Postoje dijelovi Evandjelja u kojima se dade zakljuciti da Isus ne radi razliku izmedju sebe i drugih bica (sve sto ucinite najmanjem od moje brace, ucinili ste meni). Stovise, dijelovi Evandjelja se mogu tumaciti i na nacin da ne radi razliku izmedju sebe i tvari od koje je izgradjen svijet (euharistija u kojoj su hrana i voda kao tvari od kojih gradimo nase tijelo samo tijelo i krv Isusa Krista). Tako da ima dosta dijelova koji ukazuju na monisticko ucenje o tome da izmedju duha i tvari (Tvorca i tvorevina) nema razlike za one koji to razumiju i prepoznaju. Naravno, u religiji se sve svodi na tumacenje. Religija jeste tumacenje ucenja nekog velikog ucitelja. Tako da ako nismo bili izlozeni takvim tumacenjima, ne prepoznajemo te dijelove kao monisticke tj. tumacimo ih na dualisticki nacin.
Razumijem da postoji razmišljanje i tumačenje nekih dijelova Evanđelja koje može navesti na zaključak da Isus ne radi razliku između sebe i drugih bića ili između sebe i tvari. Međutim, važno je shvatiti da kršćanstvo kao cjelina ima svoje temeljne doktrine i učenja koja oblikuju našu interpretaciju i razumijevanje.
U kršćanskoj perspektivi, naglašava se da postoji ontološka i hijerarhijska razlika između Boga kao stvoritelja i stvorenja. Bog je transcendentan, beskonačan i neodvojiv, dok su stvorenja ograničena i zavisna o Bogu. Ovi koncepti su duboko ukorijenjeni u kršćanskoj teologiji.
Kada se spominju dijelovi Evanđelja u kojima se čini da Isus ne radi razliku između sebe i drugih bića, važno je sagledati širi kontekst i ostale dijelove Biblije. Isus jest izrazio ljubav i brigu prema drugim ljudima, ali to ne znači da se izjednačavao s njima u ontološkom smislu. Umjesto toga, Njegova ljubav prema ljudima proizlazi iz Njegove božanske prirode i Očeve volje.
Također, kada je riječ o Euharistiji, kršćanska tradicija vjeruje da se kruh i vino pretvaraju u Isusovo tijelo i krv, ali to ne znači da tvari postaju identične s Božjom prirodom. Vjeruje se da je prisutnost Isusa u Euharistiji jedinstvena i tajanstvena, ali i dalje postoji razlika između samog Isusa i materijalnih elemenata. No, kao što sam ranije naveo, vjerujem da se radi o simbolici....
Ovo su sve primjeri tumacanja. Isti dijelovi teksta koje ti tumacis i razumijes na jedan nacin, a ja na drugi. To je primjer da je religija ustvari samo tumacenje, razumijevanje nekog izvornog ucenja (teksta). Mi danas nemamo Isusa da ga mozemo pitatai, ucitelju kako ste vi to mislili, da li to treba ovako ili onako razumjeti... Stoga, ostaje nam tekst koji svaka skola tumaci na svoj nacin, a mi se po svojim osobnim sklonostima opredjeljujemo da li cemo prihvatiti ovu ili onu skolu vjerskog misljanja (tumacanja).
Svatko ima svoj način vrednovanja stvari, ono što je sigurno je da postoje dobra i loša tumačenja...
Eto samo jos jedno tumacenje. Ustvari ne mozemo biti sigurni da li je to dosita tako ili nije. Ja bih pak rekao da nas Biblija usmjerava na to da Boga prepoznamo u sebi i u svemu drugome. Ali to je samo moje monisticko tumacenje, dok ti zastupas dualisticko tumacenje po kojem uvijek postoji razlika izmedju Tvorca i tvorevina i stoga bi ti prije rekao da Bog zeli da nam je blizu, da je uvijek s nama, a ja bih radije rekao da Bog zeli da shvatimo (prepoznamo) da mi jesmo stalno i uvijek On. No to jesu samo 2 tumacenja... monisticko i dualisticko. tekst nam ostavlja dovoljno prostora da ga tumacimo na razlicite nacine i to je razlog postojanja toliko razlicitih tumacenja i razlicitih vjeskih skupina i grupa. Sve se one razlikuju samo po tumacenju.
Dualizam u filozofskom smislu podrazumijeva jednakost ili suprotnost između dva temeljna principa ili entiteta. U kontekstu kršćanstva, dualizam se ne primjenjuje u smislu jednakosti između Boga i stvorenja, već se naglašava ontološka i hijerarhijska razlika između njih.
U kršćanstvu se priznaje razlika između Boga i stvorenja, ali istovremeno se naglašava da Bog ima odnos prema svojim stvorenjima, da je aktivan u svijetu i da je prisutan u svemu. Odnos između Boga i stvorenja nije dualistički u smislu jednakosti ili suprotnosti, već je to odnos stvaralački i ljubavni, gdje Bog svojom milošću i ljubavlju stupaju u odnos sa svojim stvorenjima