ono što ja trenutno znam i razumijem jest da se čovjek kao biće sastoji od 3 djela: fizičko tijelo, duhovno tijelo(duh) i polovica duše(vjerujem da je svatko od nas polovica duše i da imamo svoju drugu polovicu, koja se još naziva srodna duša, no to je druga priča). Točnije bi bilo reći da je duša naš pravi ja, a oba tijela su poput alata, sučelja, koje naša polovica duše koristi kako bi iskusila fizičku i duhovnu realnost, rasla i razvijala se, osvjestila i individualizirala sebe, spoznala ljubav i Boga.
Mogu pozitivno ili konstruktivno paralelizirati s rečenim.
Zasad, samo ću malko preimenovati da se bolje razumijemo, ako možemo. Pa evo:
1
Fizičko tijelo je jedno i vjerujem da smo tu posve podudarni.
3
To što ti nazivaš duhovnim tijelom (duh) bi bilo ono što se drugdje zove "dvojnik" ili "utvarno tijelo koje je matrica za ovo fizičko".
3
To što si ti nazvao tek "polovicom duše" je u biti naša ovdje ljudska svjesnost sebe samih, naš ego, naša volja, naš racio, razum, pa i temperament. Znači to je svjesno razmišljajuće biće kojim uglavnom budan čovjek smatra sobom (to čak i onda kad se pogleda u ogledalo, upravo tim aspektom sebe kaže: to sam ja).
Gornje (tri) je čovjek, ljudsko biće kakvim ga poznajemo, kakvi su svi ljudi, po tim stvarima se i definiravaju kao ljudi.
2/3 A
Primjerice u lucidnom sanjanju, astralnim projekcijama ili izvantjelesnim iskustvima ova zadnja dva se spajaju i tada su kao jedno jedino.
1/2/3 A
Spajanje je moguće i na javi, dakako, ne samo tijekom spavanja i sanjanja.
4
To što si nazvao "srodnom dušom" bilo bi duh u smislu - novosavezno rečeno - kao koji se čovjek može "ozgor roditi" dok je još uvijek ono prethodno tri, ovdje živ na zemlji. To je duh prema duši ljudskoj....
Tada je svo četvoro-u-jedan pod "direkcijom" ovog četvrtoga koji je Pravi ili Istinski čovjek (u nama).
Taj je uvijek tu, ali tijekom ljudskog života najčešće i uobičajeno prepušta "kormilo" onom trećem - kod psihički zdravog čovjeka, pozemljara. Javlja se tek u ekstremnim slučajevima pomoći, usmjerenja ili pak - na zamolbu.
Kod nanovorođenog u Kristu, veza je puno jača, svjesnija, jednostavno je prisutna jer je i identitet pomaknut prema toj vezi.
U ovom času, moram priznati, meni još nije posve jasno postoji li jednoznačnost između 1/2/3 A i ovog četvrtog, osim da je vrlo bliska. I ostvaruje se uz pomoć Krista. Jedna stvar je ipak jasna - četvrti ima svoje vlastito tijelo i ono nije ni jedno od pobrojanih. Također, nigdje još nisam pronašla da je itko ikad kroz povijesti i igdje ikako povezivao tog četvrtog a da Krist nije bio u toj priči. Drevne nauke su svjesne ovog četvrtog aspekta, ali on se smatrao toliko božanskim da ništa o njemu nije moglo biti rečeno. I u tu povijesnu priču ušao je Isus otkrivajući upravo toga i sebe kao toga.
Ljudi uglavnom onog trećeg smatraju svojom dušom - kad sebe identificiraju s tim razumnim svojim bićem (ili dijelom); ili pak, ima nekih učenja koja bi drugoga prozvala dušom u smislu "animalnog čovjeka" kao "emocionalno-instinktivnog" stvorenja. Animalni nije od "animal" kao životanja, već je od "anima" kao animirajući princip: vitalitet. Znači, dvije "polovice duše" bi bile te dvije stvari, 2 i 3.
Kad se one spoje - a uglavnom su kod ljudi razdvojene iako međudjeluju praktički stalno - dobije se, kako sam i spomenula, integrirana duša... itd itd. Mislim da sam glavninu prenijela, ukratko svakako.
Dakako, ti se ne moraš posve složiti sa slikom kako sam ju predstavila.
Sad, da ipak malko povežem s temom: onaj četvrti jedini ima i može imati besmrtnost. On ima život vječni. To je jedina zaista besmrtna Duša koja je povezana s bilo kojim čovjekom, sa svakim. Svak ima "svoju", tj. svak ovdje je kako kažeš, povezan sa svojom "zlatnom niti"....
2 i 3 mogu opstajati jedno vrijeme, kako se kaže: u onostranom. To onostrano nije ni Raj ni Nebo, već... nepercibilno. Mogu opstajati "združeni" ili pak dolazi do razdvajanja. U oba slučaja... postupno se razlažu.... druga tema... osim ako je ostvarena ili pokrenuta integracija s četvrtim. (K tome, da ponovim: SVAK IMA tog četvrtog spremnog i taj će opstati, sa ovim sjećanjima ovdje ili bez njih).
1, dakako, bivajući fizički organizam ovog tijela, prestaje smrću tijela.
S obzirom da je ovo kršćanski forum, prirodno je upitati za ulogu Krista u cijeloj priči. Uloga je ta, kako sam već rekla, da nikad u povijesti niti jedna tradicija nema nikakvo učenje da itko može sam učiniti tu potpunu integraciju. To je moguće samo Božjim činom, činom Svevišnjega.
S obzirom da je iznad predstavljeno jedan pradrevni nazor tj. svjetonazor kojega su uvijek istinski vidjeoci i mudraci podržavali i naglašavali, podučavali, sasvim je razumljivo što su kroz povijest mnogi narodi, osobito domorodački tako brzo i žustro prihvaćali Isusa Krista, jer su u njegovim podukama pa i životu koji je vodio, vidjeli upravo jedan takav utjecaj. Ja sam Način ili Put, Istina i Život. Stablo Života i otvoreni put, staza prema tom Stablu: uzak put. Nukanja na zajedništvo, međusobnu podršku i velikodušno dijeljenje stvari nužnih za opstanak, međusoban rešpekt i ljubav, pa i ljubaznost, praštanje i nutarnja čistoća, i dakako vjera Svevišnjem Ocu/Majci koji je duh, čisti, roditeljski, skrbnički prema ljudskom biću...
Sad, iako je nazor predstavljen iznad kao "pradrevni", nije stvar u tome, već je stvar u tome koliko je aktualan, potvrdljiv i pravo stanje stvari. To je jedno, i uz to je najzanimljivije što nalazi brojne paralelizme upravo u Bibliji, u Starom kao i Novom zavjetu, koje svak uz malo volje može pronaći i analizirati jer svi su jednako pismeni.
Bog je besmrtan, kao i Njegova ljubav, i jedini način da naša duša postane besmrtna je da od Boga primi Njegovu supstancu, Božju Ljubav u sebe. Tada ona nikada ne može umrijeti, niti je Bog ne može uništiti jer bi time morao uništiti dio sebe, a to je paradoks. Isto tako vjerujem da Bog nije stvorio našu dušu automatski sa svojom ljubavi u nama, to je nešto što moramo tražiti od Njega jer bi u suprotnom On radio invaziju nad našom slobodnom voljom, što nije moguće jer Bog savršeno i uvijek poštuje našu slobodnu volju.
Mogu se i s ovim složiti, ovo zadnje u smislu 2 i 3, pa i 2/3 i 1/2/3.
Četvrti pak aspekt ili Duša obiluje tom ljubavlju i sama je poput te zlatne niti koja sve povezuje. Na jedan neizreciv način, to je dar i istina, ne samo "mi u Kristu", već i "Krist u nama" do konačno te "nade Slave" zaživljavanja u onom "petom" doslovce: tijelu. I tada... vidjet ćemo Ga onakvim kakav jest jer ćemo i sami biti poput Njega.
Na kraju krajeva, i "Život Vječni" je u NZ definiran kao poznavanje Boga i Krista kojeg On posla.
Svako ti dobro!
I svima drugima, dakako ☺
