Škrta ti je ta definicija.
Ja imam još kraću.
Sve je nastalo slučajno.
Sve ono što se prema teoriji evolucije događalo,stvar je slučaja.prirodni odabir,mutacije,sve se bazira na slučajnosti.
Citirat ću dio dio iz knjige "Život -kako je nastao?Evolucijom ili stvaranjem?" stavit ću i poveznicu.
[/URL]
Ponor između vodozemaca i gmazova
Pokušati premostiti ponor između vodozemaca i gmazova donosi sljedeće ozbiljne probleme. Jedan od najtežih je porijeklo jajeta s ljuskom. Stvorenja prije gmazova polagala su svoja mekana, želatinozna jaja u vodu, gdje su se ona
izvanjski oplođivala. Gmazovi su kopnene životinje i polažu jaja na zemlju, no unutrašnjem razvitku zametka potrebna je vodena okolina. Jaja s ljuskom bila su rješenje. No, to je zahtijevalo i veću promjenu u procesu oplodnje: došlo je do
unutrašnje oplodnje,
prije nego se jaje obavilo ljuskom. Da bi se to postiglo, bili su potrebni novi spolni organi, novi postupci sparivanja i novi instinkti — a što sve zajedno predstavlja dubok ponor između vodozemaca i gmazova.
Obavijanje jajeta ljuskom prouzročilo je sljedeće čudesne promjene, kako bi se omogućio razvoj gmaza i konačno njegovo oslobođenje iz ljuske. Naprimjer, unutar ljuske potrebne su razne membrane i vrećice, kao što je to amnion. On sadrži tekućinu u kojoj zametak raste. U knjizi
The Reptiles (Gmazovi), opisuje se daljnja opna koja se zove alantois: “Alantois prima i sprema otpadne tvari zametka, služeći kao neka vrst mjehura. Sadrži i krvne žile koje prikupljaju kisik koji prolazi kroz ljusku jajeta i vode ga zametku.”
Evolucijom se ne daju razjasniti ni ostale prisutne složene različitosti. Embriji riba i jaja vodozemaca otpuštaju svoje otpadne produkte u okolnu vodu kao topivu ureu. No, urea unutar jajeta s ljuskom gmaza ubila bi zametak. Zato se u jajetu s ljuskom događaju velike kemijske promjene: Otpadni produkti,
netopiva mokraćna kiselina, sprema se u membranu alantoisa. Zapazi i ovo: Žumanjak je hrana rastućem embriju gmaza, koja mu omogućuje potpuno se razviti prije nego izađe iz ljuske — suprotno vodozemcima, koji se ne legu u odraslu obliku. Da bi izašao iz ljuske, embrio ima specijalan zub, pomoću kojeg se oslobađa svoje tamnice.
Mnogo više treba za premoštenje ponora između vodozemaca i gmazova, no i navedeni primjeri pokazuju da slijepi slučaj ne može biti odgovoran za takvu množinu složenih promjena koje bi trebale za njegovo premoštenje. Stoga nije čudno što se evolucionist Archie Carr žali: “Jedno od razočaravajućih obilježja fosilnih svjedočanstava povijesti kralježnjaka je to da veoma malo pokazuju o evoluciji gmazova od njihovih najranijih dana, od kada se razvilo jaje s ljuskom.”