Ali David se pokajao za grijeh, on je ostao vjeran do kraja. Ne moramo tražiti u Bibliji. Što je s vjernicima iz naše crkve, koji su bili vjerni, a onda otišli u svijet te se nisu pokajali nikad za grijehe, i kao takvi umrli. Jesu li oni imali sigurnost spasenja?
Pitanje je što je pokajanje?
I kad smo povjerovali koliko nam je grijeha bilo opršteno ?
Recimo to ovako
Zašto mnogi ljudi misle da mogu izgubiti spasenje i čemu taj vid razmišljanja zapravo vodi?
Biblija jasno govori da nakon što povjerujemo u Krista kao spasitelja mi odmah dobivamo spasenje tj.život vječni,- koliko traje taj vječni život?VJECNO
te dobijemo Duha Svetoga kao zalog budućeg otkupljenja.
Zašto mnogi misle da taj isti život vječni možemo izgubiti ukoliko ne hodimo u svetosti.
Taj vid gledanja na spasenje izgleda ovako: Ljudi vjeruju da su trenutno spašeni jer su povjerovali u Isusa, ali pri tome misle da će ipak njihovo činjenje dobrih ili loših djela odrediti njihovu krajnju destinaciju nakon smrti.
Ukoliko ne ustraju u svetosti do kraja života oni pretpostavljaju da će izgubiti spasenje!
Budući da ni oni sami ne mogu sa sigurnošću znati hoće li nastaviti hodati u dobrim djelima, samim time ne mogu znati niti hoće li na kraju njihovog puta i biti spašeni!
Pitanje je- koliko su zaista oni sigurni u svoje spasenje? Te komu točno vjeruju i u koga pouzdanje svoje stavljaju da bi ostali spašeni? Je li vjeruju sebi ili Kristu?
Problem je sto većina ne razlikuje spasenje od posvecenja- to miješaju i rezultat je gubitak spasenja
Spasenje (opravdanje pred Bogom) nije isto što i učeništvo ili posvećenje.
Proces spasenja traje trenutak-kad povjerujes
proces učenistva i posvećivanja traje čitav zivot. Nas odnos s Bogom nakon što smo spašeni rezultira našim duhovnim rastom . Samo spasena osoba može ugoditi Bogu.Samo spasena osoba je duhovno živa prešla je iz smrti u zivot i novo je stvorenje , staro je nestalo.
posvecenje zahtjeva nas trud nasa dobra djela , molitvu, čitanje riječi Nekada smo bolji nekada padnemo nekada imamo susu ..ali time ne doprinosimo spasenju koje je isključivo samo Kristovo djelo i zahtjeva samo vjeru.Spasenje je ono sto je on učinio za nas.
Spasenje(opravdanje) je pravna deklaracija koja govori da smo pred Bogom nevini, Isus je našu zadužnicu pribio na kriz , grijeh je plaćen.( kad je Isus platio za grijeh svijeta koliko si ti tada ucinio grijeha ??)
Problem grijeha je rjesen.
Zašto bi ti Bog ponovno sudio za grijehe , ako je osudio Isusa umjesto tebe.
a posvećenje je naš trud nas rast,
Nije svaka spašena osoba Isusov učenik. Jer učenik se ne rađa, učenikom se postaje!
Stoga, kriteriji za spasenje nisu isti kao kriteriji da budete Isusov učenik!
Spasenje je jednostavno, te zahtjeva samo vjeru. Milošću smo spašeni po vjeri, nije to od vas, dar je to Božji. Ne po djelima da se netko ne bi pohvalio! (Efež 2:8-9)
Dar obično košta samo onoga koji daruje taj dar,a ne onoga koji taj dar prima!
U Bibliji pojam spasenje ne odnosi se samo na raj , ovisi o kontekstu može biti fizičko spasenje od neprijatelja, može značiti ostati živ- .spasio si se od smrti.
O našoj službi ovisit će nagrade ako smo kao spašeni ljudi zakazali, nismo činili nista stetovat ćemo ali i dalje smo spašeni.A ako smo bili po Isusovoj zapovjedi u službi pomirenja primit ćemo nagrade od Krista.
