- Poruke
- 443
- Reakcijski bodovi
- 39
- Bodovi
- 28
+!
@Maki, prijatelju!
Bez obzira na moj stil pisanja, znaj, da želim tebi i svim ostalim forumašima duhovni rast u spoznavanju Ljubavi.
Ne želim nikome svojim pisanjem unositi nemir.
S Božjim Mirom čitaj sve tekstove, pa tako i moje!
Kako ne bi dolazilo do daljnjeg nesporazuma, nastojat ću biti detaljniji i jasniji.
Od tebe (i ostalih) želim samo pedantnost u čitanju.
"Gospodin govori Petru: "A Ja tebi kažem", kaže, "Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu Svoju i vrata paklena neće je nadvladati.
Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima;
a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." [Mt 16:18-19]
....
Na njemu [Kefi=Petru] gradi On Crkvu i njemu daje zapovijed da pase ovce [Iv 21:17], i premda pridjeljuje sličnu moć svim apostolima,
ipak je osnovao jednu stolicu [katedru] i uspostavio svojim autoritetom izvor i unutarnji razlog za to jedinstvo.
Zaista, i drugi su bili što i Petar [apostoli], ali prvenstvo je dano Petru, pri čemu je jasno dano do znanja da je samo jedna Crkva i jedna stolica. Isto tako, svi [apostoli] su pastiri, a stado se pokazuje kao jedno, hranjeno od svih apostola u jednodušnoj suglasnosti.
Ako se netko ne drži čvrsto ovog jedinstva s Petrom, može li zamisliti da još uvijek drži vjeru?
Ako [bi] napustio Petrovu stolicu na kojoj je Crkva sagrađena, može li se još pouzdati da je u Crkvi?"
(Ciprijan Kartaški, Jedinstvo Katoličke crkve, [251. god.])
To je napisano, dok je bilo raskola i u Kartagi i u Rimu.
"[Papa] Stjepan... ponosi se mjestom svog biskupstva i brani tvrdnju da posjeduje nasljedstvo Petra,
na kojem su položeni temelji Crkve [Mt 16:18]...
Stjepan... proglašava da drži nasljedstvo Petrovog prijestolja" .
(Firmilijan, skupljeno u Ciprijanovim Pismima 74[75], 17[253. god.])
Poslije progonstva je došlo do problematike oko onih, koji su popustili za vrijeme tog progonstva,
a bilo je raskola i hereza (krivovjerja).
Došlo je i do pitanja valjanosti sv. Krštenja u raskolničkim i heretičkim zajednicama.
Neki su samo polagali ruke na pravovaljane krštenike, a neki su opet krstili, jer su smatrali, da nisu pravovaljano kršteni (prekrštavanje).
Sv. Ciprijan je (vjerojatno utjecaj sredine i Tertulijana) s ostalim biskupima na kartaškim saborima 255. i 256. potvrdio nevaljanost sv. Krštenja u raskolničkim i heretičkim zajednicama.
- Zar ne bi bio šok za afričkog biskupa, da rimski biskup prihvaća neispravno sv. Krštenje?
Suprostavljena mišljenja postoje od Apostola do danas, ali ne može biti oboje ispravno.
Rimski biskup ima svoj stav, a je li on ispravan u Božjim Očima trebao bi znati crkveni Sabor, koji dovijeka vodi Duh Sveti.
Dovoljno je znati shvaćanje i ponašanje 'pravoslavnog' klera oko Sakramenata, kada 'katolici' prelaze na 'pravoslavlje'.
Malo valja, pa malo ne valja (pokrštavanje).
- Čak i da tada živimo s njima i koliko god dobivali informacija, pa čak i da dobijemo moć čitanja srca biskupa (rimskog i afričkih),
da li bi imali jednako shvaćanje situacije?
Ne sudim ni rimskom biskupu Stjepanu ni kartaškom biskupu Ciprijanu zbog njegovog stava prema svojem 'kolegi'.
Opet pitam:
- Tko je bio u pravu oko sv. Krštenja među raskolničkim i heretičkim zajednicama?
Naravno, da mi ne trebaš odgovarati na svako moje pitanje, pa makar te ja nukao na to.
Ako želiš nekad pročitati kratki članak o ovoj situaciji:
https://ika.hkm.hr/novosti/dr-bodrozic-sveti-ciprijan-pred-izazovom-jedinstva-i-sinodalnosti-crkve/
Ili duži:
https://hrcak.srce.hr/file/90987
Svi biskupi imaju puno svećeništvo i to nije sporno.
Sabornost nije upitna.
U pitanje se dovodi samo služba rimskog biskupa:
- što bi ona značila (vlast) i je li utemeljena od Boga?
Ne bi bilo loše konkretno napisati o toj službi 'prvi među jednakima', da znamo što je trebala biti služba rimskog biskupa u Crkvi.
Ne mislim, da je to samo u zadnje vrijeme, ali o tome možemo na drugoj temi.
- Mene zanima: kako gleda Učitelj na to?
Ne mogu riječima opisati kako ja gledam na taj ljudski materijal.
Nezabludivost je objašnjena 1870. godine, a ona je bila prisutna od samih početaka Crkve, jer Duh Sveti vodi Crkvu.
Čovjek može sve izvitoperiti (bračna ljubav, svećeništvo, biskupstvo,...).
Čak i da je služba (vlast) rimskog biskupa ljudska izmišljotina odobrena od sveopećeg Sabora s 'darovanim ključevima',
ne vjerujem, da je na štetu sveopće Crkve i spasenje duša povjerenog 'stada'.
Ne niječem, da je ljudski materijal prisutan u Rimskoj kuriji.
- Zar u 'pravoslavlju' nije prisutan ljudski materijal, pa makar episkop ne bio u Carigradu, nego u nekoj zabiti?
@Maki, prijatelju!
Bez obzira na moj stil pisanja, znaj, da želim tebi i svim ostalim forumašima duhovni rast u spoznavanju Ljubavi.
Ne želim nikome svojim pisanjem unositi nemir.
S Božjim Mirom čitaj sve tekstove, pa tako i moje!
A ti nisi objasnio zašto sv. Kiprijan Kartaginski optužuje papu da je tiranin jer nameće svoj autoritet drugim episkopima što je daleko značajnije. Sv. Kiprijan nije vjerovao u vlast rimskog pape i to je sasvim jasno.
Kako ne bi dolazilo do daljnjeg nesporazuma, nastojat ću biti detaljniji i jasniji.
Od tebe (i ostalih) želim samo pedantnost u čitanju.
"Gospodin govori Petru: "A Ja tebi kažem", kaže, "Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu Svoju i vrata paklena neće je nadvladati.
Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima;
a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." [Mt 16:18-19]
....
Na njemu [Kefi=Petru] gradi On Crkvu i njemu daje zapovijed da pase ovce [Iv 21:17], i premda pridjeljuje sličnu moć svim apostolima,
ipak je osnovao jednu stolicu [katedru] i uspostavio svojim autoritetom izvor i unutarnji razlog za to jedinstvo.
Zaista, i drugi su bili što i Petar [apostoli], ali prvenstvo je dano Petru, pri čemu je jasno dano do znanja da je samo jedna Crkva i jedna stolica. Isto tako, svi [apostoli] su pastiri, a stado se pokazuje kao jedno, hranjeno od svih apostola u jednodušnoj suglasnosti.
Ako se netko ne drži čvrsto ovog jedinstva s Petrom, može li zamisliti da još uvijek drži vjeru?
Ako [bi] napustio Petrovu stolicu na kojoj je Crkva sagrađena, može li se još pouzdati da je u Crkvi?"
(Ciprijan Kartaški, Jedinstvo Katoličke crkve, [251. god.])
To je napisano, dok je bilo raskola i u Kartagi i u Rimu.
"[Papa] Stjepan... ponosi se mjestom svog biskupstva i brani tvrdnju da posjeduje nasljedstvo Petra,
na kojem su položeni temelji Crkve [Mt 16:18]...
Stjepan... proglašava da drži nasljedstvo Petrovog prijestolja" .
(Firmilijan, skupljeno u Ciprijanovim Pismima 74[75], 17[253. god.])
Poslije progonstva je došlo do problematike oko onih, koji su popustili za vrijeme tog progonstva,
a bilo je raskola i hereza (krivovjerja).
Došlo je i do pitanja valjanosti sv. Krštenja u raskolničkim i heretičkim zajednicama.
Neki su samo polagali ruke na pravovaljane krštenike, a neki su opet krstili, jer su smatrali, da nisu pravovaljano kršteni (prekrštavanje).
Sv. Ciprijan je (vjerojatno utjecaj sredine i Tertulijana) s ostalim biskupima na kartaškim saborima 255. i 256. potvrdio nevaljanost sv. Krštenja u raskolničkim i heretičkim zajednicama.
- Zar ne bi bio šok za afričkog biskupa, da rimski biskup prihvaća neispravno sv. Krštenje?
Suprostavljena mišljenja postoje od Apostola do danas, ali ne može biti oboje ispravno.
Rimski biskup ima svoj stav, a je li on ispravan u Božjim Očima trebao bi znati crkveni Sabor, koji dovijeka vodi Duh Sveti.
Dovoljno je znati shvaćanje i ponašanje 'pravoslavnog' klera oko Sakramenata, kada 'katolici' prelaze na 'pravoslavlje'.
Malo valja, pa malo ne valja (pokrštavanje).
- Čak i da tada živimo s njima i koliko god dobivali informacija, pa čak i da dobijemo moć čitanja srca biskupa (rimskog i afričkih),
da li bi imali jednako shvaćanje situacije?
Ne sudim ni rimskom biskupu Stjepanu ni kartaškom biskupu Ciprijanu zbog njegovog stava prema svojem 'kolegi'.
Opet pitam:
- Tko je bio u pravu oko sv. Krštenja među raskolničkim i heretičkim zajednicama?
Naravno, da mi ne trebaš odgovarati na svako moje pitanje, pa makar te ja nukao na to.
Ako želiš nekad pročitati kratki članak o ovoj situaciji:
https://ika.hkm.hr/novosti/dr-bodrozic-sveti-ciprijan-pred-izazovom-jedinstva-i-sinodalnosti-crkve/
Ili duži:
https://hrcak.srce.hr/file/90987
Tu čast Hristos daje ali ne na način da su nasljednici Petrovi (koji nisu samo u Rimu) imaju svemoćnu vlast nad ostalima. Svi su apostoli jednaki. To vidimo i na apostolskom saboru u Djelima 15. Ne vidimo da Petra ostali tretiraju kao bezgrešnog vikara već se riješavaju pitanja sabornim putem.
Svi biskupi imaju puno svećeništvo i to nije sporno.
Sabornost nije upitna.
U pitanje se dovodi samo služba rimskog biskupa:
- što bi ona značila (vlast) i je li utemeljena od Boga?
Vaseljenski tj. carigradski patrijarh. Trebalo bi funkcionisati na način kao što sam rekao. Ima počasti ali ne i vlast. Nažalost u zadnje vrijeme se carigradski patrijarsi furaju na to da su pravoslavne pape.
Ne bi bilo loše konkretno napisati o toj službi 'prvi među jednakima', da znamo što je trebala biti služba rimskog biskupa u Crkvi.
Ne mislim, da je to samo u zadnje vrijeme, ali o tome možemo na drugoj temi.
Pa bio je upravo zato jer je Carigrad postao glavni grad Carstva. Pa nije slučajno da su rani centri hrišćanstva bili veliki gradovi. Rim, Aleksandrija, Antiohija, Korint, Efes itd. Tu se više ljudi okupljalo i misionarenje je išlo lakše. Carigrad je postao najveći grad Carstva a uskoro i cijele Evrope tako da je jasno zašto je patrijarh carigradski toliko uzdignut po časti.
- Mene zanima: kako gleda Učitelj na to?
Ne mogu riječima opisati kako ja gledam na taj ljudski materijal.
U pitanju je samo čast a ne i vlast. Daleko je gore to što su rimske pape sebi uzele vlast koju nisu trebale imati. To je tragedija jer je Rimska Crkva zaista primus inter pares i ima određene počasti ali se to izvitoperilo u bezgrešnost pape.
Nezabludivost je objašnjena 1870. godine, a ona je bila prisutna od samih početaka Crkve, jer Duh Sveti vodi Crkvu.
Čovjek može sve izvitoperiti (bračna ljubav, svećeništvo, biskupstvo,...).
Čak i da je služba (vlast) rimskog biskupa ljudska izmišljotina odobrena od sveopećeg Sabora s 'darovanim ključevima',
ne vjerujem, da je na štetu sveopće Crkve i spasenje duša povjerenog 'stada'.
Ne niječem, da je ljudski materijal prisutan u Rimskoj kuriji.
- Zar u 'pravoslavlju' nije prisutan ljudski materijal, pa makar episkop ne bio u Carigradu, nego u nekoj zabiti?