Padgettove poruke (Istinsko evanđelje koje je Isus ponovno otkrio)

[Cloud]

Poruka 177
Autor poruke: Ann Rollins - Baka g. Padgetta - Nebeski duh
Naslov poruke: Nužnost zadobivanja Božanske Ljubavi. Oni koji odbiju ovaj Veliki Dar nakon što im se oduzme privilegija dobivanja istog, pretrpjet će "drugu smrt".

JA SAM OVDJE, tvoja baka.

Mislila sam da ti večeras napišem poruku, ako je želiš primiti.

Jedini način na koji čovjek može dobiti spasenje i učiniti ga Božanskom prirodom jest posredstvom Duha Svetoga i putem koji je pokazao Isus.

Ovdje neću pokušavati ulaziti u detalje o metodama (Napomena: Pogledaj Isusovu poruku na linku), jer su ti one u potpunosti objašnjene, ali moram reći da se ne mogu slijediti druge metode koje će dovesti dušu čovjeka u sklad s Bogom i učiniti je Božanskom prirodom.

Nikakvi sakramenti krštenja ili puka crkvena ceremonija neće omogućiti čovjeku da postigne ovaj cilj; i zapravo, takve stvari često usporavaju dušu čovjeka da postane u stanju razvoja koje je stavlja u položaj otkupljenog Božjeg djeteta.

Neću puno, detaljno, pisati o tome što bi sam čovjek trebao učiniti kako bi pokrenuo djelovanje Duha Svetoga, već ću samo reći da se mora moliti iskrenom čežnjom svoje duše za dotok Očeve Ljubavi i imati vjeru da je takva Ljubav stvarna stvar i da mu dolazi kao odgovor na njegove molitve.

A sada da nastavimo s istinom da ta Ljubav čeka cijelo čovječanstvo, bez obzira gdje se pojedinci ljudskog roda nalaze, i da mogu primiti tu Ljubav čak i ako nikada nisu čuli za plan spasenja kako ga je Isus objavio.

Bog je, kada je ponovno darovao ovu Ljubav, namjeravao da svako ljudsko biće, kao i duh, ima priliku da je stekne i da način na koji se može steći bude objavljen cijelom čovječanstvu, te je u provođenju te namjere posebno odabrao Isusa za ovo djelo, koji bi, kroz svoja vlastita učenja čovječanstvu, trebao saznati o tome.

Naravno, tijekom kratkog Isusovog djelovanja na Zemlji bilo je nemoguće da svi ljudi uče o njemu kroz učenja njega samog ili njegovih učenika, te je stoga duhovima svijeta duhova bilo dopušteno čuti ta učenja i doći do znanja, a zatim, kada bi stekli ovu Ljubav, da poduče smrtnike i duhove, što su i činili, i čine od tada.

Ali iako su svih ovih stoljeća radili na ostvarenju ovog velikog završetka, ipak nisu uspjeli iz razloga što nisu mogli nametnuti istinu plana spasenja ni smrtniku ni duhu, te posljedično, čovjek u vršenju svoje slobodne volje, a također i duhovi, u vršenju svoje volje, osim ako ne bi otvorili svoja razumijevanja osobina duše, dopunjena vršenjem svojih mentalnih osobina, nisu mogli dobiti ovu Božansku Ljubav.

I baš kao što su na Zemlji ljudi odbijali slušati one u smrtnom životu koji su ih pokušavali naučiti o religioznim stvarima, tako su i u duhovnom svijetu mnogi duhovi odbijali slušati učenja drugih duhova koji imaju znanje i posjeduju ovu Veliku Ljubav. I smrtnici nisu uspjeli odgovoriti na dojmove koje su duhovi pokušavali ostaviti na njih u vezi s ovom istinom i, kao posljedica toga, nisu bili u stanju otvoriti svoju percepciju duše; i mnogi smrtnici, kao i duhovi, nikada nisu primili blagodat Velikog Dara ponovnog darivanja. Ipak, kao što sam rekla, mnogi su odgovorili na te dojmove i čak dok su bili na Zemlji imali su priljev ove Ljubavi u većoj ili manjoj mjeri, iako možda nisu bili svjesni te činjenice na tako definitivan način da bi znali da je ono što su primili bio dio Božanske Ljubavi. Među velikim preprekama ljudima koji se dovode u ovo stanje prijemčivosti su vjerovanja, mentalna uvjerenja i ceremonije koje prevladavaju u mnogim crkvama kršćanstva, te u mnogim vjerama i učenjima rasa koje žive izvan kršćanstva i koje nikada nisu čule za ovaj veliki plan spasenja.

U duhovnom svijetu, sljedbenici mnogih vjera i vjerovanja, različitih i različitih jedni od drugih, žive zajedno u zajednicama kao odvojene rase, još uvijek vjerujući u svoja različita vjerovanja i učenja svojih vođa, i nikada nisu čuli za ovu Božansku Ljubav ili za nužnost njezina primanja, već štuju Boga prema svojim uvjerenjima na Zemlji, zadovoljni da su doktrine koje ispovijedaju istinite i jedine, te apsolutno odbijaju slušati duhove koji često pokušavaju poučavati istine o vječnom životu u Nebeskim sferama.

Naravno, ti duhovi imaju pravo i moć odbiti slušati te istine i nikada nisu prisiljeni na to.

A opet, neki od njih će slušati i odbiti vjerovati da postoje ikakve druge istine osim onih koje su oni prihvatili.

I tako vidiš da iako je ovaj Veliki Dar, Božanska Ljubav i privilegija primanja istoga dan svim ljudima, i Ljubav je uvijek spremna ući u njihove duše, ipak velika većina duhova i smrtnika nikada ga neće primiti i postati stanovnici mnogih dvoraca. Svi ljudi i duhovi imat će priliku prije velikog dana konačnog odvajanja, ali mnogi neće biti voljni prihvatiti Dar i bit će zadovoljni srećom svoje prirodne ljubavi i zadovoljni životom u svojim puko duhovnim domovima.

I ovdje, dopusti mi da kažem, zbog činjenice velike raznolikosti vjerovanja i učenja na Zemlji o značenju druge smrti, mnogi ljudi i duhovi će zanemariti iskoristiti svoju privilegiju primanja Velikog Dara Božanske Ljubavi i pretrpjeti drugu smrt. Druga smrt će se dogoditi kada se dogodi to veliko odvajanje, a dar ove privilegije primanja Božanske Ljubavi Oca ponovno će biti povučen od čovjeka i duha. Nijedna druga smrt nije namijenjena, jer će čovjek i duh nastaviti živjeti svoje smrtne i duhovne živote, bez ikakve druge smrti osim one koja se sada neprestano događa. Neće biti smrti u smislu osude ljudskog duha na vječnu kaznu ili uništenja bilo kojeg duha, kako uče neki od vaših vjerskih učitelja. Ne, jedina smrt bit će smrt kojom su prvi roditelji umrli u vrijeme svoje neposlušnosti, što je bilo lišavanje velike privilegije primanja Božanske Ljubavi i time sudjelovanja u Božanskoj prirodi Oca i besmrtnosti.

Pa, dragi moj dječače, napisao sam dovoljno za večeras i prestat ću.

Imaš moju ljubav i moj utjecaj da ti pomognu na svaki način, a također i moje molitve Ocu za tvoj duhovni razvoj. Stoga, uz moje blagoslove, želim ti laku noć.

Tvoja voljena baka.

 

[Cloud]

Poruka 178
Autor poruke: G.H.B.
Naslov poruke: Duh opisuje svoje iskustvo u jednom od paklova

Ja sam duh koji vam ne može reći o radostima raja, ali mogu opisati užase pakla, jer baš kao što su vam ovi drugi duhovi opisivali svoje domove ljepote i sreće, ja mogu opisati svoj dom ružnoće i muke. Želite li da to učinim?

Znajte dakle da sam, dok sam živio na Zemlji, bio čovjek vrlo značajnih intelektualnih moći i stečenih vještina, a također i intenzivne životinjske prirode, toliko da je to nadvladalo moju prosudbu i moralne kvalitete koje sam imao, te sam na kraju postao rob svojih apetita koji su bili raznoliki, posebno apetita za pićem. Imao sam mnogo prijatelja visokih položaja, društvenog i drugog, smatran sam briljantnim piscem za novine i imao sam pristup unutarnjim političkim krugovima koji su tada kontrolirali vladu.

Moja slabost, ili bolje rečeno učinak snage moje životinjske prirode, bila je poznata mnogim mojim prijateljima i oni su mi na mnogo načina pokušavali pomoći i spasiti me od mog zlog i destruktivnog načina života, i ponekad bih uspio promijeniti svoje ponašanje; ali, nažalost, ne na dulje vrijeme; kada bih se ponovno vratio svojim žalosnim navikama i postao kontrolirana žrtva svojih uništavajućih apetita.

Naravno, ljudsko prijateljstvo i suosjećanje imali su svoje granice, i konačno su me prijatelji odbacili kao izgubljenog i neiskupljivog, a ja sam sigurno i brzo tonuo sve niže i niže u svom moralnom stanju i konačno umro kao pijanac, neoplakan i neopjevan osim zla koje sam počinio. Nesumnjivo je bilo olakšanje za moje prijatelje i poznanike kada sam preminuo i zauvijek ih oslobodio sjene svoje prisutnosti i duha onoga što sam bio.

Ali takav je bio moj kraj, i kada sam došao u svijet duhova, otkrio sam da su me još uvijek napustili prijatelji koji su postali duhovi prije mene, osim nekih koji su voljeli tekuću zdjelu alkohola kao i ja na Zemlji, i koji su bili stanovnici neprivlačnog mjesta u kojem sam se našao kada je moje prebivalište postalo fiksno.

Nikada, dok sam bio naZzemlji, nisam puno razmišljao o budućem životu, osim da bih se uvjerio da nema pakla, a ako postoji Bog, nije ga bilo briga za mene, običnog čovjeka kojih ima mnogo milijuna.

Ali oh, kobna pogreška; i neočekivano shvaćanje činjenice da pakao postoji! Postoji li Bog, ne znam, jer ga nikada nisam vidio niti osjetio Njegov utjecaj. Ali otkako sam večeras došao k vama i čuo poruke ta dva duha koji su opisali svoje divne domove i svoje stanje sreće, te sve to pripisali Božjoj ljubaznosti i brizi, počeo sam misliti da možda postoji Bog i da je moja pogreška veća nego što sam do sada shvaćao. Ali ovo je odstupanje od onoga što sam počeo pisati.

Da postoji pakao, znam na svoju tugu i patnju, jer sam stanovnik jednog već toliko godina; i to je uvijek isto mjesto užasa i tame, osim što ga ponekad osvijetli plamen jezivog svjetla koji dolazi iz ljutnje i patnje nekih nesretnika poput mene.

U ovom mom paklu, a ima ih mnogo sličnih, umjesto prekrasnih domova, kako su ih opisali drugi duhovi, imamo prljave, trule kolibe, sve nakrivljene i oronule, sa svim smrdljivim mirisima kosturnice deset puta pojačanim, a umjesto prekrasnih travnjaka i zelenih livada i lisnatih šuma ispunjenih pjevajućim pticama koje odjekuju svojim pjesmama, imamo neplodne pustoši i rupe tame i mraka te krike i prokletstva duhova prokletstva bez nade; a umjesto živih, srebrnih voda imamo stajaće bazene ispunjene svim vrstama odbojnih gmazova i gamadi, i mirise neizrecivih, mučnih smrada.

Kažem vam da je sve to stvarno, a ne stvorenja mašte ili izljev gorkih sjećanja. A što se tiče ljubavi, ona nikada nije pokazala svoje humanizirajuće lice u svim godinama koje sam ovdje - samo prokletstva i mržnja i gorke uvrede i psovke, i cerekajući se duhovi sa svojim vještičjim kikotanjem. Nema odmora, nema nade, nema lijepih riječi ili ruke koja bi obrisala vruće suze koje tako često teku u ogromnim količinama. Ne, pakao je stvaran i pakao je ovdje.

Nemamo vatre i sumpora, niti nasmiješenih vragova s vilama, kopitima i rogovima kako crkve uče; ali kakva je potreba ili nužnost za takvom pratnjom? Ne bi povećala strahote ili naše muke. Kažem ti, prijatelju, da sam slabo opisao naše domove u ovim paklenim područjima i ne mogu ih dovoljno dobro opisati kakvi jesu.

Ali užas i šteta svega je što nam nada ne dolazi s jednim slabašnim osmijehom da nas ohrabri da bi jednom mogao doći kraj svim tim mukama, i u našem beznadnom očaju shvaćamo da je naša sudbina određena za svu vječnost. (Napomena: Ovo je njegovo uvjerenje, istina je da pakao nije vječan)

Kao što je rekao bogataš u paklu, kad bih samo mogao poslati Lazara da kaže mojoj siromašnoj, zabludjeloj braći na Zemlji što ih čeka, kako bih to rado učinio i spasio njihove duše od vječne muke.

Pa, napisao sam ti dugo pismo i umoran sam, jer prvi put pokušavam pisati nakon mnogo dugih godina, i teško mi je sabrati misli kako bih mogao pisati na inteligentan i sabran način. Stoga moram prestati.

Pa, reći ću da si mi najbolji prijatelj otkako sam postao izopćenik dok sam bio na Zemlji i da ću učiniti sve što mi savjetuješ, ali ne smiješ očekivati da ću imati puno nade, ne sumnjajući u tvoju želju da mi pomogneš, već samo u tvoju sposobnost.

Pa, ne razumijem, ali ću ti vjerovati i pokušat ću vjerovati onome što kažeš, samo nemoj u meni stvarati ono čega sam toliko dugo bio lišen - mislim nadu - i razočarati me. Pa, pogledao sam kako si savjetovao i vidim neke duhove koji su tako lijepi i tako sjajni da ih jedva mogu pogledati. Nikada prije nisam vidio takve duhove niti zamišljao da takvi mogu postojati. Moraju biti bogovi, ili zašto sva ta velika sreća, ljepota i ljubav koju imaju. Reci mi što sve to znači! Je li to zvijezda nade koja mi je došla izdaleka i ulijeva mi povjerenje da ovi paklovi neće zauvijek biti moj dom? Oh, reci mi, molim te, jesu li to duhovi stvarnih smrtnika koji su živjeli i umrli kao i ja?

Takvu ljubav nikad nisam vidio; i gledaju me s takvim ohrabrenjem i gotovo ljudskim očima ljubavi i daju mi znak da pođem s njima. Pitao sam je li gospodin Riddle tamo, i jedan duh mi dolazi i kaže da, i da mu je drago što idem s njim, jer me je poznavao na Zemlji i upoznat je s mojim tužnim životom. I sada ga se sjećam, jer mi je bio prijatelj koji je živio u istom gradu kao i ja.

Kaže: "Dođi, G. - i pokušat ću ti pokazati put do svjetla i olakšanja od tvojih patnji". I odlazim, i dok odlazim, dolazi mi prekrasan, slavan duh i stavlja ruku na moju glavu i kaže: "Bog te blagoslovio, brate moj, i neka Njegova Božanska milost bude tvoja"; i kaže mi da me svi vole i da će mi pomoći.

Oh, reci mi što sve to znači! Sanjam li? Jesi li ti stvaran i jesu li oni stvarni, ili sam u jednom od delirija koje sam nekad imao na Zemlji? Oh, tako lijepo i rajsko. Ali oni kažu ne, da su pravi duhovi i da su nekoć živjeli na Zemlji, grešni smrtnici poput mene.

Kako ti se ikada mogu zahvaliti? Shrvan sam i ne mogu više pisati, ali doći ću opet. Zato, dragi prijatelju, laku noć, jer odlazim.
G. H. B.

Zovem se G. H. B. i umro sam 1899. godine.

 

[Cloud]

Poruka 179
Autor poruke: Hugh Latimer
Naslov poruke: Hugh Latimer je na Nebeskim Rajevima. Njegova vjerovanja dok je bio na Zemlji. Isus je došao i rekao mu da nije Bog.

JA SAM OVDJE, Latimer.

Ja sam bio mučenik koji je spaljen na lomači zbog svoje vjere u Boga i u spasenje vjerom i djelima kako se uči u Svetom pismu.

Zvao sam se Latimer - Hugh. Došao sam vam samo reći da sam sada sretan duh i stanovnik Očevog kraljevstva. Živim na Nebeskim Rajevima i sljedbenik sam Učitelja kao što sam bio na Zemlji.

Ne, sada ga ne štujem kao Boga. U tu lažnu doktrinu vjerovao sam dok sam bio na Zemlji, ali sada znam da postoji samo jedan Bog kojem se treba klanjati i da je Isus Njegov najuzvišeniji sin. Moram priznati da sam se iznenadio kada sam ušao u duhovni svijet, a nisam ušao u raj i vidio Boga na Njegovom prijestolju i Isusa kako sjedi s Njegove desne strane. Ali nije prošlo dugo prije nego što sam shvatio istinu, jer mi je Isus sam došao i objasnio da nije Bog i da ga ne smijem štovati kao takvog. Ali mi koji volimo Boga kao sljedbenici Kristovi, obožavamo Učitelja kao našeg velikog učitelja i starijeg brata.

Kad sam prvi put ušao u duhovni svijet, našao sam se u drugoj sferi među duhovima sjaja i ljubavi, a nakon kratkog vremena ušao sam u treću sferu gdje je ljubav obilnija, a zatim, kako se moja duša ispunjavala tom ljubavlju i kako su me moje pogreške u vjerovanju napuštale, napredovao sam iz sfere u sferu dok nisam stigao tamo gdje sada živim i zahvaljujem Bogu na Njegovoj Ljubavi i milosrđu.

Ne mislim da je činjenica da sam umro kao mučenik za svoja uvjerenja imala ikakav učinak na to da dosegnem višu sferu nego što bih inače ušao. Nije način moje smrti odredio moje mjesto u duhovnom svijetu, već razvoj kvaliteta moje duše. Da sam vjerovao u ono što sam smatrao istinama, ali što zapravo nisu bile istine, i da je to vjerovanje, proglašeno i ustrajano u njemu, uzrokovalo moju smrt, lako možete vidjeti da sama činjenica da sam umro zbog tog vjerovanja ni na koji način ne bi pomogla razvoju moje duše u pravoj istini, pa mi sama činjenica da sam umro kao mučenik za pravu istinu nije pomogla da dobijem mjesto u duhovnom svijetu koje ne bih dobio da sam umro prirodnom smrću s istim uvjerenjima. Način čovjekove smrti ne određuje ništa, ali način njegovog života i razvoj njegovih duševnih kvaliteta ono je što određuje gdje će živjeti u duhovnom svijetu.

Naravno, smrt mučenika ponekad će probuditi duševne kvalitete ili koncepcije koje se inače ne bi probudile i time povećati mučenikovu ljubav prema Ocu; i na taj način takva smrt može mu pomoći u njegovom napretku prema višim stvarima. Ali kao što kažem, razvoj duše utvrđuje prvi dom duha. Mislim na razvoj u vrijeme prelaska u duhovni svijet.

Dragi brate, moram sada stati, ali doći ću opet nekad i pisati ti.

S ljubavlju,
HUGH LATIMER.

 

[Cloud]

Poruka 180
Autor poruke: Pavao
Naslov poruke: Pavlovi komentari o propovjednikovim uvjerenjima. Savršenstvo je relativan pojam

JA SAM OVDJE, Pavao.

Večeras sam bio s tobom na sastanku i čuo sam što je mladić rekao o savršenstvu i potpuno se slažem s njegovim idejama i primjenom istine na živote ljudskih bića. Imao je ispravnu koncepciju što savršenstvo znači, a kada je rekao da je savršenstvo relativan pojam, govorio je točnu istinu. Nitko ne može očekivati da će imati savršenstvo Oca u količini, ali može u kvaliteti; jer duh istine koji ulazi u dušu čovjeka kao odgovor na molitvu i vjeru dio je Božanske prirode Oca, a bit je ista, a kvaliteta mora biti ista; ali, naravno, nitko ga ne može postići do te mjere da ga učini čistim i svetim kao što je Otac čist i svet. Čak ni mi koji živimo u visokim Nebeskim Rajevima nemamo to savršenstvo koje ima Otac. Ali neka ljudi znaju da čak i dok su na Zemlji mogu postići ovaj utjecaj Duha Svetoga u svoja srca do te mjere da će grijeh i pogreška biti potpuno iskorijenjeni. To je, kažem, moguće, ali malo ljudi postiže takvo stanje savršenstva, jer svjetovni poslovi i prirodni apetiti koji pripadaju smrtnicima uvijek se miješaju kako bi spriječili razvoj duha u ljudskim dušama kako bi ih savršenstvo te vrste moglo obuzeti. Ali unatoč ovoj velikoj teškoći i materijalnim željama ljudi, oni bi trebali uvijek imati ovaj savršeni ideal pred sobom i težiti da ga steknu.

Bio sam jako zainteresiran za raspravu ne samo zato što je bila utemeljena na tekstu koji mi se pripisuje, već i zbog ispravne koncepcije i objašnjenja koje je dao mladić. Mogao sam vidjeti njegovu dušu i njezino djelovanje i bio sam sretan što sam znao da posjeduje ovu Božansku Ljubav u neobičnoj mjeri i da je gotovo prikladan za dom u Nebeskim sferama.

Imao si koristi od onoga što je rekao i osjetio si utjecaj prisutnosti Duha Svetoga na sastanku. Kad bi ljudi ove crkve shvatili da postoji samo jedna stvar koja ih spašava od grijeha i ujedinjuje s Ocem, a to je utjecanje Božanske Ljubavi u njihove duše, što je Isus mislio kada je Nikodemu rekao da se mora ponovno roditi, lako bi vidjeli da njihova doktrina o svetosti nije samo razumna doktrina, već i doktrina u skladu s Božjim istinama; jer kako ova Božanska Ljubav ispunjava njihove duše, sav grijeh i pogreška moraju nestati.

Naravno, ovo je relativna stvar, jer ovisi o tome koliko je ove Božanske Ljubavi u njihovim dušama kako bi se odredilo koliko grijeha ili pogreške postoji. Što je više Božanske Ljubavi, to je manje grijeha, i naprotiv, što je više grijeha, to je manje Božanske Ljubavi.

Ali, želim reći sa svim naglaskom koji sam sposoban, da je ljudsko biće moguće dobiti takvu količinu ove Božanske Ljubavi u svojoj duši da će grijeh biti potpuno iskorijenjen. To je bila doktrina koju je Isus učio, i to je istina Božjeg zakona Ljubavi.

Znam da velika većina čovječanstva ne vjeruje u ovu istinu i smatra je glupošću, te da su oni koji tvrde da su u velikoj mjeri primili ovu Božansku Ljubav oduševljeni fanatici i nedostojni vjerodostojnosti, ali želim vam reći da Učitelj nikada nije proglasio veću istinu; i nekada, u ne tako dalekoj budućnosti, mnogi ljudi koji su sada samo intelektualni kršćani povjerovat će, prihvatiti i iskusiti ovu veliku istinu.

Uvidjet ćeš da ćeš imati velike koristi od sudjelovanja na ovim sastancima, i iako u njihovom vjerovanju postoje neke stvari s kojima se ne slažete, ipak oni imaju temeljnu istinu da Božanska Ljubav Oca može očistiti njihove duše od svih grijeha i učiniti ih savršenima, u mjeri u kojoj prime tu Ljubav u svoje duše.

Neću više pisati večeras, ali ću reći da je Duh Sveti koji prenosi Božju Ljubav čovjeku s tim ljudima u velikoj moći i punini i očituje svoje djelovanje na stvaran i neodoljiv način. I Bog ih blagoslivlja i daje im onu vjeru koja im omogućuje da postanu pobjednici i nasljednici besmrtnosti i domova u Nebeskim Rajevima.

Dakle, bez oduzimanja vašeg vremena, poželjet ću ti laku noć i Bog vas blagoslovio.
Tvoj brat u Kristu,
PAVAO.