja i odlazenja, izvan svakog radjanja i umiranja. Barem ja na taj nacin nekako gledam na to.

 

[Bostan]

Samo da se nadovezem na Fazliju, u hadis kudsiju(izreke inspirisane Bogom, ali formulisane Muhammedom) takođe se govori ovo:



Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: 'Uzvišeni Allah ce na Sudnjem Danu reci: Covjece razbolio sam se, a ti Me nisi obišao! Gospodaru, kako da Te obidem kada si Ti Gospodar Svjetova? Zar se nije razbolio taj i taj, pa ga nisi obišao? Zar nisi znao, da si njega obišao, da bi Mene našao pored njega? Covjece, tražio sam da Me nahraniš, pa Me nisi nahranio! Gospodaru, kako da Te nahranim kada si Ti Gospodar Svjetova? Zar te nije taj i taj Moj rob molio da ga nahraniš, pa ga nisi nahranio? Zar nisi znao, da si ga nahranio, da bi za to kod Mene našao nagradu? Covjece, tražio sam da Me napojiš, pa Me nisi napojio? Gospodaru, kako da Te napojim kada si Ti Gospodar Svjetova?Molio te je taj i taj Moj rob da ga napojiš pa ga nisi napojio? Zar nisi znao, da si ga napojio, da bi za to našao nagradu kod Mene?' Bilježi Muslim.

 

[CharisWhispers]

Ovaj dio ustvari kaze da je cijeli svijet ispoljenje Bozanske svijesti (vidite prilog o hinduistickom trojstvu na prikladnoj temi), da je Bog ispoljen u svakom dijelu tvorevine, da izmedju Boga i tvorevine nema razlike, i da sto god cinimo bilo kojem covjeku, cinimo izravno Isusu. Kontemplacija i meditacija na ovo otajstvo nam ne ostavlja prostora da svijest o Bogu ostavljam za nakon smrti, nego nas poziva da njegovu prisutnost osvjestimo tu i sada.

Razumijem tvoje viđenje, ali takav koncept ne može se pronaći u Bibliji. Umjesto toga, Biblija radi jasnu razliku između Tvorca i svega što je stvoreno... ako misliš da može, slobodno navedi citate koji to jasno potvrđuju..

Nadalje, oni dijelovi gdje Isus kaze da se potpuno predamo volji Boga, da se ne brinemo... jer Bog oblaci ljiljane i hrani nebeske ptice pa zasto ne bi i nas odrzavao itd. Onda dijelovi gdje Isus kaze - ne sudite. Nije li sve to poticaj da se prihvati stvarnost onakvom kakvom jeste, da se ne opiremo Bozjoj volji, nego da prihvatimo sto god da dolazi od Boga, jer sve dolazi od Boga. Stvarnost jeste bozanstvena.

Ne može se na tome graditi misao da sve dolazi od Boga, te Kristove riječi su bile u kontekstu Oca punog ljubavi koji se toliko brine i za obično poljsko cvijeće, a koliko tek više za nas same... a kako nije na nama da sudimo ikome, u tom smislu je i opomena......

Onda konacno i otajstvo euharistije, kada Isus poducava ucenike da kruta i tekuca hrana koju blagujemo (hruh i vino, ali u osnovi sva kruta i tekuca hrana koju jedemo) nisu nista drugo do Njegovo osobno tijelo i krv, On sam. Nije li to uputa da je tvar koja nas okruzuje i od koje izgradjujemo nase tijelo ustvari nista drugo do Bog sam?

Osobno za mene je to simbolika, ne nešto doslovno. A recimo rimokatolički vjernici oni vjeruju da dolazi do transsupstancijacije, no prije nego se to dogodi, to je za njih samo hostija i vino...

Tako da ima puno dijelova Evandjelja koji ukazuju na duboko misticno iskustvo Boga koji jeste tu i sada, u nama samima, u svemu sto jeste. A ne na nebu, ne nakon smrti. Cilj zivota opcenito, a pogotovo cilj duhovnog zivota nije umrijeti. Nego prepoznati (kako bi to rekli kasmirski tantrici) Boga u svemu. Tada ustvari vise nema smrti, tada pocinje vjecni zivot, boravimo u jedinstvu s Bogom, koji je izvan svakog dolazenja i odlazenja, izvan svakog radjanja i umiranja. Barem ja na taj nacin nekako gledam na to.

Biblija nas usmjerava na Božji karakter i da se bavimo Njim, ali ne tako da ćemo identificirati Boga u predmetima ili u prirodi, kako neki misle, već kao jedinog vječnog Boga koji je zainteresiran za nas i želi da budemo hram Njegov u kojem će On prebivati. I da, Bog sada želi biti Snama, ne sutra, niti za pet ili više godina, nego danas.

 

[Fazlija]

Razumijem tvoje viđenje, ali takav koncept ne može se pronaći u Bibliji. Umjesto toga, Biblija radi jasnu razliku između Tvorca i svega što je stvoreno... ako misliš da može, slobodno navedi citate koji to jasno potvrđuju..

Postoje dijelovi Evandjelja u kojima se dade zakljuciti da Isus ne radi razliku izmedju sebe i drugih bica (sve sto ucinite najmanjem od moje brace, ucinili ste meni). Stovise, dijelovi Evandjelja se mogu tumaciti i na nacin da ne radi razliku izmedju sebe i tvari od koje je izgradjen svijet (euharistija u kojoj su hrana i voda kao tvari od kojih gradimo nase tijelo samo tijelo i krv Isusa Krista). Tako da ima dosta dijelova koji ukazuju na monisticko ucenje o tome da izmedju duha i tvari (Tvorca i tvorevina) nema razlike za one koji to razumiju i prepoznaju. Naravno, u religiji se sve svodi na tumacenje. Religija jeste tumacenje ucenja nekog velikog ucitelja. Tako da ako nismo bili izlozeni takvim tumacenjima, ne prepoznajemo te dijelove kao monisticke tj. tumacimo ih na dualisticki nacin.

Ne može se na tome graditi misao da sve dolazi od Boga, te Kristove riječi su bile u kontekstu Oca punog ljubavi koji se toliko brine i za obično poljsko cvijeće, a koliko tek više za nas same... a kako nije na nama da sudimo ikome, u tom smislu je i opomena......



Osobno za mene je to simbolika, ne nešto doslovno. A recimo rimokatolički vjernici oni vjeruju da dolazi do transsupstancijacije, no prije nego se to dogodi, to je za njih samo hostija i vino...

Ovo su sve primjeri tumacanja. Isti dijelovi teksta koje ti tumacis i razumijes na jedan nacin, a ja na drugi. To je primjer da je religija ustvari samo tumacenje, razumijevanje nekog izvornog ucenja (teksta). Mi danas nemamo Isusa da ga mozemo pitatai, ucitelju kako ste vi to mislili, da li to treba ovako ili onako razumjeti... Stoga, ostaje nam tekst koji svaka skola tumaci na svoj nacin, a mi se po svojim osobnim sklonostima opredjeljujemo da li cemo prihvatiti ovu ili onu skolu vjerskog misljanja (tumacanja).

Biblija nas usmjerava na Božji karakter i da se bavimo Njim, ali ne tako da ćemo identificirati Boga u predmetima ili u prirodi, kako neki misle, već kao jedinog vječnog Boga koji je zainteresiran za nas i želi da budemo hram Njegov u kojem će On prebivati. I da, Bog sada želi biti Snama, ne sutra, niti za pet ili više godina, nego danas.

Eto samo jos jedno tumacenje. Ustvari ne mozemo biti sigurni da li je to dosita tako ili nije. Ja bih pak rekao da nas Biblija usmjerava na to da Boga prepoznamo u sebi i u svemu drugome. Ali to je samo moje monisticko tumacenje, dok ti zastupas dualisticko tumacenje po kojem uvijek postoji razlika izmedju Tvorca i tvorevina i stoga bi ti prije rekao da Bog zeli da nam je blizu, da je uvijek s nama, a ja bih radije rekao da Bog zeli da shvatimo (prepoznamo) da mi jesmo stalno i uvijek On. No to jesu samo 2 tumacenja... monisticko i dualisticko. tekst nam ostavlja dovoljno prostora da ga tumacimo na razlicite nacine i to je razlog postojanja toliko razlicitih tumacenja i razlicitih vjeskih skupina i grupa. Sve se one razlikuju samo po tumacenju.

 

[CharisWhispers]

Postoje dijelovi Evandjelja u kojima se dade zakljuciti da Isus ne radi razliku izmedju sebe i drugih bica (sve sto ucinite najmanjem od moje brace, ucinili ste meni). Stovise, dijelovi Evandjelja se mogu tumaciti i na nacin da ne radi razliku izmedju sebe i tvari od koje je izgradjen svijet (euharistija u kojoj su hrana i voda kao tvari od kojih gradimo nase tijelo samo tijelo i krv Isusa Krista). Tako da ima dosta dijelova koji ukazuju na monisticko ucenje o tome da izmedju duha i tvari (Tvorca i tvorevina) nema razlike za one koji to razumiju i prepoznaju. Naravno, u religiji se sve svodi na tumacenje. Religija jeste tumacenje ucenja nekog velikog ucitelja. Tako da ako nismo bili izlozeni takvim tumacenjima, ne prepoznajemo te dijelove kao monisticke tj. tumacimo ih na dualisticki nacin.

Razumijem da postoji razmišljanje i tumačenje nekih dijelova Evanđelja koje može navesti na zaključak da Isus ne radi razliku između sebe i drugih bića ili između sebe i tvari. Međutim, važno je shvatiti da kršćanstvo kao cjelina ima svoje temeljne doktrine i učenja koja oblikuju našu interpretaciju i razumijevanje.



U kršćanskoj perspektivi, naglašava se da postoji ontološka i hijerarhijska razlika između Boga kao stvoritelja i stvorenja. Bog je transcendentan, beskonačan i neodvojiv, dok su stvorenja ograničena i zavisna o Bogu. Ovi koncepti su duboko ukorijenjeni u kršćanskoj teologiji.



Kada se spominju dijelovi Evanđelja u kojima se čini da Isus ne radi razliku između sebe i drugih bića, važno je sagledati širi kontekst i ostale dijelove Biblije. Isus jest izrazio ljubav i brigu prema drugim ljudima, ali to ne znači da se izjednačavao s njima u ontološkom smislu. Umjesto toga, Njegova ljubav prema ljudima proizlazi iz Njegove božanske prirode i Očeve volje.



Također, kada je riječ o Euharistiji, kršćanska tradicija vjeruje da se kruh i vino pretvaraju u Isusovo tijelo i krv, ali to ne znači da tvari postaju identične s Božjom prirodom. Vjeruje se da je prisutnost Isusa u Euharistiji jedinstvena i tajanstvena, ali i dalje postoji razlika između samog Isusa i materijalnih elemenata. No, kao što sam ranije naveo, vjerujem da se radi o simbolici....

Ovo su sve primjeri tumacanja. Isti dijelovi teksta koje ti tumacis i razumijes na jedan nacin, a ja na drugi. To je primjer da je religija ustvari samo tumacenje, razumijevanje nekog izvornog ucenja (teksta). Mi danas nemamo Isusa da ga mozemo pitatai, ucitelju kako ste vi to mislili, da li to treba ovako ili onako razumjeti... Stoga, ostaje nam tekst koji svaka skola tumaci na svoj nacin, a mi se po svojim osobnim sklonostima opredjeljujemo da li cemo prihvatiti ovu ili onu skolu vjerskog misljanja (tumacanja).

Svatko ima svoj način vrednovanja stvari, ono što je sigurno je da postoje dobra i loša tumačenja...

Eto samo jos jedno tumacenje. Ustvari ne mozemo biti sigurni da li je to dosita tako ili nije. Ja bih pak rekao da nas Biblija usmjerava na to da Boga prepoznamo u sebi i u svemu drugome. Ali to je samo moje monisticko tumacenje, dok ti zastupas dualisticko tumacenje po kojem uvijek postoji razlika izmedju Tvorca i tvorevina i stoga bi ti prije rekao da Bog zeli da nam je blizu, da je uvijek s nama, a ja bih radije rekao da Bog zeli da shvatimo (prepoznamo) da mi jesmo stalno i uvijek On. No to jesu samo 2 tumacenja... monisticko i dualisticko. tekst nam ostavlja dovoljno prostora da ga tumacimo na razlicite nacine i to je razlog postojanja toliko razlicitih tumacenja i razlicitih vjeskih skupina i grupa. Sve se one razlikuju samo po tumacenju.

Dualizam u filozofskom smislu podrazumijeva jednakost ili suprotnost između dva temeljna principa ili entiteta. U kontekstu kršćanstva, dualizam se ne primjenjuje u smislu jednakosti između Boga i stvorenja, već se naglašava ontološka i hijerarhijska razlika između njih.
U kršćanstvu se priznaje razlika između Boga i stvorenja, ali istovremeno se naglašava da Bog ima odnos prema svojim stvorenjima, da je aktivan u svijetu i da je prisutan u svemu. Odnos između Boga i stvorenja nije dualistički u smislu jednakosti ili suprotnosti, već je to odnos stvaralački i ljubavni, gdje Bog svojom milošću i ljubavlju stupaju u odnos sa svojim stvorenjima

 

[Fazlija]

Odnos između Boga i stvorenja nije dualistički u smislu jednakosti ili suprotnosti, već je to odnos stvaralački i ljubavni, gdje Bog svojom milošću i ljubavlju stupaju u odnos sa svojim stvorenjima

To je ko' u hinduizmu. Krscanstvo je vise kao vishnuizam. Razumijeva Boga kao bliskog bicima; dok shaivizam razumije Boga i bica kao jedno.



Naravno, to otvara prostor za cijeli niz rasprava, kojima obiluje i hinduisticka teologija, ali u osnovi, sve se svodi na ovakvo ili onakvo tumacenje. Na šipražje mišljenja... kako bi to rekao Buddha.



Ono sto mi se cini bitnijim, jeste du'ovna praksa i osobno iskustvo. Kako smo mi i jesmo li mi to osvjedocili u svojoj praksi, u nasem vlastitom iskustvu, a ne samo u ovakvoj ili onakvoj teoriji.

 

[CharisWhispers]

Ono sto mi se cini bitnijim, jeste du'ovna praksa i osobno iskustvo. Kako smo mi i jesmo li mi to osvjedocili u svojoj praksi, u nasem vlastitom iskustvu, a ne samo u ovakvoj ili onakvoj teoriji.

Da, to je veoma važno i vrlo lako nam se može dogoditi da zanemarimo taj aspekt u gorljivoj želji dok branimo određena vjerovanja, tumačenja...

 

[bas kao]

Samo da se nadovezem na Fazliju, u hadis kudsiju(izreke inspirisane Bogom, ali formulisane Muhammedom) takođe se govori ovo:



Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: 'Uzvišeni Allah ce na Sudnjem Danu reci: Covjece razbolio sam se, a ti Me nisi obišao! Gospodaru, kako da Te obidem kada si Ti Gospodar Svjetova? Zar se nije razbolio taj i taj, pa ga nisi obišao? Zar nisi znao, da si njega obišao, da bi Mene našao pored njega? Covjece, tražio sam da Me nahraniš, pa Me nisi nahranio! Gospodaru, kako da Te nahranim kada si Ti Gospodar Svjetova? Zar te nije taj i taj Moj rob molio da ga nahraniš, pa ga nisi nahranio? Zar nisi znao, da si ga nahranio, da bi za to kod Mene našao nagradu? Covjece, tražio sam da Me napojiš, pa Me nisi napojio? Gospodaru, kako da Te napojim kada si Ti Gospodar Svjetova?Molio te je taj i taj Moj rob da ga napojiš pa ga nisi napojio? Zar nisi znao, da si ga napojio, da bi za to našao nagradu kod Mene?' Bilježi Muslim.

pa ovo nadovezivanje je zapravo prepricavanje jevandjelja koje je on citirao, i detaljnije njegovo objasnjenje, da ne uvredim, ali skoro pa plagiranje

 

[Bostan]

pa ovo nadovezivanje je zapravo prepricavanje jevandjelja koje je on citirao, i detaljnije njegovo objasnjenje, da ne uvredim, ali skoro pa plagiranje

Sustina i jednog i drugog je ista.

 

[bas kao]

Naravno, u religiji se sve svodi na tumacenje. Religija jeste tumacenje ucenja nekog velikog ucitelja. Tako da ako nismo bili izlozeni takvim tumacenjima, ne prepoznajemo te dijelove kao monisticke tj. tumacimo ih na dualisticki nacin.

ti moras prvo da definises neke osnovne pojmove, npr. religiju kao vezu izmedju neba i zemlje, duhovnog i materijalnog, zemljanog coveka, prvog adama i boga koji je duh itd, ali onda dolazimo do tvog straha od dualizama, koji je donekle opravdan jer mi znamo i za prevarne, razne gnosticke dualizme, da ne sirim sada...
i onda se srecemo sa tumacenjima svi mi, a zapravo ti nam nudis percepciju; ona ne moze da bude odgovor narocito ako odbacujes dualizme, ali to je i razlog zasto ti nisi odabrao da budes hinduista, vec budista, a mozda nisi trebao vidi [davno sam ovo pisao]:

Bagavad Gita (13. pogl.) gradi višestruko dualisticko stanovište:
Materija vrši sve aktivnosti, atman nije delatelj, vec vidilac.
Komentar: Da li je ovo pozicija roba kome je omrznuo svaki rad, aktivnost, iz koga izvire želja za drugacijim uredjenjem, gde bi on bio nadglednik? Nepostojanje nikakve spone izmedju materijalnog i duhovnog (idejnog, smisaonog, motivacionog), cak ni podredjenost i nadredjenost, nikakva veza, naprotiv: svaki prezir materijalnog.

U Upanišadama je još upecatljivije kad Jagnavalkja poducava svoju ženu Maitreju:
Dokle god ima dvojstva, mi vidimo, spoznajemo ono drugo; ali kad je za prosvetljenog coveka svekolikost rastvorena u atmanu, ko je tu da spoznaje, vidja koga? Razum (svest) koji otkriva sve, ko je tu da njega otkrije, spozna? Ko je tu da spozna spoznavaoca? Atman se odredjuje kao "nije ovo, nije ono", neshvatljivo, nevezano, neprisajedinjivo.

 

[bas kao]

Kontemplacija i meditacija na ovo otajstvo nam ne ostavlja prostora da svijest o Bogu ostavljam za nakon smrti, nego nas poziva da njegovu prisutnost osvjestimo tu i sada.

od nas hriscana se trazi promena, upodobije, usavrsavanje do preobrazenja, pa i na samom pocetku krstitelj pita masu, sta ste dosli, rodite rod dostojan pokajanja, jel ono je taj uvod u promene, ali i prosvetljenje, za koje vi pogresno mislite da je neki cilj... [ja kazem start]
daklem, nije stvar u percepciji, pa da se slozimo da je Bog sveprisutan [omniprezentan], pored toga sto je svemocan [omnipotentan], svakako ne zagovarm ni zagrobni ziovot, vec je poenta da mi dostignemo ni manje ni vise, nego savrsenstvo“Dakle: budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” (Matej 5,48).

sada bi trebalo da se razumemo koliki trud je potreban nasuprot samo ipak percepciji koju ti zagovaras, izvini ako plasim, jer ja da sam znao koliko je potrebno, mozda ne bih ni bio hriscanin, a opet, da nisam, grdno bih sagresio, i zalutao zasigurno, a jesam bio lutalica, sto se iz pisanja vidi