Oni su imali svoje teolosko tumacenje ucenja istog tog Isusa kojega i vi slijedite. To sto vi njihovo tumacenja nazivate gordoscu, a oni su vase tumacenje mozda nazivali neznanjem... to je posve nevazno.
Prvo, govorimo o gnozama koje su navodne objave, a onda tek idu tumačenja...
Ako su objave lažne, a gnoze ne ulijevaju neko povjerenje, onda su sva tumačenja suvišna...
Bitne su cinjenice da se Isusovo ucenje moze razumjeti:
a) drugacije nego sto ga vi tumacite
Pa svatko može proizvoditi svoja tumačenja, samo što nisu sva utemeljena...
b) njihova vjerska interpretacija (tumacenje) nije nestala uslijed toga sto su izgubili u raspravi i sto ima je naglo opala popularnost, nego zato sto su ih pripadnici vasih skola misljenja jednostavno - pobili sve do zadnjega.
Nikoga nisu pobili pripadnici škole mišljenja...
Još za vrijeme prve Crkve pojavila su se pogubna učenja, a taj period gnostičkih spisa uglavnom je trajao do 250. g.n.e. tada sigurno nisu imali mogućnost da se nasilnim putem obračunavaju s takvim neistomišljenicima...
Drugo, RKC i njeno obračunavanje kroz povijest nema veze s nama i to je dio njene odgovornosti. Također, pogreške te vjerske institucije treba razdvajati od zadanih pitanja u raspravi, osim ako nije neophodno da se nešto na osnovu toga razjasni. No u ovom slučaju, meni to izgleda kao straw man....
Da, ali tko si ti da sudis? To je samo tvoje tumacenje i nista vise. Mozda oni nisu uopce vjerovali u to da je Isus uskrsnuo, to u njihovoj teologiji mozda nije bilo bitno. Mozda su uskrsnuce u tijelu smatrali potpunom besmislicom. Mozda su muslimani od njih preuzeli vjerovanje da je Bog ucinio da se sucima i vojnicima samo ukaze Isus na krizu, a da ga je Bog ustvari uznesao k sebi... tko zna sto su oni vjerovali? To sada nije niti bitno, jer ne raspravljamo jesu li oni bili u pravu ili ste vi u pravu.
Netko tko ima pravo na vlastito mišljenje, baš kao i ti na svoje. I vjera nam ne brani na pravedno suđenje stvari, naučavanja ili ponašanja, već onaj domen koji je vidljiv jedino Bogu, a to je savjest pojedinca i njegov osobni odnos s Bogom. Ako čitaš barem Novi zavjet, vidiš dosta kritika koje su uputili Isusovi učenici, a i On sam u govoru, no, to ionako nije tema, pa da ne dužim...
Nema moje tumačenje, za početak govorimo o nečemu što je legitimno i nečem što nije.
Dakle, imamo evanđelja koja su pouzdana i s druge strane gnoze koje nisu pouzdane... da bi uopće uzimao u razmatranje perspektive tih koji se bave takvim objavama, moram se uvjeriti da govorimo o nekim autoritativnim izvorima...
A to dalje u nastavku što si napisao, vjerujem da ništa od toga njima nije bitno i to ništa ne sporim. Ono što govorim je da takvi pogledi nemaju nikakve veze s ostalim spisima iz Nz, a još manje sa Sz.
Raspravljamo o cinjenici da su drugacija tumacenja (razumijevanja) Isusovog ucenja (pa i fenomena uskrsnuca) moguca, i nista vise od toga.
Pa to nitko ne spori da su svakakva tumačenja moguća, što smo već ranije i vidjeli, samo što ih ne prihvaćamo kao legitimna...
Iz Kristovog ucenja je moguce izvuci dosljedno teolosko tumacenje, cak i ako se ne vjeruje u njegovo uskrsnuce (sto je sigurno zastupao barem jedan dio gnostika) ili ako se vjeruje da nije niti umro na krizu, nego da je izveo neki igrokaz za Rimljane, Farizeje i opcu javnost.
Poznata mi ta praksa, završi tako da si ljudi birkaju ono što im se sviđa iz Nz, odnosno sve što odgovara, a ostalo a priori ignoriraju i krenu dovoditi u sumnju... ali zato onaj manji dio koji im odgovara, proglase objektivnim i dostatnim za razvoj učenja...