Besmrtnost duše

Biblija veli da je čovjek stvoren na sliku Božju. Jedino ako ne podrazumijevaš da je duša=čovjek.
Ja mislim da postoje određene greške u Bibliji, iz perspektive ljubavi i logike, ali isto tako da ima i istinitih stvari.

Što se tiče ovog za što me pitaš, da, rekao bih da je duša(obje polovice kad su združene) ono što čini čovjeka. a ne tijelo(tijela).
 
Zadnje uređeno od strane moderatora:
+!

Kako se tvoje poimanje ljubavi uklapa u tradicionalno viđenje stanja duša u paklu, kao i pobunjenih anđela?

Prije svega ne ulazim u to što je nekome 'tradicionalno viđenje' stanja duša u 'paklu'.

Moje poimanje:
Ljubav (OtacSinDuhSveti) ima ljubavni odnos u Sebi i odlučila je stvoriti 'duhovna stvorenja'.
Neki 'anđeli' su odlučili u jednom trenutku postali buntovne izdajice, jer su sagriješili protiv Duha Svetoga.
Možda su bili upućeni, da će Ljubav stvoriti i 'niže biće' ('ljudi'), koje će sagriješiti i zbog čega će Sin postati Čovjekom
kako bi mogao biti mučen i ubijen.

Zamislimo, da kralj ili predsjednik neke države šalje svoga sina među buntovnike, koji će ga mučiti i ubiti.
- Kako bi podanici reagirali na takvu odluku?

I da nisu bili stvoreni, opet je čovjek morao pokazati svoj izbor. Neposluh, oholost itd. sa njima i bez njih, odvodi u grijeh.

Ako Život može nekoga potpuno uništiti kao da nikad nije postojao, onda je 'izdajice' mogao "izbrisati" i prije stvaranja 'čovjeka'.

Postanak 2:7 - da.
Lk 12, 20
Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?'

1 Sol 5,23
A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista.

Razlikujemo se u shvaćanju 'čovjeka' i onoga 'ja'.

Slikovito bih napisao ovo u vezi 'duha':
a) 'židov' (ne 'saducej') prije Krista može kazati: Abrahame, u tvoje ruke predajem duh svoj!
b) Krist kaže: "Oče, u Ruke Tvoje predajem Duh Svoj!"
c) 'kršćanin' (sv. Stjepan) kaže: "Gospodine Isuse, primi duh moj!"

Znači po tebi nema fizičke patnje u paklu, nego je to neka duhovna. Koja je korist od vječne duhovne patnje? Inače većina katolika vjeruje u pakao kao fizičko mjesto mučenja.Kako seslažeš sa ovoj izjavom Pape Franje.

Ako opet pročitaš moj tekst, nadam se, da ćeš uočiti, da nisam tvrdio kako u 'paklu' nema tjelesnog (preobraženo tijelo) mučenja.
Ja definiram drugačije pojam 'patnja' od pojma 'mučenje'.
Lijevi 'razbojnik' se mučio, a desni je patio.
U 'čistilištu' je patnja, a u 'paklu' je mučenje.

Maštanja nečija nisu važna.
Čak i da nema ljudi u 'paklu', ipak ima onih, koji su sagriješili protiv Duha Svetoga.
Dovoljno je žalosno, da je samo jedna osoba u 'paklu'.
 
+!
Ne ubij!

Život
ne može ni htjeti nekoga potpuno ubiti.
Život ne može nekome dati 'nepostojanje'.
Očito je, da Ljubav (OtacSinDuhSveti) shvaćamo različito.
Nemamo isto shvaćanje Boga.
Bog ne može biti kontradiktoran.

Sve što čovjek radi, sebi radi.
 
+!
Ne ubij!

Život
ne može ni htjeti nekoga potpuno ubiti.
A napola?

Život ne može nekome dati 'nepostojanje'.
Zašto?

Očito je, da Ljubav (OtacSinDuhSveti) shvaćamo različito.
Da.

Nemamo isto shvaćanje Boga.
Da.

Bog ne može biti kontradiktoran.
Zašto bi bio kontradiktoran u takvoj varijanti?

Sve što čovjek radi, sebi radi.
Ima istine u tome, ali ponekad i drugima...
 
Možeš li otvoriti temu o ovome?
Mogu i budem, samo da uhvatim vremena, potrošio sam ga dosta na neke druge odgovore, ali ne brini, tema stiže uskoro!
:)
 
+!

Iv 10,10
Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi.
Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.


Ljubav (OtacSinDuhSveti) nikome ne može dati ni najmanju bolest, nesreću i bilo kakvo zlo, pa ni samu smrt.

Ljubav ne može dati mržnju, sebičnost, oholost,...
Život ne može dati bolest i smrt.
Mir ne može dati nemir.
Itd.

Zašto bi bio kontradiktoran u takvoj varijanti?
Ja ti ne mogu otvoriti 'oči duše', da uvidiš kontradiktornost u tvrdnji, da Život daje nekome smrt.
 
+!

Iv 10,10
Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi.
Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.


Ljubav (OtacSinDuhSveti) nikome ne može dati ni najmanju bolest, nesreću i bilo kakvo zlo, pa ni samu smrt.
Nije mi baš uvjerljiv koncept.
Kako se to miri s Božjom pravdom? Ili, kako se to objašnjava sa svim onim citatima iz Biblije koji govore suprotno? Ili se ne važi ovozemaljska smrt?

Ljubav ne može dati mržnju, sebičnost, oholost,...
Život ne može dati bolest i smrt.
Mir ne može dati nemir.
Itd.

Ja ti ne mogu otvoriti 'oči duše', da uvidiš kontradiktornost u tvrdnji, da Život daje nekome smrt.
Ne možeš, ali možeš braniti koncept argumentima...
I što na kraju, nisam siguran nakon ovog mini "maratona" da sam te dobro razumio. Da li na kraju vjeruješ ili ne u postojanje pakla? Ako da, kako je organiziran, kako ljudi završe tamo? Ako ne, što se događa sa bezakonicima nakon Suda?
 
+!

Kako se to miri s Božjom pravdom? Ili, kako se to objašnjava sa svim onim citatima iz Biblije koji govore suprotno? Ili se ne važi ovozemaljska smrt?
Mt 22,44
Reče Gospod Gospodinu Mojemu: 'Sjedi Mi zdesna dok ne položim neprijatelje Tvoje za podnožje Nogama Tvojim?'

1 Kor 15,25
Doista, On treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod Noge Svoje.

'Zlodusi' imaju svoje viđenje 'pravde'.
Mi ljudi možemo imati različita viđenja Božje Pravde kao i shvaćanje citata iz 'Ljubavnog Pisma'.



Mt 22,12-14
Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi.
Tada Kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.'
Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.


Mt 26,49-50
I odmah pristupi Isusu i reče: "Zdravo, Učitelju!" I poljubi Ga.
A Isus mu reče: "Prijatelju, zašto ti ovdje!" Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate Ga.


Ljubav ne čini nasilje nad buntovnim 'jarcima', nego im daje 'mjesto' pod Svojim Nogama,
ali nikad više ne mogu imati nikakav kontakt i komunikaciju s 'ovcama', koje su na Gozbi.


Da li na kraju vjeruješ ili ne u postojanje pakla? Ako da, kako je organiziran, kako ljudi završe tamo?

Vjerujem u postojanje 'pakla'.

Vjerojatno postoji nekakav oblik organizacije, ali me ne zanima.

Čovjek može završiti u 'paklu' i pored svemoguće Ljubavi:
- tvrdoglavost, oholost, neiskrenost, nesuosjećajnost,...
- grijeh protiv Duha Svetoga...
 
Ljubav ne čini nasilje nad buntovnim 'jarcima', nego im daje 'mjesto' pod Svojim Nogama,
ali nikad više ne mogu imati nikakav kontakt i komunikaciju s 'ovcama', koje su na Gozbi.
Dakle, ipak nešto ljubav radi u tom smislu. A kako se to uklapa u koncept ljubavi da ih ta ista ljubav ne poželi natrag i ne združi? Zar je ograničena ta ljubav onda?

Vjerujem u postojanje 'pakla'.
Tko ga je stvorio: Ljubav ili? Ako je Bog, zašto?

Čovjek može završiti u 'paklu' i pored svemoguće Ljubavi:
- tvrdoglavost, oholost, neiskrenost, nesuosjećajnost,...
- grijeh protiv Duha Svetoga...
To je kao da kažeš: kriminalci mogu završiti u zatvoru i bez da ih policija uhvati/privede.
 
ono što ja trenutno znam i razumijem jest da se čovjek kao biće sastoji od 3 djela: fizičko tijelo, duhovno tijelo(duh) i polovica duše(vjerujem da je svatko od nas polovica duše i da imamo svoju drugu polovicu, koja se još naziva srodna duša, no to je druga priča). Točnije bi bilo reći da je duša naš pravi ja, a oba tijela su poput alata, sučelja, koje naša polovica duše koristi kako bi iskusila fizičku i duhovnu realnost, rasla i razvijala se, osvjestila i individualizirala sebe, spoznala ljubav i Boga.

Mogu pozitivno ili konstruktivno paralelizirati s rečenim.
Zasad, samo ću malko preimenovati da se bolje razumijemo, ako možemo. Pa evo:

1
Fizičko tijelo je jedno i vjerujem da smo tu posve podudarni.

3
To što ti nazivaš duhovnim tijelom (duh) bi bilo ono što se drugdje zove "dvojnik" ili "utvarno tijelo koje je matrica za ovo fizičko".

3
To što si ti nazvao tek "polovicom duše" je u biti naša ovdje ljudska svjesnost sebe samih, naš ego, naša volja, naš racio, razum, pa i temperament. Znači to je svjesno razmišljajuće biće kojim uglavnom budan čovjek smatra sobom (to čak i onda kad se pogleda u ogledalo, upravo tim aspektom sebe kaže: to sam ja).

Gornje (tri) je čovjek, ljudsko biće kakvim ga poznajemo, kakvi su svi ljudi, po tim stvarima se i definiravaju kao ljudi.


2/3 A
Primjerice u lucidnom sanjanju, astralnim projekcijama ili izvantjelesnim iskustvima ova zadnja dva se spajaju i tada su kao jedno jedino.
1/2/3 A
Spajanje je moguće i na javi, dakako, ne samo tijekom spavanja i sanjanja.

4
To što si nazvao "srodnom dušom" bilo bi duh u smislu - novosavezno rečeno - kao koji se čovjek može "ozgor roditi" dok je još uvijek ono prethodno tri, ovdje živ na zemlji. To je duh prema duši ljudskoj....
Tada je svo četvoro-u-jedan pod "direkcijom" ovog četvrtoga koji je Pravi ili Istinski čovjek (u nama).
Taj je uvijek tu, ali tijekom ljudskog života najčešće i uobičajeno prepušta "kormilo" onom trećem - kod psihički zdravog čovjeka, pozemljara. Javlja se tek u ekstremnim slučajevima pomoći, usmjerenja ili pak - na zamolbu.
Kod nanovorođenog u Kristu, veza je puno jača, svjesnija, jednostavno je prisutna jer je i identitet pomaknut prema toj vezi.
U ovom času, moram priznati, meni još nije posve jasno postoji li jednoznačnost između 1/2/3 A i ovog četvrtog, osim da je vrlo bliska. I ostvaruje se uz pomoć Krista. Jedna stvar je ipak jasna - četvrti ima svoje vlastito tijelo i ono nije ni jedno od pobrojanih. Također, nigdje još nisam pronašla da je itko ikad kroz povijesti i igdje ikako povezivao tog četvrtog a da Krist nije bio u toj priči. Drevne nauke su svjesne ovog četvrtog aspekta, ali on se smatrao toliko božanskim da ništa o njemu nije moglo biti rečeno. I u tu povijesnu priču ušao je Isus otkrivajući upravo toga i sebe kao toga.


Ljudi uglavnom onog trećeg smatraju svojom dušom - kad sebe identificiraju s tim razumnim svojim bićem (ili dijelom); ili pak, ima nekih učenja koja bi drugoga prozvala dušom u smislu "animalnog čovjeka" kao "emocionalno-instinktivnog" stvorenja. Animalni nije od "animal" kao životanja, već je od "anima" kao animirajući princip: vitalitet. Znači, dvije "polovice duše" bi bile te dvije stvari, 2 i 3.
Kad se one spoje - a uglavnom su kod ljudi razdvojene iako međudjeluju praktički stalno - dobije se, kako sam i spomenula, integrirana duša... itd itd. Mislim da sam glavninu prenijela, ukratko svakako.

Dakako, ti se ne moraš posve složiti sa slikom kako sam ju predstavila.

Sad, da ipak malko povežem s temom: onaj četvrti jedini ima i može imati besmrtnost. On ima život vječni. To je jedina zaista besmrtna Duša koja je povezana s bilo kojim čovjekom, sa svakim. Svak ima "svoju", tj. svak ovdje je kako kažeš, povezan sa svojom "zlatnom niti"....
2 i 3 mogu opstajati jedno vrijeme, kako se kaže: u onostranom. To onostrano nije ni Raj ni Nebo, već... nepercibilno. Mogu opstajati "združeni" ili pak dolazi do razdvajanja. U oba slučaja... postupno se razlažu.... druga tema... osim ako je ostvarena ili pokrenuta integracija s četvrtim. (K tome, da ponovim: SVAK IMA tog četvrtog spremnog i taj će opstati, sa ovim sjećanjima ovdje ili bez njih).
1, dakako, bivajući fizički organizam ovog tijela, prestaje smrću tijela.

S obzirom da je ovo kršćanski forum, prirodno je upitati za ulogu Krista u cijeloj priči. Uloga je ta, kako sam već rekla, da nikad u povijesti niti jedna tradicija nema nikakvo učenje da itko može sam učiniti tu potpunu integraciju. To je moguće samo Božjim činom, činom Svevišnjega.
S obzirom da je iznad predstavljeno jedan pradrevni nazor tj. svjetonazor kojega su uvijek istinski vidjeoci i mudraci podržavali i naglašavali, podučavali, sasvim je razumljivo što su kroz povijest mnogi narodi, osobito domorodački tako brzo i žustro prihvaćali Isusa Krista, jer su u njegovim podukama pa i životu koji je vodio, vidjeli upravo jedan takav utjecaj. Ja sam Način ili Put, Istina i Život. Stablo Života i otvoreni put, staza prema tom Stablu: uzak put. Nukanja na zajedništvo, međusobnu podršku i velikodušno dijeljenje stvari nužnih za opstanak, međusoban rešpekt i ljubav, pa i ljubaznost, praštanje i nutarnja čistoća, i dakako vjera Svevišnjem Ocu/Majci koji je duh, čisti, roditeljski, skrbnički prema ljudskom biću...

Sad, iako je nazor predstavljen iznad kao "pradrevni", nije stvar u tome, već je stvar u tome koliko je aktualan, potvrdljiv i pravo stanje stvari. To je jedno, i uz to je najzanimljivije što nalazi brojne paralelizme upravo u Bibliji, u Starom kao i Novom zavjetu, koje svak uz malo volje može pronaći i analizirati jer svi su jednako pismeni.



Bog je besmrtan, kao i Njegova ljubav, i jedini način da naša duša postane besmrtna je da od Boga primi Njegovu supstancu, Božju Ljubav u sebe. Tada ona nikada ne može umrijeti, niti je Bog ne može uništiti jer bi time morao uništiti dio sebe, a to je paradoks. Isto tako vjerujem da Bog nije stvorio našu dušu automatski sa svojom ljubavi u nama, to je nešto što moramo tražiti od Njega jer bi u suprotnom On radio invaziju nad našom slobodnom voljom, što nije moguće jer Bog savršeno i uvijek poštuje našu slobodnu volju.
Mogu se i s ovim složiti, ovo zadnje u smislu 2 i 3, pa i 2/3 i 1/2/3.
Četvrti pak aspekt ili Duša obiluje tom ljubavlju i sama je poput te zlatne niti koja sve povezuje. Na jedan neizreciv način, to je dar i istina, ne samo "mi u Kristu", već i "Krist u nama" do konačno te "nade Slave" zaživljavanja u onom "petom" doslovce: tijelu. I tada... vidjet ćemo Ga onakvim kakav jest jer ćemo i sami biti poput Njega.

Na kraju krajeva, i "Život Vječni" je u NZ definiran kao poznavanje Boga i Krista kojeg On posla.

Svako ti dobro!
I svima drugima, dakako ☺
 
Zadnje uređeno od strane moderatora:
+!

Dakle, ipak nešto ljubav radi u tom smislu. A kako se to uklapa u koncept ljubavi da ih ta ista ljubav ne poželi natrag i ne združi? Zar je ograničena ta ljubav onda?

Prijatelju, 'ja' se utapam, a 'ti' mi želiš pomoći bacajući pojas za spašavanje.
No, 'ja' ne želim prihvatiti pojas za spašavanje.

- Što možeš još učiniti?


Tko ga je stvorio: Ljubav ili? Ako je Bog, zašto?

Čovjek se može mučiti u sebi sada u vremenu i prostoru, da poželi počiniti samoubojstvo kako bi završio s tim nutarnjim mučenjem.
Osobe stvaraju svoj pakao i Ljubav dopušta postojanje 'mjesta' za takve.
Ljudskom terminologijom zamislimo to 'mjesto' u središtu Zemlje.
Kada bi Ljubav mogla nekoga uništiti kao da nikad nije postojala, onda joj ne bi trebao 'pakao' kako bi to ostvarila.


Je li u tom paklu vatra koja vječno muči ljude? Ili je to kako ti veliš duhovna patnja?

Prijatelju, možda ti pošaljem poruku.
Za sada toliko.
 
Prijatelju, 'ja' se utapam, a 'ti' mi želiš pomoći bacajući pojas za spašavanje.
No, 'ja' ne želim prihvatiti pojas za spašavanje.
Bilo bi prihvatljivo da razmotrimo da je pakao kraj egzistencije. U takvom slučaju, ako se osoba i dalje uranja u vlastita stanja, ne vidim razlog zašto Ljubav ne bi ponovno intervenirala i pružila im "pojas za spašavanje". Ni na Zemlji čovjek nije birao Boga, on je prvi ljubio i birao nas. Pa u tom smislu, ne vidim razliku, ako bi bila valjana pretpostavka da postoji pakao kao takav i da su duše besmrtne. Koliko se samo tu prostora onda otvara za rad s ljudima. Ovozemaljski život je i suviše kratak...

- Što možeš još učiniti?
Ako ih održavaš u životu, onda puno toga, u protivnom, nema smisla.

Čovjek se može mučiti u sebi sada u vremenu i prostoru, da poželi počiniti samoubojstvo kako bi završio s tim nutarnjim mučenjem.
Osobe stvaraju svoj pakao i Ljubav dopušta postojanje 'mjesta' za takve.
Ljudskom terminologijom zamislimo to 'mjesto' u središtu Zemlje.
Međutim, postavlja se pitanje zašto bi ljubav dozvolila postojanje takvog užasnog mjesta. Čak i ljudi, koji su daleko od savršenstva i ograničeni u svojoj sposobnosti da vole, ne dopuštaju drugima da se ozlijede. Uzimajući u obzir da Bog ne želi nikoga prisilno mijenjati, ne nalazim smisleno da ljubav stvara prostor u kojem bi se prestupnici patili.

Kada bi Ljubav mogla nekoga uništiti kao da nikad nije postojala, onda joj ne bi trebao 'pakao' kako bi to ostvarila.
Sada, što se tiče mene, ja ne prihvaćam tradicionalno shvaćanje pakla, stoga imam drugačiju perspektivu na tu temu.
 
+!

Bilo bi prihvatljivo da razmotrimo da je pakao kraj egzistencije. U takvom slučaju, ako se osoba i dalje uranja u vlastita stanja, ne vidim razlog zašto Ljubav ne bi ponovno intervenirala i pružila im "pojas za spašavanje". Ni na Zemlji čovjek nije birao Boga, on je prvi ljubio i birao nas. Pa u tom smislu, ne vidim razliku, ako bi bila valjana pretpostavka da postoji pakao kao takav i da su duše besmrtne. Koliko se samo tu prostora onda otvara za rad s ljudima. Ovozemaljski život je i suviše kratak...

Ovakvo razmišljanje meni sliči na 'sotonsko' razmišljanje, jer nema veze ni s logikom ni s poštivanjem razumne osobe, koja ima slobodnu volju.
Ne može Ljubav promijeniti osobu, koja uporno želi biti 'bezumnik'.
Dovoljno je sjetiti se 'vraga'.

Ljubav ne može ne voljeti.

No, želim naglasiti, da je pravo pitanje, da li stvorenje (anđeo ili čovjek) ljubi savršenu Ljubav.
Dakle: [COLOR=hsl(240,75%,60%)]- ... ..., ljubiš li Me?[/COLOR]

Ako ih održavaš u životu, onda puno toga, u protivnom, nema smisla.
Nekome ne bi pomoglo ni da živi po 1000 puta po 1000 godina, jer je "pravedniji" od savršene Ljubavi.

Međutim, postavlja se pitanje zašto bi ljubav dozvolila postojanje takvog užasnog mjesta. Čak i ljudi, koji su daleko od savršenstva i ograničeni u svojoj sposobnosti da vole, ne dopuštaju drugima da se ozlijede. Uzimajući u obzir da Bog ne želi nikoga prisilno mijenjati, ne nalazim smisleno da ljubav stvara prostor u kojem bi se prestupnici patili.
Iz 49,15
Može li žena zaboravit' svoje dojenče, ne imat' sućuti za čedo utrobe svoje?
Pa kad bi koja i zaboravila, tebe Ja zaboraviti neću.


Ti smatraš, da Ljubav prekida nečije postojanje, jer je to pravedno.
Dapače, ispada da je "moj" Bog bešćutan, a "tvoj" je pun samilosti,
jer dovodi na 'Gozbu' i 'bezumnike', koji su bešćutni, sebični, svadljivi buntovnici, oholi pametnjakovići,...


Mislim, da nekima ne bi pomoglo ni da im Ljubav pokaže pakao uz riječi:
- Prijatelju, ako ne budeš ljubio Mene i bližnjega, završit ćeš u 'paklu'!!!


Imaš 12 sinova i jedan je ne samo buntovan, nego je i izdajica protiv tebe i cijele obitelji.
[COLOR=hsl(0,75%,60%)]- Jesi li ga u stanju ubiti?[/COLOR]

Sada, što se tiče mene, ja ne prihvaćam tradicionalno shvaćanje pakla, stoga imam drugačiju perspektivu na tu temu.
Lk 15,25-32
A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to.
A ovaj će mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.'
A on se rasrdi i
[COLOR=hsl(0,75%,60%)]ne htjede ući[/COLOR]. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati.
A on će ocu: 'Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim.
A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.'
Nato će mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je.
No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!'


'Starijeg sina' možemo primijeniti i na 'vraga'.



Mt 25,41
Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od Mene, prokleti, u oganj vječni, [COLOR=hsl(0,75%,60%)]pripravljen đavlu i anđelima njegovim[/COLOR]!'
 
Zadnje uređeno od strane moderatora:
Ovakvo razmišljanje meni sliči na 'sotonsko' razmišljanje, jer nema veze ni s logikom ni s poštivanjem razumne osobe, koja ima slobodnu volju.
Ne može Ljubav promijeniti osobu, koja uporno želi biti 'bezumnik'.
Dovoljno je sjetiti se 'vraga'.

Zanimljivo je primijetiti da smatraš nešto sotonskim, dok istovremeno ne vidite problem u tome da se ljudi nalaze u teškim situacijama, kao da su u nekoj vrsti duhovne karantene. Možeš li, prema vlastitom razumijevanju, objasniti kako to da su neki ljudi navodno sami izabrali pakao, te kako Bog poštuje takav njihov izbor?

Ljubav ne može ne voljeti.
No, želim naglasiti, da je pravo pitanje, da li stvorenje (anđeo ili čovjek) ljubi savršenu Ljubav.
Dakle: [COLOR=hsl(240,75%,60%)]- ... ..., ljubiš li Me?[/COLOR]

Nekome ne bi pomoglo ni da živi po 1000 puta po 1000 godina, jer je "pravedniji" od savršene Ljubavi.

Iz 49,15
Može li žena zaboravit' svoje dojenče, ne imat' sućuti za čedo utrobe svoje?
Pa kad bi koja i zaboravila, tebe Ja zaboraviti neću.
Kako ti navedeni stihovi pomažu opravdati tvoje razmišljanje? Zvuči kao da se kaže: "Žao mi je zbog tvoje situacije, ali prema pravilima, moram te poslati na patnje u paklu." Kako točno to objašnjavaš?

Ti smatraš, da Ljubav prekida nečije postojanje, jer je to pravedno.
Dapače, ispada da je "moj" Bog bešćutan, a "tvoj" je pun samilosti,
jer dovodi na 'Gozbu' i 'bezumnike', koji su bešćutni, sebični, svadljivi buntovnici, oholi pametnjakovići,...
Ali način na koji to izlažeš daje takav dojam. Ponavljanje određenih stihova ne mijenja suštinu tvog argumenta, koji i dalje zadržava istu osnovnu poruku unutar perspektive koju zastupaš.

Mislim, da nekima ne bi pomoglo ni da im Ljubav pokaže pakao uz riječi:
- Prijatelju, ako ne budeš ljubio Mene i bližnjega, završit ćeš u 'paklu'!!!


Imaš 12 sinova i jedan je ne samo buntovan, nego je i izdajica protiv tebe i cijele obitelji.
[COLOR=hsl(0,75%,60%)]- Jesi li ga u stanju ubiti?[/COLOR]
[COLOR=hsl(0,75%,60%)]Bravo, ali si zato u stanju držati ga u vječnim mukama, to je puno logičnije. [/COLOR]
Božja dobrotvornost ne isključuje Njegovu pravednost; On ljubi svoju djecu, ali također postavlja granice i posljedice za naše postupke, što uključuje pravične sudske odluke za one koji trajno odbacuju Njegovu ljubav i putove.

Lk 15,25-32
A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to.
A ovaj će mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.'
A on se rasrdi i
[COLOR=hsl(0,75%,60%)]ne htjede ući[/COLOR]. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati.
A on će ocu: 'Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim.
A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.'
Nato će mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je.
No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!'


'Starijeg sina' možemo primijeniti i na 'vraga'.



Mt 25,41
Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od Mene, prokleti, u oganj vječni, [COLOR=hsl(0,75%,60%)]pripravljen đavlu i anđelima njegovim[/COLOR]!'
I koja je poanta na kraju: to radi Bog ili sami sebi priprave takvo mjesto?
 
+!

Zanimljivo je primijetiti da smatraš nešto sotonskim, dok istovremeno ne vidite problem u tome da se ljudi nalaze u teškim situacijama, kao da su u nekoj vrsti duhovne karantene. Možeš li, prema vlastitom razumijevanju, objasniti kako to da su neki ljudi navodno sami izabrali pakao, te kako Bog poštuje takav njihov izbor?
Mk 8,33
A On se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru:
"Nosi se od Mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!"


21.XII 2023. vratio se Crkvi Josip Manolić.


Ljudsko=sotonsko
'Guzičar' sam, kada svoju 'guzicu' stavljam ispred Ljubavi.
Ako sam slijep na stvarnu problematiku, ne vjerujem, da mi svojim pisanjem možeš 'otvoriti oči',

čak i da se svaki dan moliš za mene, da mi ‘Ljubav’ prosvijetli pamet.

https://narod.hr/hrvatska/josip-manolic-nadzivio-vlastiti-ateizam-primio-je-sakrament-ispovijedi
'Ljubav' svakog čovjeka dovodi k Sebi 'užima za ljude'.
'Ljubav' zna svačije 'srce' i tko će kakve odluke donositi i svakodnevno živjeti do preminuća.
'Ljubav' nije tiranin, nego poštuje slobodnu volju 'anđela' i 'čovjeka'.


Hoš 11,4
Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi;
bijah im k'o onaj koji u čeljustima njihovim žvale opušta;
nad njega se saginjah i davah mu jesti.


Ako ne želim biti:
- poslušan,
- ponizan,
- suosjećajan,
- iskren,...
ni svemoguća 'Ljubav' ne može moje 'kameno' srce (duh) preoblikovati u Svoje.

Kako ti navedeni stihovi pomažu opravdati tvoje razmišljanje? Zvuči kao da se kaže: "Žao mi je zbog tvoje situacije, ali prema pravilima, moram te poslati na patnje u paklu." Kako točno to objašnjavaš?
'Ljubav' zna svačije 'srce' i odvaja 'ovce' od 'jaraca'.
'Jarci' mogu slobodno udarati 'rogovima' koga hoće, ali se ‘Ljubav’ neće s njima vječno natezati.

Post 19,10-11
Ali ona dvojica pruže ruke van, povukoše Lota k sebi u kuću i zatvore vrata;
a ljude pred vratima, mlade i stare, zabliješte tako da nisu mogli naći vrata.


'Anđeli' ne ubijaju, ali imaju borbenu moć.

Tko želi biti jedno sa Savršenim i Svetim, onda treba biti prijatelj, koji radi na sebi s Milošću,
da bude i sam ‘savršen i svet’.


Lk 11,23
Tko nije sa Mnom, protiv Mene je. I tko sa Mnom ne sabire, rasipa.

Ruski 'враг' znači 'neprijatelj' a 'neprijatelj' na slovenskom 'sovražnik'.

[COLOR=hsl(0,75%,60%)]Bravo, ali si zato u stanju držati ga u vječnim mukama, to je puno logičnije. [/COLOR]
Božja dobrotvornost ne isključuje Njegovu pravednost; On ljubi svoju djecu, ali također postavlja granice i posljedice za naše postupke, što uključuje pravične sudske odluke za one koji trajno odbacuju Njegovu ljubav i putove.
Ne ubij!
Nikoga ja ne držim u 'vječnim mukama' niti bih to ikada želio, a vjerujem,
da ni 'Ljubav'='Život' ne bi nikome želio ni najmanje zlo.


[COLOR=hsl(0,75%,60%)]- Kako je tvoja ‘logika’ pravedna, tako da ‘Život’ ubija Svoju djecu?[/COLOR]

Heb 2,14-18
Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso,
i sam On tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla,
pa oslobodi one koji - od straha pred smrću - kroza sav život bijahu podložni ropstvu.
Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo.
Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan,
da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu
kako bi okajavao grijehe naroda.
Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći.


[COLOR=hsl(240,75%,60%)]'Ljubav'='Život' ne može nikoga ubiti.[/COLOR]

I koja je poanta na kraju: to radi Bog ili sami sebi priprave takvo mjesto?
'Bezumnik' sam sebe dovodi u pakleno stanje, a 'Ljubav' mu omogućava 'mjesto',
gdje takva osoba može samo postojati, jer ne može živjeti sa ‘Životom’ i biti jedno s Njim i s drugim ‘svjetlosnim bićima’.

Pitanje:
- Ako čovjek u vremenu i prostoru može izvršiti samoubojstvo, zar ne bi onda bilo bolje,
da mu 'Ljubav' to omogući i na drugom svijetu, umjesto da ubojstvo izvršava 'Život'?


Zamislimo, da nema nijednog čovjeka u 'paklu'.
- Postoji li vječni 'pakao' sa "đavlom i njegovim anđelima"?
 
Zadnje uređeno od strane moderatora:
oš 11,4
Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi;
bijah im k'o onaj koji u čeljustima njihovim žvale opušta;
nad njega se saginjah i davah mu jesti.
Poanta?

Ako ne želim biti:
- poslušan,
- ponizan,
- suosjećajan,
- iskren,...
ni svemoguća 'Ljubav' ne može moje 'kameno' srce (duh) preoblikovati u Svoje.
Tu se svi više manje slažemo i to nije sporno. Sporno je samo stanje (iskustvo) pakla. Moja je tvrdnja da stav kojeg ti zastupaš ima ozbiljne logičke nedostatke, to pokazuje i ova diskusija, jer često "vrludaš" u raspravi, bez da konkretno odgovoriš. Pa ću još jednom: Tko je pripravio takvo strašno mjesto za pobunjenike? I kako je takav koncept logičniji od onog kojeg ja zastupam?

'Ljubav' zna svačije 'srce' i odvaja 'ovce' od 'jaraca'.
'Jarci' mogu slobodno udarati 'rogovima' koga hoće, ali se ‘Ljubav’ neće s njima vječno natezati.
A zašto bi ih onda Ljubav održavala vječno na životu, ako se ne misli "natezati" s njima? Koja je poanta njihovog postojanja?

Post 19,10-11
Ali ona dvojica pruže ruke van, povukoše Lota k sebi u kuću i zatvore vrata;
a ljude pred vratima, mlade i stare, zabliješte tako da nisu mogli naći vrata.


'Anđeli' ne ubijaju, ali imaju borbenu moć.
Tko je uništio te gradove?
a) Ljudi su sami odgovorni i oni su sami spustili s neba na sebe pošast?
b) Božji Sud je bio izgovoren nad tim naraštajem?
c) Ni jedno ni drugo?

Ne ubij!
Nikoga ja ne držim u 'vječnim mukama' niti bih to ikada želio, a vjerujem,
da ni 'Ljubav'='Život' ne bi nikome želio ni najmanje zlo.
Kako se tvoje citiranje od ranije iz Novog zavjeta o "crvu koji ne umire i ognju koji se ne gasi" uklapa u ovo što sad iznosiš? Ponekad se čini da zastupaš tradicionalno gledište, ali potom iznosiš mišljenja koja odstupaju od uobičajenih interpretacija. Bilo bi korisno da jasnije definiraš svoj stav kako bi se izbjegli nesporazumi. Zanima me, slažeš li se s rimokatoličkom interpretacijom pakla ili imaš drugačiju perspektivu? Ukoliko postoji razlika, možeš li pojasniti u čemu se ona ogleda?

[COLOR=hsl(0,75%,60%)]- Kako je tvoja ‘logika’ pravedna, tako da ‘Život’ ubija Svoju djecu?[/COLOR]
Dao sam odgovor, ali da dodatno to objasnim, pa ti onda spori sa svojom logikom:
Razmatranje ideje da "Život" (Bog) ubija Svoju djecu može se promatrati kroz prizmu pravednosti i koncepta slobodne volje. Bog, kao apsolutni izvor života i moralne pravednosti, stvorio je ljudska bića s kapacitetom za slobodnu volju – sposobnošću da biraju između dobra i zla. Slobodna volja je temeljni aspekt ljudske egzistencije i omogućuje autentičnu moralnu odgovornost.

U tom kontekstu, pakao se može shvatiti ne toliko kao mjesto gdje Bog aktivno "muči" ljude, već kao krajnji ishod izbora pojedinca koji trajno odbija Božju ljubav i spasenje. Filozofski gledano, pakao kao "kraj postojanja" za one koji su otpali, može se smatrati posljedicom osobnog izbora, a ne arbitrarnom kaznom. To jest, individua koja kontinuirano i svjesno odbacuje Božju volju i ljubav, na kraju odabire separaciju od izvora svega što je dobro i životvorno.

Dalje, pravednost uključuje ideju da postoje posljedice za naše odluke. Ako Bog ne bi postavio nikakve posljedice za odbijanje dobra i pravednosti, to bi ugrozilo samu ideju moralnog reda. Stoga, logika "kraja postojanja" za one koji su potpuno otpali od Boga, može se smatrati logičnom posljedicom pravednog moralnog poretka koji cijeni slobodnu volju i autonomiju individue, ali isto tako priznaje ozbiljnost trajnog odbijanja Božjeg poziva na zajedništvo i ljubav.

S teološkog aspekta, ideja vječnog mučenja može se činiti nespojiva s konceptom Božje ljubavi. Filozofski gledano, "kraj postojanja" za one koji su definitivno odbacili Božju ljubav i milost, može se shvatiti kao duboko ozbiljna, ali pravedna posljedica koja odražava autonomiju ljudskog moralnog izbora u odnosu na vječne vrijednosti i odnos s Božjom prirodom.

Heb 2,14-18
Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso,
i sam On tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla,
pa oslobodi one koji - od straha pred smrću - kroza sav život bijahu podložni ropstvu.
Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo.
Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan,
da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu
kako bi okajavao grijehe naroda.
Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći.


[COLOR=hsl(240,75%,60%)]'Ljubav'='Život' ne može nikoga ubiti.[/COLOR]
To što tvrdiš nije podržano Pismom i to treba priznati, evo jednostavnog demanta:

Postanak 6:7 - "I reče Gospod: 'Izbrisat ću s lica zemlje ljude koje sam stvorio, od čovjeka do stoke, do gmazova i ptica nebeskih, jer mi je žao što sam ih stvorio.'"

Izlazak 12:29-30 - "U ponoć Gospod pogubi sve prvence u egipatskoj zemlji, od prvog sina faraonova, koji je sjedio na njegovu prijestolju, do prvog sina sužnja u tamnici, i sve prvine stoke."

Levitski zakonik 10:1-2 - "Nadab i Abihu, sinovi Aronovi, uzeše svaki svoj kadionik, staviše u njih oganj, na njega stavljajući tamjan, i priniješe pred Gospoda tuđi oganj, što im nije bilo zapovjeđeno. Tada iziđe oganj od Gospoda i proždrije ih, te umriješe pred Gospodom."

Brojevi 16:31-33 - "Čim završi sve te riječi, zemlja se pod njima rascijepi; zemlja otvori svoja usta i proguta ih sa svima koji su bili s Korahom, i svu njihovu imovinu. Oni i sve što je bilo njihovo siđoše živi u Podzemlje; zemlja ih prekri, i nestade ih iz zbora."

2. Samuelova 6:6-7 - "Kad stigoše do gumna Nakonova, Uza pruži ruku prema Kovčegu Božjem i uhvati ga, jer goveda bijahu skrenula. Tada se Gospodov gnjev rasplamsa protiv Uze, i Bog ga udari ondje zbog njegove drskosti, te ondje umrije pored Kovčega Božjeg."

A da ne bi bilo, to je Sz perspektiva, evo nešto iz Nz:
Djela apostolska 5:1-10 - "Ali neki čovjek po imenu Ananija sa Safirom, svojom ženom, prodao je imanje, ali je uz saglasnost žene zadržao dio cijene, donoseći samo dio i polažući ga pred apostole. Petar mu reče: 'Ananija, zašto je Sotona ispunio srce tvoje da slažeš Duhu Svetomu i zadržiš dio cijene zemljišta?... Čuvši te riječi, Ananija pade i izdahnu. Velik strah obuze sve koji su to čuli... Zatim mladići ustaše, zamotaše ga, izniješe van i pokopaše. Nakon otprilike tri sata uđe i njegova žena, ne znajući što se dogodilo. Petar joj uputi riječ: 'Reci mi, je li toliko dali za zemljište?' Ona reče: 'Da, toliko.' Petar joj reče: 'Zašto ste se dogovorili iskušavati Duha Gospodnjeg?...' I ona odmah pade pred njegovim nogama i izdahnu."

'Bezumnik' sam sebe dovodi u pakleno stanje, a 'Ljubav' mu omogućava 'mjesto',
gdje takva osoba može samo postojati, jer ne može živjeti sa ‘Životom’ i biti jedno s Njim i s drugim ‘svjetlosnim bićima’.
Ovaj opis djeluje prilično površno i nedostaju mu konkretni detalji. Postoji mnogo pitanja koja zahtijevaju odgovore, a čini se da kroz ovo pojednostavljivanje pokušavaš zaobići sve neusklađenosti inherentne tom konceptu, čineći ga u konačnici neodrživim.

Što znači 'samo postojati' u kontekstu paklenog stanja? Kako se to razlikuje od punog 'života' u prisutnosti 'Života', i na koji način se takva distinkcija manifestira u iskustvu duše?

Ako 'Ljubav' omogućava to mjesto, u kojem smislu je to izraz ljubavi? Kako se koncept ljubavi koji dopušta vječno odvajanje ili patnju usklađuje s njezinom definicijom kao nečega što teži najvećem dobru za voljeno biće?

Kakvi su uvjeti u tom 'mjestu' koji omogućavaju samo postojanje, a onemogućavaju zajedništvo sa 'Životom' i 'svjetlosnim bićima'? Kako su ti uvjeti uspostavljeni i održavani, i koji je njihov krajnji cilj?

Kako se ovaj koncept usklađuje s idejom slobodne volje? Ako se ne radi o pravednom Sudu, nego "izboru" duša, tko bi birao patnju?

Pitanje:
- Ako čovjek u vremenu i prostoru može izvršiti samoubojstvo, zar ne bi onda bilo bolje,
da mu 'Ljubav' to omogući i na drugom svijetu, umjesto da ubojstvo izvršava 'Život'?
A zašto bi mu dao takvu priliku?, onda bi Bog bio odgovoran, ne znam kako ti ovo nije sotonski...

Zamislimo, da nema nijednog čovjeka u 'paklu'.
- Postoji li vječni 'pakao' sa "đavlom i njegovim anđelima"?
Ne. „Brojem svojih grijeha, nepravdom u trgovini svojoj bio si oskvrnio svetišta svoja. Zato sam izveo oganj iz sredine tvoje, koji te je prožderao. U pepeo položio sam te na zemlji pred očima sviju, koji su te ugledali. “ (Ezekiel 28:18)
 
+!

'Ljubav' želi svakog čovjeka spasiti od 'pakla'.

Tko je pripravio takvo strašno mjesto za pobunjenike? I kako je takav koncept logičniji od onog kojeg ja zastupam?
Strašno je ne biti jedno s 'Dobrim', a za 'bezumnike' je 'Dobri' pripravio 'mjesto', gdje će biti satjerani i izopćeni (ekskomunicirani).
Meni je logično, da 'Život' ne može ukinuti postojanje [COLOR=hsl(240,75%,60%)]voljene osobe[/COLOR], pa makar bio 'izdajica' i 'neprijatelj', jer bi bio Sam Sebi kontradiktoran.

Jedan je čovjek posudio uže susjedu, koji ga je pri radu potrgao.
Želi mu kupiti novo uže, ali ovaj ne pristaje, nego hoće svoje i cijelo.


- Kako se s takvom tvrdoglavom osobom dogovoriti?

A zašto bi ih onda Ljubav održavala vječno na životu, ako se ne misli "natezati" s njima? Koja je poanta njihovog postojanja?
'Život' je stvorio životinje i biljke s ograničenim vremenom trajanja, ali [COLOR=hsl(240,75%,60%)]osobe[/COLOR] ('anđele' i 'ljude') je stvorio na Svoju Sliku
bez mogućnosti prestanka postojanja.
Kada bi 'Život' stvorio osobe na Svoju Sliku s mogućnošću prestanka postojanja, onda bi 'Život' bio kontradiktoran Sam Sebi.


Tko je uništio te gradove?
Uništili su '[COLOR=hsl(0,75%,60%)]zlo[/COLOR]dusi', koji su podložni Bogu.
Mogući Lotovi zetovi su nastradali, a mogli su preživjeti.
Lotova je žena nastradala, a mogla je preživjeti.

Kako se tvoje citiranje od ranije iz Novog zavjeta o "crvu koji ne umire i ognju koji se ne gasi" uklapa u ovo što sad iznosiš? Ponekad se čini da zastupaš tradicionalno gledište, ali potom iznosiš mišljenja koja odstupaju od uobičajenih interpretacija. Bilo bi korisno da jasnije definiraš svoj stav kako bi se izbjegli nesporazumi. Zanima me, slažeš li se s rimokatoličkom interpretacijom pakla ili imaš drugačiju perspektivu? Ukoliko postoji razlika, možeš li pojasniti u čemu se ona ogleda?
Učitelj je citirao 'Stari Zavjet' (Iz 66,24).

Pakao (Iz 'Katekizma')

1033
Ne možemo biti s Bogom sjedinjeni ako se slobodno ne odlučimo ljubiti Ga.
Ali, Boga ne možemo ljubiti ako teško griješimo protiv Njega, protiv svog bližnjega ili protiv nas samih:
»Tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga života« (1 Iv 3, 14-15).
Naš Gospodin upozorava nas da ćemo biti od Njega odijeljeni,
ako u teškim potrebama ne priskočimo u pomoć siromašnima i malenima, njegovoj braći.
Umrijeti u smrtnom grijehu, a da se čovjek za nj nije pokajao i prihvatio milosrdnu Božju ljubav,
znači, po svom slobodnom izboru, ostati zauvijek odijeljen od njega.
To je upravo stanje konačnog samoisključenja iz zajedništva s Bogom i s blaženicima koje označujemo riječju »pakao«.


1034
Isus često govori o »geheni«, o vatri »koja se ne gasi«, pripremljenoj onima koji do kraja života odbijaju vjerovati i obratiti se,
i gdje se istodobno može izgubiti duša i tijelo.
Isus teškim riječima navješćuje da će »poslati svoje anđele da pokupe sve [...] bezakonike i bace ih u peć ognjenu« (Mt 13, 41-42),
i da će izreći osudu: »Odlazite od
[COLOR=hsl(240,75%,60%)]Mene[/COLOR], prokleti, u oganj vječni« (Mt 25, 41).

1035
Crkva u svom naučavanju potvrđuje opstojnost pakla i njegovu vječnost.
Duše onih koji umiru u smrtnom grijehu odmah nakon smrti silaze u pakao, gdje trpe paklene muke, »vječni oganj«.
Glavna se paklena muka sastoji u vječnom odjeljenju od Boga, u kojemu jedinome može čovjek naći život i blaženstvo,
za što je stvoren i za čime teži.


1036
Izjave Svetoga pisma i učenje Crkve o paklu poziv su na odgovornost kojom čovjek mora svoju slobodu upotrijebiti u cilju svoje vječne sudbine. Istodobno su hitan poziv na obraćenje: »Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu.
O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i
[COLOR=hsl(240,75%,60%)]malo ih je koji ga nalaze[/COLOR]!«

(Mt 7, 13-14): »Budući da ne znamo ni dana ni časa, trebamo, na Gospodnju opomenu, ustrajno bdjeti kako bismo –
ispunivši jedini tijek našega zemaljskog života – zaslužili s Njim ući na svadbu i biti ubrojeni među blagoslovljene,
a ne da nam bude, kao zlim i lijenim slugama, zapovijeđeno odstupiti u vječni oganj i van u tminu, gdje ‘će biti plač i škrgut zubi’.«


1037
Bog nikoga ne predodređuje za pakao; za to je potrebno svojevoljno odvraćanje od Boga (smrtni grijeh) i ustrajanje u tome sve do kraja.
U euharistijskom slavlju i u dnevnim molitvama vjernika Crkva zaziva milosrđe Boga,
koji »neće da itko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju« (2 Pt 3, 9):
»Molimo, Gospodine, blagohotno primi ovaj žrtveni prinos nas Tvojih slugu i sve obitelji Svoje: obdari naše dane Svojim Mirom,
izbavi nas od vječne osude i ubroji nas među izabrane Svoje.«




U tom kontekstu, pakao se može shvatiti ne toliko kao mjesto gdje Bog aktivno "muči" ljude, već kao krajnji ishod izbora pojedinca koji trajno odbija Božju ljubav i spasenje. Filozofski gledano, pakao kao "kraj postojanja" za one koji su otpali, može se smatrati posljedicom osobnog izbora, a ne arbitrarnom kaznom. To jest, individua koja kontinuirano i svjesno odbacuje Božju volju i ljubav, na kraju odabire separaciju od izvora svega što je dobro i životvorno.
- Tko bi [COLOR=hsl(240,75%,60%)]razuman[/COLOR] (anđeo i čovjek) izabrao [COLOR=hsl(0,75%,60%)]nepostojanje[/COLOR]?

S teološkog aspekta, ideja vječnog mučenja može se činiti nespojiva s konceptom Božje ljubavi. Filozofski gledano, "kraj postojanja" za one koji su definitivno odbacili Božju ljubav i milost, može se shvatiti kao duboko ozbiljna, ali pravedna posljedica koja odražava autonomiju ljudskog moralnog izbora u odnosu na vječne vrijednosti i odnos s Božjom prirodom.
Ne muči ih Ljubav.
Bez 'Ljubavi' nema ni Mira ni Radosti.
Ako sam mogao osvojiti 'jackpot', ali nisam htio uraditi potrebno, ne može me radovati neosvajanje.

To što tvrdiš nije podržano Pismom i to treba priznati, evo jednostavnog demanta:

Postanak 6:7
Izlazak 12:29-30
Levitski zakonik 10:1-2
Brojevi 16:31-33
2. Samuelova 6:6-7
Gospod jest odgovoran za sve što se događa, ali za činjenje zla (smrt, bolest, opsjednuća, prirodne katastrofe,...) su zaduženi 'zli anđeli'.

A da ne bi bilo, to je Sz perspektiva, evo nešto iz Nz:
Djela apostolska 5:1-10 - "Ali neki čovjek po imenu Ananija sa Safirom, svojom ženom, prodao je imanje, ali je uz saglasnost žene zadržao dio cijene, donoseći samo dio i polažući ga pred apostole. Petar mu reče: 'Ananija, zašto je Sotona ispunio srce tvoje da slažeš Duhu Svetomu i zadržiš dio cijene zemljišta?... Čuvši te riječi, Ananija pade i izdahnu. Velik strah obuze sve koji su to čuli... Zatim mladići ustaše, zamotaše ga, izniješe van i pokopaše. Nakon otprilike tri sata uđe i njegova žena, ne znajući što se dogodilo. Petar joj uputi riječ: 'Reci mi, je li toliko dali za zemljište?' Ona reče: 'Da, toliko.' Petar joj reče: 'Zašto ste se dogovorili iskušavati Duha Gospodnjeg?...' I ona odmah pade pred njegovim nogama i izdahnu."
Također su krivi 'zli anđeli', koji su odgovorni 'Stvoritelju'.

Što znači 'samo postojati' u kontekstu paklenog stanja? Kako se to razlikuje od punog 'života' u prisutnosti 'Života', i na koji način se takva distinkcija manifestira u iskustvu duše?
Kamen postoji, ali nema život.
Tko nije jedno sa 'Životom', taj ne može imati "život i blaženstvo".
I u vremenu i prostoru hodaju 'mrtvi'.

Iv 5,25
Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas - sada je! - kad će mrtvi čuti Glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će.

Ako 'Ljubav' omogućava to mjesto, u kojem smislu je to izraz ljubavi? Kako se koncept ljubavi koji dopušta vječno odvajanje ili patnju usklađuje s njezinom definicijom kao nečega što teži najvećem dobru za voljeno biće?
Kad bi 'Život' mogao ubiti nepostojanjem ljubljeno stvorenje, ni tada to ne bi bilo jednostavno ostvariti.
Na primjer:
Moja majka ima smrtonosnu bolest i trpi stravične bolove skoro neprestano.
I tako godinama.
- Što mi predlažeš: da je eutanaziram?

Kakvi su uvjeti u tom 'mjestu' koji omogućavaju samo postojanje, a onemogućavaju zajedništvo sa 'Životom' i 'svjetlosnim bićima'? Kako su ti uvjeti uspostavljeni i održavani, i koji je njihov krajnji cilj?
Ne znam.

Kako se ovaj koncept usklađuje s idejom slobodne volje? Ako se ne radi o pravednom Sudu, nego "izboru" duša, tko bi birao patnju?
Nitko razuman, ponizan, iskrenog djetinjeg srca,...

A zašto bi mu dao takvu priliku?, onda bi Bog bio odgovoran, ne znam kako ti ovo nije sotonski...
- A da ga ubije Bog, onda to ne bi bilo 'sotonski'?
- Zašto ne bi Boga okrivili i za to, što neki završe u 'paklu'?


Ne. „Brojem svojih grijeha, nepravdom u trgovini svojoj bio si oskvrnio svetišta svoja. Zato sam izveo oganj iz sredine tvoje, koji te je prožderao. U pepeo položio sam te na zemlji pred očima sviju, koji su te ugledali. “ (Ezekiel 28:18)

Neka bude, da osobe ('anđeli' i 'ljudi') u 'paklu' prestanu postojati.
Pitanje:
- Što možeš 'ti' (Kristovi učenici, 'svjetlost svijeta',...) činiti, da 'ja' i 'drugi' ne završimo u 'paklu'?
 
Nazad
Vrh