Sve to stoji, ali jedno pitanje. Ako je Bog znao da će se sve to dogoditi, grijeh Lucifera i trećine anđela, pad prvih ljudi - zašto je sve to dopustio?
Sve to stoji, ali jedno pitanje. Ako je Bog znao da će se sve to dogoditi, grijeh Lucifera i trećine anđela, pad prvih ljudi - zašto je sve to dopustio?
Ja mislim da je se zlo trebalo desiti kad tad, ali je Bog stvorio plan spasenje prije nego što se zlo dogodilo.
Zlo je nastalo zloupotrebom slobodne volje Bozjih Stvorenja.
Zlo je nastalo tako sto se jedno duhovno stvorenje, andjeo heruvim, pobunio protiv Boga
zloupotrebivsi od Boga datu slobodnu volju...
nakon cega je postao Sotona Djavo.
Sotona znaci protivnik a Djavo klevetnik.
On se prvi pobunio protiv Boga i prvi je oklevetao Boga JHVH.
Nakon toga i drugi andjeli, deo andjela se pridruzio Sotoni u toj pobuni i tako su nastali Demoni.
Sotona je uzrocnik zla na Zemlji...
Otkrivenje 12
7 Na nebu je izbio rat: Mihailo*+ i njegovi anđeli borili su se sa zmajem. A zmaj i njegovi anđeli borili su se protiv njih, 8 ali nisu pobedili*. I za njih više nije bilo mesta na nebu.
9 Tako je bio zbačen veliki zmaj,+ prazmija,+ koji se zove Đavo+ i Satana,+ koji zavodi ceo svet.+
Bio je zbačen na zemlju,+ a s njim su bili zbačeni i njegovi anđeli.
10 Tada sam čuo jak glas na nebu kako govori:
„Sada su spasenje,+ moć i Kraljevstvo našeg Boga+ i vlast njegovog Pomazanika* postali stvarnost, jer je zbačen tužitelj naše braće, koji ih dan i noć optužuje pred našim Bogom!+ 11 Oni su ga pobedili+ Jagnjetovom krvlju+ i rečju svog svedočenja+ i nisu marili za svoj život*+ ni onda kad su se suočili sa smrću.
12 Zato veselite se, nebesa i vi koji živite na njima! Teško vama, zemljo i more,+ jer je Đavo sišao k vama, veoma gnevan, znajući da ima malo vremena!“+
Što kažete na ovu sliku
Kakva je to slobodna volja ako ne možemo izabrati zlo? Onda nije slobodna.
Što kažete na ovu sliku
Epikurov paradoks je neosnovan jer se temelji na pojednostavljenoj definiciji zla i na ograničenom razumijevanju Boga i Njegovih atributa.
Činjenica da je Bog dobar ne znači da ne dolazi do zla, već da ljudi imaju slobodnu volju i mogu birati između dobra i zla. Stoga, Bog dopušta postojanje zla u svijetu kako bi ljudi mogli iskusiti slobodu izbora i razvijati svoja moralna i duhovna načela, kao i sposobnosti.
Uvjek od dolje.
[color=#553982]Teško onima koji zlo zovu dobro, a dobro zlo, koji prave od mraka svjetlost a od svjetlosti mrak, koji prave od gorkoga slatko a od slatkoga gorko. Izaija 5,20
Dok kleveta može ocrniti ugled, ne može okaljati karakter. To je u Božjem čuvanju. Sve dok ne pristanemo na grijeh, nema te moći, ljudske ili sotonske, koja može okaljati dušu Ellen G. White [MB 32][/COLOR]
Zlo postoji zato jer svako biće mora probati i dobro i zlo, inače nema pravoga raja ni za koga.
Zlo postoji zato jer svako biće mora probati i dobro i zlo, inače nema pravoga raja ni za koga.
A zasto? Mogao je Bog i drugacije zamisliti. Mogao je stvoriti samo rajske svjetove. Zasto je isao stvarati ljudski svijet, pakao i sl. Mogao je to i ne stvoriti.
Recimo andjeli koji su s Bogom u raju od svojeg stvaranja, oni nisu nikada iskusili zlo. Zar oni nisu u pravom raju?
Zlo postoji zato jer svako biće mora probati i dobro i zlo, inače nema pravoga raja ni za koga.
Ne bih se složio s ovim. Smatram da je moguće odabrati samo dobro bez zla, te da zlo nije nužan odabir. Nažalost, prvi ljudi (pravih imena Amon i Aman, ali su poznatiji kao Adam i Eva) su odabrali samo-pouzdanje i odlučili odbiti odnos s Bogom(Božju ljubav i istinu) zbog osjećaja arogantnosti i samodopadnosti(pisao sam već o tome u temi Divine Truth) te su na taj način krenuli griješiti (grijeh znači promašiti metu savršene ljubavi) i taj grijeh je onda naslijeđen za sve iduće generacije, pošto ga nitko nije znao ukloniti.
Moguće je odabrati samo dobro, no iz pozicije kada smo već u grijeh je to jako teško no ne i nemoguće. Najbolje je ukloniti uzroke grijeha, jer nakon toga nema ni želje za grijehom.
A zasto? Mogao je Bog i drugacije zamisliti. Mogao je stvoriti samo rajske svjetove. Zasto je isao stvarati ljudski svijet, pakao i sl. Mogao je to i ne stvoriti.
Recimo andjeli koji su s Bogom u raju od svojeg stvaranja, oni nisu nikada iskusili zlo. Zar oni nisu u pravom raju?
Bog je savršen i sve što stvori jest savršeno pa tako mislim da Bog nije mogao stvoriti drugačiji svijet, nego upravo ovakav kakav jest. Problem je što relijgije imaju krivi opis tog svijeta pa postoji velika konfuzija u vezi ovakvih stvari koje ovdje navodiš, ne zna se točno što je raj, što pakao, te kako se u ta stanja dolazi ili izlazi.
Prvo bih samo htio naglasiti da Bog nije stvorio zlo, On je samo stvorio potencijal da zlo nastane, tako što je čovjeku dao slobodnu volju. Čovjek je taj koji je stvorio zlo, kroz operaciju vlastite volje u smjeru suprotnom od ljubavi i istine (ovdje govorim o Božjoj definiciji tih stvari). Isto tako Bog nije stvorio pakao, već potencijal da pakao nastane kroz operaciju ljudske volje i primjenu zakona. Pakao je rezultat ljudske duše koja je "potonula" u ljubavi, jer je ljudska duša ta koja stvara okruženje u duhovnom svijetu, kroz operaciju Božjih zakona. Prema tome duša koja je zla je ujedno i mračna pa tako jedino može egzistirati u mračnim i hladnim lokacijama (koje ona svojim životom kreira). No pakao nije vječno stanje(iako može trajati jako dugo, ovisno koliko kompenzacije imamo za odraditi) ili lokacija, već privremena karantena kako bismo shvatili i pročistili dušu, te riješili uzroke vlastite neljubavnosti. Moguće je i pokajati se, što dovodi do bržeg oslobođenja iz tih uvjeta, ali je emocionalno puno intenzivnija i zahtjeva daleko veću poniznost, iskrenost i i želju za promjenom te za odnos s Bogom.
Bog je zemlju stvorio kao "kolijevku duše" gdje bi duša prošla kroz proces inkarnacije, tj. individualizacije te kako bi naučila osnove života, što uključuje Boga, Božje zakone, kako duša funkcionira te ono najvažnije što je to ljubav i koje je njeno praktično djleovanje u ovom svijetu. Duhovni svijet je namjenjen kao iduća etapa učenja, za kompleksnije lekcije te nije predviđeno da se vraća na Zemlju, duhovni napredak se nastavlja u duhovnom svijetu.
Što se tiče raja, to je lokacija koju Bog također nije stvorio, već je dozvolio da to duša koja uđe u veće stanje ljubavi od onog u koju je originalno stvorena (savršeni prirodni čovjek), a to je u slučaju ovog planeta bio Isus. On je prvi nadišao stanje normalnog čovjeka i postao "ponovno rođen" kroz primanje supstance od Boga u dovoljnoj mjeri da postane Jedno s Njime, i transformira se iz čovjeka u Božjeg anđela(osoba je u potpunosti bez grijeha). Isusova duša je prva ušla u to stanje te kroz zakone svemira stvorila lokaciju koju danas nazivamo Raj, to je osma dimenzija duhovnog svijeta (trenutno ih navodno ima 36). To je ono što je Isus mislio kad je rekao da ide pripremiti domove za sve nas. Prema tome, anđeli nisu nešto što je Bog stvorio automatski, odvojeno od čovjeka. Svaki anđeo je nekada bio čovjek, a kroz odnos s Bogom je došlo do transformacije iz čovjeka u anđela i zbog toga nije moguće da anđeo "padne" i pobuni se protiv Boga, jer anđeo zna sve što donosi grijeh i pobuna, iskusio ju je kao čovjek i iako ima slobodnu volju, nikada ju ne bi iskoristio da ide protiv Boga, to za njih nije opcija. Zbog toga ne vjerujem da postoji sotona ili pali anđeo. Ono što znam da postoji su mračni i zli duhovi, ali to su isto ljudi koji su bili zli na zemlji i nastavili su u tom tonu i nakon smrti te negatvino djeluju na ljude na zemlji.
Display MoreNe bih se složio s ovim. Smatram da je moguće odabrati samo dobro bez zla, te da zlo nije nužan odabir. Nažalost, prvi ljudi (pravih imena Amon i Aman, ali su poznatiji kao Adam i Eva) su odabrali samo-pouzdanje i odlučili odbiti odnos s Bogom(Božju ljubav i istinu) zbog osjećaja arogantnosti i samodopadnosti(pisao sam već o tome u temi Divine Truth) te su na taj način krenuli griješiti (grijeh znači promašiti metu savršene ljubavi) i taj grijeh je onda naslijeđen za sve iduće generacije, pošto ga nitko nije znao ukloniti.
Moguće je odabrati samo dobro, no iz pozicije kada smo već u grijeh je to jako teško no ne i nemoguće. Najbolje je ukloniti uzroke grijeha, jer nakon toga nema ni želje za grijehom.
Bog je savršen i sve što stvori jest savršeno pa tako mislim da Bog nije mogao stvoriti drugačiji svijet, nego upravo ovakav kakav jest. Problem je što relijgije imaju krivi opis tog svijeta pa postoji velika konfuzija u vezi ovakvih stvari koje ovdje navodiš, ne zna se točno što je raj, što pakao, te kako se u ta stanja dolazi ili izlazi.
Prvo bih samo htio naglasiti da Bog nije stvorio zlo, On je samo stvorio potencijal da zlo nastane, tako što je čovjeku dao slobodnu volju. Čovjek je taj koji je stvorio zlo, kroz operaciju vlastite volje u smjeru suprotnom od ljubavi i istine (ovdje govorim o Božjoj definiciji tih stvari). Isto tako Bog nije stvorio pakao, već potencijal da pakao nastane kroz operaciju ljudske volje i primjenu zakona. Pakao je rezultat ljudske duše koja je "potonula" u ljubavi, jer je ljudska duša ta koja stvara okruženje u duhovnom svijetu, kroz operaciju Božjih zakona. Prema tome duša koja je zla je ujedno i mračna pa tako jedino može egzistirati u mračnim i hladnim lokacijama (koje ona svojim životom kreira). No pakao nije vječno stanje(iako može trajati jako dugo, ovisno koliko kompenzacije imamo za odraditi) ili lokacija, već privremena karantena kako bismo shvatili i pročistili dušu, te riješili uzroke vlastite neljubavnosti. Moguće je i pokajati se, što dovodi do bržeg oslobođenja iz tih uvjeta, ali je emocionalno puno intenzivnija i zahtjeva daleko veću poniznost, iskrenost i i želju za promjenom te za odnos s Bogom.
Bog je zemlju stvorio kao "kolijevku duše" gdje bi duša prošla kroz proces inkarnacije, tj. individualizacije te kako bi naučila osnove života, što uključuje Boga, Božje zakone, kako duša funkcionira te ono najvažnije što je to ljubav i koje je njeno praktično djleovanje u ovom svijetu. Duhovni svijet je namjenjen kao iduća etapa učenja, za kompleksnije lekcije te nije predviđeno da se vraća na Zemlju, duhovni napredak se nastavlja u duhovnom svijetu.
Što se tiče raja, to je lokacija koju Bog također nije stvorio, već je dozvolio da to duša koja uđe u veće stanje ljubavi od onog u koju je originalno stvorena (savršeni prirodni čovjek), a to je u slučaju ovog planeta bio Isus. On je prvi nadišao stanje normalnog čovjeka i postao "ponovno rođen" kroz primanje supstance od Boga u dovoljnoj mjeri da postane Jedno s Njime, i transformira se iz čovjeka u Božjeg anđela(osoba je u potpunosti bez grijeha). Isusova duša je prva ušla u to stanje te kroz zakone svemira stvorila lokaciju koju danas nazivamo Raj, to je osma dimenzija duhovnog svijeta (trenutno ih navodno ima 36). To je ono što je Isus mislio kad je rekao da ide pripremiti domove za sve nas. Prema tome, anđeli nisu nešto što je Bog stvorio automatski, odvojeno od čovjeka. Svaki anđeo je nekada bio čovjek, a kroz odnos s Bogom je došlo do transformacije iz čovjeka u anđela i zbog toga nije moguće da anđeo "padne" i pobuni se protiv Boga, jer anđeo zna sve što donosi grijeh i pobuna, iskusio ju je kao čovjek i iako ima slobodnu volju, nikada ju ne bi iskoristio da ide protiv Boga, to za njih nije opcija. Zbog toga ne vjerujem da postoji sotona ili pali anđeo. Ono što znam da postoji su mračni i zli duhovi, ali to su isto ljudi koji su bili zli na zemlji i nastavili su u tom tonu i nakon smrti te negatvino djeluju na ljude na zemlji.
Nisam mislio na to da radimo mi zlo, nego da zlo trebamo iskusiti, to i sam Isus potvrđuje kada kaže da svaki mora proći isti put kao i On ako hoćemo u vječni život, eto.
A zasto? Mogao je Bog i drugacije zamisliti. Mogao je stvoriti samo rajske svjetove. Zasto je isao stvarati ljudski svijet, pakao i sl. Mogao je to i ne stvoriti.
Recimo andjeli koji su s Bogom u raju od svojeg stvaranja, oni nisu nikada iskusili zlo. Zar oni nisu u pravom raju?
Svako biće da bi bilo sretno treba iskusiti i dobro ili zlo, inače ni najbolje dobro neće biti dovoljno dobro, e da.
Nisam mislio na to da radimo mi zlo, nego da zlo trebamo iskusiti, to i sam Isus potvrđuje kada kaže da svaki mora proći isti put kao i On ako hoćemo u vječni život, eto.
Ako mi ne radimo zlo, odakle će ono doći? Slažem se da svatko od nas mora proći istim putem kao Isus, ali je nažalost taj put(Uski put prema Bogu koji vodi u život) netočno opisan u Bibliji. Puno toga je distorzirano i stvari nedostaju.
Ako mi ne radimo zlo, odakle će ono doći? Slažem se da svatko od nas mora proći istim putem kao Isus, ali je nažalost taj put(Uski put prema Bogu koji vodi u život) netočno opisan u Bibliji. Puno toga je distorzirano i stvari nedostaju.
Ne moraš raditi zlo, ali će te zlo ipak napasti, svako biće, pa tako i svakoga čovjeka.
Mnogi ljudi se rađaju bolesni ni krivi ni dužni za to, isto tako mnogi zdravi obolijevaju i umiru, nije pošteno ako je netko u prošlosti pogriješio da mi sada to moramo ispaštati, onda bi morali konstantno za sve zlo koje je bilo koji čovjek ikada učinio doživjeti neko zlo, nema to veze ni sa logikom, ni sa zdravim razumom, a najmanje sa poštenjem i s ljubavlju od strane Stvoritelja, je tako?
Ne moraš raditi zlo, ali će te zlo ipak napasti, svako biće, pa tako i svakoga čovjeka.
Mnogi ljudi se rađaju bolesni ni krivi ni dužni za to, isto tako mnogi zdravi obolijevaju i umiru, nije pošteno ako je netko u prošlosti pogriješio da mi sada to moramo ispaštati, onda bi morali konstantno za sve zlo koje je bilo koji čovjek ikada učinio doživjeti neko zlo, nema to veze ni sa logikom, ni sa zdravim razumom, a najmanje sa poštenjem i s ljubavlju od strane Stvoritelja, je tako?
Zlo nije neki entitet koji napada, već je zlo uvijek produkt ljudske volje koja je korištena van sklada zakona (ljubavi). Pod ljude ubrajam i duhove koji su bili ljudi na Zemlji, a sada su prešli na drugu stranu ali i dalje mogu stvarati probleme na Zemlji, ako nisu naučili kako biti dobar.
Slažem se da mnogi ljudi ni krivi ni dužni doživljavaju zlo, ali to je zbog toga što je netko (bilo u prošlosti ili sadašnjosti) koristio svoju volju na neljubavan način. To nije pošteno, ali tko je odgovoran za stvaranje takvih uvjeta? Ljudi su ti koji su napravili takvo okruženje, a ne Bog. Što se tiče oboljenja, tu nažalost naslijeđujemo grijeh naših roditelja automatski kroz apsorpciju emocija iz duša u našoj neposrednoj okolini. Čak je i u Bibliji(s kojom se ne slažem u mnogim stvarima) zapisano da će sinovi naslijediti očeve grijehove. Danas je opće prihvaćeno da bolest roditelja često prelazi na dijete pa prema tome to dijete nepravedno ispašta zobg toga što roditelj nije očistio svoj grijeh(što zbog neznanja, a što zbog manjka želje i volje) prije nego je začeo to dijete. Zbog toga je jako važno da naučimo koristiti našu volju u smjeru ljubavi, kako ne bismo štetili sebi ni drugima. Ono što u religijskim i duhovnim krugovima nije jasno jest da se taj grijeh može ukloniti(kroz određene procese) pa se prema tome iscjeljuju i svi efekti tog grijeha, kao što je bolest, nesreća, starenje, pa čak i smrt.
Svatko od nas najviše plaća vlastite grijehe(kako siješ tako ćeš žeti), a za ono što su nam drugi nanijeli zlo ne odgovaramo mi nego oni. Za ono što su nas drugi povrijedili potrebno je oprostiti, a za naše zlo koje smo nanijeli drugima je potrebno se pokajati. Oba su emocionalna procesa koja nisu tako jednostavna kako religije vjeruju, nego u sebi sadrže mnoge elemente i potrebno je vremena da se dovrši. To nije intelektualan proces, već emocionalan jer je šteta(grijeh) emocionalne prirode. Vjerujem(ali nisam siguran pošto to još nisam iskusio, no znam da je Bog pravedan i ljubavan i da će svatko dobiti ono što zaslužuje) da će nam Bog pravedno kompenzirati našu patnju koju smo iskusili, a koja nije bila posljedica naših izbora i odluka, nego nanesena od drugih. Za Boga je daleko važnije kakvi smo mi, kakav je naš karakter, od onoga kako se drugi ponašaju prema nama.
Svako biće da bi bilo sretno treba iskusiti i dobro ili zlo, inače ni najbolje dobro neće biti dovoljno dobro, e da.
Zasto bi to bilo tako?
Logika ovog argumenta podrazumijeva da je Bozja volja uvjetovana necim izvana.
Medjutim, u tvorevini je sve ionako Bozja volja. Sreca ili nesreca nekog bica je volja Bozja. A Bozja volja je bezuzrocna. Nju nista ne uzrokuje, nikakvo dobro, nikakvo zlo. Da Bog doista to zeli, bice ne bi trebalo prolaziti nista da bilo sretno.
Dakle, Bozja volja je da postoji zlo u svijetu. Kao i sve drugo u tvorevini, tako je i zlo stvoreno od Boga, postoji i opstaje Bozjom voljom. Jer tko zna, mozda je Bog stvorio neke druge svjetove u kojima zlo uopce ne postoji. Rajske svjetove u kojima je stvorio stanovnike koji uopce ne znaju za postojanje zla.
Jer ako On to hoce, On to moze i stvoriti. To ovisi samo o Njegovoj volji i ni o cemu drugome. Nista stvorena bica ne moraju prolaziti pa da bi postigla nesto drugo... sve je to samo i jedino Bozja volja.
Zlo nije neki entitet koji napada, već je zlo uvijek produkt ljudske volje koja je korištena van sklada zakona (ljubavi). Pod ljude ubrajam i duhove koji su bili ljudi na Zemlji, a sada su prešli na drugu stranu ali i dalje mogu stvarati probleme na Zemlji, ako nisu naučili kako biti dobar.
Slažem se da mnogi ljudi ni krivi ni dužni doživljavaju zlo, ali to je zbog toga što je netko (bilo u prošlosti ili sadašnjosti) koristio svoju volju na neljubavan način. To nije pošteno, ali tko je odgovoran za stvaranje takvih uvjeta? Ljudi su ti koji su napravili takvo okruženje, a ne Bog. Što se tiče oboljenja, tu nažalost naslijeđujemo grijeh naših roditelja automatski kroz apsorpciju emocija iz duša u našoj neposrednoj okolini. Čak je i u Bibliji(s kojom se ne slažem u mnogim stvarima) zapisano da će sinovi naslijediti očeve grijehove. Danas je opće prihvaćeno da bolest roditelja često prelazi na dijete pa prema tome to dijete nepravedno ispašta zobg toga što roditelj nije očistio svoj grijeh(što zbog neznanja, a što zbog manjka želje i volje) prije nego je začeo to dijete. Zbog toga je jako važno da naučimo koristiti našu volju u smjeru ljubavi, kako ne bismo štetili sebi ni drugima. Ono što u religijskim i duhovnim krugovima nije jasno jest da se taj grijeh može ukloniti(kroz određene procese) pa se prema tome iscjeljuju i svi efekti tog grijeha, kao što je bolest, nesreća, starenje, pa čak i smrt.
Svatko od nas najviše plaća vlastite grijehe(kako siješ tako ćeš žeti), a za ono što su nam drugi nanijeli zlo ne odgovaramo mi nego oni. Za ono što su nas drugi povrijedili potrebno je oprostiti, a za naše zlo koje smo nanijeli drugima je potrebno se pokajati. Oba su emocionalna procesa koja nisu tako jednostavna kako religije vjeruju, nego u sebi sadrže mnoge elemente i potrebno je vremena da se dovrši. To nije intelektualan proces, već emocionalan jer je šteta(grijeh) emocionalne prirode. Vjerujem(ali nisam siguran pošto to još nisam iskusio, no znam da je Bog pravedan i ljubavan i da će svatko dobiti ono što zaslužuje) da će nam Bog pravedno kompenzirati našu patnju koju smo iskusili, a koja nije bila posljedica naših izbora i odluka, nego nanesena od drugih. Za Boga je daleko važnije kakvi smo mi, kakav je naš karakter, od onoga kako se drugi ponašaju prema nama.
Nije zlo produkt ljudske volje, i duhovna bića su radila zlo, i to ne jedno, svaka osoba upoznaje zlo isto kao i dobro, i to je sve, vrlo jednostavno a istinito.
Newly created posts will remain inaccessible for others until approved by a moderator.
Nemaš korisnički račun. Registriraj se da bi bio član forumske zajednice.
