Trojstvo

Vjerujem u Trojstvo, a to je jedan Bog u biću i tri osobe unutar tog bića koje su vječno zajedno, znači 3 osobe koje nisu razdvojene u jednom biću. Svaka osoba je za sebe, ali nije odvojena od druge dvije, ne vidim ih odvojeno.
 
Uvlačenje u hrišćanstvo (trojstva)



Kao što smo već videli, doktrina o Trojstvu nije poučavana u Starom savezu. Nisu je poučavali ni Isus ni Njegovi učenici. Istoričari svedoče da se ova doktrina „razvijala postepeno“ tokom prva četiri veka hrišćanske ere. Kada shvatimo da je doktrina o trojednom Bogu preovladavala među paganima tog vremena, i da se ova doktrina, koja nije bila poučavana direktno iz Biblije, „razvijala“ tokom godina velikog otpada od strane iste sile koja je bila odgovorna za spajanje paganizma i hrišćanstva, možemo početi da izražavamo velike sumnje u pogledu hrišćanskog porekla trojstva.



Istoričar Edvard Gibon u predgovoru svoje knjige, „Istorija Hrišćanstv,“ izjavljuje:



„Ako je hrišćanstvo pokorilo ili osvojilo paganizam, podjednako je tačno da je paganizam iskvario i izopačio hrišćanstvo. Čist deizam prvih hrišćana… bio je promenjen od strane Rimske crkve u nepojmljivu dogmu o trojstvu. Mnoga paganska načela koje su izmislili Egipćani, a idealizovao Platon, zadržala su se kao vredna verovanja“ (Istorija Hrišćanstva – Edvard Gibon).



Istorija je bila toliko prepravljena i izopačena zahvaljujući pristrasnosti preovladajuće religije da je jako teško pronaći istoričare koji će dati čistu i istinitu sliku o uticajima koji su vodili do uvođenja Trojstva u hrišćansko verovanje. Međutim, mi pronalazimo jednog istoričara. Sigfrid Morenc je u svojoj knjizi „Egipatska religija“ izjavio:



„Trojstvo je predstavljalo glavnu preokupaciju egipatskih teologa… Tri boga su bila kombinovana i tretirana kao jedno biće, adresirana u jednini. Na ovaj način, duhovna sile egipatske religije pokazuje direktnu vezu sa hrišćanskom teologijom“ (Egipatska religija – Sigfred Morenc).



U četvrtom veku nove ere došlo je do polemike oko učenja Arija, hrišćanskog sveštenika iz Aleksandrije u Egiptu. Enciklopedija Britanika ovako komentariše Arijeva učenja:



„…Njegovo učenje je potvrdilo da Hrist nije istinski božansko, već stvoreno biće. Osnovna Arijeva premisa je bila jedinstvenost Boga koji je samopostojeći i nepromenjiv; Sin koji nije samopostojeći ne može biti Bog. Pošto je Božanstvo jedinstveno, ne može se deliti, tako da Sin ne može biti Bog…



Prema njegovim protivnicima, naročito episkopu Atanasiju, Arijevo učenje je, svodeći Sina na polu-boga, ponovo uvodilo politeizam (pošto obožavanje Sina nije bilo napušteno), i podrivalo hrišćanski koncept otkupljenja, jer se smatralo da je samo istinski Bog mogao pomiriti čoveka sa Božanstvom.



Polemiku je izgleda okončao Koncil u Nikeji, (325. godine) koji je osudio Arija i njegova učenja i izdao kredo (simbol vere) da bude čuvar izvornog hrišćanskog verovanja. Ovaj kredo navodi da je Sin jedno sa Ocem, proglašavajući Ga istim kao što je Otac: on je u potpunosti božanstvo. Međutim, ovo je bio samo početak dugotrajnog spora (Enciklopedija Britanika – Članak „Arijanizam“).



Ova Arijevska polemika je zaista predstavljala centralno pitanje koje je dovelo do formalnog usvajanja trinitarnog kreda od strane Rimokatoličke crkve. Konačna izjava je formulisana na Koncilu u Nikeji 325. godine gde su osuđeni Arijevi spisi i učenja, a drugačiji pogled na Boga, koji je promovisala druga strana, usvojen je kao ortodoksni, izvorno-hrišćanski položaj. Međutim, kao što ćemo videti iz sledećih citata, stav koji je konačno prihvaćen nije bio usvojen samo na osnovu verodostojnosti Biblije. Ljudi koji su bili uključeni u donošenje konačne odluke imali su druge faktore koji su uticali na njihova verovanja.
 
Platonov uticaj



U svom teološkom tumačenju ideje o Bogu, Arije je bio zainteresovan za održavanje formalnog shvatanja Božjeg jedinstva. U odbrani jedinstva Boga, on je bio u obavezi da ospori jednakost suštine Sina i Svetog Duha sa Bogom Ocem, kao što su istakli teolozi Aleksandrijske škole pod Neoplatonskim uticajem. Od samog početka, polemika između obe strane odvijala se na istoj osnovi Neoplatonskog koncepta materije, što je bilo strano u samom Novom savezu. Nije ni čudo što je nastavak spora na bazi metafizike-supstance, vodio do koncepata koji nemaju nikakvu osnovu u Novom savezu – kao što je pitanje identičnosti suštine božanskih ličnosti. (Enciklopedija Britanika – članak „Hrišćanstvo“)



Kao što možemo videti, zagovornici gledišta koje je konačno bilo prihvaćeno kao ortodoksno ili izvorno, a što predstavlja i prihvaćeno gledište u današnje vreme, bili su pod uticajem učenja grčkog filozofa Platona. Oni su pripadali struji Aleksandrijske škole pod neoplatonskim uticajem.



Francuski Novi univerzalni rečnik govori o Platonovom uticaju:



„Platonovo trojstvo koje samo po sebi predstavlja preuređeno trojstvo koje datira još od ranijih paganskih naroda, čini se razumnim filozofskim trojstvom atributa iz kojih su se izrodile tri hipostaze ili božanske ličnosti o kojima uče hrišćanske crkve… Koncepcija grčkog filozofa o božanskom trojstvu… može se pronaći u svim drevnim (paganskim) religijama.“



Nova Šaf-Hercog Enciklopedija religijskog znanja pokazuje uticaj ovog grčkog filozofa:



„Doktrine o Logosu i Trojstvu dobile su svoj oblik od grčkih otaca… koji su dosta bili direktno ili indirektno pod uticajem Platonove filozofije… Te greške i izopačenosti koje su se uvukle u Crkvu iz ovog izvora, ne mogu se poreći.“



Crkva u prva tri veka kaže:



„Doktrina o trojstvu se formirala postepeno i uporedo; …ona je imala poreklo u izvoru koji nije imao nikakve veze sa Jevrejskim i hrišćanskim spisima; ona je sazrela i bila nakalemljena na hrišćanstvo od strane platoniziranih očeva.“



Molim vas pročitajte sledeći citat iz Enciklopedije Britanika. Uzmite u obzir pitanja koja su navedena. Ovde ima puno istine, ali nekoliko pogrešnih zaključaka potpuno izopačuju istinu.



Glavna preokupacija Arija je bila i ostala osporavanje suštinskog jedinstva Sina i Svetog Duha sa Bogom Ocem, kako bi se očuvala Božja jedinstvenost. Sin je tako postao drugi Bog ispod Boga Oca – to jest on je Bog samo u figurativnom smislu jer je stvorenje, čak najuzvišenije od svih stvorenja. Ovde je Arije pridružio stariju tradiciju hristologije koje je već odigrala svoju ulogu u Rimu, početkom 2. veka, i nastala je takozvana Anđeoska hristologija. Dolazak Sina na Zemlju bio je shvaćen kao dolazak na Zemlju najuzvišenijeg princa anđela, koji je postao čovek u Isusu Hristu; u određenoj meri, on se identifikovao sa anđeoskim princem Mihaelom. U staroj Anđeoskoj hristologiji već se izražavala zabrinutost da se očuva jedinstvenost Boga, nepogrešivog razlikujućeg znaka Jevrejskih i hrišćanskih vera nad svakom paganizmom. Sam Sin nije Bog, ali kao najuzvišeniji od svih stvorenih duhovnih bića, on se pomera što bliže Bogu. Arije je pridružio ovu tradiciju sa istim ciljem – to jest braniti ideju jedinstvenosti hrišćanskog koncepta Boga protiv svih zamerki da hrišćanstvo uvodi novu, uzvišeniju formu politeizma… Glavni govornik pravoslavne crkve bio je Atanasije Aleksandrijski za koga polazna tačka nije bilo filozofsko-sekulativno načelo, već realnost otkupljenja i sigurnost spasenja. Iskupljenje čovečanstva od greha i smrti moglo je biti garantovano samo ako je Hrist bio u potpunosti Bog i u potpunosti čovek… Konačna dogmatska formulacija doktrine o Trojstvu, u takozvanom Atanasijanskom Kredu („jedna suština – tri ličnosti“), vratila se formulaciji Tertulijana. U praktičnom smislu, to je značilo kompromis između dve osnovne ideje hrišćanskog otkrivenja – Božje jedinstvenosti i božanskog samootkrivenja u ličnostima Oca, Sina i Svetoga Duha, bez racionalizovanja same tajne… (Enciklopedija Britanika – članak „Hrišćanstvo“)



Možete se pitati, „zašto se uopšte postavljalo pitanje da li je on bio Bog ili stvorenje?“ Zašto nije bilo uzeto u obzir jasno biblijsko stanovište? On nije bio stvorenje, bio je božanski Sin Božji. Ponovo nalazimo odgovor u Enciklopedija Britanika:



Od samog početka polemika između obe strane odvijala se na zajedničkoj osnovi Neoplatonskog koncepta suštine, koji je bio stran samom Novom savezu. Nije ni čudo što je nastavak polemike na osnovu metafizike-supstance, vodio do koncepta koji nema nikakvu osnovu u Novom savezu – kao što je pitanje jednolikosti suštine (homozije) ili sličnost suština (homozija) božanskih ličnosti. (Enciklopedija Britanika – članak „Hrišćanstvo“)



Argument je bio zasnovan na filozofskim konceptima, a ne na Božjoj reči. Međutim, ukoliko bi se napravilo jedno malo prilagođavanje Arijevom učenju, to bi bilo u savršenoj harmoniji sa Pismom. Sve što je bilo potrebno je ispravka da Isus nije bio stvoreno biće, već jedinorođeni Božji Sin koji je kao potpuno božanstvo bio u stanju da obezbedi čovekovo spasenje od greha.



Imajte na umu, da iako je Koncil formalno izjavio da je Isus bio „rođen, a ne stvoren,“ izjava da je Isus bio „isto biće“ kao Otac, potpuno je ismejala i narugala se terminu, „rođen.“ Pošto je bio od iste suštine-supstance kao Otac i isto biće kao Otac, Isus nije mogao biti Božji Sin u bilo kom razumnom smislu. Arije je bio bliži istini time što je rekao da su Otac i Sin bili „slične“ ali ne „iste“ supstance, suštine.



Ovo je sada koren trinitarnog verovanja. Ovako je ono uplivalo u Hrišćanska učenja. Od samog početka doktrina o Trojstvu se čvrsto i nemilosrdno uvlačila u verovanja skoro svih hrišćanskih denominacija tako da danas jedva da postoji grupica hrišćana koja nije zaražena ovim podmuklim otrovom na bilo koji način. Teolozi to nazivaju jednom od „večnih veroispovesti“ hrišćanske vere (pogledati Pokret sudbine). Ljude je tako snažno prožimala misao da će ona grupa ljudi koja ovo ne prihvati biti istog trenutka okarakterisana kao sekta ili kult.



Pa ipak, istina je previše jasna za one koji su spremni da iskreno i pošteno ispitaju dokaze. Neka nam Bog pomogne da budemo istinski verni svojoj savesti. „Samo potpuna istina je bezbedna i ništa drugo nije bezbedno.“ Mi možemo biti verni istini bez obzira na tradiciju i opšte prihvaćeno mišljenje.



Preuzeto sa https://www.hriscanskamreza.net/kor...6RDUPgkBeI20Q4O_u7islY5RlnFM84ey-qMUNJAtOXpz8
 
Platonov uticaj



U svom teološkom tumačenju ideje o Bogu, Arije je bio zainteresovan za održavanje formalnog shvatanja Božjeg jedinstva. U odbrani jedinstva Boga, on je bio u obavezi da ospori jednakost suštine Sina i Svetog Duha sa Bogom Ocem, kao što su istakli teolozi Aleksandrijske škole pod Neoplatonskim uticajem. Od samog početka, polemika između obe strane odvijala se na istoj osnovi Neoplatonskog koncepta materije, što je bilo strano u samom Novom savezu. Nije ni čudo što je nastavak spora na bazi metafizike-supstance, vodio do koncepata koji nemaju nikakvu osnovu u Novom savezu – kao što je pitanje identičnosti suštine božanskih ličnosti. (Enciklopedija Britanika – članak „Hrišćanstvo“)



Kao što možemo videti, zagovornici gledišta koje je konačno bilo prihvaćeno kao ortodoksno ili izvorno, a što predstavlja i prihvaćeno gledište u današnje vreme, bili su pod uticajem učenja grčkog filozofa Platona. Oni su pripadali struji Aleksandrijske škole pod neoplatonskim uticajem.



Francuski Novi univerzalni rečnik govori o Platonovom uticaju:



„Platonovo trojstvo koje samo po sebi predstavlja preuređeno trojstvo koje datira još od ranijih paganskih naroda, čini se razumnim filozofskim trojstvom atributa iz kojih su se izrodile tri hipostaze ili božanske ličnosti o kojima uče hrišćanske crkve… Koncepcija grčkog filozofa o božanskom trojstvu… može se pronaći u svim drevnim (paganskim) religijama.“



Nova Šaf-Hercog Enciklopedija religijskog znanja pokazuje uticaj ovog grčkog filozofa:



„Doktrine o Logosu i Trojstvu dobile su svoj oblik od grčkih otaca… koji su dosta bili direktno ili indirektno pod uticajem Platonove filozofije… Te greške i izopačenosti koje su se uvukle u Crkvu iz ovog izvora, ne mogu se poreći.“



Crkva u prva tri veka kaže:



„Doktrina o trojstvu se formirala postepeno i uporedo; …ona je imala poreklo u izvoru koji nije imao nikakve veze sa Jevrejskim i hrišćanskim spisima; ona je sazrela i bila nakalemljena na hrišćanstvo od strane platoniziranih očeva.“



Molim vas pročitajte sledeći citat iz Enciklopedije Britanika. Uzmite u obzir pitanja koja su navedena. Ovde ima puno istine, ali nekoliko pogrešnih zaključaka potpuno izopačuju istinu.



Glavna preokupacija Arija je bila i ostala osporavanje suštinskog jedinstva Sina i Svetog Duha sa Bogom Ocem, kako bi se očuvala Božja jedinstvenost. Sin je tako postao drugi Bog ispod Boga Oca – to jest on je Bog samo u figurativnom smislu jer je stvorenje, čak najuzvišenije od svih stvorenja. Ovde je Arije pridružio stariju tradiciju hristologije koje je već odigrala svoju ulogu u Rimu, početkom 2. veka, i nastala je takozvana Anđeoska hristologija. Dolazak Sina na Zemlju bio je shvaćen kao dolazak na Zemlju najuzvišenijeg princa anđela, koji je postao čovek u Isusu Hristu; u određenoj meri, on se identifikovao sa anđeoskim princem Mihaelom. U staroj Anđeoskoj hristologiji već se izražavala zabrinutost da se očuva jedinstvenost Boga, nepogrešivog razlikujućeg znaka Jevrejskih i hrišćanskih vera nad svakom paganizmom. Sam Sin nije Bog, ali kao najuzvišeniji od svih stvorenih duhovnih bića, on se pomera što bliže Bogu. Arije je pridružio ovu tradiciju sa istim ciljem – to jest braniti ideju jedinstvenosti hrišćanskog koncepta Boga protiv svih zamerki da hrišćanstvo uvodi novu, uzvišeniju formu politeizma… Glavni govornik pravoslavne crkve bio je Atanasije Aleksandrijski za koga polazna tačka nije bilo filozofsko-sekulativno načelo, već realnost otkupljenja i sigurnost spasenja. Iskupljenje čovečanstva od greha i smrti moglo je biti garantovano samo ako je Hrist bio u potpunosti Bog i u potpunosti čovek… Konačna dogmatska formulacija doktrine o Trojstvu, u takozvanom Atanasijanskom Kredu („jedna suština – tri ličnosti“), vratila se formulaciji Tertulijana. U praktičnom smislu, to je značilo kompromis između dve osnovne ideje hrišćanskog otkrivenja – Božje jedinstvenosti i božanskog samootkrivenja u ličnostima Oca, Sina i Svetoga Duha, bez racionalizovanja same tajne… (Enciklopedija Britanika – članak „Hrišćanstvo“)



Možete se pitati, „zašto se uopšte postavljalo pitanje da li je on bio Bog ili stvorenje?“ Zašto nije bilo uzeto u obzir jasno biblijsko stanovište? On nije bio stvorenje, bio je božanski Sin Božji. Ponovo nalazimo odgovor u Enciklopedija Britanika:



Od samog početka polemika između obe strane odvijala se na zajedničkoj osnovi Neoplatonskog koncepta suštine, koji je bio stran samom Novom savezu. Nije ni čudo što je nastavak polemike na osnovu metafizike-supstance, vodio do koncepta koji nema nikakvu osnovu u Novom savezu – kao što je pitanje jednolikosti suštine (homozije) ili sličnost suština (homozija) božanskih ličnosti. (Enciklopedija Britanika – članak „Hrišćanstvo“)



Argument je bio zasnovan na filozofskim konceptima, a ne na Božjoj reči. Međutim, ukoliko bi se napravilo jedno malo prilagođavanje Arijevom učenju, to bi bilo u savršenoj harmoniji sa Pismom. Sve što je bilo potrebno je ispravka da Isus nije bio stvoreno biće, već jedinorođeni Božji Sin koji je kao potpuno božanstvo bio u stanju da obezbedi čovekovo spasenje od greha.



Imajte na umu, da iako je Koncil formalno izjavio da je Isus bio „rođen, a ne stvoren,“ izjava da je Isus bio „isto biće“ kao Otac, potpuno je ismejala i narugala se terminu, „rođen.“ Pošto je bio od iste suštine-supstance kao Otac i isto biće kao Otac, Isus nije mogao biti Božji Sin u bilo kom razumnom smislu. Arije je bio bliži istini time što je rekao da su Otac i Sin bili „slične“ ali ne „iste“ supstance, suštine.



Ovo je sada koren trinitarnog verovanja. Ovako je ono uplivalo u Hrišćanska učenja. Od samog početka doktrina o Trojstvu se čvrsto i nemilosrdno uvlačila u verovanja skoro svih hrišćanskih denominacija tako da danas jedva da postoji grupica hrišćana koja nije zaražena ovim podmuklim otrovom na bilo koji način. Teolozi to nazivaju jednom od „večnih veroispovesti“ hrišćanske vere (pogledati Pokret sudbine). Ljude je tako snažno prožimala misao da će ona grupa ljudi koja ovo ne prihvati biti istog trenutka okarakterisana kao sekta ili kult.



Pa ipak, istina je previše jasna za one koji su spremni da iskreno i pošteno ispitaju dokaze. Neka nam Bog pomogne da budemo istinski verni svojoj savesti. „Samo potpuna istina je bezbedna i ništa drugo nije bezbedno.“ Mi možemo biti verni istini bez obzira na tradiciju i opšte prihvaćeno mišljenje.



Preuzeto sa https://www.hriscanskamreza.net/kor...6RDUPgkBeI20Q4O_u7islY5RlnFM84ey-qMUNJAtOXpz8

Crkveni Oci su krstili u ime Oca,Sina i Duha Svetoga.
 
Crkveni Oci su krstili u ime Oca,Sina i Duha Svetoga.

Prije nego što je Isus uzašao na nebo, zapovjedio je učenicima: “ Idite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga ” (Matej 28,19).



U prvim stoljećima Crkve to se provodilo po uzoru na Isusa. Sveti Ivan Krstitelj krstio ga je u rijeci Jordan i zbog toga su kršćani radije krštenje imali na mjestima s lako dostupnom tekućom vodom



Didahe , anonimna kršćanska rasprava koja datira između 65. i 80. godine, daje konkretne upute o tome gdje se treba izvršiti krštenje



A što se tiče krštenja, krstite ovako: Rekavši najprije sve ovo, krstite u ime Oca i Sina i Duha Svetoga u živoj vodi. Ali ako nemaš žive vode, krsti u drugu vodu; a ako ne možeš na hladno, na toplo. Ali ako nemate ni jedno ni drugo, tri puta izlijte vodu na glavu u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Ali prije krštenja neka posti i krstitelj, i kršteni, i što god drugi mogu; ali ćeš krštenima narediti post jedan ili dva dana prije.
 
Prije nego što je Isus uzašao na nebo, zapovjedio je učenicima: “ Idite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga ” (Matej 28,19).



U prvim stoljećima Crkve to se provodilo po uzoru na Isusa. Sveti Ivan Krstitelj krstio ga je u rijeci Jordan i zbog toga su kršćani radije krštenje imali na mjestima s lako dostupnom tekućom vodom



Didahe , anonimna kršćanska rasprava koja datira između 65. i 80. godine, daje konkretne upute o tome gdje se treba izvršiti krštenje



A što se tiče krštenja, krstite ovako: Rekavši najprije sve ovo, krstite u ime Oca i Sina i Duha Svetoga u živoj vodi. Ali ako nemaš žive vode, krsti u drugu vodu; a ako ne možeš na hladno, na toplo. Ali ako nemate ni jedno ni drugo, tri puta izlijte vodu na glavu u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Ali prije krštenja neka posti i krstitelj, i kršteni, i što god drugi mogu; ali ćeš krštenima narediti post jedan ili dva dana prije.

Justin mučenik
“Sve god onih koji su uvjereni i vjeruju da je ono što mi [kršćani] naučavamo i govorimo istina, i obvezuju se da će moći živjeti u skladu s tim . . . mi ih donosimo tamo gdje ima vode i regeneriraju se na isti način na koji smo mi sami regenerirani. Jer, u ime Boga, Oca i Gospodara svemira, i našeg Spasitelja Isusa Krista, i Duha Svetoga, oni tada primaju pranje vodom. Jer Krist je također rekao: 'Ako se nanovo ne rodiš, nećeš ući u kraljevstvo nebesko' [Ivan 3:3]” ( Prva apologija 61 [AD 151]). Hipolit
“Kad onaj koji se krsti siđe u vodu, neka onaj koji ga krsti stavi svoju ruku na njega i progovori ovako: 'Vjeruješ li u Boga, Oca svemogućega?' A onaj koji se krsti reći će: Vjerujem. Zatim, položivši svoju ruku na glavu onoga koji se krsti, neka ga jednom krsti. Zatim će reći: 'Vjeruješ li u Krista Isusa. . . ?' A kada kaže: 'Vjerujem', opet se krsti. Opet će reći: 'Vjeruješ li u Duha Svetoga i svetu Crkvu i uskrsnuće tijela?' Onaj koji se krsti tada kaže: 'Vjerujem.' I tako je kršten treći put” ( Apostolska tradicija 21 [AD 215]).Tacijan Sirijac
„Tada im Isus reče: 'Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji; i kao što mene posla Otac, tako i ja šaljem vas. Idite sada po cijelom svijetu i propovijedajte moje evanđelje u svemu stvorenju; i učite sve narode i krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga' [Mt. 28:18-19]” ( The Diatesseron 55 [AD 170])
 
Ja sam inače otišao na hladjenje od ove teme. Odgovorio sam iz poštovanja i neko vreme sigurno neću pisati o trojstvu.
Odgovori ti slobodno, pročitaću odgovor.
Za daljom diskusijom nema potrebe, jer nećemo videti ništa novo, niti ja od tebe, niti ti od mene.
Velik pozdrav. 😁


Pozdrav, tek sad sam usao i video odgovor. Ma da, ne vredi o tome pisati, svako ima svoje glediste i doneo je vec neki svoj zakljucak, da stvarno nista novo i necemo cuti jedno od drugog, pretpostavljam...
 
Uf, kakva stručna rasprava, teška i slabo razumljiva za mene laika. Gdje god sam do sad nailazio na tumačenja Sv. Trojstva, od strane vjerskih, katoličkih, vjeroučitelja, svećenika, svodilo bi se na "najveće otajstvo, neobjašnjiv misterij." Nije mi bilo jasno, kako možeš nešto propovijedati, a ne razumiješ i ne možeš objasniti? Pa rekoh, ako je tako, ajd da si sam pokušam zdravorazumski i zdravoseljački to pojasniti. I dođem do slijedećeg. Duh sveti, Otac i Sin su pojavni oblici (ima ih još, Gospodar, Stvoritelj itd.), emanacija jednog boga JHWH kojima djeluje u našem materijalnom svijetu.
Npr. ja osobno sam čovjek, otac, sin, brat, tetak, stric, suprug, vjernik, ekonomist, glazbenik, ribič, penzioner ... ! Čudno? Ne, stvarno sam sve to u jednoj osobi.



Primitivno? Možda jest, ali zašto bi bilo manje vrijedno od velebnih, teološki stručnih tumačenja koja zastaju i ostaju na "otajstvima" i "misterijima" u koja moramo vjerovati, inače nam prijete vječne muke u ognju paklenom?



Moj osobni problem je što srcem duboko vjerujem, ali umom sve preispitujem, pa sam često u unutarnjim dilemama. Ali odgovor stigne, prije ili kasnije. Je li konačan i ispravan, to je malo teže pitanje.
 
Moj osobni problem je što srcem duboko vjerujem, ali umom sve preispitujem, pa sam često u unutarnjim dilemama. Ali odgovor stigne, prije ili kasnije. Je li konačan i ispravan, to je malo teže pitanje.

Točno je da je Sv. Trojstvo misterij koji je iznad našeg razumijevanja. Nije moguće spoznati Boga u potpunosti, jer je On nedokučiv za ljudski razum. Međutim, Bog se otkriva u našem životu i kroz povijest spasenja. Kroz Svoje djelovanje u svijetu, Bog otkriva svoj karakter i ljubav prema nama. Kroz Isusa Krista, koji je jedna od osoba Sv. Trojstva, Bog se objavio našem svijetu i omogućio nam da Ga bolje upoznamo i priđemo Mu.



Kada se objašnjava koncept Sv. Trojstva, koriste se razumljivi okviri kako bi se pomoglo ljudima da bolje razumiju ovu doktrinu. Međutim, ono što znamo iz Pisma jest da su sve tri Osobe Sv. Trojstva potpuno Bog i posjeduju svu puninu Božanstva. Otac, Sin i Duh Sveti su jednaki u svemu, ali ipak različiti u svojoj osobnosti i djelovanju. To nam pokazuje da je Sv. Trojstvo složeno i duboko razumijevanje ove doktrine zahtijeva veliku pažnju i vjeru.
 
Uf, kakva stručna rasprava, teška i slabo razumljiva za mene laika. Gdje god sam do sad nailazio na tumačenja Sv. Trojstva, od strane vjerskih, katoličkih, vjeroučitelja, svećenika, svodilo bi se na "najveće otajstvo, neobjašnjiv misterij." Nije mi bilo jasno, kako možeš nešto propovijedati, a ne razumiješ i ne možeš objasniti? Pa rekoh, ako je tako, ajd da si sam pokušam zdravorazumski i zdravoseljački to pojasniti. I dođem do slijedećeg. Duh sveti, Otac i Sin su pojavni oblici (ima ih još, Gospodar, Stvoritelj itd.), emanacija jednog boga JHWH kojima djeluje u našem materijalnom svijetu.
Npr. ja osobno sam čovjek, otac, sin, brat, tetak, stric, suprug, vjernik, ekonomist, glazbenik, ribič, penzioner ... ! Čudno? Ne, stvarno sam sve to u jednoj osobi.



Primitivno? Možda jest, ali zašto bi bilo manje vrijedno od velebnih, teološki stručnih tumačenja koja zastaju i ostaju na "otajstvima" i "misterijima" u koja moramo vjerovati, inače nam prijete vječne muke u ognju paklenom?



Moj osobni problem je što srcem duboko vjerujem, ali umom sve preispitujem, pa sam često u unutarnjim dilemama. Ali odgovor stigne, prije ili kasnije. Je li konačan i ispravan, to je malo teže pitanje.

Ja kako sam tebe razumio vjeruješ u modalizam, jedan Bog koji se javlja u tri službe.
 
Uf, kakva stručna rasprava, teška i slabo razumljiva za mene laika. Gdje god sam do sad nailazio na tumačenja Sv. Trojstva, od strane vjerskih, katoličkih, vjeroučitelja, svećenika, svodilo bi se na "najveće otajstvo, neobjašnjiv misterij." Nije mi bilo jasno, kako možeš nešto propovijedati, a ne razumiješ i ne možeš objasniti? Pa rekoh, ako je tako, ajd da si sam pokušam zdravorazumski i zdravoseljački to pojasniti. I dođem do slijedećeg. Duh sveti, Otac i Sin su pojavni oblici (ima ih još, Gospodar, Stvoritelj itd.), emanacija jednog boga JHWH kojima djeluje u našem materijalnom svijetu.
Npr. ja osobno sam čovjek, otac, sin, brat, tetak, stric, suprug, vjernik, ekonomist, glazbenik, ribič, penzioner ... ! Čudno? Ne, stvarno sam sve to u jednoj osobi.



Primitivno? Možda jest, ali zašto bi bilo manje vrijedno od velebnih, teološki stručnih tumačenja koja zastaju i ostaju na "otajstvima" i "misterijima" u koja moramo vjerovati, inače nam prijete vječne muke u ognju paklenom?



Moj osobni problem je što srcem duboko vjerujem, ali umom sve preispitujem, pa sam često u unutarnjim dilemama. Ali odgovor stigne, prije ili kasnije. Je li konačan i ispravan, to je malo teže pitanje.

Pa tako je najbolje sve preispitivati a ne slijepo slijediti.
 
Oni koji zastupaju ucenje o trojstvu,na ove stihove iz 1Korincanima 15,26-28,daju ovakvo tumacenje;Isus ce se pokloniti Ocu kao Sin Covecji,a onda se vraca na svoju preegzistencijalnu prirodu vecnog Boga,,jer je njegovo delo otkupljenja za ljudski rod zavrseno.
 
Oni koji zastupaju ucenje o trojstvu,na ove stihove iz 1Korincanima 15,26-28,daju ovakvo tumacenje;Isus ce se pokloniti Ocu kao Sin Covecji,a onda se vraca na svoju preegzistencijalnu prirodu vecnog Boga,,jer je njegovo delo otkupljenja za ljudski rod zavrseno.

Takav odgovor nema smisla.
Jer je Pavle kroz te stihove, jasno rekao ko je Bog i ko je glavni autoritet i iznad svih.
Sad da ne zalazim dalje u temu, jer ovde smo već imali gomilu rasprava. 😁
 
+!

Isus nije oduvek postojao.
Postoji vreme kada je iznjedren iz Oca.


Čovjek postoji i prije nego što se rodi - nerođeni čovjek, ali fizički početak mu je u začeću.
Nedokučiva Ljubav nema početak i kraj.
Isus je Jedinorođenac.



Zamislimo, da Otac ima 'Srce' i odluči Ga 'roditi' kako bi u jednom trenutku bio začet od Djevice i postao čovjekom.



Jeste stvoren od Bozjeg bica, i zato ima Bozansku prirodu.
Ne kao andjeli i covek koji su stvoreni od drugacije tvari.


Ne treba Svemogući nekakvu tvar, da nešto ili nekoga stvori.



1 Iv 4,8
Tko ne ljubi, ne upozna Boga, jer Bog je Ljubav.




- Što je Božji ljubavni odnos, dok još nije bilo ni duhovnih ni ljudskih stvorenja:
a) Ja sam Naj! ili
b) Otac veliča Sina, Sin veliča Oca, Duh Sveti veliča Oca i Sina,...; Načinimo!,...?
 
Rec trojstvo se nigde ne spominje u Bibliji ,tako da je trojstvo bogohulna nauka mnogobozaca.
Biblija jasno kaze da je jehova Bog JEDAN.
CRO Deuteronomy 6:4 »Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! (Deut. 6:4 CRO)
Vidi li neko da pise da je Jahve trojstvo ili trojedan???
 
Rec trojstvo se nigde ne spominje u Bibliji ,tako da je trojstvo bogohulna nauka mnogobozaca.
Biblija jasno kaze da je jehova Bog JEDAN.
CRO Deuteronomy 6:4 »Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! (Deut. 6:4 CRO)
Vidi li neko da pise da je Jahve trojstvo ili trojedan???

"I to troje je jedno" tako nekako piše u tvojoj bibliji ?



Da li u tvojoj bibliji piše "U ime Oca,Sina i Duha Svetog" ? Eto ti trojstva!
 
"I to troje je jedno" tako nekako piše u tvojoj bibliji ?



Da li u tvojoj bibliji piše "U ime Oca,Sina i Duha Svetog" ? Eto ti trojstva!

U ime Zakona kako tumacis? jal kao osobu ili pak kao nesto sto nije osoba?
Duh Sveti nije osoba vec sila koju Bog daje onima kome hoce i koliko hoce.
Ali navedi mi nekog Oca i Sina da su jedno???
Nadalje pogledaj Jovan 17:
21 Da svi jedno budu, kao Ti, Oče, što si u meni i ja u Tebi; da i oni u nama jedno budu, da i svet veruje da si me Ti poslao.
22 I slavu koju si mi dao ja dadoh njima, da budu jedno kao mi što smo jedno.
Ovde se govori o jedinstvu,
ali da se vratimo na tvoj t"tako nekako pise stih"
1 Jovanova, glava 5
7 Jer je troje što svedoči na nebu: Otac, Reč, i Sveti Duh; i ovo je troje jedno. DK

BGT 1 John 5:7 ὅτι τρεῖς εἰσιν οἱ μαρτυροῦντες, 8 τὸ πνεῦμα καὶ τὸ ὕδωρ καὶ τὸ αἷμα, καὶ οἱ τρεῖς εἰς τὸ ἕν εἰσιν. (1 Jn. 5:7 BGT)
CRO 1 John 5:7 Jer troje je što svjedoči: 8 Duh, voda i krv; i to je troje jedno. (1 Jn. 5:7 CRO),
a zasto je tako stampano u DK prevodu da pravi zabune...,e to je tek posebna prica za beku drygu temu...,
i naravno kako to duh ,voda i krv mogu da svedoce ako su u istom loncu,tj "jedno",da nisu i voda i krv osobe kao i duh???,sta mislis???



Dakle posto su svi vasi komentari na ovaj nacin,zamolio bi Vas samo da proverite da li vas lazem ili iznosim cvrste dokaze,a potom razmislite ko zeli da vas laze i kolko puta vas je samo dosada prevario.
 
U ime Zakona kako tumacis? jal kao osobu ili pak kao nesto sto nije osoba?
Duh Sveti nije osoba vec sila koju Bog daje onima kome hoce i koliko hoce.


DUH SVETI JE BOG. Pošto je Duh izvorni i temeljni Bog, za razliko od Oca i Sina koji su Njegove emanacije stvorene za personalni odnos sa stvorenim svijetom, grijesi protiv Duha svetom su veći i neoprostivi.





21 Da svi jedno budu, kao Ti, Oče, što si u meni i ja u Tebi; da i oni u nama jedno budu, da i svet veruje da si me Ti poslao.
22 I slavu koju si mi dao ja dadoh njima, da budu jedno kao mi što smo jedno.


Uz više pažnje ali i nekog prethodnog znanja mogao bi i iz gornjih stihova zamjetiti da su Otac i Sin ZASEBNA jednota a stvorenja su opet zasebna jednota među sobom (ali pomoću Oca i Sina). Da je to tako jasno je da Otac i Sin imaju jedno zasebno zajedničko prijestolje u kojemu je Sin Ocu "zdesna", a da uz to i Sin ima zasebno prijestolje u kojemu je jedno sa stvorenjima. To učenje i razumjevanje tvoji jehovini svjedoci i ti niste niti nanjušili. Za to treba imati blagoslove...

CRO 1 John 5:7 Jer troje je što svjedoči: 8 Duh, voda i krv; i to je troje jedno. (1 Jn. 5:7 CRO),


"Jedno" su jer voda i krv tek su simbolični predstavnici veze Kristovog duha sa stvorenjima pa po toj vezi je i euharistija u kojemu su voda i kruh Kristovo tijelo.

Dakle posto su svi vasi komentari na ovaj nacin,zamolio bi Vas samo da proverite da li vas lazem ili iznosim cvrste dokaze,a potom razmislite ko zeli da vas laze i kolko puta vas je samo dosada prevario.


Uh ti si već počeo izvoditi pobjedničko likovanje a da nisi niti sačekao moje gornje ogovore. Imaš pred sobom nekoga kojeg ne možeš i nećeš nikada zaskočiti obarajućim argumentom. Ja sam sasvim nešto novo za tebe i tvoj svijet, nešto čemu niste dorasli.
 
DUH SVETI JE BOG. Pošto je Duh izvorni i temeljni Bog, za razliko od Oca i Sina koji su Njegove emanacije stvorene za personalni odnos sa stvorenim svijetom, grijesi protiv Duha svetom su veći i neoprostivi.

A gde to procita da je Sveti Duh osoba,Bog???
Hajde odvratne nauke da covek ima svog duha,ali da Duh ima svoga duha ,e pa to je bas vrhunska mudrost,hahahaha
Secas li se kakvog je to duha Bog stavio u coveka? Jel to neku duh nekog andjela ili sta vec,naprimer satanina laz da ljudi nece umreti vec ce postati kao Bogovi.

Uz više pažnje ali i nekog prethodnog znanja mogao bi i iz gornjih stihova zamjetiti da su Otac i Sin ZASEBNA jednota a stvorenja su opet zasebna jednota među sobom (ali pomoću Oca i Sina). Da je to tako jasno je da Otac i Sin imaju jedno zasebno zajedničko prijestolje u kojemu je Sin Ocu "zdesna", a da uz to i Sin ima zasebno prijestolje u kojemu je jedno sa stvorenjima. To učenje i razumjevanje tvoji jehovini svjedoci i ti niste niti nanjušili. Za to treba imati blagoslove...

Uz vise paznje ali i nekog prethodnog znanja mogao bi primetiti da je Jehova Bog Jedan uvek bio i uvek ce biti.
CRO Deuteronomy 6:4 »Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! (Deut. 6:4 CRO)
Dakle ceo Stari Zavet pise o jednom Jehovi Bogu i njegovim andjelima i ljudima.
2 Carevima, glava 19
15 I pomoli se Jezekija Gospodu govoreći: Gospode Bože Izrailjev, koji sediš na heruvimima, Ti si sam, Bog svim carstvima na zemlji, Ti si stvorio nebo i zemlju,
2 Carevima, glava 19
19 I zato, Gospode Bože naš, izbavi nas iz ruku njegovih, da poznadu sva carstva na zemlji da si Ti, Gospode, sam Bog.
Isaija, glava 37
16 Gospode nad vojskama, Bože Izrailjev, koji sediš na heruvimima, Ti si sam Bog svim carstvima na zemlji, Ti si stvorio nebo i zemlju.
2 Samuilova, glava 7
22 Zato si velik, Gospode Bože, nema takvog kakav si Ti; i nema Boga osim Tebe, po svemu što čusmo svojim ušima.

"Jedno" su jer voda i krv tek su simbolični predstavnici veze Kristovog duha sa stvorenjima pa po toj vezi je i euharistija u kojemu su voda i kruh Kristovo tijelo.

Pitao sam te kako to mogu voda i krv da svedoce isto kao i duh i da su "jedno"
I zasto si umesto njih ubacio "Otac,sin i sveti duh"???
To sto si ti ucinio je prevara na kvadrat. Mozda ti nisi svestan jer siris nebiblijsku nauku,ali procitaj sta si napisao u prethodnom postu.

Uh ti si već počeo izvoditi pobjedničko likovanje a da nisi niti sačekao moje gornje ogovore. Imaš pred sobom nekoga kojeg ne možeš i nećeš nikada zaskočiti obarajućim argumentom. Ja sam sasvim nešto novo za tebe i tvoj svijet, nešto čemu niste dorasli.

Hahahahaha,slatko si me nasmejao.
Kao prvo nemam nameru da nikoga ponizim zbog njegovih predrasuda jer iste te predrasude sam imao i ja bas kao i ti.
Poenta nase price jeste kako se ponasas kad procitas ove argumente koje sam ti pokazao.
Hoces li ih prihvatti kao potomak fariseja ,ili kao potomak
CRO 1 Thessalonians 5:21 Sve provjeravajte: dobro zadržite, (1 Thess. 5:21 CRO)
 
"I to troje je jedno" tako nekako piše u tvojoj bibliji ?



Da li u tvojoj bibliji piše "U ime Oca,Sina i Duha Svetog" ? Eto ti trojstva!

nema tu t od trojstva
to su u jednoj recenici zapisene tri reci
a ucenja o trojstvu nema u Bibliji a zna se da je paganskog porekla
Vec jasno pise da je Bog JEDAN.
 
Nazad
Vrh