Psalmi

[3.14]

PSALAM 60

Molitva naroda nakon poraza

1Zborovođi. Po napjevu »Ljiljan svjedočanstva«. Miktam. Davidov.

2Kad je David izišao protiv Aram Naharajima i protiv Aram Sobe i

kad je Joab na povratku potukao dvanaest tisuća Edomaca u Slanoj dolini.



3Bože, ti nas odbācī i bojne nam redove probī,

razjari se, a sad nas opet vrati!

4Potrese zemlju, rasječe je,

zatvori joj usjeline jer se poljuljala.



5Zlu si kob na svoj narod navalio,

napio nas vinom omamnim.

6Al’ si i stijeg dao vjernicima svojim

da umaknu lûku dušmanskom.



7Da ti se ljubimci izbave,

desnicom pomozi, usliši nas!



8Bog reče u svom svetištu:

»Šekem ću razdijelit’ kličući,

dolinu Sukot izmjeriti.



9Moj je Gilead, moj Manaše,

Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje!



10Moab je sud iz kojeg se umivam,

na Edom ću baciti obuću,

nad Filistejcem slavit’ pobjedu!«



11Tko će me dovesti do utvrđena grada,

tko će me dovesti do Edoma?

12Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci?

Zar više nećeš, Bože, s četama našim?



13Pomozi nam protiv dušmana,

jer ljudska je pomoć ništavna!

14S pomoću Božjom hrabro ćemo se boriti,

a on će zgaziti naše dušmane.

 

[3.14]

PSALAM 61

Molitva prognanika

1Zborovođi. Uza žičana glazbala.

Davidov.

2O Bože, vapaj mi poslušaj,

budi pomnjiv na molitvu moju!

3S kraja zemlje vapijem k tebi

jer mi srce klonu.

Dignut ćeš me na liticu i pokoj mi dati,

4jer ti si moje sklonište,

utvrda čvrsta protiv dušmana.



5O, da mi je stanovati uvijek u tvom šatoru,

da se sklanjat’ mogu pod okrilje tvoje!

6Jer ti, Bože, usliši molbe moje,

dade mi baštinu onih što ime ti štuju.



7Kraljevim danima pridometni dánā,

kroz koljena mnoga nek’ mu ljeta traju,

8nek’ pred Bogom uvijek vlada;

dobrotu i vjernost pošalji da ga čuvaju!



9Ovako ću pjevat’ svagda tvom imenu,

dan za danom vršit’ zavjete svoje.

 

[3.14]

PSALAM 62

Bog – jedina nada

1Zborovođi. Po Jedutunu.

Psalam. Davidov.

2Samo je u Bogu mir, dušo moja,

samo je u njemu spasenje.

3Samo on je moja hrid i spasenje,

utvrda moja: neću se pokolebati.



4Dokle ćete na bijednika nasrtati,

obarat’ ga svi zajedno,

k’o zid ruševan il’ ogradu nagnutu?

5Urotiše se da me s visa mog obore,

u laži uživaju;

ustima blagòslivlju,

a u srcu proklinju.



6Samo je u Bogu mir, dušo moja,

samo je u njemu nada moja.

7Samo on je moja hrid i spasenje,

utvrda moja: neću se pokolebati.

8U Boga je spasenje moje i slava;

Bog mi je hridina silna, utočište.



9U nj se, narode, uzdaj u svako doba;

pred njim srca izlijevajte:

Bog je naše utočište!



10Sinovi su ljudski samo dašak,

laž su djeca čovječja:

svi da stanu na tezulju,

od daha bi lakši bili.



11U grabež se ne uzdajte

nit’ se otetim tašto hvalite;

umnoži l’ se blago,

nek’ vam srce za nj ne prione.



12Bog rekao jedno, a ja dvoje čuo:

13»U Boga je snaga! U tebe je, Gospode, dobrota!

Ti uzvraćaš svakom po djelima.«

 

[3.14]

PSALAM 63

Čežnja za Bogom

1Psalam. Davidov.

Dok David bijaše u Judejskoj pustinji.

2O Bože, ti si Bog moj:

gorljivo tebe tražim;

tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,

kao zemlja suha, žedna, bezvodna.

3U Svetištu sam tebe motrio

gledajuć’ ti moć i slavu.



4Ljubav je tvoja bolja od života,

moje će te usne slavit’.

5Tako ću te slavit’ za života,

u tvoje ću ime ruke dizati.

6Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,

hvalit ću te kliktavim ustima.



7Na postelji se tebe spominjem,

u bdjenjima noćnim mislim na tebe.

8Ti postade meni pomoć,

kličem u sjeni krila tvojih.

9Duša se moja k tebi privija,

desnica me tvoja drži.



10Oni što dušu u propast guraju

neka siđu u dubinu zemlje,



11nek’ vlasti mača predani budu,

nek’ postanu plijen šakalima.

12A kralj će se radovat’ u Bogu,

slavit će se tko se kune njime,

jer će lašcima biti začepljena usta.

 

[3.14]

PSALAM 64

Molitva protiv klevetnikâ

1Zborovođi.

Psalam. Davidov.

2Poslušaj, Bože, moje žalbe glas;

od strašna dušmanina život mi čuvaj!

3Štiti me od mnoštva opakih,

sakrij od bjesnila zlotvora



4koji bruse jezike k’o mačeve,

otrovne riječi izbacuju kao strijele,

5da iz potaje rane nedužna,

da ga rane iznenada ne bojeć’ se ničega.



6Spremni su na djelo pakosno,

snuju kako će kradom zamke staviti

i govore: »Tko će nas vidjeti?«

7Snuju zlodjela, smišljene osnove kriju:

pamet i srce čovječje bezdan su duboki.



8No Bog ih ranjava strijelom,

odjednom ih rane prekriju.

9Vlastiti jezik propast im donosi,

kimaju glavom oni što ih vide:



10svi se boje, Božje djelo slave

i misle o onom što on učini.



11Pravednik se raduje u Jahvi, njemu se utječe,

i kliču svim srcem čestiti.

 

[3.14]

PSALAM 65

Zahvalnica

1Zborovođi. Psalam.

Davidov. Pjesma.

2Bože, tebi dolikuje hvalospjev na Sionu,

tebi se ispunja zavjet –



3ti molitve uslišuješ.

Svaka put dolazi k tebi

4pod teretom grijeha.

Naši nas prijestupi taru,

ti ih pomiruješ.



5Blažen kog izabra i k sebi uze:

on boravi u dvorima tvojim.

Daj da se nasitimo dobrima doma tvoga

i svetošću tvoga hrama.



6Čudesno nas uslišuješ u pravednosti svojoj,

o Bože, spasenje naše,

nado svih krajeva svijeta

i mora dalekih.

7Učvršćuješ bregove jakošću svojom

silom òpasān.

8Krotiš huku mora,

huku valova i buku naroda.



9Oni što žive nakraj svijeta

boje se znamenja tvojih;

dveri jutra i večeri radošću napunjaš.



10Ti pohodī i zemlju i ti je natopī,

obogatī nju veoma.

Božja se rijeka vodom napuni,

ti pripravi ljudima žito.

Ovako pripremi zemlju:

11brazde joj natopi, grude joj poravna;

kišom je omekša, usjeve joj blagoslovi.



12Ti okruni godinu dobrotom svojom,

plodnost niče za stopama tvojim.

13Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja,

brežuljci se pašu radošću.

14Njive se kite stadima,

doline se pokrivaju žitom:

svagdje klicanje, pjesma.

 

[3.14]

PSALAM 66

Zahvalnica za oslobođenje

1Zborovođi.

Pjesma. Psalam.

2Kliči Bogu, zemljo sva,

opjevaj slavu imena njegova,

podaj mu hvalu dostojnu.

3Recite Bogu: »Kako su potresna djela tvoja!

Zbog velike sile tvoje dušmani ti laskaju.

4Sva zemlja nek’ ti se klanja i nek’ ti pjeva,

neka pjeva tvom imenu!«



5Dođite i gledajte djela Božja:

čuda učini među sinovima ljudskim.

6On pretvori more u zemlju suhu

te rijeku pregaziše.

Stog’ se njemu radujmo!

7Dovijeka vlada jakošću svojom,

oči mu paze na narode

da se ne izdignu ljudi buntovni.



8Blagoslivljajte, narodi, Boga našega,

razglašujte hvalu njegovu!

9Našoj je duši darovao život

i ne dade da nam posrne noga.



10Iskušavao si nas teško, Bože,

iskušavao ognjem kao srebro.

11Pustio si da u zamku padnemo,

stisnuo lancima bokove naše.

12Pustio si da nam zajašu za vrat:

prošli smo kroz oganj i vodu,

onda si pustio da odahnemo.



13S paljenicama ću u dom tvoj ući,

zavjete ispuniti pred tobom

14što ih obećaše usne moje,

što ih usta moja u tjeskobi obrekoše.



15Prinijet ću ti paljenice s kadom ovnova,

žrtvovati volove i jarad.



16Dođite, počujte, koji se Boga bojite,

pripòvjedit ću što učini duši mojoj!



17Na svoja sam usta njega zvao,

jezikom ga hvalio.

18Da sam u srcu na zlo mislio,

ne bi uslišio Gospod.

19No Bog me uslišio:

obazro se na glas molitve moje.



20Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi,

naklonosti ne odvrati od mene!

 

[3.14]

PSALAM 67

Zahvalnica za žetvu

1Zborovođi. Uza žičana glazbala.

Psalam. Pjesma.

2Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,

obasjao nas licem svojim,

3da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,svi puci tvoje spasenje!



4Neka te slave narodi, Bože,

svi narodi neka te slave!



5Nek’ se vesele i kliču narodi,

jer sudiš pucima pravedno

i narode vodiš na zemlji.



6Neka te slave narodi, Bože,

svi narodi neka te slave!



7Zemlja plodom urodila!

Bog nas blagoslovio, Bog naš!

8Bog nas blagoslovio!

Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

 

[3.14]

PSALAM 68

Slavni put Jahvin od Egipta do Siona

1Zborovođi.

Davidov. Psalam. Pjesma.

2Bog nek’ ustane! Razbježali se dušmani njegovi!

Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!

3Kao što dim iščezava, i njih neka nestane!

Kako se vosak topi na ognju,

nek’ nestane grešnika pred licem Božjim!



4Pravedni neka se raduju,

neka klikću pred Bogom,

neka kliču od radosti.

5Pjevajte Bogu, slavite mu ime!

Poravnajte put onome koji ide pustinjom –

kojemu je ime Jahve – i kličite pred njim!



6Otac sirotâ, branitelj udovicâ,

Bog je u svom svetom šatoru.

7Napuštene okućit će Jahve,

sužnjima pružit’ sretnu slobodu:

buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.



8Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim,

dok si prolazio pustinjom,

9tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom,

Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela.



10Blagoslovljen dažd pustio si, Bože, na baštinu svoju,

okrijepio je umornu.

11Stado se tvoje nastani u njoj,

u dobroti, Bože, ti je spremi siromahu.



12Jahve riječ zadaje,

veliko je mnoštvo radosnih vjesnica:

13kraljevi vojskâ bježe te bježe,

domaćice plijen dijele.



14Dok vi počivaste među stadima,

krila golubice zablistaše srebrom,

a njeno perje žućkastim zlatom:

15ondje Svemogući razbijaše kraljeve,

a ona poput snijega zablista na Salmonu.



16Božanska je gora

gora bašanska vrletna.

17Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate

na goru gdje se svidje Bogu prebivati?

Jahve će na njoj boraviti svagda!



18Božja su kola bezbrojna, tisuću tisućâ:

Jahve sa Sinaja u Svetište dolazi!

19Na visinu uzađe vodeći sužnje,

na dar si ljude primio,

pa i one što ne žele prebivati kod Boga.



20Blagoslovljen Jahve dan za danom,

nosi nas Bog, naš spasitelj.



21Bog naš jest Bog koji spašava,

Jahve od smrti izbavlja.

22Zaista, Bog će satrti glave dušmana svojih,

kuštravo tjeme onog što hodi u grijesima.



23Reče Gospodin: »Iz Bašana ću ih dovesti,

dovest ću ih iz dubine mora,

24da okupaš nogu u krvi,

da jezici tvojih pasâ imadnu dio od dušmanâ.«



25Ulazak ti, Bože, gledaju,

ulazak moga Boga i Kralja u svetište:

26sprijeda pjevači, za njima svirači,

u sredini djevojke s bubnjićima.



27»U svečanim zborovima slavite Boga,

slavite Jahvu, sinovi Izraelovi!«



28Predvodi ih najmlađi, Benjamin, koji ide pred njima,

ondje su knezovi Judini sa četama svojim,

knezovi Zebulunovi i knezovi Naftalijevi.



29Pokaži, Bože, silu svoju,

silu kojom se, Bože, boriš za nas

30iz hrama svojega u Jeruzalemu!

Nek’ ti kraljevi darove donose!



31Ukroti neman u trsci,

stado bikova s teladi narodâ!

Neka se prostru pred tobom sa srebrnim žezlima:

rasprši narode koji se ratu vesele!



32Nek’ dođu velikani iz Egipta,

Etiopija nek’ pruži ruke Bogu!



33Kraljevstva zemlje, pjevajte Bogu, svirajte Gospodinu,

34koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom!Čuj, glasom grmi, glasom svojim silnim:

35»Priznajte silu Božju!«

Nad Izraelom veličanstvo njegovo,

u oblacima sila njegova!



36Strašan je Bog iz svojega svetišta.

Bog Izraelov daje moć i silu narodu svojemu.

Blagoslovljen Bog!

 

[3.14]

PSALAM 69

Tužaljka patnika

1Zborovođi. Po napjevu »Ljiljani«.

Davidov.

2Spasi me, Bože:

vode mi dođoše do grla!



3U duboko blato zapadoh

i nemam kamo nogu staviti;

u duboku tonem vodu,

pokrivaju me valovi.



4Iznemogoh od vikanja,

grlo mi je promuklo,

oči mi klonuše Boga mog čekajuć’.



5Brojniji su od vlasi na glavi mojoj

oni koji me mrze nizašto.

Tvrđi su od kostiju mojih

oni što mi se nepravedno protive:

zar mogu vratiti što nisam oteo?



6Bože, ti znadeš bezumnost moju,

moji ti grijesi nisu sakriti.



7Nek’ se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju,

Gospode, Jahve nad vojskama!

Neka se ne posrame zbog mene

koji traže tebe, Bože Izraelov!



8Jer zbog tebe podnesoh pogrdu,

i stid mi pokri lice.

9Tuđinac postadoh braći

i stranac djeci majke svoje.

10Jer me izjela revnost za dom tvoj

i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.



11Dušu sam postom mučio,

okrenulo mi se u ruglo.

12Uzeh kostrijet za haljinu,

i postah im igračka.

13Koji sjede na vratima protiv mene govore,

vinopije mi rugalice poju.



14No tebi se molim, Jahve,

u vrijeme milosti, Bože;

po velikoj dobroti svojoj ti me usliši

po svojoj vjernoj pomoći!



15Izvuci me iz blata da ne potonem,

od onih koji me mrze izbavi me –

iz voda dubokih.

16Nek’ me ne pokriju valovi,

nek’ me ne proguta dubina,

nek’ bezdan ne zatvori usta nada mnom!



17Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja,

po velikom milosrđu pogledaj na me!

18Ne sakrivaj lica pred slugom svojim;

jer sam u stisci, usliši me brzo!

19Približi se duši mojoj i spasi je;

zbog dušmana mojih oslobodi me!



20Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu,

pred tvojim su očima svi koji me muče.

21Ruganje mi slomilo srce i klonuh;čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi;

i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.



22U jelo mi žuči umiješaše,

u mojoj me žeđi octom napojiše.

23Nek’ im stol bude zamka,

a žrtvene gozbe stupica!

24Nek’ im potamne oči da ne vide,

nek’ im bokovi zasvagda oslabe!



25Izlij na njih ljutinu,

žar tvoga gnjeva nek’ ih zahvati!

26Njihova kuća nek’ opusti,

u njihovu šatoru nek’ nitko ne stanuje!

27Jer su progonili koga ti pokara,

bol povećaše onomu koga ti rani.



28Na njihovu krivnju krivnju još dodaj,

ne opravdali se pred tobom!

29Nek’ budu izbrisani iz knjige živih,

među pravednike neka se ne broje!



30A ja sam jadnik i bolnik –

nek’ me štiti tvoja pomoć, o Bože!

31Božje ću ime hvaliti popijevkom,

hvalit ću ga zahvalnicom.

32Bit će to milije Jahvi no bik žrtveni,

milije nego junac s papcima i rozima.



33Gledajte, ubogi, i radujte se,

nek’ vam oživi srce, svima koji Boga tražite.

34Jer siromahe Jahve čuje,

on ne prezire sužanja svojih.

35Neka ga hvale nebesa i zemlja,

mora i sve što se u njima miče.



36Jer Bog će spasiti Sion

– on će sagradit’ gradove Judine –

tu će oni stanovat’, imati baštinu.

37Baštinit će ga potomci slugu njegovih;

prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

 

[3.14]

PSALAM 70

Vapaj za pomoć

1Zborovođi.

Davidov. Za spomen.

2O Bože, spasi me,

Jahve, u pomoć mi pohitaj!

3Nek’ se postide i smetu

svi koji mi o glavi rade!

Nek’ odstupe i nek’ se posrame

koji se nesreći mojoj raduju!

4Nek’ uzmaknu u sramoti svojoj

koji zlurado na me grohoću!



5Neka kliču i nek’ se vesele u tebi

svi koji tebe traže!

Neka govore svagda: »Velik je Bog!«

svi koji spasenje tvoje ljube!



6A bijedan sam ja i nevoljan,

o Bože, u pomoć mi pohitaj!

Ti si pomoć moja i spasitelj;

Jahve, ne kasni!

 

[3.14]

PSALAM 71

Molitva starca

1Tebi se, Jahve, utječem,

ne daj da se ikada postidim!

2U pravdi me svojoj spasi i izbavi,

prikloni uho k meni i spasi me!



3Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja:

jer ti si stijena i utvrda moja.

4Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora,

iz šake silnika i tlačitelja:



5jer ti si, o Gospode, ufanje moje,

Jahve, uzdanje od moje mladosti!

6Na te se oslanjam od utrobe;

ti si mi zaštitnik od majčina krila:

u te se svagda uzdam.



7Mnogima postadoh čudo,

jer ti si mi bio silna pomoć.

8Usta mi bijahu puna tvoje hvale,

slaviše te svaki dan!



9Ne zabaci me u starosti:

kad mi malakšu sile, ne zapusti me!

10Jer govore o meni moji dušmani,

i koji me vrebaju složno se svjetuju:



11»Bog ga je napustio;

progonite ga i uhvatite

jer nema tko da ga spasi!«

12O Bože, ne stoj daleko od mene,

Bože moj, pohitaj mi u pomoć!



13Neka se postide i propadnu koji traže moj život;

nek’ se sramotom i stidom pokriju koji mi žele nesreću!



14A ja ću se uvijek uzdati,

iz dana u dan hvaleć’ te sve više.

15Ustima ću naviještati pravednost tvoju,

povazdan pomoć tvoju:

jer im ne znam broja.



16Kazivat ću silu Jahvinu,

Gospode, slavit ću samo tvoju pravednost.

17Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje,

i sve do sada naviještam čudesa tvoja.



18Ni u starosti, kad posijedim,

Bože, ne zapusti me,

da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom

i svima budućima silu tvoju,

19i pravednost tvoju, Bože, koja seže do neba,

kojom učini velika djela.

Bože, tko je kao ti!



20Trpljenja mnoga i velika bacio si na me:

ali ti ćeš me opet oživiti

i opet me podići iz dubine zemlje.

21Povećaj dostojanstvo moje

i opet me utješi:



22A ja ću uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bože,

svirat ću ti u citaru, Sveče Izraelov!



23Moje će usne klicati pjevajuć’ tebi

i moja duša koju si spasio.

24I moj će jezik svagda slaviti pravdu tvoju,

jer su postiđeni i posramljeni

oni što traže moju nesreću.

 

[3.14]

PSALAM 72

Mesijino kraljevstvo

1Salomonov.

Bože, sud svoj daj kralju

i svoju pravdu sinu kraljevu.

2Nek’ puku tvojem sudi pravedno,

siromasima po pravici!



3Nek’ bregovi narodu urode mirom,

a brežuljci pravdom.

4Sudit će pravo ubogim pučanima,

djeci siromaha donijet će spasenje,

a tlačitelja on će smrviti.



5I živjet će dugo kao sunce

i kao mjesec u sva pokoljenja.

6Sići će kao rosa na travu,

kao kiša što natapa zemlju!



7U danima njegovim cvjetat će pravda

i mir velik – sve dok bude mjeseca.

8I vladat će od mora do mora

i od Rijeke do granica svijeta.



9Dušmani će njegovi preda nj kleknuti

i protivnici lizati prašinu.

10Kraljevi Taršiša i otokâ nosit će dare,

vladari od Arabije i Sabe danak donositi.

11Klanjat će mu se svi vladari,

svi će mu narodi služiti.



12On će spasiti siromaha koji uzdiše,

nevoljnika koji pomoćnika nema;

13smilovat će se ubogu i siromahu

i spasit će život nevoljniku:

14oslobodit će ih nepravde i nasilja,

jer je dragocjena u njegovim očima krv njihova.



15Stog’ neka živi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije,

nek’ mole za njega svagda

i neka ga blagoslivljaju!



16Nek’ bude izobila žita u zemlji,

po vrhuncima klasje neka šušti k’o Libanon!

I cvjetali stanovnici gradova

kao trava na livadi.



17Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka!

Dok je sunca, živjelo mu ime!

Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje,

svi narodi nazivali ga blaženim!



18Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov,

koji jedini tvori čudesa!

19I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka!

Sva se zemlja napunila slave njegove!

Tako neka bude. Amen!



20Time se završavaju molitve Jišajeva sina Davida.

 

[3.14]

PSALAM 73

Konačna pravda

1Psalam.

Asafov.

Kako je dobar Bog čestitima,

Bog onima koji su čista srca!



2A meni umalo noge ne posrnuše,

zamalo koraci ne okliznuše,

3jer zločincima zavidjeh

motreći sreću grešnikâ.



4Nikakvu patnju ne snose,zdravo je i pretilo tijelo njihovo.

5Ne žive u mukama smrtnika,

ljudske ih nevolje ne biju.



6Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu,

a nasilje haljina koja ih pokriva.

7Iz pretila srca izlazi opakost njihova,

srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.



8Podsmjehuju se i zlobno govore,

nasiljem prijete odozgo.

9Ustima na nebo nasrću,

a jezik se njihov obara na zemlju.



10Zato moj narod za njima leti

i srče obilne vode

11pa veli: »Kako da dozna Bog?

Spoznaje li Svevišnji?«

12Eto, takvi su grešnici:

uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.



13Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto

i u nedužnosti prao ruke



14kad sam primao udarce svaki dan

i kaznu jutro za jutrom?

15Da sam kazao: »Govorit ću kao i oni«,

izdao bih rod sinova tvojih.



16Promišljah tada da bih spoznao:

al’ mi se učini mučno u očima mojim

17sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje

pa prozreh kakav im je svršetak.



18Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš,

u propast ih obaraš.



19Kako učas propadoše,

nestaše, užas ih izjede!

20Kao što čovjek prezire san kad se probudi,

tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš.



21Kad mi duša bijaše ojađena,

a bubrezi probodeni,

22bezumnik bijah bez razbora,

k’o živinče pred tobom.



23Al’ ću odsad uvijek biti s tobom,

jer ti prihvati desnicu moju:

24vodit ćeš me po naumu svojem

da me zatim uzmeš u slavu svoju.



25Koga ja imam u nebu osim tebe?

Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.

26Malaksalo mi tijelo i srce:

okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka!



27Doista, propast će oni koji se udaljuju od tebe,

istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri.

28A meni je milina biti u Božjoj blizini,

imati sklonište svoje u Jahvi.

Pripovijedat ću sva tvoja djela

na vratima kćeri sionske.

 

[3.14]

PSALAM 74

Tužaljka zbog opustošenja Hrama

1Poučna pjesma.

Asafova.

Zašto si, Bože, posve zabacio,

zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje?

2Sjeti se zajednice koju si davno stekao,

plemena koje namače kao svoju baštinu

i brda Siona gdje si šator svoj udario!



3Korakni k ruševinama vječnim –

sve je u Svetištu razorio neprijatelj.



4Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje,

znakove svoje postaviše k’o pobjedne znakove.

5Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari,

6sjekirom i maljem vrata mu razbijali.



7Ognju predadoše svetište tvoje,

do zemlje oskvrnuše prebivalište tvoga imena.



8Rekoše u srcu: »Istrijebimo ih zajedno;

spalite sva svetišta Božja na zemlji!«

9Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema,

i nitko među nama ne zna dokle ...



10Dokle će se još, o Bože, dušmanin rugati?

Hoće li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje?

11Zašto povlačiš ruku,

zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju?



12No Bog je moj kralj od davnine,

on koji posred zemlje spašava!

13Ti svojom silom rasječe more,

smrska glave nakazama u vodi.



14Ti si Levijatanu glave zdrobio,

dao ga za hranu nemanima morskim.

15Ti si dao da provre izvor i bujica,

ti si presušio rijeke nepresušne.



16Tvoj je dan i noć je tvoja,

ti ùčvrsti mjesec i sunce;

17ti sazda sve granice zemlji,

ti stvori ljeto i zimu.



18Spomeni se ovoga: dušmanin ti se rugaše, Jahve,

i bezumni narod pogrdi ime tvoje.

19Ne predaj jastrebu život grlice svoje,

i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!



20Pogledaj na savez svoj,

jer svi su zakutci zemlje puni tmina i nasilja.

21Ne daj da jadnik otiđe postiđen:

neka siromah i ubog hvale ime tvoje!



22Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu,

spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi.

23Ne zaboravi vike neprijatelja svojih:

buka buntovnika još se diže k tebi!

 

[3.14]

PSALAM 75​

Bog – pravedni sudac​

1Zborovođi. Po napjevu »Ne razori!«

Psalam. Asafov. Pjesma.

2Slavimo te, Bože, slavimo

i zazivamo ime tvoje,

pripovijedamo čudesa tvoja.



3»Kad odredim vrijeme,

sudit ću po pravu.

4Pa neka se strese zemlja sa stanovnicima svojim,

ja sam učvrstio stupove njezine.«



5Drznike opominjem: »Ne budite drski!«,

bezbožnike: »Ne budite tako rogati!«

6Ne dižite roga svog protiv Neba,

nemojte govoriti drsko na Boga!



7Jer niti sa istoka niti sa zapada,

niti iz pustinje niti sa bregova …

8Bog je koji sudi:

ovoga snizuje, onog uzvisuje!

9Jer je u Jahvinoj ruci pehar

pun vina pjenušava, začinjena mirisnim travama;

iz njega on napaja,

do taloga će ga iskapiti

i ispiti svi zlotvori svijeta.



10A ja ću klicati dovijeka,

pjevat ću Bogu Jakovljevu.

11Rogove ću polomiti bezbožniku,

a pravednik će podići glavu.

 

[3.14]

PSALAM 76

Bogu pobjedniku

1Zborovođi. Uza žičana glazbala.

Psalam. Asafov. Pjesma.

2Na glasu je Bog u Judeji,

u Izraelu veliko je ime njegovo!

3U Šalemu je šator njegov,

na Sionu boravište.

4Tu polomi strijele lukovima,

štitove, mačeve, sve oružje.



5Blistav si od svjetla,

veličanstveniji od bregova drevnih.

6Opljačkani su oni koji bijahu jaki srcem,

i san svoj snivaju –

klonuše ruke svim hrabrima.

7Od prijetnje tvoje, Bože Jakovljev,

skameniše se kola i konji.



8Strašan si ti, i tko da opstane

kraj žestine gnjeva tvojega.

9S neba reče presudu –

od straha zemlja zadrhta i zanijemje

10kad se diže Bog da sudi,

da spasi uboge na zemlji.



11Jer će te i bijes Edoma slaviti,

i preživjeli iz Hamata štovat će te.

12Zavjetujte i izvršite zavjete Jahvi, Bogu svojemu,

svi oko njega neka donose darove Strašnomu

13koji obuzdava oholost knezova,

koji je strašan kraljevima zemlje.

 

[3.14]

PSALAM 77

Razmišljanje nad Izraelovom prošlošću

1Zborovođi. Po Jedutunu.

Asafov. Psalam.

2Glasom svojim Bogu vapijem,

glas mi se Bogu diže i on me čuje.



3U dan nevolje tražim Gospodina,

noću mi se ruka neumorno pruža k njemu,

ne može se utješit’ duša moja.

4Spominjem se Boga i uzdišem;

kad razmišljam, daha mi nestane.



5Vjeđe moje držiš,

potresen sam, ne mogu govoriti.

6Mislim na drevne dane

i sjećam se davnih godina;

7razmišljam noću u srcu,

mislim, i duh moj ispituje:



8»Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek

i hoće li ikad još biti milostiv?

9Je li njegova dobrota minula zauvijek,

njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?

10Zar Bog je zaboravio da se smiluje,

ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?«



11I govorim: »Ovo je bol moja:

promijenila se desnica Višnjega.«

12Spominjem se djela Jahvinih,

sjećam se tvojih pradavnih čudesa.

13Promatram sva djela tvoja,

razmatram ono što si učinio.



14Svet je tvoj put, o Bože:

koji je bog tako velik kao Bog naš?

15Ti si Bog koji čudesa stvaraš,

na pucima si pokazao silu svoju.

16Mišicom si izbavio narod svoj,

sinove Jakovljeve i Josipove.



17Vode te ugledaše, Bože,

ugledaše te vode i ustuknuše,

bezdani se uzburkaše.

18Oblaci prosuše vode,

oblaci zatutnjiše gromom

i tvoje strijele poletješe.



19Grmljavina tvoja u vihoru zaori,

munje rasvijetliše krug zemaljski,

zemlja se zatrese i zadrhta.

20Kroz more put se otvori tebi

i tvoja staza kroz vode goleme,

a tragova tvojih nitko ne vidje.



21Ti si svoj narod vodio kao stado

rukama Mojsija i Arona.

 

[3.14]

PSALAM 78

Povijest Izraela – učiteljica života

1Poučna pjesma.

Asafova.

Poslušaj, narode moj, moj nauk,

prikloni uho riječima usta mojih!

2Otvorit ću svoja usta na pouku,

iznijet ću tajne iz vremena davnih.



3Ono što čusmo i saznasmo,

što nam kazivahu oci,

4nećemo kriti djeci njihovoj,

predat ćemo budućem koljenu:

slavu Jahvinu i silu njegovu

i djela čudesna što ih učini.

5Svjedočanstvo podiže on u Jakovu,

Zakon postavi u Izraelu,

da ono što naredi ocima našim

oni djeci svojoj objave,

6da sazna budući naraštaj,

i sinovi koji će se roditi

da djeci svojoj kazuju

7da u Boga ufanje svoje stave

i ne zaborave djela Božjih,

već da vrše zapovijedi njegove,

8kako ne bi bili, kao oci njihovi,

naraštaj buntovan, prkosan –

naraštaj srcem nestalan

i duhom Bogu nevjeran.



9Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom,

u dan bitke okrenuše leđa.

10Saveza s Bogom ne održaše

i ne htjedoše hoditi po zakonu njegovu.



11Zaboraviše na djela njegova,

na čudesa koja im pokaza.

12Pred njihovim ocima činio je znakove

u Egiptu, u Soanskom polju.



13On more razdijeli i njih prevede,

vode kao nasip uzdiže.

14Danju ih vodio oblakom,

a svu noć ognjem blistavim.



15U pustinji hrid prolomi

i napoji ih obilno kao iz bezdana.

16Iz stijene izbi potoke

te izvede vode k’o velike rijeke.



17A oni jednako griješiše,

prkosiše Višnjem u pustinji.

18Boga su kušali u srcima svojim

ištuć’ jela svojoj pohlepnosti.



19Prigovarali su Bogu i pitali:

»Može li Gospod stol u pustinji prostrti?

20Eno, udari u hrid, i voda poteče

i provreše potoci:

a može li dati i kruha,

i mesa pružiti svome narodu?«



21Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje:

oganj se raspali protiv Jakova,

srdžba se razjari protiv Izraela,

22jer ne vjerovaše Bogu

niti se u njegovu pomoć uzdaše.



23Pa ozgo naredi oblaku

i otvori brane nebeske,

24k’o kišu prosu na njih manu da jedu

i nahrani ih kruhom nebeskim.

25Čovjek blagovaše kruh jakih;

on im dade hrane do sitosti.



26Probudi na nebu vjetar istočni

i svojom silom južnjak dovede.

27Prosu na njih mesa k’o prašine

i ptice krilatice k’o pijeska morskoga.

28Padoše usred njihova tabora

i oko šatora njihovih.



29Jeli su i nasitili se,

želju njihovu on im ispuni.

30Još nisu svoju utažili pohlepu

i jelo im još bješe u ustima,

31kad se srdžba Božja na njih raspali:

pokosi smrću prvake njihove

i mladiće pobi Izraelove.



32Uza sve to griješiše dalje

i ne vjerovaše u čudesna djela njegova.

33I skonča im dane jednim dahom

i njihova ljeta naglim svršetkom.



34Kad ih ubijaše, tražiše ga

i opet pitahu za Boga;

35spominjahu se da je Bog hridina njihova

i Svevišnji njihov otkupitelj.



36Ali ga opet ustima svojim varahu

i jezikom svojim lagahu njemu.

37Njihovo srce s njime ne bijaše,

nit’ bijahu vjerni Savezu njegovu.



38A on im milosrdno grijeh praštao

i nije ih posmicao;

često je gnjev svoj susprezao

da ne plane svom jarošću.

39Spominjao se da su put

i dah koji odlazi i ne vraća se više.



40Koliko mu prkosiše u pustinji

i žalostiše ga u samotnom kraju!

41Sve nanovo iskušavahu Boga

i vrijeđahu Sveca Izraelova

42ne spominjuć’ se ruke njegove

ni dana kad ih od dušmana izbavi,

43ni znakova njegovih u Egiptu,

ni čudesnih djela u polju soanskom.



44U krv im pretvori rijeke

i potoke, da ne piju.

45Posla na njih obade da ih žderu

i žabe da ih more.

46I predade skakavcu žetvu njihovu,

i plod muke njihove žderaču.



47Vinograde im tučom udari,

a mrazom smokvike njihove.

48I predade gradu njihova goveda

i munjama stada njihova.



49Obori na njih svu žestinu gnjeva svog,

jarost, bijes i nevolju:

posla na njih anđele nesreće.

50I put gnjevu svojem otvori:

ne poštedje im život od smrti,

životinje im izruči pošasti.

51Pobi u Egiptu sve prvorođeno,

prvence u šatorju Hamovu.



52I povede narod svoj kao ovce

i vođaše ih kao stado kroz pustinju.

53Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali,

a more je prekrilo dušmane njihove.



54U svetu zemlju svoju on ih odvede,

na bregove što mu ih osvoji desnica.



55Pred njima istjera pogane,

konopom im podijeli baštinu,

pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska.



56A oni iskušavali i gnjevili Boga višnjega

i nisu držali zapovijedi njegovih.

57Otpadoše, iznevjeriše se k’o oci njihovi,

k’o lûk nepouzdan oni zatajiše.

58Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama,

na ljubomor navedoše kumirima svojim.



59Bog vidje i gnjevom planu,

odbaci posve Izraela.

60I napusti boravište svoje u Šilu,

šator u kojem prebivaše s ljudima.



61Preda u ropstvo snagu svoju

i svoju diku u ruke dušmanske.

62Narod svoj prepusti maču,

raspali se na svoju baštinu.



63Mladiće njihove oganj proguta,

ne udaše se djevice njihove.

64Svećenici njihovi padoše od mača,

ne zaplakaše udove njihove.



65Tad se k’o odà sna trgnu Gospodin,

k’o ratnik vinom savladan.

66Udari otraga dušmane svoje,

sramotu im vječitu zadade.



67On odbaci šator Josipov

i Efrajimovo pleme ne odabra,

68već odabra pleme Judino

i goru Sion koja mu omilje.

69Sagradi svetište k’o nebo visoko,

k’o zemlju utemelji ga dovijeka.



70Izabra Davida, slugu svojega,

uze ga od torova ovčjih;

71odvede ga od ovaca dojilica

da pase Jakova, narod njegov,

Izraela, baštinu njegovu.

72I pasao ih je srcem čestitim

i brižljivim rukama vodio.

 

[3.14]

PSALAM 79

Tužaljka nad razorenim Jeruzalemom

1Psalam.

Asafov.

Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju,

tvoj sveti hram oskvrnuše,

pretvoriše Jeruzalem u ruševine.

2Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama nebeskim,

meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim.



3Krv im k’o vodu prolijevahu oko Jeruzalema

i ne bijaše nikoga da ih pokopa.

4Postadosmo sramota susjedima svojim,

podsmijeh i ruglo svima oko nas.

5Dokle još, Jahve? Zar ćeš se svagda srditi?

Zar će ljubomora tvoja poput ognja gorjeti?



6Izlij gnjev na pogane koji te ne priznaju

i na kraljevstva što ne zazivlju ime tvoje!

7Jer izjedoše Jakova

i opustošiše boravište njegovo.



8Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca;

neka nas pretekne smilovanje tvoje

jer smo jadni i nevoljni.

9Pomozi nam, Bože, pomoći naša, zbog slave imena svojega,

oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga!

10Zašto da pogani govore:

»Ta gdje je njihov Bog?«

Nek’ se na poganima pokaže, pred očima našim,

kako osvećuješ prolivenu krv slugu svojih!

11Nek’ do tebe dopru uzdasi sužanja,

snagom svoje mišice poštedi predane smrti!



12A našim susjedima vrati sedmerostruko u krilo

pogrdu koju naniješe tebi, o Jahve!

13A mi, tvoj puk i ovce paše tvoje,

slavit ćemo te dovijeka,

kazivat ćemo od koljena do koljena hvalu tvoju!