Biblijske činjenice o suboti
1.Nakon šest dana delovanja u sedmici stvaranja Zemlje, Bog je počinuo sedmog dana. (1. Mojsijeva 2, 1-3)
2.Ova istina potvrdila je taj dan kao Božji dan odmora, ili subotu. Ime subota znači dan odmora. Dan u koji se beba rodi kasnije postaje njezinim rođendanom. Tako je sedmi dan, dan u koji je Bog počinuo, postao Njegovim danom odmora – subotnjim danom.
3.Zato je sedmi dan postao Božjim danom odmora. Da li možemo zameniti dan svog rođenja danom u koji nismo rođeni? Ne. Isto tako ne možemo zameniti Božji dan odmora danom u koji On nije počinuo. Tako je sedmi dan još uvek Božji subotnji dan.
4.Stvoritelj je blagoslovio sedmi dan. (1. Mojsijeva 2,3)
5.On je posvetio sedmi dan. (2. Mojsijeva 20,11)
6.Bog je ustanovio subotu u Edemskom vrtu. (1. Mojsijeva 2,1-3)
7.Subota je ustanovljena pre pada u greh i zato nije simbol, jer su simboli uvedeni posle pada u greh.
8.Isus je rekao da je subota načinjena za čoveka (Marko 2,27); što znači za sve Ijude bez obzira na vreme u kome su živeli i narod kome su pripadali.
9.Ona je uspomena na stvaranje. (2. Mojsijeva 20,11; 31,17) Svojim počivanjem u sedmi dan mi se sećamo tog veličanstvenog događaja.
10.Subota je dana Adamu, praocu Ijudskog roda. (Marko 2,27; 1. Mojsijeva 2,1-3)
11.Ona je preko njega, kao našeg predstavnika, dana svim narodima. (Djela 17,26)
12.To nije jevrejska institucija, jer je uspostavljena 2300 godina pre nastanka jevrejske nacije.
13.Biblija je nikad ne zove jevrejskom subotom, već uvijek »subotom Gospoda Boga tvojega«. Ljudi trebaju pažljivo obeležiti Božji sveti dan odmora.
14.Subota se spominje u razdoblju patrijaraha.
15.Ona je prije Sinaja bila deo Božjeg zakona. (2. Mojsijeva 16,4.5.27-29)
16.Bog je stavio subotu u srce svog moralnog Zakona. (2. Moisijeva 20,1-17) Zapovest o suboti kao danu odmora nepromjenljiva je kao i ostalih devet zapovesti.
17.Zapovest o suboti kao i sve ostale zapovesti izgovorena je glasom živoga Boga. (5. Mojsijeva 4,12.13)
18.Svaku zapovest Bog je lično napisao. (2. Mojsijeva 31,18)
19.Bog ih je ispisao na kamenim pločama i tako potvrdio njihovu nepromjenljivost. (5. Mojsijeva 5,22)
20.Ploče na kojima je bio ispisan Božji zakon čuvane su u Kovčegu zaveta, u Svetinji nad svetinjama. (5. Mojsijeva 10,1-5)
21.Bog je potpuno zabranio svaki rad subotom. (2. Mojsijeva 34.21)
22.Zato što su prezreli subotu, Bog je dozvolio da jedan naraštaj Izrailjaca umre u pustinji. (Jezekilj 20,12.13)
23.Ona je uzvišenim znakom istinitog Boga. (Jezekilj 20,20)
24.Bog je obećao da će Jerusalim zauvek stajati ako Jevreji budu čuvali i poštovali subotu. (Jeremija 17,24.25)
25.U svojoj kasnijoj istoriji dospeli su u vavilonsko ropstvo zato što su prekršili subotu. (Nemija 13,18)
26.I Jerusalim je bio razoren zbog toga što je prekršena zapovest o suboti. (Jeremija 17,27)
27.Bog je obećao naročiti blagoslov svima koji je svetkuju. (Isaija 56,6.7)
28.Ovo obećanje sastavni je dio proročanstva koje se odnosi na hrišćansku religiju. (Vidi: Isaija 56. poglavlje)
29.Bog će uzdići svakoga ko čuva subotu. (Isaija 56,2)
30.Bog nas poziva da je zovemo »slavnom«, a ne »starom jevrejskom subotom« ili »jarmom ropstva«. (Isaija 58,13)
31.Budući da su »mnoge generacije« gazile subotu, ona će u posljednjim danima biti obnovljena. (Isaija 58,12.13)
32.Svi proroci čuvali su i poštovali sedmi dan.
33.Božji Sin u svojoj otkupiteljskoj misiji na našoj Zemlji poštovao je sedmi dan. Tako je sledio primjer svoga Oca. Zar da ne sledimo siguran primer i Oca i Slna? (Luka 4,16; Jovan 15,10)
34.Sedmi dan je Gospodnji dan. (Vldl: Otkrivenje 1,10; Marko 2,28; Isaija 58,13; 2. Mojsijeva 20,10)
35.Isus je bio Gospodar subote (Marko 2,28), što znači da je On ovaj naročiti i posvećeni dan držao i poštovao.
36.On je odbranio subotu kao ustanovu i poseban izraz Božje milosti usmerene čoveku. (Мarко 2,23-28)
37.Isus nije napustio subotu, već je pažljivo učio kako je treba svetkovati. (Matej 12,1-13)
38.Svoje učenike učio je da subotom ne čine ništa što nije »po zakonu«. (Matej 12,12)
39.On je poučio učenike da subota treba biti poštovanom i posle Njegovog vaskrsenja. (Matej 24,20)
40.Pobožne žene koje su nakon raspeća brinule o Isusovom telu i grobu, vrlo pažljivo su svetkovale sedmi dan. (Luka 23,56)
41.Mnogo godina posle Hristovog vaskrsenja apostol Pavle u »subotnji dan« vrlo nadahnuto propoveda o planu spasenja čovjeka. (Dela 13,14)
42.Pavle, apostol neznabožaca, ističe da Jerusalimljani i njihovi knezovi nisu poštovali glasove proroka čije su reči čitali svake subote. (Dela 13,27)
43.Luka, nadahnuti hrišćanski istoričar, pišući svoje hronike ovaj dan označava kao naročiti dan za okupljanje i propovijedanje Božje reči. (Dela 13,44)
44.Obraćenici iz mnogoboštva pridaju suboti isto značenje. (Dela 13,42)
45.Prilikom velikog hršćanskog sabora 52. godine n. e. U prisustvu apostola i učenika apostol Jakov spominje subotu. (Dela 15,21)
46.Na svojim misionarskim putovanjima apostoli su subotom držali propovedi i molitvene sastanke. (Dela 16,13)
47.Apostol Pavle na javnim sastancima subotom čitao je i s prisutnima proučavao Bibliju. (Dela 17,2.3)
48.Propovjednici mlade hrišćanske Crkve posvećivali su mnogo vremena proučavanju Božje reči na skupovima koji su održani subotom. (Dela 17,2)
49.U knjizi Dela apostolska spominje se 48 sastanaka održanih tog dana. (Vidi: Dela 13,14.44; 16,13; 17,2; 18,4.11)
50.Jevreji i vernici prve hrišćanske Crkve nisu raspravljali o svetkovanju subote. To znači da su hrišćani u apostolskom razdoblju svetkovali subotu zajedno sa jevrejima.