Padgettove poruke (Istinsko evanđelje koje je Isus ponovno otkrio)

Poruka 66
Autor poruke: Ivan
Naslov poruke: Istina, znanje i ljubav. Kako riješiti problem što je istina, a što nije.


OVDJE SAM, Ivan.

Večeras želim napisati nešto o temi koja bi mogla biti zanimljiva tebi i drugima koji čitaju moju poruku. Neću pisati dugu poruku, već ću reći ono što želim u kratkim rečenicama, tako da se istina koju namjeravam prenijeti može razumjeti na prvi pogled.

Pa, kada ste sigurni da ste otkrili ili vam je otkrivena istina, pustite je da duboko prodre u vašu dušu kako bi pronašla takvo mjesto koje će vas natjerati da shvatite da je ta istina stvarnost i nešto što se ne smije zaboraviti ili zanemariti u primjeni na vaš svakodnevni život na Zemlji.

Kada otkrijete da istina odgovara nekom posebnom stanju iskustva vašeg uma, usvojite je kao kriterij za određivanje kakav će biti vaš smjer djelovanja.

Kada je tako usvojite, neka uvijek ostane s vama kao vodič i nadzor u određivanju kakvo će biti vaše uvjerenje o toj određenoj stvari.

Kada ste tako primili ovo uvjerenje uma, ohrabrujte ga i hranite se njime dok ne postane stvar utvrđene vjere; i kada vjera postane dio vašeg samog bića, otkrit ćete da će pratnja takve vjere, u obliku čežnji i težnji, postati stvari stvarnog postojanja, što će rezultirati stvarnim znanjem.

Kada takvo znanje postane vaše, tada ste riješili problem što je istina, a što nije. A kada to riješite, postat ćete čovjek koji će, kada iznese svoje znanje o istini, govoriti kao onaj koji ima autoritet.

Takav je bio proces kojim je Isus postao posjednik i autentični tumač velikih duhovnih istina koje nikada prije nijedan čovjek nije znao i izjavio.

Naravno, ovi različiti koraci koji vode do ovog velikog znanja o istini moraju se poduzimati postupno i s povećanim samopouzdanjem. U svemu tome, pomoć i utjecaj Oca su neophodni, a takva pomoć i utjecaj dolaze samo kao odgovor na iskrenu molitvu usmjerenu duši.

Molitva mora proizaći iz ljudske duše, a odgovor mora doći od Boga. Ne postoji drugi način na koji se to znanje može steći. Na sve znanje o duhovnim stvarima, koje ljudi misle da posjeduju, a koje dolazi na bilo koji drugi način, ne može se osloniti, jer postoji samo jedan izvor takvog znanja iz kojeg proizlaze prave duhovne istine Boga.

I ljubav je veliko načelo koje ulazi u svako znanje o duhovnim stvarima, i bez ljubavi je čovjeku potpuno nemoguće ispravno shvatiti Božje istine i posjedovati ih.

Samo sam vam želio dati ovu kratku lekciju o istini, znanju i ljubavi, kako biste primanjem i upijanjem naših poruka o velikim duhovnim istinama Oca mogli shvatiti načine na koje ih možete prisvojiti, na način koji će zadovoljiti vaše duhovne percepcije.

Uskoro ću doći i napisati vam poruku o nekim od ovih vitalnih istina. Razmislite o onome što sam gore napisao i otkrit ćete da će se vaše duhovne percepcije otvoriti jasnom i divnom razumijevanju pravog značenja onoga što želimo otkriti.

Večeras neću više pisati.

Tvoj brat u Kristu, IVAN.
 
Poruka 67
Autor poruke: Elameros
Naslov poruke: Duh koji je čuo Isusova učenja dok je bio na Zemlji


JA SAM OVDJE. Elameros.

Ja sam Grk, ili bolje rečeno, duh smrtnika koji je bio Grk, i živio sam u danima kada je Isus hodao brdima i ravnicama Palestine, podučavajući svoje nove doktrine o Božanskoj Ljubavi i Kraljevstvu Nebeskom.

Nisam bio njegov sljedbenik niti vjernik u njegova učenja, jer sam bio učenik Platona i Sokrata i bio sam zadovoljan istinitošću njihove filozofije i nisam vjerovao da postoje druge istine osim one koju je ona sadržavala.

Bio sam putnik i ponekad sam posjećivao Palestinu, te u nekoliko navrata čuo Isusa kako podučava mnoštvo ljudi koji su se činili toliko zainteresiranima za njegove govore. Moram priznati da sam se ponekad zapanjio njegovim doktrinama i prepoznao sam da su, iako su obrađivale teme slične onima sadržanima u mojoj filozofiji, ipak bile drugačije i davale tim temama novo i duhovno značenje o kojem nikada prije nisam razmišljao.

Mogao sam vidjeti da nije bio student filozofije, ili ipak, obrazovan čovjek, kako smo shvaćali da su ljudi obrazovani, no ipak se bavio tim pitanjima na tako prosvjetljujući i autoritativan način da sam se pitao o izvoru njegovih informacija; i kada je ponekad rekao da ne govori o vlastitom znanju, već da njegov Otac govori kroz njega, bio sam gotovo spreman povjerovati da je to činjenica.

Morate imati na umu da sam vjerovao u Boga i u manje bogove ili demone koji su izvršavali Njegovu volju, i kada je Isus govorio o svom Ocu, što znači o Bogu, nije mi bilo neprirodno, na neki način, prihvatiti ono što je izjavio. A onda se sjećam da sam bio impresioniran činjenicom da nije govorio iz uma koji je razvijen proučavanjem filozofija, već iz uma koji je, činilo se, u sebi imao ono što je tamo bilo smješteno od neke velike vanjske inteligencije. Govorio je, kako je rekao, sa znanjem, a nagađanja kao da nisu bila dio njegovih zaključaka ili uzrok bilo kojeg od njegovih zaključaka.

Unatoč tim dojmovima na mene, bio sam previše mudar, u svojoj vlastitoj uvjerenosti, da je moja filozofija jedina istinita i da je moje znanje o njoj bez greške, da bih pokušao ozbiljno razmotriti ono što sam čuo Isusa da govori i posljedično, pustio da istine koje je izgovorio prođu pored mene.

Vidio sam ga i čuo kako poučava samo nekoliko puta, a onda sam čuo za njegovo raspeće i smrt kao zločinca i zaboravio na njega.

Kad sam ga sljedeći put vidio, bilo je to u duhovnom svijetu, i to se nastavilo nakon što sam postao duh; i tada je poučavao iste doktrine koje sam ga čuo poučavati na Zemlji; ali bio je divno svijetao i slavan duh.

Ne mislim da večeras mogu više napisati. Doći ću ponovno.
Vaš brat u Kristu,
ELAMEROS
 
Poruka 68
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: Isus navodi razloge zbog kojih je odabrao g. Padgetta da obavi posao primanja poruka


JA SAM OVDJE. Isus.

Pa, dragi brate moj, vrijeme prolazi i potreba za otkrivanjem je vrlo očita, jer ljudi žude i čekaju ono što će zadovoljiti prirodne žudnje njihovih duša, a što sadašnja religija, zvana kršćanstvo, nema u sebi kvaliteta da zadovolji.

Drago mi je što si u toliko boljem stanju i što tvoja ljubav ponovno postaje aktivna i probuđena te djeluje na kvalitete tvog mozga tako da se može uspostaviti odgovarajući odnos, kako ti je nedavno objasnio Ivan u svojoj poruci(Kako i kada Bog uslišava molitvu. Zakoni odnosa(prisnosti, familijarnosti) i komunikacije.). I ovdje želim u tebi utisnuti potrebu i poželjnost da temeljito razumiješ istine iznesene u toj poruci, te da o njima razmišljaš i osobno primjenjuješ ono što je u njoj napisano.

Večeras bih jako želio prenijeti poruku koja se bavi duhovnom istinom, ali ne mislim da je vaše trenutno stanje takvo da će mi omogućiti da preuzmem vaš um i kontroliram ono što zahtijevaju kvalitete i istine moje poruke, stoga neću pokušati napisati poruku, već ću vas umjesto toga donekle savjetovati o načinu na koji morate razmišljati i djelovati kako biste usavršili stanje koje morate posjedovati da bi se mogao uspostaviti prisan odnos.

Ivan vam je rekao da se često molite Ocu kako bi ljubav postala obilnija i vaša duša prožeta njome, te da razmišljate o duhovnim stvarima, sve dok takvim razmišljanjem vaš mozak ne postane, takoreći, prožet tim mislima i time primi one kvalitete koje će učiniti njegova stanja sličnim uvjetima uma duhova koji možda žele stvoriti zajednicu s vašim mozgom i prenijeti kroz njega istine koje čekaju da budu iznesene. I potvrđujem ono što je Ivan napisao i, uz to, kažem da vaša molitva mora biti češća kako bi se duša mogla osloboditi stanja u kojem se u njoj uspostavlja postojanje misli koje nisu duhovne. Ne morate čekati prigode ili prilike da se formalno molite, već tijekom cijelog dana i večeri neka se vaše čežnje za ljubavlju uzdignu k Ocu. Duga molitva, ili čak ona formulirana u riječi, nije potrebna, jer da bi se imala čežnja, nije potrebno da se riječi koriste da bi joj se dao oblik. Čežnja može biti brza kao neoblikovana misao i jednako učinkovita da je Otac uhvati, kako bih rekao. Čežnja je brža od misli, a odgovor na istu doći će s toliko sigurnosti i ljubavi kao da čežnju stavite u najtočniji oblik. Molitve ove vrste uzdižu se k Ocu i bivaju čuvene i uslišene, te, zakonom vašeg odnosa s Ocem, utječu na kvalitete mozga na način da ga pripremaju za sjedinjenje s duhovnim mislima duhova koji žele pisati, kao što sam rekao. Vaše misli o duhovnim stvarima ili o istinama duhovnog svijeta, kako su vam već otkrivene, a posebno one koje se odnose na ljubav i milosrđe Oca i na Njegovu volju, u svom prolasku i djelovanju, također utječu na kvalitete mozga kako bi stvorile stanje koje je toliko potrebno za naš prisan odnos.

Možda će vam biti iznenađujuće da je ovo stanje potrebno u ljudskom mozgu, kao i razvoj duše, koja zapravo proizvodi to stanje, kako bi se uspostavio prisan odnos i prenijele duhovne istine; a također će vam biti iznenađujuće da ste odabrani između svih ljudi na Zemlji u kojima će se ovo stanje i razvoj ostvariti. I možda će biti još iznenađujuće znati da je to istina.

Postoje određene kvalitete u vašoj konstituciji, i duhovne i materijalne, koje vas čine podložnima utjecaju naših moći i njihovoj upotrebi u svrhu našeg plana i rada, što određuje da vas netko odabere za rad na način na koji smo vas ja i drugi visoki duhovi do sada koristili, i možda će vam se činiti čudnim da u svim dugim prethodnim stoljećima nisam pronašao nijednog čovjeka s kvalifikacijama koje bi ga učinile prikladinim i sposobnim za taj rad.

Koristio sam i druge prije, ali oni nisu uspjeli podrediti svoje umove, duše, uvjerenja i predodžbe našem utjecaju i uputama kao što ste vi do sada činili. Mnogi ljudi imaju kvalificirane uvjete duhovnog i materijalnog sastava za izvršavanje naših želja i rada, ali budući da svi imaju slobodnu volju, koju ne možemo prisiliti, te budući da su okolnosti, okruženja, obrazovanje i uvjerenja elementi koji utječu i određuju mogućnost pronalaska instrumenta prikladnog za naše svrhe, nismo uspjeli pronaći medij koji je bio kvalificiran za korištenje u našem radu.

Vi, naravno, razumijete da niste odabrani zbog neke posebne dobrote ili slobode od grijeha, ili zato što vas Otac više voli, ili prirodno, i mislim prema vašem načinu života, zbog bilo kojeg duhovnog stanja u kojem ste se nalazili, jer je bilo mnogo superiornijih od vas u dobroti i više u jedinstvu s Očevom voljom, i čija je ljubav i rezultati iz nje bili savršeniji od vaših. Dakle, shvatit ćete da niste odabrani zbog nekih posebnih duhovnih zasluga koje posjedujete.

Kao što vam je rečeno, svim stvarima u duhovnom svijetu, kao i na Zemlji, upravljaju nepromjenjivi zakoni, a svi duhovi, kao i smrtnici, podliježu tim zakonima. Zakon odnosa i komunikacije mora se poštivati s duhovima, bez obzira koliko su uzvišeni, a također i s ljudima, i nijedan duh, zbog posjedovanja bilo kakve navodne moći, ne može poništiti ovaj zakon. Ali iako duhovi nemaju tu moć, ipak mogu imati takvo znanje o uvjetima da mogu razaznati koje su kvalitete u ljudskom stanju podložne utjecaju i oblikovanju od strane duhova, tako da se kao rezultat toga zakon može provesti u djelo. I ovo će vam ukratko objasniti zašto sam vas odabrao za svog medija i glasnogovornika. Jer znajte ovo, da se već dugo trudim utjecati i oblikovati vaš um i uvjerenja, kako bi se vaša duša mogla razviti na takav način da se mogu stvoriti uvjeti koji bi nam omogućili da uspostavimo odnos koji bi nam omogućio da kontroliramo vaš mozak kako bismo prenijeli ove poruke istine. Prirodno si bio medij i, za uobičajene svrhe, duhovima nije bilo teško kontrolirati i komunicirati kroz tebe istine duhovnog svijeta, koje nisu takve prirode kao što smo ja i drugi komunicirali u odnosu na sfere duša i odnos Boga prema čovjeku u višem duhovnom smislu. Dok čitate Ivanovu poruku, bolje ćete razumjeti što želim objasniti u ovom trenutku.

Postoji još jedna faza u svemu ovome, osobnija za tebe, a to je da dok smo te razvijali u svrhu obavljanja našeg posla i pomaganja u učinkovitom izvršavanju naše misije, tvoja duša, kao ti, razvijena je u svojoj duhovnoj prirodi i postao si u bližem sjedinjenju s Ocem i u velikoj mjeri si sudjelovao u Njegovoj Ljubavi i, do određene mjere, transformiran u njegovu bit, tako da si postao vrlo drugačije biće od onoga što si bio kada je započeo tvoj razvoj za našu svrhu; i, kao posljedica toga, izvući ćeš sve dobrobiti koje proizlaze iz iskustva kakvo si imao.

Sada si jedan od nas u napretku prema izvoru Očeve Ljubavi i preuzeo si dio Njegove besmrtnosti, i samo o tebi ovisi koliko će brz biti tvoj napredak prema potpunoj transformaciji kakvu posjeduju duhovi koji su stanovnici Nebeskih sfera. Ne moraš čekati da dođeš u duhovni svijet kako bi brzo napredovao, iako će ti biti teže napredovati dok si u tijelu, kao što razumiješ, ali divan napredak se može postići dok si u tijelu, a tebi je rečena tajna tog napretka.

I dalje ću reći da imaš bližu povezanost s duhovima koji su bliži Ocu i više posjeduju Njegovu Bit i supstancu nego bilo koji čovjek na Zemlji u ovom trenutku. Tebi se ovo može činiti ekstravagantnim i nevjerojatnim, ali izjavljujem ti da je istina da se ja i mnogi duhovi koji ti dolaze i pišu nalazimo u Nebeskim sferama Božje besmrtnosti.

Pa, dugo sam pisao i pomalo si umoran.

Sjeti se mog savjeta i moli se često i usrdno, makar i na trenutak, i stanje će biti tvoje i mi ćemo doći i nastaviti naša otkrivenja.

S mojom ljubavlju i blagoslovom,
Ja sam, Tvoj brat i prijatelj,
ISUS.
 
Zadnje uređeno:
Poruka 69
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: Opis Isusovog rođenja i života do vremena njegovog javnog djelovanja


JA SAM OVDJE. Isus.

Želim ti večeras pisati o svom rođenju i životu do vremena mog javnog djelovanja.

Rođen sam u Betlehemu, kao što znaš, u jaslama, i kad sam imao nekoliko dana, roditelji su me odveli u Egipat kako bi izbjegli Herodove vojnike koji su bili poslani da me unište i koji su ubili velik broj muške djece mlađe od dvije godine. Biblijska priča o mom rođenju i bijegu mojih roditelja te ubojstvu nevinih u velikoj je mjeri točna; i samo želim dodati da kada su moji roditelji stigli u Betlehem, nisu bili prisiljeni tražiti jasle u štali kako bih se mogao roditi, zbog siromaštva, jer su bili opskrbljeni novcem i svime što je bilo potrebno da moj porod bude ugodan za moju majku; i zapravo moj otac nije bio siromašan u svjetovnim dobrima kako se siromaštvo smatralo u to vrijeme.

Biblija kaže da su mudraci došli i donijeli darove zlata i tamjana mojim roditeljima, odnosno meni, ali roditelji su mi rekli da to nije bilo toliko veliko, što se tiče novčane vrijednosti, te da su njihovi troškovi bijega u Egipat pokriveni sredstvima koja je moj otac imao prije dolaska u Betlehem.

Nakon što su stigli u Egipat, moj otac je potražio dom jednog Židova, koji mu je bio rođak, i tamo je dugo živio, radeći posao koji mu je njegov zanat omogućavao; i svojim je radom uzdržavao obitelj, te donekle obrazovao mene i moju braću i sestre, jer sam imao četiri brata i tri sestre, i svi su, osim mene, rođeni u Egiptu.

Kad sam postigao odgovarajuću dob, pohađao sam opću školu za malu djecu i učio sam o stvarima koje su imale veze s religijom Židova i nekim stvarima koje nisu bile religiozne prirode. Nikada me nisu učili filozofiji Egipćana ili drugim poganskim filozofijama; i kada se kaže da sam svoje religijske ideje ili moralne nauke primio od bilo kojeg od ovih filozofa, oni griješe.

Moje obrazovanje o tim religijskim pitanjima proizašlo je iz učenja Starog zavjeta, odnosno od židovskih učitelja čiji je udžbenik bio Stari zavjet.

Moj razvoj u poznavanju istina koje sam poučavao tijekom svog javnog djelovanja bio je uzrokovan mojim unutarnjim duhovnim sposobnostima, a moj učitelj bio je Bog, koji je, preko svojih anđela i preko mojih duševnih percepcija, učinio da dođu do mene te istine ili bolje rečeno znanje o njima, i ni na koji drugi način ga nisam stekao. (Napomena: ovdje se misli na duhove razvijene u prirodnoj ljubavi, najvjerojatnije savršenog prirodnog čovjeka, koji su mu pomagali kao duhovni vodiči, jer u to vrijeme još nije bilo anđela, bar ne onako kako ih Bog definira)

Nisam rođen sa znanjem da sam sin Božji poslan na Zemlju da poučavam ove velike istine ili da objavim čovječanstvu ponovno darivanje velikog dara besmrtnosti i način za njegovo stjecanje. Ali ovo znanje o mojoj misiji došlo mi je nakon što sam odrastao i postao muškarac i imao česte bliske susrete s Bogom putem svojih duhovnih osjetila.

Nikada nisam bio u prisutnosti židovskih svećenika, tumačeći im zakon i postavljajući im pitanja kada sam imao oko dvanaest godina, kako je navedeno u Bibliji, i ne prije svog prvog pojavljivanja, nakon što sam postao muškarac, sam pokušao pokazati svećeniku ili laiku da sam glasnik Oca i da me je On poslao da objavim radosnu vijest o obnovljenoj besmrtnosti i o velikoj Ljubavi Oca koja je bila potrebna da sve ljude učini jedno s Njim i da im pruži dom u Njegovom Kraljevstvu.

Nikada nisam bio grešan dječak ili muškarac i nisam znao što je grijeh u mom srcu; i koliko god čudno zvučalo, nikada nisam nastojao poučavati druge tim istinama sve dok Ivan Krstitelj nije proglasio moju misiju.

U dječačkim danima bio sam isti kao i drugi dječaci i bavio sam se dječjim igrama i imao sam osjećaje djeteta, i nikada nisam mislio da sam išta drugo osim djeteta. Ni na koji način se nisam razlikovao od druge djece, osim u detaljima koje sam spomenuo, a svaki suprotan prikaz mene je neistinit.

Moja učenja bila su ona koja mi je Otac povjerio od početka, ali kojih sam bio svjestan tek nakon što sam postao bliski Očev suradnik i od Njega naučio svoju misiju. Dakle, morate vjerovati da sam sin čovječji, kao i sin Božji, i to u doslovnom smislu. Ne bih bio vjeran svojoj misiji da sam tvrdio da sam jedini sin Božji, jer to nije istina - i ljudi ne bi trebali tako podučavati.

Da, znam da se govorilo da je mojoj majci rečeno o svrsi mog rođenja i kako je blagoslovljena žena, ali to nije istina. Moja majka, kako mi je rekla, nije imala razloga pretpostaviti da sam drugačiji od druge djece rođene od ljudi. Priča o Anđelu Božjem koji joj je došao i rekao da se mora podvrgnuti rođenju djeteta koje će začeti Bog ili Njegov Sveti Duh, te da ona, kao djevica, treba roditi to dijete, nije istinita, jer mi nikada u cijelom životu nije rekla da je imala takvog posjetitelja; i znam da bi se ona iznenadila, kao i mnogi muškarci, da se može dogoditi nešto poput rođenja djeteta od djevice. Dakle, vidite da Biblijski izvještaj o mom začeću i sve prateće okolnosti nisu istinite.

Moj otac, Josip, nikada nije pretpostavljao da nisam njegovo dijete, a priča o anđelu koji mu je došao i rekao mu da je ne smije ostaviti zbog izgleda situacije nije istinita, jer nikada u svim mojim razgovorima s njim nije nagovijestio da sam netko drugi osim njegovog vlastitog djeteta.

Između dvanaeste godine i mog javnog djelovanja, živio sam kod kuće s roditeljima i pomagao ocu u njegovom stolarskom poslu, i tijekom cijelog tog vremena nije dao nikakav nagovještaj da nisam njegovo dijete ili da sam drugačiji od druge djece, osim što nisam činio grešne stvari.

Kad sam počeo primati ovu Božansku Ljubav u svoju dušu, postao sam vrlo blizak Ocu, i taj je odnos rezultirao time da sam shvatio da me je Bog poslao s misijom koju moram izvršiti i velikom i važnom istinom koju moram objaviti; i, konačno, glas u mojoj duši rekao mi je da sam pravi sin svog Oca i ja sam to povjerovao i počeo poučavati i propovijedati istine o darivanju Njegove Ljubavi i spasenja ljudi.

Ivana Krstitelja poznavao sam još dok sam odrastao. Bio mi je rođak i često smo se igrali zajedno, a poslije smo raspravljali o istini moje misije i načinu na koji bi ona trebala biti obznanjena svijetu.

Ivan je bio veliki vidovnjak i u svojoj je viziji vidio tko sam i koja je moja misija na Zemlji, te je stoga, kada je došlo vrijeme, najavio moj dolazak. Shvatio je razliku u našim misijama i govorio je o tome da nije dostojan odvezati mi cipele. Ali ipak nije u potpunosti razumio moju misiju i veliku istinu o darovanju besmrtnosti čovjeku od Oca.

Prvi put sam postao Krist kada me je Otac pomazao, a to se dogodilo u vrijeme mog krštenja od Ivana. Ja kao Krist razlikujem se od sebe kao Isusa. Krist znači onaj princip koji mi je Otac dao, koji me je učinio jedno s Njim u posjedovanju ove Velike Ljubavi. Krist je ta sama Ljubav koja se očituje u meni kao čovjeku. Ovaj Kristov princip je univerzalan i svugdje je, baš kao i Duh Sveti, ali ja sam ograničen u svom mjestu zauzimanja prostora baš kao i vi.

Nikada, kao samo Isus, nisam obećao veliki dar, spomenut u Bibliji, kao što je, gdje su dvojica ili trojica okupljena, ondje ću biti i ja; jer bi mi bilo nemoguće biti na svim mjestima u isto vrijeme. Ali Krist, budući da je bez oblika ili ograničenja, sveprisutan je i, posljedično, može ispuniti moje obećanje u tom pogledu. Krist je danas živ kao i uvijek. Nikada nije bio razapet i nikada nije umro kao što je Isus umro.

Pa, mislim da si sada previše pospan da bi nastavio, pa zato što ti treba san. Ne znam da se na tebe vrši nikakav poseban utjecaj koji bi izazvao san.

Nastavit ću u bliskoj budućnosti.
Tvoj brat i prijatelj,
ISUS.
 
Zadnje uređeno:
Poruka 70
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: Isus nastavlja opis svog rođenja i života do vremena svog javnog djelovanja


JA SAM OVDJE. Isus.

Nastavit ću svoje pismo o svom rođenju i radu, kao što sam ga sinoć započeo.

Kad sam bio zadovoljan što me je Otac izabrao da izvršim Njegovo djelo objave svijetu darivanja Njegovog velikog dara Božanske Ljubavi koja je bila u Njegovoj prirodi i koja je činila prevladavajući princip te prirode, započeo sam svoju službu i nastavio raditi na otkupljenju čovječanstva na Zemlji sve do svoje smrti na križu.

Tada nisam bio savršen kao sada, a moje znanje o istinama Oca nije bilo tako veliko kao sada.

Neka ljudi znaju da je ono što sam naučavao istina, iako nisam naučavao svu istinu, i naučit će da sam ja pravi sin svog Oca i poseban glasnik po kojem su ove velike istine trebale biti naučene čovječanstvu.

Nisam, dok sam bio na Zemlji, bio toliko ispunjen Očevom ljubavlju kao što sam sada, i nisam imao moć da ljudima dam do znanja da je ta Ljubav jedino što će ih pomiriti s Ocem i učiniti ih jedno s Njim, kao što imam sada. Dakle, ljudi moraju vjerovati da im prenosim prave istine koje će im pokazati put do Očeve ljubavi i do njihovog vlastitog spasenja.

Želite znati kako su mi mudraci došli sa svojim prinosima i obožavanjem, ako me Bog nije posebno stvorio da postanem Njegov sin i predstavnik na Zemlji.

Pa, mudraci su došli, ali njihov dolazak nije bio zbog ikakvog znanja koje su imali da sam dijete Božanski stvoreno ili da nisam prirodno dijete, već zato što su bili astrolozi i u to vrijeme vidjeli novu i sjajnu zvijezdu na nebu, što je za njih značilo da se dogodio neki važan događaj; i, budući da su proučavali Stari zavjet, gdje se takva zvijezda nazivala pretečom rođenja spasitelja, zaključili su da je ta zvijezda ona koja je bila namijenjena, i da je moje rođenje skromno, kako su očekivali, i na ono koje se mislilo u Svetom pismu, i, posljedično, da sam ja Krist o kojem se govori. Ali izvan ovog znanja kao astrologa i znanja iz Svetog pisma, nisu imali znanje da sam ja Krist koji će se roditi; i kada se tvrdi da su imali bilo kakvu informaciju od Boga ili Njegovih anđela da sam ja Krist, ta tvrdnja nije istinita.

Znam to, jer sam od svog dolaska u duhovni svijet susreo te ljude i razgovarao s njima, a oni su mi rekli ono što pišem. Dakle, iako sam bio Krist o kojem se govori u Bibliji - mislim u proročanstvima Starog zavjeta - ti mudraci nisu imali nikakvo drugo znanje o toj činjenici osim onoga što sam vam rekao.

Znam da me Otac poslao da izvršim misiju koju sam izvršio i da je u početku bilo namjera da budem pomazan kao Krist, ali to nisam znao sve dok nisam postao odrasli muškarac i tada mi je anđeo(Napomena: pogledati napomenu iz prethodne poruke) i moj vlastiti unutarnji glas rekao koja je moja misija.

Moja majka, otac ili braća nisu znali, i čak i nakon što sam proglasio svoju misiju i pokazao čudesne moći koje su mi dane, nisu vjerovali u moju misiju, već su mislili da sam izvan sebe, to jest, kako kažete, lud od uvjerenja da sam odabranik svoga Oca. Sama Biblija pokazuje da je to bilo njihovo stanje uma.

Dakle, iako sam Krist Biblije i odabrani instrument Oca da objavim velike istine koje sam proglasio i koje ću objaviti preko vas, ipak nisam jedinorođeni sin Božji u smislu u kojem se to obično prihvaća. A još manje sam Bog. Kao što sam rekao, postoji samo jedan Bog, a ja sam samo Njegov sin i učitelj poslan u svijet da objavim čovječanstvu dar besmrtnosti i način na koji ga ljudi mogu dobiti.

Dalje ću se baviti sobom kako budemo napredovali u našim spisima.

Neka nitko ne vjeruje da sam rođen od Djevice Marije, ili da sam začet od Duha Svetoga, ili da sam Bog, jer sve to nije istina.

Za sada ću stati i sa svom svojom ljubavlju i blagoslovima i blagoslovima Oca, reći laku noć.

Tvoj prijatelj i brat, ISUS.
 
Zadnje uređeno:
Poruka 71
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: Vjerovanja misijskog propovjednika


JA SAM OVDJE. Isus.

Bio sam s tobom večeras na sastanku i čuo sam što je propovjednik rekao, i proglasio je neke istine, a rekao je i neke stvari koje nisu bile istinite. Rekao je "samo oni koji su se obratili su sinovi Božji."

Svi ljudi su djeca Božja, i Njegova Ljubav i briga su nad svima, i oni su Mu vrlo dragi, inače im ne bi ponovno podario svoju Ljubav i dao im privilegiju da postanu stanovnici Njegovog Nebeskog Kraljevstva.

Sama činjenica da su grešnici ne čini ih manje Njegovom djecom, koju On toliko želi otkupiti i ispuniti Božanskom Ljubavlju, i kada propovjednik kaže "oni koji su grešnici nisu sinovi Božji", on ne objavljuje istinu, jer su svi oni Njegovi sinovi - neki će uživati u čistom životu i blaženstvu koje će im donijeti pročišćenje njihove prirodne ljubavi, a drugi će uživati i živjeti u Nebeskom Kraljevstvu koje će im donijeti Novo Rođenje. Ali svi su Njegovi sinovi, iako su neki zalutali i postali stranci Njegovoj Ljubavi, baš kao što je bio rasipni sin koji je napustio očevu kuću i otišao u daleku zemlju.

Ova doktrina o grešnicima koji nisu sinovi Božji je prokleta i štetna doktrina i navest će mnoge da odustanu od nade da će ikada postati išta drugo osim sinova propasti - ili kako ovi pravovjerni kažu - sinova đavla.

Očevo milosrđe je za sve, i ako neka od Njegove djece ne odluče tražiti i primiti Božansku Ljubav koja će, kada je posjeduju, od njih učiniti anđele, ipak su oni Njegovi sinovi i u punini vremena, ili prije vremena velikog dovršenja, postat će čista i sretna bića, kao što su bili prvi roditelji prije pada.

I dok ovaj propovjednik ima veliku količinu Božanske Ljubavi u svojoj duši i iskreno i na ispravan način traži više, ipak su njegova vjerovanja i učenja o sudbini i budućem stanju onih koji mogu primiti ovu Ljubav i postati jedno s Ocem sva pogrešna i težit će usporavanju njegovog vlastitog napretka u razvoju njegove duše i u njegovom napredovanju prema Kraljevstvu Božjem(Nebeskom).

On, naravno, posjeduje ta uvjerenja zbog proučavanja i tumačenja nekih biblijskih tvrdnji i stoga ne naučava ono u što ne vjeruje ili što je, po njegovoj savjesti, lažno. Ipak, to je lažno i on će morati snositi posljedice takvih lažnih uvjerenja i učenja.

Neznanje, iako ga neće osloboditi od svojih posljedica, niti će prizvati penale zakona koje se primjenjuju na namjernog varalicu ili učitelja lažnih doktrina, ipak ga neće ni opravdati niti osloboditi od penala tog zakona koji zahtijeva istinu, i samo istinu u koju treba vjerovati i koju treba poučavati. Morat će se riješiti tih lažnih uvjerenja, čak i ako u svojoj duši ima nešto Božanskog; jer kad god postoji neistina u vjerovanju u srcu i duši čovjeka, u toj mjeri to ometa dotok ljubavi i napredak te duše prema savršenom jedinstvu s Ocem. (Napomena: Koliko ja razumijem Istinu, Bog nije ljut i kažnjavajući Bog nego je savršena Ljubav, ali kao takav je i savršeno pravedan, te je napravio zakone koji kada ih se krši nužno nose negativne posljedice, penale i kazne(u vidu globe), koji nisu tu kako bi nas uništili ili zadovoljili navodne osvetničke želje Boga kao što to Biblijia opisuje, a koje Bog u stvarnosti nema, nego kako bi nas educirali i pomogli da napravimo korekciju u ljubavi, jer svi zakoni imaju svoju bazu u ljubavi, a kada nismo u skladu sa njima u našim mislima, osjećajima, uvjerenjima, namjerama, aspiracijama, željama, žudnjama, strastima, riječima i djelima, nastaju bol i patnja - što je pokazatelj da se odmičemo od ljubavi i da to neće biti dobar smjer za nas i druge oko nas)

Istina je sama po sebi činjenica. Ne može imati nikakve veze s neistinom, bez obzira što je neistina rezultat neznanja, jer je sva neistina rezultat neznanja i mora se iskorijeniti iz srca ljudi prije nego što može postojati taj sklad između Boga i čovjeka koji sama priroda istine zahtijeva. Dakle, kad bi bilo tako da nijedan čovjek ne bi mogao biti sin Božji, a da nema savršeni sklad koji istina apsolutno zahtijeva, Bog ne bi imao sinova među ljudima. Stanje grešnika i stanje čovjeka koji je doživio Novo Rođenje razlikuje se samo po tome što jedan nije počeo imati u svojoj duši bit istine, dok drugi, do određene mjere, ima tu bit. Svi mogu imati tu bit, i to u velikom izobilju. Neki možda nikada neće imati bit Božanske istine, ali ipak nijedan čovjek neće ostati bez biti istine koja vodi do savršenog čovjeka.

Istina o postojanju anđela i istina o savršenom čovjeku su podjednako istine, iako je prva višeg stupnja i prirode od druge.

Naši prvi roditelji bili su djeca Božja - Njegova vlastita stvorenja - dobri i savršeni, a nakon svog pada nisu postali ništa manje Njegova djeca, jer je Njegova ljubav prema njima bila toliko velika da im je u punini savršenstva svojih planova ponovno podario privilegiju primanja Svoje Božanske Ljubavi i poslao mene da objavim tu činjenicu i pokažem ljudima put do dobivanja te Velike ljubavi.

Smrt koja je postojala svim dugim stoljećima zamijenjena je životnim potencijalom, a ja sam postao put, istina i život, a besmrtnost je postala mogućnost za ljude.

Tako su svi ljudi sinovi Božji u jednom ili drugom odnosu; ovisno o tome hoće li se čovjek okrenuti od svojih grijeha i biti zadovoljan savršenstvom svoje prirodne ljubavi i domom koji pripada savršenom čovjeku, ili će tražiti da u njegovu dušu uđe Božanska ljubav koja će mu omogućiti ulazak u Božanska Nebesa i sigurnost besmrtnosti.

Kad je Bog ponovno darovao čovjeku ovu Božansku Ljubav, nije postojao nijedan čovjek, niti duh, koji bi se mogao nazvati Njegovim sinom, ako bi bilo potrebno da se obrati, kako je propovjednik rekao, jer nitko nije primio ovu Ljubav koja je jedina stvar ili moć u cijelom Božjem svemiru koja može obratiti čovjeka mrtvog u prijestupu i grijehu: ipak, Bog je volio svu svoju djecu i darovao im ovaj Veliki dar, jer su oni bili Njegova djeca. Da je Bog volio samo pravednike, ne bi bilo nikoga tko bi mogao biti predmet Njegove obilnosti. Ne bi imao sinova ni djece svoje Ljubavi.

A sada kada je ponovno darovao ovaj dar, i neki od sinova ljudskih su ga primili i posjeduju, i više su u skladu s Njim, nije istina da su oni koji su bili Njegovi sinovi i djeca prije njegovog darivanja manje Njegovi sinovi i djeca, jer možda nisu tražili i učinili ovaj dar svojim.

Ne, Očeva ljubav je toliko velika, široka i duboka da ide svoj djeci Zemlje(i duhovnog svijeta), čekajući da im je udijeli, a izgubljena ovca je Njegovo dijete kao i devedeset i devet koji su sigurni u stadu, i premda izgubljena možda nikada neće pronaći ili ući u stado, gdje su sklonište oni koji posjeduju Njegovu Božansku Ljubav, ipak ta ovca ostaje i predmet je Njegove ljubavi.

Stoga neka propovjednici i drugi, koji su preuzeli odgovornost poučavanja ljudi istinama Oca, prestanu propovijedati doktrinu da su samo oni koji su primili novo rođenje sinovi Božji. Oni, naravno, nisu Njegovi poslušni sinovi dok ne steknu ili Božansku Ljubav i Bit Oca, ili čistoću prvih roditelja prije pada, ali ipak su Njegovi, iako su oskvrnuti vlastitim tvorevinama grijeha i pogreške.

BOG JE LJUBAV — a ljubav ne poznaje ograničenja u svojim visinama ili dubinama. Postoji na najvišim nebesima i doseže do najnižih paklova te će na svoj način i u svoje vrijeme ostvariti svoje ispunjenje. Svi će se ljudi uskladiti s voljom Oca, koja je savršena, i iako neki, a mogu reći i većina ljudi, neće prihvatiti poziv da postanu anđeli Njegovog Nebeskog Kraljevstva, što nije obvezno, ipak će činiti Njegovu volju postajući u budućnosti, bližoj ili dalekoj, slobodni od grijeha i pogreške vlastitog stvaranja, te čisti i savršeni kao što su bili oni koje je Otac prve stvorio i proglasio dobrima.

Najveći čovjekov neprijatelj čovjeku je onaj koji je, primivši jamstvo da posjeduje Božansku Ljubav i time postajući, takoreći, Božanski sin Oca, i koji vjeruje u pogreške Biblije i pogrešna tumačenja njezinih istina, izjavljuje da su svi ostali pripadnici čovječanstva omraženi od Boga i da su predmet Njegova gnjeva te da su sigurni u vječno prokletstvo i vječnu muku.

Žalosno je što takva uvjerenja i takve izjave postoje i nastavljaju se iznositi, posebno od strane onih koji se obvezuju voditi mase putem Božjih istina i planova za sreću ljudi i otkupljenje od zala i grijeha koji im uzrokuju toliko patnje.

Ali sve to pokazuje moć i sljepoću vjerovanja utemeljenog na zabludi i neistinitim učenjima. I koliko god čudno zvučalo, ovi vođe neupućenih mogu imati nešto Božanske Ljubavi u svojim dušama, a ipak su njihova mentalna i intelektualna uvjerenja toliko čvrsta i nepokolebljiva da posjedovanje te Ljubavi neće ih natjerati da shvate da je Očeva Ljubav za sve i da gnjev nije dio Njegova bića, već osobina grešnog čovjeka koju ovi vjernici u zabludi pripisuju Njemu.

Ako se za Boga može reći da išta mrzi, On mrzi grijeh, ali voli grešnika, koji je stvorenje Njegove volje i koji je toliko nesretan da je stvorio ono što ga onečišćuje i da luta, ne samo od Oca, već i od vlastitog savršenog i čistog stvaranja.

Pa, napisao sam dovoljno za večeras i nadam se da će ono što sam rekao biti korisno ne samo grešniku, već i čovjeku, propovjedniku ili laiku, koji posjedujući nešto Božanske Ljubavi, proglašava da su samo on ili drugi poput njega sinovi Božji.

Kao što je Pavao rekao, "oni vide kroz maglovito staklo", ali tada će vidjeti licem u lice, i kada to učine, vidjet će takve dokaze i manifestacije Očeve ljubavi da će znati da su oni i njihova grešna braća svi sinovi Očevi, iako jedan može biti nasljednik Nebeskog Kraljevstva i Božanske Biti Oca, dok drugi može biti nasljednik samo čiste Očeve ljubavi, da ih blagoslovi i usreći u čistoj prirodnoj ljubavi i savršenoj čovječnosti koju je takozvani Adam posjedovao prije svog pada.

Moram sada stati, ali time želim reći da ne smijete dopustiti da ono što bilo koji od ovih ortodoksnih vjernika može reći poremeti vašu vjeru u našu komunikaciju, jer oni znaju samo ono što im Biblija govori, a vi znate istine koje mi objavljujemo.

Uskoro ću doći i napisati vam poruku istine koju sam neko vrijeme čekao da napišem. Vjerujte da vas volim i da sam s vama, molim se za vas i pomažem vam svojim utjecajem.

Laku noć i neka vas Otac blagoslovi.
Vaš brat i prijatelj,
ISUS
 
Zadnje uređeno:
Poruka 72
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: Mnogi koji misle da su primili krštenje Duhom Svetim napredovali su samo u prirodnoj ljubavi, a ne u Božanskoj ljubavi. Razlika između Božjeg Duha i Duha Svetoga


Dopustite mi da nakratko pišem o temi koja će biti zanimljiva vama i onima koji čitaju moje poruke.

Ono o čemu želim večeras pisati jest stanje onih koji misle da su primili utjecaj ili krštenje Duha Svetoga, dok je činjenica da su primili samo onaj napredak u pročišćenju svoje prirodne ljubavi i sklad sa zakonima svog stvaranja koji ih navodi da vjeruju da ono što doživljavaju mora biti rezultat darivanja Ljubavi koju Duh Sveti donosi smrtnicima. U toj zabludi se prepušta toliko mnogo ljudi; i u zadovoljstvu ili bolje rečeno sreći koju im njihovo iskustvo, koje proizlazi iz takvog povećanja sklada, donosi, oni potpuno vjeruju da je Duh Sveti preuzeo posjed njihovih duša i uzrokovao sreću. Ali donoseći takav zaključak, varaju sami sebe i shvatit će svoju pogrešku kada dođu do buđenja u duhovnom životu.

Duh Sveti je onaj dio Božjeg Duha koji očituje Njegovu prisutnost i brigu prenoseći ljudskim dušama Njegovu Božansku Ljubav. Ova Ljubav je najviša, najveća i najsvetija od Njegovih posjeda i ljudima je može prenijeti samo Duh Sveti; i ovaj naziv se koristi u suprotnosti s pukim duhom, koji ljudima pokazuje djelovanje Božje Duše u drugim smjerovima i za druge svrhe. Njegov stvaralački duh, i Njegov brižni duh, i duh koji čini učinkovitim njegove zakone i planove u upravljanju svemirom, nisu Duh Sveti, iako su podjednako dio Božje Duše i podjednako potrebni za manifestacije Njegovih moći i korištenje energija Njegove Duše. To se odnosi na stvari svemira koje nemaju međusobni odnos s Božjom Dušom i dušama ljudi, i kad god se govori o Duhu Svetom, to treba značiti samo onaj dio Božjeg Duha koji preobražava duše ljudi u Supstancu Božje Duše u njezinoj Kvaliteti Ljubavi.

U nedjelju navečer sam slušao propovjednika kako govori o djelovanju Duha Svetoga kako je prikazano u sadržaju Novog zavjeta i vidio sam da su njegovi zaključci iz tog sadržaja potpuno pogrešni i odvojeni od istine. Kao što je rekao, učinci djelovanja Duha Svetoga pokazuju se na više načina i nije svatko kome je dan ispunjen istim moćima pokazivanja njegove prisutnosti i posjedovanja. Sada, u svim tim dokazima njegovog postojanja u danim iskustvima, mora se shvatiti da je u svom djelovanju ograničen na ona stanja i manifestacije koja imaju svoj izvor u Božanskoj Ljubavi Oca, koja je dana čovječanstvu prilikom mog dolaska u tijelu, i da oni dokazi postojanja koji nemaju veze s ovom Ljubavlju nisu dokazi prisutnosti Duha Svetoga. Kao što je spomenuto u Novom zavjetu, kada je darovan mojim učenicima na Pedesetnicu, došao je kao zvuk snažnog vjetra koji je, kako vam je već objašnjeno, zatresao sobu u kojoj su se učenici okupili i ispunio ih svojim moćima, što znači samo da je ova Božanska Ljubav došla u njihove duše u tolikom obilju da su bili potreseni u svojim dušama do te mjere da su mislili da je zgrada u kojoj su se okupili potresena. Ali u tome su se prevarili, jer učinak prisutnosti Duha Svetoga ne utječe na stvari nežive prirode, već je ograničen na duše ljudi.

I propovjednik mora znati da, budući da ljudi posjeduju moći za obavljanje mentalnih ili materijalnih stvari svog života, nisu nužno posjedovani Duhom Svetim. Velik dio fizičkog iscjeljenja smrtnika uzrokovan je moćima koje su dane ljudima ili nekim ljudima koji nisu povezani s Duhom Svetim ili ne proizlaze od njega. Da postoje dokazi za to, ljudi će se sjetiti da je Stari zavjet pun slučajeva gdje su ljudi bili izliječeni od svojih bolesti i gdje su se događale druge čudesne stvari u vrijeme kada je Duh Sveti bio isključen iz čovjekovog posjeda. Pa ipak, ta čuda, kako se tada smatralo, činili su ljudi koji su tvrdili da su obdareni Duhom Božjim, koji djeluje za dobro i sreću čovječanstva i koji će nastaviti djelovati sve dok ljudi ne postanu u skladu sa sobom kao što su prvobitno stvoreni.

Razumijem cilj propovjednika u pokušaju da pokaže i uvjeri svoje slušatelje da, budući da nemaju te moći koje Biblija opisuje kao da su ih posjedovali moji učenici nakon darivanja Duha Svetoga, stoga ne smiju vjerovati i zaključiti da oni, njegovi slušatelji, nemaju ovaj blagoslov. Njegove namjere i napori bili su pohvalni i proizašli su iz želje da njegovi slušatelji ne postanu obeshrabreni i razočarani u svojim naporima da postignu dotok Ljubavi koju Duh Sveti donosi ljudima; ali s druge strane, njegova su učenja bila opasna i zavaravajuća za te slušatelje, jer je prirodna posljedica takvog učenja navesti ljude na vjerovanje ili uvjerenje da posjeduju ovu moć i Utješitelja, kada ga nemaju, i tako ih spriječiti da traže da dobiju ovog Utješitelja na jedini način na koji ga se može dobiti. Duh Sveti, prije svega, nema nikakve veze s velikim mentalnim ili fizičkim postignućima, i reći da je čovjek, budući da je veliki izumitelj, filozof ili kirurg koji radi stvari ne znajući odakle dolazi inspiracija ili sugestija za to, opsjednut Duhom Svetim, potpuno je pogrešno i zavaravajuće.

Sve stvari, posredno ili neposredno, imaju svoje postojanje, djelovanje i rast u Duhu Božjem, i samo u tom Duhu, a taj Duh se očituje na mnogo i raznolikih načina u ljudskom iskustvu; i stoga ljudi kažu da žive, kreću se i postoje u Bogu, što znači samo da žive, kreću se i postoje u Božjem Duhu. Ovaj Duh je izvor života, svjetla, zdravlja i brojnih drugih blagoslova koje ljudi posjeduju i uživaju - grešnik kao i svetac, siromah kao i bogat, neupućeni kao i prosvijetljeni i obrazovani - i svi su ovisni o ovom Duhu za svoje postojanje i utjehu. Ovo je Duh koji svi ljudi posjeduju u većoj ili manjoj mjeri, a briljantni propovjednik ili učitelj ili govornik, posjedujući ovog Duha u većoj mjeri od svog manje omiljenog brata, ovisi o istom Duhu. On je univerzalan u svom postojanju i djelovanju, sveprisutan je i svi ga ljudi mogu steći u tom smislu u mjeri u kojoj im njihova mentalna prijemčivost dopušta. I to dodatno pokazuje činjenicu da je Bog, kroz i po ovom Duhu, uvijek s ljudima, u najnižim paklovima kao i u najvišim nebesima savršenog čovjeka. On djeluje kontinuirano, bez prestanka i uvijek na poziv ljudi, bio taj poziv mentalni ili duhovni. To je ono što kontrolira svemir čiji je čovjekova Zemlja beskonačno mali dio. To je Duh Božji.

Ali Duh Sveti, iako je dio Duha Božjega, ipak je jednako poseban kao što je ljudska duša posebna od svih ostalih Božjih stvorenja; to je onaj dio Božjega Duha koji se isključivo bavi odnosom Božje duše i ljudske duše.

Predmet Njegova djelovanja je Božanska Ljubav Očeve duše, a objekt Njegova djelovanja je ljudska duša, a veliki cilj koji se treba postići Njegovim djelovanjem je preobrazba ljudske duše u Supstancu Očeve Ljubavi, s Besmrtnošću kao nužnom pratnjom. To je veliko čudo svemira; i toliko je visoka, sveta i milosrdna ta preobrazba da taj dio Božjega Duha koji tako djeluje nazivamo Duhom Svetim.

Stoga neka učitelji ili propovjednici ne uče, ili njihovi slušatelji ne vjeruju da je svaki dio Božjega Duha koji djeluje na srca, misli i osjećaje čovjeka Duh Sveti, jer to nije istina. Njegova je misija spasenje ljudi u smislu dovođenja u sklad s Bogom, da same ljudske duše postanu dio Božje duše po biti, a ne samo po slici, i bez djelovanja Duha Svetoga ljudi ne mogu ući u takvo sjedinjenje.


Već sam ti pisao o tome kako ovaj Duh Sveti djeluje i na koji način ljudima može donijeti Božansku Ljubav Oca, te što je potrebno za njezin utjecaj. Opisani put je jedini put i ljudi ne smiju vjerovati i počivati u sigurnosti takvog vjerovanja da je svako djelovanje Duha Božjega djelovanje Duha Svetoga.

Osim ako se čovjek ponovno ne rodi, ne može ući u Kraljevstvo Božje, a takvo postignuće moguće je samo djelovanjem Duha Svetoga.

O, propovjedniče, na kojem počiva velika odgovornost, nauči istinu, a zatim vodi ljude putem spasenja.

Neću više pisati sada, nego ću ponovno doći i prenijeti drugu poruku. Vjeruj da te volim i da sam

Tvoj prijatelj i brat,
ISUS.
 
Zadnje uređeno:
Poruka 73
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: Važnost poznavanja puta u Nebesko Kraljevstvo — Mnoge izjave u Bibliji su neistinite


JA SAM OVDJE. Isus.

Dopustite mi da napišem nekoliko redaka jer vam moram reći važnu istinu koja je ljudima potrebna da znaju kako bi dosegli Nebesko Kraljevstvo i spoznali plan spasenja.

Znam da Biblija sadrži mnoge izreke koje mi se pripisuju u vezi s ovim planom, a u mnoge moje navodne izreke vjeruju oni koji tvrde da su kršćani, a to nije istina, jer ih nikada nisam rekao i suprotne su onome što sam primio od Oca u vezi s pravim planom otkupljenja ljudi od grijeha i jedinim načinom kojim mogu postići istinsko jedinstvo s Ocem i spoznaju vlastite besmrtnosti.

Mnoge od ovih izreka napisali su ljudi koji nisu znali jedini put do jedinstva s Ocem, a bile su rezultat učenja rukopisa koji su tada postojali i koje su Židovi prihvatili kao Mojsijeve objave i mnogih proroka koji nisu imali znanja o Božanskoj Ljubavi ili o njezinom ponovnom darivanju čovječanstvu.

Ti su ljudi pisali da sam govorio stvari koje su se slagale s njihovim idejama o tome što je nužno za spasenje ili mogućnost njihova sjedinjenja sa mnom i s Ocem, a pišući svoje ideje, pomiješali su istinu s onim što su pretpostavljali da je istina sadržana u Starom zavjetu; i mnogo je štete učinjeno pripisivanjem mnogih od tih izreka meni, zbog navodnog autoriteta koji im je time pripisan.

Moji učenici nikada nisu učili, niti su ikada razumjeli da njihovo spasenje, ili spasenje bilo kojeg čovjeka, ovisi o vjeri u mene kao sina Božjega, ili da ja, sam Isus, imam u sebi bilo kakvu vrlinu da oprostim grijeh ili osiguram ulazak u istinsko Kraljevstvo Božje, ili da sam ja, kao čovjek Isus, sin Božji u smislu kako Biblija uči. Znali su da mi je Otac otkrio istinu i da u sebi imam tu Ljubav koja me u velikoj mjeri čini sličnim i jedno s Ocem. Da su moja učenja o ponovnom darovanju Božje Ljubavi istinita i da kada oni ili bilo koji čovjek posjeduju tu Ljubav, u dovoljnoj mjeri, postaju jedno s Ocem, a također i sa mnom, koji je posjedujem u većoj mjeri od bilo kojeg čovjeka. Kažem, znali su to i učili ljude kao što sam ih ja učio; ali kada su sastavljači ovog Novog zavjeta došli objaviti moje izreke i učenja, nisu znali za tu Ljubav i stoga nisu mogli razumjeti što znače mnogi moji istiniti izrazi te su im dali tumačenje, što se tiče mojih stvarnih izreka, koje bi bilo u skladu s njihovim znanjem.

Ne, nisam ispravno citiran u mnogim od ovih izreka, a mogu reći i u velikoj većini njih, jer kada su napisane, kako su sada sadržane u Novom zavjetu, ljudi su izgubili znanje o njihovom pravom značenju i iz vlastitog uma zapisali ono što su mislili da sam ja stvarno rekao.

Ne vidim kako se ove lažne izreke mogu ispraviti, osim da se uzme svaka izreka i pokaže, svojom nespojivošću s onim što sada govorim, njezina lažnost. To bi oduzelo previše vremena i potrošilo mnogo energije koja bi se bolje mogla iskoristiti za objavljivanje što je zapravo istina. Ali ovo ću reći, da kad god ove izreke tvrde da tvrdim da sam Bog, ili da bih mogao ili jesam oprostio ljudima njihove grijehe, ili da će sve što se od Oca zatraži u moje ime biti primljeno, sve je to neistinito i uvelike je zavelo istinskog tražitelja znanja o Besmrtnosti.

Moji učenici bili su mi bliski i bolje su razumjeli moje izreke od svih ostalih, a ipak nisu razumjeli svu istinu i napustili su smrtni život s mnogim očekivanjima koja se nisu ispunila i u samoj prirodi istih nisu se mogla ispuniti. U određenim nebitnim stvarima bili su pod utjecajem svojih uvjerenja i očekivanja pod utjecajem obuke u učenjima ovih starozavjetnih rukopisa i bili su uglavnom Židovi po vjerovanju kada su umrli. Razumjeli su vitalne stvari koje su određivale njihov odnos prema Bogu i njihovo postojanje u budućem svijetu, ali što se tiče mnogih nebitnih stvari, zadržali su vjeru svojih otaca i nisu bili u stanju primiti svu istinu koju sam ih ja mogao naučiti.

Ne smijem se zadržavati na ispravljanju ovih svojih navodnih izreka, već moram svoje i vaše vrijeme posvetiti proglašavanju i otkrivanju Istine kakva postoji sada i kakva je postojala tada, i vi i svijet možete znati da gdje god i kad god se ove moje Biblijske izreke sukobljavaju s onim što sam vam napisao i što ću vam napisati, one su neistinite i nikada ih nisam rekao. Dakle, na ovaj općenit način, ljudima ću jasno dati do znanja da se na Bibliju ne smije u svim detaljima oslanjati ili vjerovati da sadrži Istinu ili moje izjave o Istini.

Uskoro ću doći i napisati poruku o važnoj istini i nadam se da ćete biti u stanju da je primite. Sada ću vam reći laku noć i neka Bog blagoslovi vaše napore i čuva vas sigurno u svojoj brizi.

Vaš brat i prijatelj, ISUS.
 
Zadnje uređeno:
Poruka 74
Autor poruke: Isus
Naslov poruke:
Važnost poznavanja puta u Nebesko Kraljevstvo — Mnoge izjave u Bibliji su neistinite, nastavak

JA SAM OVDJE. Isus.

Nastavit ću svoj sinoćnji govor.

Govorio sam da su Židovi i učitelji crkve koja je uspostavljena ili bolje rečeno kontrolirana nakon smrti mojih sljedbenika, i oni koji su razumjeli istinska učenja mojih učenika, poučavali ponašanje ljudi prema svojim bližnjima i poštivanje određenih ceremonija i blagdana, da su važne stvari koje ljudi trebaju naučiti i prakticirati kako bi stekli spasenje, a ne istine koje bi čovjeka učinile djetetom Oca(po supstanci) i jedno s Njim kroz djelovanje Novog Rođenja.

Naravno, prije mog dolaska, Židovi nisu mogli poučavati istinu Novog Rođenja, jer Veliki Dar ponovnog darivanja Božanske Ljubavi nije bio dan, i nije bilo moguće da ta Velika Istina, koja je bila potrebna za Besmrtnost i mogućnost čovjekovog sudjelovanja u Božjoj Božanskoj Ljubavi, bude poznata Židovima, i stoga je nisu mogli poučavati; i njihova učenja bila su ograničena i svedena na stvari koje bi ih učinile čišćima u njihovoj prirodnoj ljubavi i u odnosu te ljubavi prema Ocu.

Bog, u to vrijeme, iako im nikada nije dao privilegiju da postanu jedno s Njim u Božanskoj Ljubavi ili čak da postanu takva bića po svom karakteru i duhovnim kvalitetama kao što su bili Adam i Eva, za koje se obično pretpostavljalo da su naši prvi roditelji, ipak je od njih zahtijevao poslušnost Njegovim zakonima koji bi u njima razvili njihovu prirodnu ljubav do te mjere da bi je doveli do sklada s Njegovim zakonima koji su kontrolirali i upravljali njihovom prirodnom ljubavlju.

Ako proučite deset zapovijedi, vidjet ćete da se ove zapovijedi bave samo prirodnom ljubavlju i da bi njihovim poštivanjem ljudi bili bolji u toj prirodnoj ljubavi, te u njihovom međusobnom ponašanju i u njihovom odnosu s Bogom, ukoliko ih je ta ljubav dovela u zajedništvo s Njim. Ovu prirodnu ljubav, kao što sam rekao, posjedovali su ljudi, baš kao što su je posjedovali i prvi roditelji, i nikada im nije oduzeta, te je u svojoj čistoći bila u savršenom skladu s Božjim stvaranjem i djelovanjem Njegova svemira; ali unatoč tim velikim kvalitetama, ljudi su bili samo ljudi i nisu imali u sebi nikakav dio Božanstva Oca. I budući da je to tako, Židovi, iako su trebali biti u većem kontaktu s Bogom preko proroka i vidjelaca, nego bilo koja druga rasa ili sekta Božje djece, nikada nisu očekivali Mesiju koji bi došao s bilo kojom drugom ili većom moći od one koja bi im omogućila da postanu velika vladajuća nacija Zemlje, kojoj bi svi ostali narodi bili podređeni i podložni, te nemoćni da ikada više osvoje ili podvrgnu svoju naciju ropstvu.

Na neki način, ovaj Mesija trebao je biti neka vrsta nadnaravnog bića, s moći koju nijedan drugi čovjek nikada nije imao, i neka vrsta boga kojeg treba obožavati i služiti mu u svojim zemaljskim životima.

Mnogi Židovi, unatoč onome što se može reći suprotno i učenjima proroka, vjerovali su u druge bogove osim onog kojeg je Mojsije proglasio, što je dokazano u njihovim povijestima, i svetim i svjetovnim, jer kad god njihov Bog, to jest Mojsijev Bog, nije postupao s njima onako kako su mislili da bi trebao, oni bi stvarali i štovali druge bogove - čak i zlatno tele. Stoga kažem, nikada nisu očekivali Mesiju koji bi bio išta drugo osim najmoćnijeg vladara na Zemlji.

Njihove ideje i vjerovanja o životu poslije smrti bili su vrlo nejasni, pa čak i onaj dio njih poznat kao farizeji, koji su vjerovali u neku vrstu uskrsnuća, nikada nisu zamislili da će, kada napuste smrtni život, biti išta drugačiji u svojim kvalitetama i karakterima od onoga što su bili kao smrtnici, bez fizičkih tijela, i velika povećana sreća koja bi im došla kao takvim smrtnicima, promijenjena u njihovom izgledu.

To je bila ideja običnih ljudi, a također i svećenika i pisara; i unatoč mnogim lijepim i duhovnim psalmima pripisanim Davidu, sreća ili slava koju su mogli očekivati bila je samo ona koja bi im došla kao produhovljenim smrtnicima koji imaju samo prirodnu ljubav.

Dakle, vidite, VELIKI DAR Oca, koji je ponovno darivanje Božanske Ljubavi, Židovi nisu poznavali niti sanjali, niti su ga zamišljali niti poučavali njihovi pismoznanci, pa čak ni njihovi veliki proroci ili zakonodavci poput Mojsija, Ilije i drugih.

Njihova koncepcija Boga bila je ona uzvišenog osobnog bića, svemoćnog i sveznajućeg, kojeg će moći vidjeti licem u lice, kao što bi mogli vidjeti bilo kojeg kralja ili vladara kada dođu na nebesa koja im je On pripremio i gdje je imao svoje prebivalište.

Pisanje ću odgoditi za kasnije.
ISUS.
 
Zadnje uređeno:
Poruka 75
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: Važnost poznavanja puta u Nebesko Kraljevstvo — Mnoge izjave u Bibliji su neistinite, nastavak 2


JA SAM OVDJE. Isus.

Nastavit ću svoj govor.

Kao što sam rekao, glavni cilj moje misije na Zemlji bio je poučiti o ponovnom darivanju Božanske Ljubavi čovjeku i načinu na koji je se može dobiti; a sekundarni cilj bio je poučiti ljude onim moralnim istinama koje bi ih učinile boljim u ponašanju prema bližnjima i čišćima u njihovoj prirodnoj ljubavi.

I tako je, u mojim učenjima o tim moralnim istinama, učinak tih učenja bio dovesti čovjeka u veći sklad sa zakonima Oca, koji kontroliraju djelovanje prirodne ljubavi. Nikada nisam namjeravao da ljudi shvate da će te moralne istine dovesti do njihovog sjedinjenja s Ocem u Božanskom smislu ili da će posjedovanje ove prirodne ljubavi u njezinom najčišćem stanju omogućiti čovjeku da postane sudionik Božje božanske prirode ili stanovnik Njegova Kraljevstva.

Ali kao što sam rekao, jedini cilj koji su ovi sastavljači i pisci Biblije očito morali postići bio je uvjeriti ljude da je poštivanje ovih moralnih učenja u njihovom ponašanju sve što je potrebno da bi im se omogućio ulazak u Kraljevstvo Nebesko.

Znam da se kaže da ljubav, milostinja i dobra djela doprinose čovjekovom spasenju i omogućuju mu da se sjedini s Ocem i uživa u Božjoj prisutnosti na nebesima, ali to nije istina.

Dobra djela koja ljudi čine pomažući svojim bližnjima živjet će i nakon njega i nesumnjivo će djelovati na to da čovjek postane savršen u svojoj prirodnoj ljubavi, ali ga neće dovesti do jedinstva s Ocem u Višoj Ljubavi koja je toliko potrebna za njegovo potpuno spasenje.

Moje poruke vama, iako neće oduzeti ni trunke od moralnih učenja, ipak će čovjeku pokazati nužnost i način postizanja potpunog pomirenja (sjedinjenja) s Ocem i doma u Nebeskim Sferama.

Ponovno ću doći k vama i pisati o temi koja vam je važna i koju ljudi trebaju razumjeti.

Zato ću vam sa svom ljubavlju reći laku noć.
Vaš brat i prijatelj, ISUS.
 
Zadnje uređeno:
Poruka 76
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: Duša - što jest i što nije


JA SAM OVDJE. Isus.

Večeras dolazim napisati svoju poruku o duši i učinit ću to ako uspijemo uspostaviti potreban blizak odnos.

Pa, tema je od ogromne važnosti i teško ju je objasniti, jer čovjeku na Zemlji nije poznato ništa s čime bi se mogla usporediti, i općenito ljudi ne mogu razumjeti istinu ili prirodu stvari osim usporedbom s onim što već znaju da postoji i s čijim su kvalitetama i karakteristikama upoznati.

Ne postoji ništa u materijalnom svijetu što bi pružilo osnovu za usporedbu s dušom i stoga je ljudima teško shvatiti prirodu i kvalitete duše pukim intelektualnim percepcijama i razumom: a da bi razumjeli prirodu ovog velikog stvorenja - duše - ljudi moraju imati neku vrstu duhovnog razvoja i posjedovati ono što se može nazvati percepcijama duše. Samo duša može razumjeti dušu, a duša koja nastoji shvatiti prirodu sebe sama mora biti živa duša, s barem malo razvijenim sposobnostima.

Prvo, reći ću da ljudska duša mora biti Božje stvorenje, a ne emanacija od Njega, kao dio Njegove duše: i kada ljudi govore i uče da je ljudska duša dio Nad-Duše, uče ono što nije istina. Ova duša je samo stvorenje Oca, baš kao i drugi dijelovi čovjeka, poput intelekta, duhovnog tijela i materijalnog tijela, a koja prije svog stvaranja nisu postojala. Nije postojala od početka vječnosti, ako možete zamisliti da je vječnost ikada imala početak. Mislim na to da je bilo vrijeme kada ljudska duša nije postojala; i hoće li ikada doći vrijeme kada će bilo koja ljudska duša prestati postojati, ne znam, niti to zna bilo koji duh, samo Bog zna tu činjenicu. Ali ovo znam, da kad god ljudska duša sudjeluje u Očevoj Biti i time sama postane Božanska i posjednica Njegove Supstance Ljubavi, ta duša sa sigurnošću shvaća da je Besmrtna i nikada više ne može postati manje Besmrtna. Budući da je Bog besmrtan, duša koja je preobražena u Očevu supstancu postaje besmrtna i nikada više nad njom ne može biti izrečena odredba "umrijet ćeš".

Kao što sam rekao, postojalo je razdoblje u vječnosti kada ljudska duša nije postojala i kada ju je stvorio Otac, i kada je učinjena najvišim i najsavršenijim od svih Božjih stvorenja, do te mjere da je stvorena na Njegovu sliku - jedina od svih Njegovih stvorenja koja je stvorena na Njegovu sliku, i jedini dio čovjeka koji je stvoren na Njegovu sliku, jer duša je čovjek i svi njezini atributi i kvalitete, poput njegovog intelekta i duhovnog tijela i materijalnog tijela te apetita i strasti, samo su dodaci ili sredstva manifestacije dana toj duši, da budu njezini suputnici dok prolazi kroz njezino postojanje na Zemlji, a također, uvjetno, dok živi u vječnosti. Mislim na to da će neki od dodataka pratiti dušu u njezinom postojanju u duhovnom svijetu, bilo da to postojanje traje cijelu vječnost ili ne.

Ali ova duša, velika i divna kakva jest, stvorena je na puku sliku i priliku Božju, a ne u Njegovoj Supstanci ili Biti - Božanskom ovog svemira - i ona, duša, može prestati postojati bez da se bilo koji dio Božanske prirode ili Supstance Oca umanji ili na bilo koji način utječe na Njega; i stoga, kada ljudi uče ili vjeruju da je čovjek ili ljudska duša Božanska ili ima bilo koju od osobina ili Supstance Božanske, takvo učenje i vjerovanje su pogrešni, jer je čovjek samo i tek stvoreni čovjek, puka slika, ali ne i dio Oca ili Njegove Supstance i osobina.

Iako je ljudska duša najvišeg reda stvaranja, a njezini atributi i osobine odgovaraju tome, ipak nije Božanskija u bitnim sastojcima od nižih objekata stvaranja - svaki od njih je tvorevina, a ne emanacija, svog Stvoritelja.

Istina je da je ljudska duša višeg reda stvaranja od bilo kojeg drugog stvorenog bića i jedino je stvorenje stvoreno na sliku Božju te je stvorena savršenim čovjekom, no čovjek - duša - nikada ne može postati ništa drugačije ili veće od savršenog čovjeka, osim ako ne primi i ne posjeduje Božansku Bit i kvalitete Oca, koje nije posjedovao prilikom svog stvaranja, iako mu je, najdivniji dar, Bog svojim stvaranjem udijelio privilegiju primiti ovu Veliku Supstancu Božanske prirode i time sam postati Božanski. Savršeno stvoreni čovjek mogao bi postati Božanski Anđeo, ako bi on, čovjek, to htio i poslušao Očeve zapovijedi te slijedio put koji je Otac osigurao za dobivanje i posjedovanje te Božanskosti.

Kao što sam rekao, duše, ljudske duše, za čije je prebivanje Bog osigurao materijalna tijela, kako bi mogli živjeti smrtnim životima, stvorene su baš kao što su naknadno stvorena ta materijalna tijela; i ovo stvaranje duše dogodilo se mnogo prije pojave čovjeka na Zemlji kao smrtnika, a duša je prije takve pojave postojala u duhovnom svijetu kao supstancijalno svjesno biće, iako bez vidljivog oblika i, mogu reći, individualnosti, ali ipak s posebnom osobnošću, tako da je bila drugačija i različita od svake druge duše.

Njezino postojanje i prisutnost mogla je osjetiti svaka druga duša koja je došla u kontakt s njom, a ipak duhovnom vidu druge duše nije bila vidljiva. I takva je činjenica i sada. Duhovni svijet ispunjen je tim neutjelovljenim dušama koje čekaju vrijeme svoje inkarnacije, a mi duhovi znamo i osjećamo njihovu prisutnost, a ipak našim duhovnim očima ih ne možemo vidjeti i sve dok ne postanu stanovnici ljudskog oblika i duhovnog tijela koje nastanjuje taj oblik, ne možemo vidjeti pojedinačnu dušu.

I činjenica koju sam upravo naveo ilustrira, na neki način, opisuje Biće Onoga, na čiju su sliku ove duše stvorene. Znamo i možemo osjetiti postojanje i prisutnost Oca, a ipak, čak ni našim duhovnim očima ne možemo ga vidjeti; i samo kada nam je duša razvijena Božanskom Bitnošću Njegove ljubavi, možemo ga percipirati našom percepcijom duše, jer nemate riječi u svom jeziku da prenesete njegovo značenje, i ništa u stvorenoj prirodi o čemu imate znanje u čemu se može napraviti usporedba. Ali to je istina; jer je vid percepcije duše za njezina vlasnika jednako stvarna, kako mogu reći, objektivna, kao što je moć smrtnog vida stvarna za smrtnika.

Može se postaviti pitanje, razmatrajući ovo pitanje stvaranja duše: "Jesu li sve duše koje su utjelovljene ili čekaju utjelovljenje, stvorene u isto vrijeme ili to stvaranje još uvijek traje?" Znam da duhovni svijet sadrži mnoge duše, poput onih koje sam opisao, koje čekaju svoje privremene domove i preuzimanje individualnosti u ljudskom obliku, ali je li to stvaranje završilo i hoće li u nekom trenutku prestati reprodukcija ljudi za utjelovljenje tih duša, ne znam, a Otac mi to nikada nije otkrio, niti drugim svojim anđelima koji su mu bliski u Njegovoj Božanskosti i Bitnosti.

Otac mi nije otkrio sve istine i djela svojih stvaralačkih zakona, niti mi je dao svu moć, mudrost i sveznanje, kako neki mogu pronaći opravdanje za vjerovanje u određene izjave Biblije. Ja sam progresivan duh i kao što sam rastao u ljubavi, znanju i mudrosti dok sam bio na Zemlji, još uvijek rastem u tim kvalitetama, a ljubav i milosrđe Oca dolaze mi s uvjerenjem da nikada u vječnosti neću prestati napredovati prema samom izvoru ovih atributa Njega, jedinog Boga, Svega u Svemu.

Kao što sam rekao, duša čovjeka je čovjek, prije, dok je u smrtnom postojanju i zauvijek poslije u duhovnom svijetu, a svi ostali dijelovi čovjeka, poput uma, tijela i duha, samo su atributi koji se mogu odvojiti od njega kako duša napreduje u svom razvoju prema svojoj sudbini ili savršenog čovjeka ili Božanskog Anđela, a u potonjem napredovanju ljudi možda to ne znaju, ali istina je da um - to jest um kakav je poznat čovječanstvu - postaje, takoreći, nepostojeći; i taj um, kako neki kažu, tjelesni um, biva istisnut i zamijenjen umom preobražene duše, koja je po biti i kvaliteti, do određene mjere, um samog Božanstva.

Mnogi teolozi, filozofi i metafizičari vjeruju i uče da su duša, duh i um u biti jedna te ista stvar i da se za bilo koga od njih može reći da je čovjek - ego, i da je u duhovnom svijetu jedan ili drugi od ovih entiteta ono što opstaje i određuje u svom razvoju ili nedostatku razvoja stanja ili uvjet čovjeka nakon smrti. Ali ova koncepcija ovih dijelova čovjeka je pogrešna, jer svaki od njih ima zasebno i odvojeno postojanje i funkcioniranje, bilo da je čovjek smrtnik ili duh.

Um je u svojim kvalitetama i djelovanju čovjeku vrlo dobro poznat zbog svojih raznolikih manifestacija i budući da je taj dio čovjeka koji je u svojoj prirodi više materijalan, te je bio predmet većeg istraživanja i proučavanja nego duša ili duh.

Iako su ljudi tijekom svih stoljeća nagađali i pokušavali definirati dušu i njezine kvalitete i atribute, za njih je to bilo neprelazno i nemoguće za shvaćanje intelektom koji je jedini instrument koji čovjek općenito posjeduje za traženje velike istine o duši, te stoga pitanje što je duša nikada nije zadovoljavajuće ili autoritativno odgovoreno, iako su neki od tih tragača, kada bi inspiracija možda bacila slabo svjetlo na njih, ipak dobili neki uvid u to što je duša. Pa ipak, većini ljudi koji su nastojali riješiti problem, duša, duh i um su u biti ista stvar.

Ali duša, što se tiče čovjeka, jest stvar sama po sebi. Stvarna supstanca, iako nevidljiva smrtnicima. Ono što razlučuje i prikazuje moralno i duhovno stanje ljudi - koliko je poznato, nikada ne umire, i pravi ego čovjeka. U njoj su usredotočeni princip ljubavi, naklonosti, apetiti i strasti, te mogućnosti primanja, posjedovanja i usvajanja onih stvari koje će čovjeka ili uzdići do stanja Božanskog Anđela ili savršenog čovjeka, ili ga spustiti do stanja koje ga čini prikladnim za pakao tame i patnje.

Duša je podložna čovjekovoj volji, koja je najveći od svih darova koje mu je podario njegov Stvoritelj prilikom stvaranja, i siguran je pokazatelj djelovanja te volje, bilo u misli ili djelovanju, a u dušama, kvalitete ljubavi i naklonosti, apetiti i strasti pod utjecajem su snage volje, bilo za dobro ili zlo. Može biti uspavana i stagnirati, ili može biti aktivna i napredovati. I tako njezinim energijama može vladati volja za dobro ili zlo, ali te energije pripadaju njoj i nisu dio volje.

Dom duše je u duhovnom tijelu, bez obzira je li to tijelo zatvoreno u smrtniku ili ne, i nikada nije bez takvog duhovnog tijela, koje je po izgledu i sastavu određeno stanjem i uvjetom duše. I konačno, duša ili njezino stanje odlučuje o sudbini čovjeka, dok on nastavlja svoje postojanje u duhovnom svijetu; ne o konačnoj sudbini, jer stanje duše nikada nije fiksno, i kako se to stanje mijenja, mijenja se i čovjekova sudbina, jer je sudbina stvar trenutka, a konačnost nije poznata napretku duše, sve dok ne postane savršen čovjek i tada je zadovoljena i ne traži veći napredak.

Sada, u vašem uobičajenom jeziku, a također i u vašim teološkim i filozofskim terminima, smrtnici koji su prešli u duhovni život nazivaju se duhovima, i u određenom smislu to je istina, ali takvi smrtnici nisu maglovita, neoblikovana i nevidljiva postojanja, oni imaju stvarnost supstance, stvarniju i trajniju, nego što je ima čovjek kao smrtnik, te su po obliku i crtama vidljivi i podložni dodiru te su objekt duhovnih osjetila. Dakle, kada ljudi govore o duši, duhu i tijelu, ako bi razumjeli istinu tih pojmova, rekli bi duša, duhovno-tijelo i materijalno-tijelo. Postoji duh, ali je potpuno odvojen i različit od duhovnog tijela, a također i od duše. Nije dio duhovnog tijela, već je atribut duše, isključivo i bez duše ne bi mogao postojati. Nema supstancu kao duša, i nije vidljiv čak ni duhovnom vidu - samo se učinak njegovog djelovanja može vidjeti ili razumjeti - i bez tijela je, oblika ili supstance. Pa ipak je stvaran i moćan, i kada postoji, nikada ne prestaje u svom djelovanju - i atribut je svih duša.

Što je onda duh? Jednostavno ovo - aktivna energija duše. Kao što sam rekao, duša ima svoju energiju, koja može biti uspavana ili koja može biti aktivna. Ako je uspavana, duh ne postoji; ako je aktivan, duh je prisutan i manifestira tu energiju u djelovanju. Dakle, miješanje duha s dušom, kao identičnih, vodi do pogreške i udaljavanja od istine.

Kaže se da je Bog duh, što je u određenom smislu istina, jer je duh dio Njegovih velikih duševnih kvaliteta i koje On koristi da očituje svoju prisutnost u svemiru; ali reći da je duh Bog ne znači izreći istinu, osim ako niste spremni prihvatiti kao istinitu tvrdnju da je dio cjelina. U Božanskoj ekonomiji, Bog je sav od duha, ali duh je samo Božji glasnik, kojim On očituje energije svoje Velike Duše.

I tako je s čovjekom. Duh nije čovjek-duša, već čovjek-duša je duh, jer je instrument kojim čovjekova duša obznanjuje svoje energije, moći i prisutnost.

Pa, napisao sam dovoljno za večeras, ali nekad ću doći i pojednostaviti ovu temu. Ali zapamtite ovo, Duša je Bog, duša je čovjek, a sve manifestacije, poput duha i duhovnog tijela, samo su dokazi postojanja duše - pravog čovjeka.

Bio sam s vama kao što sam obećao i znam da će vas Otac blagosloviti. Zato, s ljubavlju i blagoslovom, želim laku noć.

Tvoj brat i prijatelj,
ISUS
 
Zadnje uređeno:
Poruka 77
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: Zašto je čovjeku potrebna Božja Ljubav kako bi postao jedno s Ocem i stanovnik Nebeskog Kraljevstva


JA SAM OVDJE. Isus.

Želim vam večeras pisati o temi koja je od interesa za cijelo čovječanstvo, i nadam se da ćemo moći komunicirati i da ćete primiti poruku.

Želim pisati o temi - Zašto je ljubav Božja, mislim na Božansku Ljubav - potrebna da ju čovjek posjeduje kako bi mogao postati jedno s Ocem i stanovnik Nebeskog Kraljevstva.

Već sam vam napisao što je ova Božanska Ljubav u kontradistinkciji s prirodnom ljubavlju i kako je potrebna da spasi ljude od njihovih grijeha kako bi mogli postati stanovnici Nebeskog Kraljevstva i da ništa osim ove Ljubavi neće učiniti čovjeka jedno s Ocem i da nikakva puka ceremonija ili vjerovanje u mene kao spasitelja ljudi neće ostvariti taj cilj; a sada ću vam pokušati pokazati zašto je ova Božanska Ljubav potrebna, ili kako bi vaši učeni ljudi rekli, pokazati vam filozofiju transformacije običnog čovjeka u Božanskog anđela, što postaje svaki čovjek koji primi ovu Ljubav u svoju dušu.

Prije svega, čovjek, kako ste obaviješteni, posebno je Božje stvorenje i nije veći od sastavnih dijelova koji ulaze u njegovo stvaranje kakvi jesu u svojim pojedinačnim i ukupnim kvalitetama, a ti dijelovi su samo ono što ih je Bog u svom činu stvaranja zamislio.

Ne smije se pretpostavljati da su ti dijelovi ili bilo koji od njih dio Boga ili Njegove biti ili kvaliteta, jer nisu, i odvojeni su i različiti od Njega i Njegovih kvaliteta, kao što su to niža stvorenja Njegove volje, poput životinja, povrća i mineralnih tvari. Jedina je razlika u tome što je čovjek mnogo višeg reda stvorenja, i u jednom konkretnom slučaju stvoren na sliku Božju, i nijedno drugo Njegovo stvorenje nema tu sliku u svom stvorenju. Ali, ipak, čovjek nije dio Boga, već samo zasebno stvorenje, i u svom najboljem i najčišćem stanju samo čovjek, koji ima jednostavno one kvalitete koje su u njemu stvorene u vrijeme njegovog nastanka.

Postoje određene osobine koje čovjek posjeduje, poput ljubavi, mudrosti i sposobnosti rasuđivanja za koje se može reći da nalikuju božanskim atributima, i to je tako; ali ipak, one nisu dio Božje biti ili osobina, i kada ljudi tvrde da je čovjek božanski ili da u sebi ima božansku prirodu ili čak dio Božanske biti, griješe, jer osobine u njima koje se čine da imaju tu božansku sličnost, samo su one koje su stvorene s ciljem da čovjeka učine savršenim čovjekom.

I zbog ove koncepcije čovjeka o njegovim inherentnim osobinama, on ima i gubi i izgubit će priliku da postane posjednik prirode ili Biti Oca koju može dobiti ako slijedi ispravnu i jedinu metodu koju mu je Bog osigurao kako bi bio jedno s Njim.

Čovjekov svemir može i nastavit će postojati, čak i ako čovjek možda nikada neće postati sudionik ove Božanske prirode Oca, i čovjek će živjeti i uživati sreću koja mu je darovana u vrijeme njegovog stvaranja, i neće izgubiti savršeno stanje u kojem je prvotno stvoren, nakon što bude odvojen od grijeha i pogreške, svojih vlastitih stvorenja. Ali on neće biti ništa više od savršenog čovjeka, i u vremenu koje dolazi neće biti ništa manje, i ipak će uvijek, sve dok postoji, ostati različit od prirode i Bitnosti Oca, baš kao što je bio u vrijeme svog stvaranja, osim ako ne stekne ovu Božansku prirodu i Bit Oca na način koji sam spomenuo.

Najviši dar čovjeka, bilo u duši, srcu ili intelektu, samo je ono što mu pripada kao dijelu njegovog stvaranja, a nije ni najmanji dio božanske prirode i kvaliteta Oca. Nijedan dio ili djelić Božanstva ne ulazi u čovjekovo stvaranje, bez obzira koliko se čovjek činio božanski stvorenim ili božanskim u veličini svog intelekta ili u opsegu svoje prirode ljubavi.

Dakle, vidite, čovjek je jednako različit od Boga i Njegove Božanskosti, kao što je životinja - zvijer - različit od čovjeka, i mora zauvijek ostati takav osim ako ne slijedi jedini put koji mu je Otac propisao da bi stekao dio te Božanskosti.

Sve ovo pokazuje da čovjek, bez obzira koliko visoko razvije svoj intelekt ili do koje mjere razvije svoju moralnu i ljubavnu prirodu, ne može postati više od pukog čovjeka kakav je bio u početku - savršen u svakoj pojedinosti - jer je u početku bio savršen u svakoj pojedinosti, i kao što sam već rekao, Bog nikada ne griješi u pogledu savršenstva svojih stvorenja, iako se u slučaju čovjeka može činiti da je to učinio dajući mu veliku moć slobodne volje, koja je u svom pogrešnom korištenju uzrokovala da se grijeh i zlo pojave u riječju ljudske svijesti.

I čovjek je učinjen konačnim, a njegova sposobnost da ispoljava bilo koje i sve svoje osobine ograničena je izvan koje on ne može ići. Njegov intelekt je ograničen ograničenjima određenima Božjim zakonom koji ga kontrolira, kao i njegovom sposobnošću za ljubav i uživanje u svojoj sreći; i premda može živjeti cijelu vječnost, bilo kao čovjek ili duh, ne može se proširiti ili prijeći granice svog stvaranja. Ne može ući u Božansko Carstvo gdje ograničenja ne postoje, i ne može imati sposobnost primanja znanja, mudrosti i ljubavi te napredovanja koje je srazmjerno samom izvoru Boga, Samoga.

Dakle, budući da je čovjekova priroda, ograničenje i sposobnost takva, očito je da on nikada, na temelju svog stvaranja i svojstava koje posjeduje, ne može postati sudionikom prirode i Biti Božje, osim ako ne primi nešto uz te kvalitete, a to nešto mora primiti izvana. Neće biti dovoljno reći da u njemu, kao njegov inherentni dio, postoji ono što će ga, kada se razvije, učiniti božanskom prirodom i dijelom biti Oca, jer to nije istina. U čovjeku nema ništa takve prirode i nemoguće je stvoriti Božansku Bit osim ako ne postoji nešto iz čega se može proizvesti, što u određenoj mjeri ima prirodu te Biti. To bi bilo ekvivalentno stvaranju nečega iz ničega, što čak ni Bog ne pokušava učiniti.

Dakle, budući da je čovjek tako ograničen, sve što proizlazi iz kvaliteta i atributa koje posjeduje nužno je ograničeno. Uživanje u njegovom intelektu, užici njegove ljubavi, zadovoljstvo njegovih sposobnosti rasuđivanja i, kao ukupna količina, njegova sposobnost za sreću imaju svoje granice, a osim toga, svijest o besmrtnosti nikada ne može biti njegova, ni kao duh ni kao smrtnik, čak i ako bi on tome težio.

Kada čovjek poprimi Božansku Prirodu i postane apsorbiran u Očevu Bit, tada postaje poput Oca, i kakva god bila njegova slika Ocu dok je bio samo čovjek, sada postaje stvarna Bit, a ograničenja mogućnosti se uklanjaju, ljubav ne vidi kraj i intelektualni razvoj, nema granica, sreća nema ograničenja, a Besmrtnost postaje stvar znanja, a duša novo stvorenje, koje ima Božansku Bit Oca; i dok se ovo novo stvaranje ne dogodi, i transformacija ne postane stvar stvarnosti, i duša ne postane jedno s Ocem, čovjek ne može ući u Kraljevstvo Nebesko. Tada više nije čovjek, već sada Anđeo.

Sada, kao što sam vam već napisao, sve se to može postići samo djelovanjem NOVOG ROĐENJA, to jest utjecanjem Božanske Ljubavi Oca u dušu čovjeka. Ova Ljubav sadrži Bit Božjeg Božanstva, i kada je čovjek dobije, tada je iste Biti kao i Otac i po prvi put postaje dio Božanskog i sposoban nastanjivati Nebeske Rajeve. Ni na koji drugi način čovjek ne može sudjelovati u ovoj prirodi, i ne treba puno razmišljanja da bi se pokazala logička istina ove tvrdnje, jer čovjek u svojim zemaljskim poslovima i u svojim materijalnim eksperimentima u proizvodnji spojeva iz elemenata primjenjuje isti princip koji tvrdim u svojoj tvrdnji: "Tijesto ne može ukisnuti ako se u tijesto ne stavi kvasac."

Dakle, vidite da bez ulaska ove Božanske Ljubavi u dušu, prirodnom čovjeku bit će nemoguće postati Božanski anđeo. Vjerovanja, vjeroispovjesti, doktrine i žrtve ne mogu izvršiti ovu transformaciju, i čak i ako vjerovanja mogu biti bez sumnje, a vjerovanja i doktrine zadovoljavajuće, a žrtve beskrajne, ipak će sve biti uzaludno promijeniti dušu običnog čovjeka u dušu Božanskog Anđela, i sve je to, dijelom, razlog zašto bi čovjek trebao težiti da stekne Božansku Ljubav i postane stanovnik Nebeskih Sfera.

Napisao sam dovoljno za večeras i zadovoljan sam načinom na koji ste to primili.

Dakle, sa svom svojom ljubavlju i blagoslovom, ja sam
Tvoj brat i prijatelj,
ISUS.
 
Zadnje uređeno:
Poruka 78
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: Ne postoje vragovi i Sotona koji se smatraju pravim osobama i palim anđelima


JA SAM OVDJE. Isus.

Večeras sam s tobom da te upozorim da ne dopustiš nikakvu sumnju da uđe u tvoj um ili srce u vezi s tim da li ti mi zapravo pišemo, jer mi, i nitko drugi, zapravo komuniciramo s tobom.

Knjiga koju čitaš je zamka i laž, jer nema anđela koji su postali vragovi, kako autor te knjige tvrdi. Nikada nije bilo anđela koji su se zbog ambicije ili bilo kojeg drugog razloga pobunili protiv moći Božje vladavine i time izgubili svoj status anđela. Nikada nije bilo Lucifera, i nikada nije bilo anđela koji su bačeni s nebeskih bedema u pakao, kao što je napisano i kao što sam ti već rekao, nema vragova niti Sotone, smatranih stvarnim osobama i palim anđelima.

Jedini duhovi u duhovnom svijetu su oni koji su nekoć bili smrtnici i koji su živjeli živote na Zemlji, kraće ili dulje, i kad god se anđeli spominju u Bibliji, ili bolje rečeno u Novom zavjetu na mjestima koja sadrže moje izreke ili izreke apostola, a mislim na one izreke koje su stvarno izrečene, riječ anđeo uvijek se odnosi na duh nekog smrtnika koji je prešao granicu između života i smrti kako se obično shvaća.

Želim vam uskoro općenito reći o ovim stvarima i uputiti vas tko su bili Božji anđeli za koje se pretpostavlja da su postojali prije stvaranja čovjeka i svijeta; i tko su bili stanovnici neba prije nego što je Božji Duh ušao u čovjeka i učinio da postane živa duša kako kaže Biblija. Ali vrijeme još nije zrelo da vas poučim o ovim stvarima, jer postoji toliko mnogo važnijih istina koje vas prvo treba naučiti, istina koje su vitalne za čovjekovo spasenje i sreću onih na Zemlji i u duhovnom svijetu.

Ali ovo morate vjerovati, da vam nikada nijedan vrag ne piše niti se na bilo koji način manifestira ili kroz bilo kojeg od brojnih medija koji se koriste za pokazivanje postojanja duhova ljudi u duhovnom svijetu, bez obzira jesu li ti mediji dobri ili zli.

Postoje duhovi svih vrsta baš kao što postoje smrtnici svih vrsta, koji imaju sve osobine i karakteristike smrtnika, a neki od tih duhova mogu se s pravom nazvati zlim ili zlim duhovima, pa čak i vragovima. Ali oni nisu ništa više ili manje od duhova kakve ja opisujem.

Znam da je uvjerenje većine čovječanstva da postoje takve stvari kao što su vragovi i da su oni neovisna Božja stvorenja, stvorena od Njega da iskušavaju i nanose sve vrste problema i nesreće smrtnicima, i zbog velikog broja godina koliko ta vjerovanja postoje i činjenice da mnoge crkve još uvijek uče da takvi vragovi postoje i da u svakom trenutku pokušavaju iskušavati i ozlijediti ljude, teško je i bit će teško navesti ljude da vjeruju da ne postoje takve stvari kao što su vragovi, što je istina.

Znam da Biblija na mnogim mjestima govori o tome kako ja istjerujem demone iz ljudi, i o ljudima koji su opsjednuti demonima, i o apostolima koji istjeruju demone, i o tome kako nisu mogli istjerati neke od tih demona, ali sada vam kažem da je Biblija u tom pogledu potpuno u krivu, a pisci i prevoditelji Biblije nikada nisu razumjeli što riječ "đavao", kako je korištena u ovim raznim slučajevima, znači ili je trebala značiti. Kao što sam vam rekao, nikada nije bilo vraga ili vragova u smislu koji spominju i uče crkve, i posljedično, nikada nisu mogli opsjedati smrtnike niti biti istjerani iz njih. Istina je da djelovanjem zakona privlačnosti i podložnošću smrtnika utjecaju duhovnih sila, smrtnici mogu postati opsjednuti duhovima zla - to jest zlim duhovima ljudi koji su nekoć živjeli na Zemlji - i ta opsesija može postati toliko potpuna i snažna da živi smrtnik može izgubiti svu moć da se odupre ovom utjecaju zlih duhova i može biti prisiljen činiti stvari koje smrtnik neće željeti činiti, te pokazati sve dokaze iskrivljenog uma i doimati se kao da je izgubljena snaga volje, kao i sposobnost korištenja uobičajenih moći koje mu je dalo njegovo prirodno stvorenje. I u ovim slučajevima o istjerivanju vragova, gdje god su se dogodili, a dogodili su se u nekim od spomenutih slučajeva, jedini vragovi koji su postojali bili su zli duhovi koji su opsjedli te smrtnike.

I ta opsesija postoji i danas baš kao i tada, jer isti zakoni vrijede sada kao što su postojali i tada, i mnogi ljudi su u stanju zlog života i poremećenog uma zbog opsesije tim zlim duhovima; I kad bi danas bilo ljudi u tom stanju razvoja duše i vjerovanja u kojem su bili moji učenici, mogli bi istjerati te takozvane demone baš kao što su ih učenici istjerali u biblijsko vrijeme.

Ali ljudi nemaju tu vjeru, iako postoje mnogi koji su blagoslovljeni utjecajem Duha Svetoga; ali oni ne vjeruju da takvo djelo kakvo su učenici obavljali mogu obavljati i sada, i, zapravo, većina njih vjeruje da bi bilo suprotno Božjoj volji pokušati koristiti takve moći, i stoga nikada ne pokušavaju obavljati takvo djelo.

Ali kada ljudi nauče da je u svim vremenima Bog isti, da Njegovi zakoni djeluju na isti način, da je čovječanstvo isto što se tiče mogućnosti duše, i da vjeru koju je Bog omogućio čovjeku da postigne, on može posjedovati sada baš kao što su je posjedovali moji učenici, tada će pokušati ovo djelo dobročinstva i uspjet će, i bolesni će biti izliječeni i vragovi istjerani, slijepi će vidjeti, a gluhi će čuti, i takozvana čuda će se izvoditi kao što su se događala u mojim danima na Zemlji.

Ne postoji i nikada nije postojalo nešto poput čuda u smislu učinka uzrokovanog uzrokom koji nije bio rezultat uobičajenog djelovanja Božjih zakona, jer se ti zakoni u svom djelovanju nikada ne mijenjaju, a kada se isti zakon primijeni na iste uvjete činjenica, uvijek će se proizvesti isti rezultati.

Dakle, neka smrtnik u svojoj duši ima istu količinu Božje Ljubavi na koju su biblijski pisci mislili ili trebali misliti kada su govorili o obdarenosti Duhom Svetim, i neka ima potrebnu vjeru da će mu, kada se moli Bogu, dati moć da tu Ljubav iskoristi u dovoljnoj mjeri da proizvede željene rezultate, a zatim pokušati iskoristiti moć istjerivanja demona ili iscjeljivanja itd., i otkrit će da će uspjeh pratiti njegove napore. Bog je isti u svim vremenima i pod svim okolnostima, a samo se smrtnici razlikuju u svojim koncepcijama i uvjetima.

Dakle, kažem, ne postoje vragovi kao neovisna Božja stvorenja, za razliku od duhova ljudi koji su nekoć živjeli na Zemlji, i morate vjerovati da ih nema.


Kažem vam sada da će učitelji takvih lažnih doktrina morati platiti penale za svoja lažna učenja kada dođu u duhovni svijet i vide posljedice tih lažnih učenja, i neće im biti pružena nikakva olakšica dok ne plate i posljednji "novčić". Vjerovati u takve doktrine povlači za sobom posljedice koje su dovoljno loše da ih bilo koji duh može podnijeti, ali poučavati druge tim uvjerenjima i uvjeravati ih u njihovu istinitost, povlači za učitelja, bez obzira vjeruje li on u njih ili ne, patnje i trajanje patnji o kojima ljudi nemaju koncepciju.

Neću više pisati večeras, ali ću za kraj reći da imate moju ljubav i blagoslove i da ću ispuniti svoja obećanja, kako biste ostvarili svoja očekivanja i bili u stanju izvršiti posao za koji ste odabrani.

Pa, dopuštate sumnji da uđe u vaš um i kao posljedica toga vaša duša ne reagira, iako, koliko god čudno zvučalo, Božanska Ljubav je tu, ali kada postoji ta mentalna sumnja, kao da je to pokrivač koji sprječava postojanje Ljubavi u duši da zasja i proizvede veliki osjećaj sreće i radosti koji biste inače mogli iskusiti. Mentalno stanje smrtnika nesumnjivo ima veliki utjecaj na svijest čovjeka u pogledu posjedovanja ovog razvoja duše i Božanske Ljubavi, te će posljedično, dok god život traje na Zemlji, morati postojati ova kontinuirana borba između mentalnih stanja i svijesti duše. Ali kako se mentalna uvjerenja dovode u sklad sa stanjem duše, borba će sve više slabiti i biti rjeđa, i moguće je da će potpuno prestati, a mentalna uvjerenja postanu potpuno i apsolutno podređena ili bolje rečeno apsorbirana u svijesti duše o tome da posjeduje ovu Božansku Ljubav Oca.

Dakle, dragi brate, reći ću ti laku noć.
Tvoj brat i prijatelj,
ISUS
 
Knjiga koju čitaš je zamka i laž, jer nema anđela koji su postali vragovi, kako autor te knjige tvrdi. Nikada nije bilo anđela koji su se zbog ambicije ili bilo kojeg drugog razloga pobunili protiv moći Božje vladavine i time izgubili svoj status anđela. Nikada nije bilo Lucifera, i nikada nije bilo anđela koji su bačeni s nebeskih bedema u pakao, kao što je napisano i kao što sam ti već rekao, nema vragova niti Sotone, smatranih stvarnim osobama i palim anđelima.
 
Poruka 79
Autor poruke: Ilija (Elias) - Hebrejski prorok
Naslov poruke: Njegovo iskustvo dok je bio na Zemlji i u duhovnom svijetu. Preobraženje na gori kao stvarnost


JA SAM OVDJE. Ilija.

Večeras ću napisati kratku poruku kao što sam obećao.

Dok sam bio na Zemlji, bio sam prorok Hebrejima i pokušao sam ih upozoriti da Bog nije zadovoljan načinom na koji žive, posebno time što ne poštuju zapovijedi o štovanju i individualnim životima koje vode. Nisam bio čovjek koji je poznavao Božje atribute kakve ih sada poznajem, jer je tada za mene On bio više Bog gnjeva i ljubomore nego ljubavi i milosrđa, a većina mojih učenja bila je upozoriti Hebreje na gnjev koji će ih sigurno snaći ako ne budu poslušniji i ne budu slijedili Mojsijeve zakone.

Sada znam da se Božjeg gnjeva ne treba bojati i da Njegov gnjev nije stvarna stvar. Da kada ljudi ne poštuju Njegove zakone i zanemaruju štovanje u istini i duhu, Njegov osjećaj prema njima je više sažaljenje i tuga nego gnjev, i da umjesto kazne On im pruža Svoju Milost i Ljubav. (Napomena: Nije prava tuga, jer koliko ja razumijem, Bog nema tugu i druge negativne emocije poput straha, ljutnje, ljubomore, srama, krivnje, itd. koji su samo ljudska kreacija)

U moje vrijeme Bog Ljubavi nije bio poznat ljudima na bilo koji praktičan način iako je bio opisan kao Bog Ljubavi, a ljudi nisu toliko tražili ljubav koliko su se bojali Njegova gnjeva; i samo prijeteći im Njegovim gnjevom mogli su shvatiti da su neposlušni i otuđeni od Njega.

Nisu imali onaj razvoj duše koji dolazi s ljubavlju, a njihove težnje bile su gotovo u potpunosti za posjedovanje životnih stvari i za sreću koju bi im takvo posjedovanje moglo pružiti, kako su mislili. Očekivali su Kraljevstvo Božje na Zemlji i takvo Kraljevstvo trebalo je biti ono koje će vladati i upravljati zemaljskim poslovima ljudi. Naravno, vjerovali su da će, kada se takvo Kraljevstvo uspostavi, grijeh i životne nevolje biti iskorijenjeni i da će cijeli svijet biti podložan vlasti takvog Kraljevstva.

Njihove nade i težnje bile su u prirodi nacionalnih nada i težnji, a ne onih pojedinca. Pojedinac je bio progutan u naciji, a sreća je trebala biti nacionalna, a ne individualna, osim u mjeri u kojoj su pojedinci mogli razmišljati o nacionalnoj sreći i sudjelovati u njoj.

Ja osobno nisam znao ništa o Božanskoj Ljubavi, niti sam mogao znati, jer tada nije bila otvorena ljudskom traženju, budući da je Otac nije obnovio njenu ponudu.

Ali znao sam za viši razvoj prirodne ljubavi više nego većina ljudi i shvatio sam kakvu bi veću sreću takav razvoj pružio pojedincu koji bi je mogao posjedovati. Također sam znao da prosperitet i moć nacije, kao takvi, neće donijeti sreću ljubavi, već samo užitke i zadovoljstvo koje bi povećani posjedi prirodno stvorili.

Židovi su bili tjelesno nastrojena rasa i razvoj duhovne strane njihove prirode bio je vrlo slab. Njihova gramzivost bila je velika i kao pojedinaca i kao nacije, a kada su bili uspješni, gubili su osjećaj ovisnosti o Bogu i pribjegavali su onim praksama i načinu života koji bi im, kako su mislili, omogućio da izvuku najviše užitka iz svojih posjeda.

Budućnost, odnosno budućnost nakon smrti, nije puno ulazila u njihovo razmatranje postojanja i živjeli su naglašeno za sadašnjost.

Ako pročitate biblijsku povijest tog vremena, otkrit ćete da je većina upozorenja proroka došla do njih kada su kao nacija bili najprosperitetniji i, kako su mislili, neovisni o Bogu, ili barem kada nisu bili prisiljeni pozivati ga za pomoć i podršku.

Ono što sam rekao pokazalo je karakteristike Židova, a oni i dalje imaju te karakteristike iako se od dolaska Krista i učenja njegovih doktrina koje su postale tako široko poznate, duhovnost Židova povećala i proširila.

Ponekad bi poslušali moja upozorenja, a ponekad ne. Ponekad su me smatrali prijateljem, a ponekad neprijateljem.

Pa, bio sam vidovnjak i često sam čuo glasove pouke i upozorenja iz nevidljivog svijeta i, kakvo je bilo naše znanje u to vrijeme, pretpostavljao sam da su takvi glasovi glas Božji i to sam objavljivao ljudima. Ali sada znam da su takvi glasovi bili glasovi duhova koji su pokušavali pomoći ljudima i dovesti ih do spoznaje moralnih istina koje je Mojsije poučavao.

Kada se Isus rodio u tijelu, s njim je došlo ponovno darivanje Božanske Ljubavi i kroz njegova učenja ta je činjenica postala poznata ljudima. Mi koji smo bili u višim duhovnim sferama također smo saznali za taj dar i, iako ga nitko od nas nije primio u mjeri u kojoj ga je Isus primio, ipak smo ga primili i postali čisti i sveti duhovi, oslobođeni grijeha i pogreške, te sudionici Božanske Biti Oca i vlasnici besmrtnosti.

I tako, u vrijeme preobraženja na gori, neki od nas posjedovali su tu Ljubav do te mjere da je naš izgled bio sjajan i blistav, kako je opisano u Bibliji. Ali Isus je bio sjajniji od Mojsija ili mene, jer je imao više te Božanske Ljubavi u svojoj duši i mogao ju je manifestirati u divnoj mjeri u kojoj je to činio, unatoč svom fizičkom tijelu.

Naša pojava(izgled) i njegova pojava(izgled) na gori trebali su pokazati smrtnicima i duhovima da je Božanska Ljubav ponovno darovana i primljena od strane smrtnika i duhova, i to je bio uzrok našeg susreta. I dok su se izvještaji o tom događaju širili u smrtnom svijetu od njegovog nastanka, tako je i ta činjenica postala poznata u dijelovima duhovnog svijeta, i mnogi duhovi, kao i smrtnici, tražili su i pronašli tu Ljubav za svoju vječnu sreću.

Njezino postojanje bila je činjenica tada i činjenica je sada, a Ljubav je otvorena cijelom čovječanstvu, kao i duhovima.

Glas koji su apostoli čuli kako proglašava da je Isus voljeni sin nije bio glas Boga, već glas jednog od Božanskih duhova čija je misija bila objaviti tu objavu.

Ovaj događaj nije bio mit, već stvarna činjenica koja je činila dio Očevog plana da čovjeku osigura spasenje.


Neću sada više pisati, ali ću kasnije doći i pisati vam dalje o ovoj temi ponovnog darivanja Ljubavi i mog iskustva u njezinom primanju.

Zato, s ljubavlju i blagoslovom, želim vam laku noć.
Vaš brat u Kristu,
Ilija.
 
Poruka 80
Autor poruke: Mojsije - Božji prorok drevnih dana
Naslov poruke: Važnost da Židovi uče Božje istine koje je objavio Isus


Mojsije, Božji prorok iz davnih dana.

Bio sam s vama u nekoliko navrata kada su vam pisali neki od drevnih duhova i bio sam jako zainteresiran. Još uvijek sam vjerni Božji sluga, ali uz to i vjernik u Isusa, koji je najveći od svih Očevih sinova i jedini od svih Božjih glasnika koji je donio na vidjelo život i besmrtnost.

Nisam to mogao reći prije njegovog dolaska. Mislim na to da nisam mogao reći da su drugi veliki reformatori i učitelji Božjih istina to učinili, jer prije Isusovog dolaska nisam znao što znače život i besmrtnost - i nijedan čovjek ili duh prije tog vremena nije znao ovu veliku istinu.

Sada sam na Nebeskim Rajevima s mnogim starim prorocima i vidiocima koji su primili ovaj veliki dar Božanske Ljubavi, a mnogi koji su živjeli i umrli od Isusovog vremena također su Nebeski duhovi - sudjelujući u besmrtnosti.

Sada vidim da mnoga moja učenja nisu bila istinita - da u njih nije ušla ljubav, već duh odmazde koji apsolutno nije dio istina Oca. Židovi me još uvijek smatraju svojim velikim učiteljem i zakonodavcem, a mnogi od njih doslovno poštuju moje zakone.

I želim vam reći ovu činjenicu, jer vjerujem da kada objavite poruke Učitelja, ako objavite i ono što ja napišem, mnogi Židovi će mi vjerovati, i da se ja i mnogi od onih koji su podučavali moja učenja sada bavimo time da duhovima Židova koji dolaze u duhovni svijet pokažemo istine kako ih je podučavao Učitelj.

Židovski narod je najstroži od svih ljudi u svojim vjerovanjima i poštivanju svojih vjerskih doktrina kako su izložene u Starom zavjetu; i stoga će biti među posljednjima od svih ljudi koji će prihvatiti istine koje ja sada razumijem i podučavam. Ali se nadam da će nešto što vam mogu priopćiti navesti ih da razmišljaju i postanu vjernici i promatrači ovog NOVOG OTKRIVENJA ISTINE.

Borili su se i patili za svoju religiju svih ovih stoljeća i još uvijek to čine, i jedna velika stvar koja ih je više od ičega drugog spriječila da prihvate Isusova učenja i povjeruju u njegovu misiju čovječanstvu jest ta što njegovi sljedbenici, ili oni koji su pokušali napisati njegova učenja, i oni koji su ih tumačili, izjavljuju i tvrde da je Isus Bog - da je pravi Bog bio tri umjesto jedan, kako sam ja u dekalogu izjavio. To je bio veliki kamen spoticanja Židovima, i kada čitaju, koliko god žele, da sam Isus izjavljuje i proglašava da on nije Bog već samo njegov sin, i da su i oni njegovi sinovi, gledat će na njegova učenja s više tolerancije, i mnogi od njih bit će skloni prihvatiti njegove Istine i Istine Oca; i judaizam u svom religijskom aspektu postupno će nestati, a Židovi će postati dio jednog velikog religijskog bratstva ljudi, i kao u našim Nebeskim Rajevima, na Zemlji više neće biti Židova ni pogana, već će svi postati jedno u svojoj vjeri u Oca i Isusovu misiju. Bit će prihvaćen kao Mesija ne samo Židova već cijelog svijeta, i tada Božji Izabrani Narod neće biti vrlo mala manjina Božje djece, već će cijeli svijet biti Njegov Izabrani Narod.

Toliko me zanima ova faza Velikih Istina koje će biti dane i prihvaćene od ljudi, jer sam bio više od bilo kojeg drugog čovjeka odgovoran za sadašnja vjerovanja Židova, koja uzrokuju da se drže odvojenima i razdvojenima od ostatka čovječanstva kao odabrani i posebno odabrani Božji narod.


Neću više pisati večeras, ali osjećam da vas moram zamoliti da mi dopustite da ponovno pišem, jer imam misiju koju moram izvršiti na Zemlji kako bih poništio djelo koje sam tako učinkovito izvršio kada sam bio vođa svog naroda.

Dok Isus uči i učit će cijelo čovječanstvo putu do Oca i besmrtnosti, ja moram naučiti svoj narod načinu da se riješe ovih pogrešnih i lažnih vjerovanja koja su sadržana u Starom zavjetu.

Zahvaljujem vam, reći ću laku noć.
MOJSIJE, zakonodavac Židova.
 
Poruka 81
Autor poruke: Daniel, Božji prorok Starog zavjeta
Naslov poruke: Daniel piše o svom iskustvu u duhovnom svijetu i svom životu na Zemlji


DANIEL, Božji prorok Starog zavjeta.

Večeras sam s vama jer imate razloga vjerovati da ste odabrani da činite Isusovo djelo prenošenja njegovih poruka čovječanstvu; i želim dodati svoje svjedočanstvo svjedočanstvu drugih koji su me prethodili.

Ja sam sljedbenik Učitelja, iako sam živio na Zemlji mnogo godina prije nego što je došao objaviti ponovno darivanje velike Božanske Ljubavi Oca i pokazati put kojim svaki čovjek koji to želi može dobiti.

Nikada nisam znao što je ta Ljubav dok Isus nije došao i objavio je čovjeku i duhovima, kao što je to učinio; a kada je došao u duhovni svijet, nakon raspeća, propovijedao je nama koji smo bili u duhovnim sferama veliku doktrinu Božjeg plana spasenja.

Ljudi ne smiju misliti da su smrtnici jedini primatelji ove Ljubavi ili da su jedini koji su imali privilegiju naučiti put do ove Ljubavi, jer, kao što vam kažem, Isus je došao duhovima koji su živjeli u duhovnim nebesima i objavio ovaj veliki plan te naučio put do besmrtnosti.

Prije njegovog dolaska bio sam duh koji je uživao Očevu naklonost u mjeri u kojoj je moja prirodna ljubav bila razvijena do najvišeg stupnja, i u toj ljubavi bio sam relativno sretan. Također sam posjedovao veliki intelektualni razvoj, ali što se tiče Božanske Ljubavi, koju sada posjedujem, nisam znao ništa, niti je to znao bilo koji duh koji je tada živio.

Ovo vam se može činiti čudnim, jer iz moje povijesti kako je sadržana u Starom zavjetu, prirodno biste pretpostavili da sam u velikoj naklonosti kod Boga, i to sam i bio; ali ta naklonost nije se protezala dalje od primanja od Njega vrlo velike količine prirodne ljubavi koju je On darovao cijelom čovječanstvu, i u znanju, putem svojih duhovnih percepcija i moći spiritističke(vidovnjačke) prirode, koju sam posjedovao, da se Bog brine za mene i koristi me da uvjeri poganske narode da postoji samo jedan Bog i da se samo Njemu treba klanjati.

Nikada nisam znao stvarnost toga što je Božanska Ljubav, ili da nisam u drugačijem položaju nego što sam mogao biti, da ta Ljubav nije bila oduzeta čovječanstvu kada je naš veliki zemaljski otac počinio svoj kobni čin neposlušnosti. Nijedan duh u tim vremenima prije Isusovog dolaska nije mogao napredovati više od sfere gdje su ova prirodna ljubav i intelektualni razvoj postojali u svom najvećem stupnju savršenstva.

Dakle, vidite, nikada nisam bio duh koji posjeduje ovu Božansku prirodu, sve do nakon dolaska Učitelja; i nigdje u Starom zavjetu nećete naći nikakvu izjavu ili obećanje da bi čovjek trebao posjedovati ovu Božansku prirodu, a mi koji smo živjeli u danima mog zemaljskog života bili smo zadovoljni i očekivali samo Božje milosti(naklonost) i darove jer su mogli utjecati na naš zemaljski prosperitet i sreću.

Bio sam prorok, kako je napisano, i Bog mi je govorio kroz svoje duhove stvari koje sam objavio ljudima, a također mi je omogućio da predskažem mnoge stvari koje će se dogoditi i koje su se dogodile. Ali ova velika naklonost i dar nisu mi donijeli posjedovanje Božanske Ljubavi ili prirode Oca; i kada sam umro, prenio sam u duhovni svijet duh koji je posjedovao samo prirodnu ljubav i veliki moralni razvoj koji su mi dale moje komunikacije iz mojih veza s duhovima Oca.

Dakle, čovjek ne smije misliti da smo mi iz Starog zavjeta, bez obzira jesmo li prorok, vidilac ili posebno omiljeni od Boga, ikada imali ovu Njegovu Božansku Bit, dok smo živjeli na Zemlji ili dok smo postojali kao duhovi, prije Isusovog dolaska.

Abraham, Mojsije ili Ilija nikada nisu posjedovali ovu Božansku prirodu, iako su bili posebno odabrani od Boga da čine Njegovo djelo u pojedinostima u kojima su odabrani; i nikada nisu shvatili da će njihovi životi nakon smrti biti išta više od pukog postojanja u duhovnom svijetu kao duhova, ili, kako se izražavalo, okupljeni su u domu svojih otaca. Odmor se tada shvaćao kao veliko stanje dobrih Božjih ljudi, a taj odmor za njih je značio olakšanje od svih zemaljskih nevolja i sreću koja bi proizašla iz takve slobode.

Tako da, kada je Učitelj došao u duhovni svijet i propovijedao veliku istinu o ponovnom darovanju Božanske Ljubavi, duhovi su bili jednako iznenađeni kao i smrtnici; i među njima je bilo jednako nevjere kao i među smrtnicima.

Židovi još uvijek vjeruju u svoje doktrine koje su im bile pravilo vjere dok su bili u tijelu; a Mojsijevi zakoni i izjave proroka kontroliraju ih kao duhove baš kao što su ih kontrolirali na Zemlji.

Naravno, nakon što su postali duhovi, naučili su mnoge stvari koje se odnose na duhovni svijet, a o kojima nisu imali znanja kao smrtnici; a među zakonima koje su naučili kao duhovi bio je i veliki zakon naknade(kompenzacije). Naravno, Mojsije je na neki način poučavao načela ovog zakona kao što je navedeno u njegovoj odredbi "oko za oko, zub za zub"; ali to je bila samo sjena onoga što zakon naknade znači u duhovnom svijetu.

Ovaj je zakon tada postojao jednako kao i sada, ali tada su duhovi imali samo prirodnu ljubav koja im je pomagala da se izvuku iz stanja patnje i tame, i u mnogim slučajevima, bila su potrebna stoljeća i stoljeća da bi ta ljubav ostvarila njihovo spasenje.

I moram vam također reći da kada je ta prirodna ljubav obavila svoje djelo, duh je došao u stanje sreće i zadovoljstva. Toliko da mnogi od njih ostaju zadovoljni; a neki koji su živjeli na Zemlji kada sam ja živio i postali duhovi kada sam ja postao duh, još uvijek su u tom stanju sreće koju im ova prirodna ljubav u čistom stanju daje. Nisu se probudili za veliku istinu da im je Božanska Ljubav bila ponuđena u vrijeme Isusovog dolaska na Zemlju, baš kao što se mnogi, da, kao i velika većina ljudi, nikada nisu probudili za ovu činjenicu.

Dakle, vidite, iako je Bog u svojoj dobroti i milosrđu osigurao put kojim svi mogu postati sudionici Njegove Božanske prirode i odgovarajuće velike i neumiruće sreće, ipak je osigurao i prirodnu ljubav koja se može osloboditi svakog grijeha i zemaljske grubosti, i kada se tako pročisti, omogućuje duhu da uživa sreću daleko iznad onoga što smrtnici mogu zamisliti.

Ali ovo potonje stanje ne donosi besmrtnost, i nijedan duh samo s ovom prirodnom ljubavlju nema nikakvu sigurnost da je besmrtan.

Pa, puno sam pisao i moram za sada stati.

Pa, u vrijeme kada su Mojsije i Ilija sreli Isusa na Gori preobraženja, primili su dio ove Božanske Ljubavi, jer su naučili prije tog datuma njezina ponovnog darivanja čovječanstvu. A budući da su bili vrlo duhovna bića, u smislu da su razvili svoju prirodnu ljubav do njezine vrhunske izvrsnosti i bili vrlo blizu Ocu u razvoju svoje duše, pa su bili spremni primatelji ove Božanske Ljubavi kada se ponovno vratila čovjeku i duhovima. Ali tada su bili toliko ispunjeni njome kao što su mnogi duhovi koji su bili smrtnici u vaše vrijeme sada ispunjeni.

Koliko ja razumijem značenje Preobraženja, ono je trebalo pokazati učenicima Učitelja da dok je Isus bio posjednik i utjelovljenje ove Božanske Ljubavi u smrtnom svijetu, tako su Mojsije i Ilija bili posjednici iste u duhovnom svijetu. Drugim riječima, Isusova pojava(izgled) pokazala je da je bila dana smrtnom čovjeku, a pojava(izgled) Mojsija i Ilije pokazala je da je bila dana i duhovima.

Jednom ću doći i ispričati ti svoje iskustvo u pronalaženju ove Ljubavi i uvjeravanju u pravu misiju i istinu Isusovog učenja - i kako je ta Ljubav ušla u moju dušu i rezultirala time da sam postao kršćanin.

Sfera u kojoj živim nema broja, ali je visoko na Nebeskim Rajevima, ali ne tako visoko kao ona u kojoj žive apostoli. Imaju divan razvoj duše, što znači posjedovanje ove Ljubavi u velikoj mjeri, što određuje njihovo mjesto stanovanja.

Pa, zahvalan sam što sam ti mogao pisati večeras i osjećam da time otvaram put svojoj sposobnosti da činim dobro smrtnicima, jer sada formiramo vojsku, kako biste rekli, kako bismo izvršili veliki i uspješan napad na sile zla i tame kakve sada postoje u smrtnom svijetu. Isus će biti vođa ove vojske. On je najveći duh u cijelom Božjem svemiru, a mi, koji smo njegovi sljedbenici, shvaćamo tu činjenicu i slijedimo ga bez pitanja. (Napomena: Nisam siguran, ali mislim da nije mislio na stvarnu vojsku, onakvu kakva je na Zemlji, nego je to samo bio figurativni govor)

Dakle, prijatelju moj, moram prestati.

S ljubavlju brata, koji vam se možda čini starim, ali je vrlo mlad, reći ću vam, laku noć.
DANIEL.
 
Poruka 82
Autor poruke: Samuel - Božji prorok Starog zavjeta
Naslov poruke: Njegovo učenje i iskustvo dok je bio na Zemlji. Nije primio Božansku Ljubav sve dok Isus nije došao na Zemlju


SAMUEL, Božji prorok Starog zavjeta.

Ja sam isti Samuel kojeg je žena iz Endora pozvala iz duhovnog svijeta da pokaže Saulu njegovu sudbinu; i kako dolazim k vama večeras, došao sam k njoj u to vrijeme, samo što moja svrha nije ista i nisam isti duh u svojim kvalifikacijama.

Sada sam kršćanin i znam što znači Božanska Ljubav Oca, dok tada nisam, i bio sam duh koji je živio u relativnoj sreći i postojao u svijesti da sam obavio svoje djelo na Zemlji, a zatim uživao u miru pravednika; jer kako smo tada razumjeli tu riječ i u smrtnom i u duhovnom svijetu, bio sam pravednik.

Dolazim k vama večeras, jer vidim da ste odabrani da učinite veliko djelo Učitelja u Njegovim nastojanjima da otkupi čovječanstvo od njihovih života grijeha i pogreške i da im pokažete put kojim mogu sudjelovati u Božanskoj prirodi Oca i postići besmrtnost.

Koliko je više čovječanstvo, pa i duhovi, blagoslovljeno sada nego što su bili kad sam bio smrtnik i dugo nakon što sam postao duh. Moj Bog tada i vaš Bog sada su isti, ali Njegov Veliki Dar Božanske Ljubavi nije postojao tada kao što sada postoji. I zato vi i svi ostali smrtnici trebate shvatiti veliku privilegiju koju imate zbog ovog Dara i dara Isusa da objasnite i pokažete Put kojim se ta Ljubav može primiti, i to slobodno, bez mentalne vježbe visokog reda, već samo žudnjama i težnjama duše u njezinim željama da postane dio Očevog Božanstva.

Kažem vam da su Božji putevi divni i tajanstveni, a Njegovi Planovi, iako nam se mogu činiti da djeluju sporo, ipak djeluju sigurno i bit će ostvareni u Njegovoj vlastitoj punini vremena.


Nikada nisam znao kada sam bio na Zemlji da je Bog takav Bog Ljubavi i Milosrđa. On je bio naš Jehova i vladar. Bio je Bog gnjeva i srdžbe i ljubomoran Bog, kako sam mislio, uvijek spreman kazniti one koje je smatrao svojim neprijateljima masakrom i smrću. Slušao sam ga i obavljao Njegovo djelo kako sam shvaćao da trebam, više iz straha nego iz ljubavi. Zapravo, ljubav nikada nije bila za mene oružje ili instrument koji bi se koristio da se neposlušni Židovi pokore onome što smo smatrali Božjom voljom.

U takvoj metodi postizanja poslušnosti duša se nikada nije razvijala, a ljubav je bila sporedni faktor u tome da Židovi budu poslušni Očevim zahtjevima.

Naše glavne želje bile su uspjeh naših zemaljskih pothvata, a kada su oni bili ostvareni, nismo imali daljnje potrebe za našim Bogom, osim da ga držimo u rezervi za prilike koje bi se mogle pojaviti kada bismo, kako smo mislili, mogli trebati Njegovu pomoć.

Znam da je Mojsije zapovjedio Židovima da ljube Boga svom svojom dušom, umom i snagom, i mnogi od njih su mislili da to čine, ali u stvarnosti je njihova ljubav bila ograničena opsegom njihovih želja za svjetovnom koristi.

I to znam, jer kada su uspjeli dobiti ono što su željeli, zaboravili su voljeti Boga; i stoga smo mi proroci tako često bili dužni da ih poučavamo i tako često smo ih pozivali da se sjete Boga i opasnosti kojoj su se izlagali zaboravljajući Njega i Njegove zakone. Ali rijetko smo pokušavali da ih navedemo da se prisjete Njega kroz ljubav, već gotovo uvijek kroz prijetnje i prikaz strašnih kazni koje će im biti nametnute ako ga nastave zaboravljati.

I tako je Šaul tražio moju pomoć i savjet. Mislio je da ga Bog ne samo da je napustio, već da je i on napustio Boga, i očekivao je kaznu za koju je mislio da će proizaći iz takvog zanemarivanja služenja i poslušnosti Bogu. I mislio je, budući da sam u duhovnom svijetu i vjerojatno vrlo blizu Bogu, da ću izvršiti određeni utjecaj i zaustaviti veliku prijeteću nesreću. Ali me nije tražio iz ljubavi prema Bogu, već iz straha od svojih neprijatelja i straha da će Bog usmjeriti svoj gnjev na njega.

Dakle, vidite, strah je bio prevladavajući osjećaj koji je pokretao Židove u moje vrijeme u njihovim odnosima s Bogom, a kada bi se taj strah ublažio ili zaboravio, Bog bi bio zaboravljen i ponovno bi se sjetio tek kada bi se pojavila opasnost. Naravno, bilo je mnogo iznimaka od ove klase Židova, jer je bilo onih koji su istinski voljeli Boga, i to na način da nikakav strah od gnjeva ili ljutnje s Njegove strane nije činio dio njihove ljubavi. Dakle, vidjet ćete da Mojsijevi zakoni nisu bili toliko namijenjeni reguliranju duhovnog ili duševnog dijela Židova, koliko njihovoj kontroli u njihovim međusobnim odnosima u praktičnim životnim stvarima i u njihovim odnosima s poganima i strancima.

Moralni zakoni koji su se tako poučavali poučavani su s ciljem da ih učine pravednima među sobom, a zatim, kao posljedica toga, mislili su, bit će pravedni pred Bogom. Ali velika bit da ih učini jednima s Bogom postizanjem Božanske Ljubavi nedostajala je i nikada nije tražena, i tada se nije mogla pronaći, jer tada nije postojala za čovječanstvo. Sada sam kršćanin i znam da je Božanska Ljubav stvarnost i da je svi ljudi mogu imati ako žele, samo ako je traže.

Pa, žena iz Endora nije bila vještica i nije prakticirala crnu magiju. Bila je dobra žena koja je posjedovala moći prizivanja mrtvih, kako su ih nazivali. Nije se bavila praksama nanošenja štete smrtnicima, poput bacanja čarolija ili korištenja vradžbine, ali je bila pravi medij i, iako nije posjedovala mnogo duhovnosti, ipak je bila žena dobrog morala i imala je oko sebe mnoge duhove višeg reda čije su jedine želje bile činiti dobro smrtnicima. Ona je bila ta koja je pazila da ne dođu zli duhovi i komuniciraju, a njezine moći s višima bile su vrlo velike. Da je bila iz onoga što vi nazivate nižom klasom medija, nikada ne bih odgovorio na njezin poziv; bila je u kontaktu s ljudima i drugim duhovima čije su misli bile okrenute višim stvarima duhovnog svijeta i stoga nije imala poteškoća da se pojavimo kada je to željela za utjehu ili pomoć smrtnicima.

Šaula sam podučavao i savjetovao dok je bio živ, i naravno, nakon što sam postao duh i trebala mu je pomoć, tražio bi moj savjet.

U to vrijeme medija je bilo više nego što većina ljudi pretpostavlja, i budući da su bili tako česti i tako različiti, a većina ih se bavila nekromancijom i zlim vještinama, doneseni su strogi zakoni protiv njih da obavljaju svoj poziv ili se bave praksom savjetovanja s duhovima.

Ali nisu svi bili loši, i mnogi od njih činili su dobro u svijetu, a među njima je bila i žena iz Endora, unatoč tome što su je crkve i propovjednici toliko ocrnjivali i zlostavljali. Možda ćete se iznenaditi kada vam kažem da ona sada živi visoko na Nebeskim Rajevima i otkupljeni je duh koji uživa Božansku Ljubav prema Bogu.

Pa, moram stati, ali doći ću opet nekad i reći vam o stvarima koje znam u vezi s tim višim sferama.

Reći ću laku noć.

Tvoj prijatelj i brat,
SAMUEL.
 
Poruka 83
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: Isus nije Bog niti ga treba obožavati kao Boga. Objašnjava svoju misiju. Ove poruke koje g. Padgett prima su "Njegovo novo evanđelje svim ljudima, i smrtnicima i duhovima"


JA SAM OVDJE. Isus.

Sada si u stanju i dat ću ti kratku poruku. Kad sam bio na Zemlji, nisam bio štovan kao Bog, već sam smatran samo sinom Božjim u smislu da su u meni bile nametnute istine moga Oca i mnoge Njegove divne i tajanstvene moći. Nisam se proglasio Bogom, niti sam dopustio ikome od svojih učenika da vjeruje da sam Bog, već samo da sam Njegov voljeni sin poslan da čovječanstvu objavi Njegove istine i pokaže im put do Očeve Ljubavi. Nisam se razlikovao od drugih ljudi, osim što sam do određene mjere posjedovao ovu Božju Ljubav, koja me oslobodila od grijeha i spriječila da zla koja su činila dio ljudske prirode postanu dio moje prirode. Nijedan čovjek koji vjeruje da sam Bog nema spoznaju istine niti se pokorava Božjim zapovijedima štujući me. Takvi štovatelji hule i nanose veliku štetu Božjoj stvari i mojim učenjima. Mnogi bi ljudi postali istinski vjernici i štovatelji Oca te sljedbenici mojih učenja da ova bogohulna dogma nije bila umetnuta u Bibliju. Nije bilo s mojim autoritetom ili kao posljedica mojih učenja da je tako štetna doktrina proglašena ili u nju vjerovalo.

Ja sam samo sin svog Oca kao i ti, i premda sam uvijek bio slobodan od grijeha i pogreške u pogledu istinskog shvaćanja istinskog odnosa mog Oca prema čovječanstvu, ipak si i ti Njegov sin; i ako budeš iskreno tražio i molio se Ocu s vjerom, mogao bi postati slobodan od grijeha i pogreške kao što sam ja bio tada i kao što sam sada.

Otac je On sam, sam. Nema drugog Boga osim Njega, niti drugog Boga kojemu treba klanjati. Ja sam Njegov učitelj istine i Put, Istina i Život, jer su u meni one osobine dobra i znanja koje me čine sposobnim pokazati put i voditi ljude u vječni život u Ocu, te ih naučiti da je Bog pripremio Kraljevstvo u kojem mogu živjeti zauvijek, ako to žele. Ali unatoč mojim učenjima, ljudi i oni koji su zauzeli visoke položaje u onome što se naziva Kršćanskom Crkvom, nameću doktrine toliko suprotne istini da su u ovim posljednjim danima mnogi ljudi, koristeći prosvijetljenu slobodu i razum, postali nevjernici i okrenuli se od Boga i Njegove Ljubavi, te su mislili i učili da je čovjek sam po sebi dovoljan za vlastito spasenje.

Došlo je vrijeme kada se ovi ljudi moraju naučiti da znaju da, iako su učenja ovih navodnih autoriteta o Božjim istinama sva pogrešna, oni, isti ti ljudi, griješe kada odbijaju vjerovati u Boga i moja učenja. Znam da je teško razumjeti moja učenja iz spisa Novog zavjeta, jer mnoge stvari u njima nisam rekao, a mnoge stvari koje sam rekao nisu zapisane u njima. Sada ću svijetu dati istine onako kako sam ih poučavao dok sam bio na Zemlji, i mnoge koje nikada nisam otkrio svojim učenicima niti nadahnuo druge da napišu.

Niti jedan čovjek ne može doći do Očeve Ljubavi, osim ako se ponovno ne rodi. To je velika i temeljna Istina koju ljudi moraju naučiti i vjerovati, jer bez ovog Novog Rođenja ljudi ne mogu sudjelovati u Božanskoj Biti Božje Ljubavi, koja, kada je posjeduje čovjek, čini ga jedinstvom s Ocem. Ova Ljubav dolazi čovjeku djelovanjem Duha Svetoga, uzrokujući da ova Ljubav teče u srce i dušu i ispunjava ih, tako da se sav grijeh i pogreška moraju iskorijeniti.

Neću večeras reći kako točno ovo djelovanje Duha djeluje, ali, kažem, ako se čovjek moli Ocu i vjeruje, i iskreno traži da mu se ova Ljubav da, primit će je; i kada dođe u njegovu dušu, shvatit će je.

Neka ljudi ne misle da ikakvim vlastitim naporom mogu doći u ovo sjedinjenje s Ocem, jer ne mogu. Nijedna rijeka ne može se uzdići više od svog izvora; i nijedan čovjek koji ima samo prirodnu ljubav i ispunjen je pogreškama ne može svojim vlastitim snagama uzrokovati da ta prirodna ljubav sudjeluje u Božanskom, ili da se njegova priroda oslobodi takvog grijeha i pogreške.

Čovjek je samo stvorenje i ne može stvoriti ništa više od sebe; stoga se čovjek ne može uzdići do Božanske prirode, osim ako Božansko prvo ne uđe u tog čovjeka i ne učini ga dijelom Svoje Božanske Biti.

Svi ljudi koji ne dobiju dio ove Božanske Biti ostat će u svom prirodnom stanju i premda mogu napredovati do viših stupnjeva dobrote i slobode od grijeha i od svega što ih čini nesretnima, ipak će i dalje biti samo prirodni ljudi.

Došao sam na svijet da ljudima pokažem put do ove Božanske Ljubavi Oca i da ih poučim njegovim duhovnim istinama, a moja je misija bila da ih u svoj svojoj savršenosti, i usput, poučim putu do veće sreće na Zemlji, kao i u duhovnom svijetu, učeći ih putu do pročišćenja prirodne ljubavi; čak i ako su zanemarili tražiti i postići ovu Božansku Ljubav i postati jedno s Ocem.

Neka ljudi razmisle o ovom važnom pitanju i naučit će da su sreća prirodnog čovjeka i sreća čovjeka koji je stekao atribute Božanstva vrlo različite i da u svoj vječnosti moraju biti odvojene i različite.

Moja učenja nisu jako teška za razumjeti i slijediti, i ako ih ljudi samo slušaju, vjeruju im i slijede ih, naučit će put i postići jedno savršeno stanje sreće koje je Otac pripremio za svoju djecu. Nitko ne može postići ovo stanje Nebeskog blaženstva, osim ako prvo ne stekne ovu Božansku Ljubav Oca i tako ne postane jedno s Ocem.


Znam da se misli i uči da će moral, ispravan život i velika prirodna ljubav osigurati čovjekovu buduću sreću, i do određene mjere to je istina, ali ta sreća nije ona veća sreća koju Bog želi da Njegova djeca imaju; i da pokažem put kojim sam došao na Zemlju da ih poučim.

Ali u nekim srcima i umovima moje istine su pronašle mjesto i sačuvane su kako bi spasile čovječanstvo od potpune duhovne tame i povratka samo na štovanje forme i ceremonije.

Napisao sam vam ovo kako bih pokazao da ne smijete dopustiti da vas učenja Biblije i ono što su ljudi napisali ili tvrdili da su napisali u njoj spriječi da primite i razumijete ono što pišem.

Neću više pisati večeras, ali ću vam nastaviti govoriti Istine koje će biti "moje Novo Evanđelje svim ljudima", i kada čuju moje poruke, vjerovat će da postoji samo jedan Bog i samo jedan kojeg treba obožavati.

Sa svojom ljubavlju i blagoslovima završavam za ovo vrijeme.
ISUS.
 
Poruka 84
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: Što ljudi mogu učiniti da iskorijene rat i zlo iz ljudskih duša. Isus nikada nije došao donijeti mač, već donijeti mir svojim učenjima


JA SAM OVDJE. Isus.

Želim reći da sam večeras bio s vama u crkvi i slušao propovjednikovu propovijed te sam bio pomalo iznenađen što je izjavio da se svi ratovi, progoni i zločini koji su, na opisani način, počinjeni nad čovječanstvom od mog dolaska, mogu pripisati mom dolasku i mojim učenjima. Naravno, mogu samo negodovati na tu optužbu i izjaviti da je propovjednik pogrešno shvatio uzrok ovih ratova i progona te da je optužba da su posljedica mojih istina ili istina koje sam naučavao ne samo nepravda prema meni, već i velika povreda istina i ciljeva moje misije čovječanstvu.

Nikada nisam pokušavao silom ili prisilom prisiliti ljudsku dušu da vjeruje u moje istine ili da postane moj sljedbenik, u crkvi ili izvan nje.

Moja misija na Zemlji bila je pokazati ljudima Put do Očeve Ljubavi i objaviti im Veliki Dar te Ljubavi, a također i razbiti i uništiti pogrešna uvjerenja i neznanje koje je tada postojalo među ljudima u vezi onoga što je bilo nužno, kako bi tražili i zadobili ovu Očevu Ljubav i vlastito spasenje. I ukoliko su istine, moralne ili duhovne, koje sam poučavao, suprotstavljale lažnim uvjerenjima i praksama ljudi, postojao je i nužno će postojati sukob u mislima i životima onih koji su me slijedili i onih koji su ustrajali u svojim postojećim uvjerenjima. U toj mjeri sam donio mač na svijet, ali to nije bio mač koji je pozivao na krvoproliće, ubojstva i progone. To je bio mač koji je probijao ljudske duše, gdje se ovaj veliki sukob trebao i mora voditi do kraja.

Nijedna nacija ne može biti duhovnija u svojoj vladavini ili u odnosu prema drugim nacijama nego što su pojedinci koji je čine duhovni. Nacija ne može biti veća ili drugačija od pojedinaca koji je kontroliraju, bilo da je takva kontrola usredotočena na jednu ili više pojedinaca, ili na svjetovnog ili vjerskog poglavara. Vladar, ako nije moj pravi sljedbenik, iako to može tvrditi, ne može mi u svojim djelima ili postupcima pripisati rezultate provođenja svojih misli, želja i ambicija.

Sadašnji rat(Napomena: Govori o Prvom svjetskom ratu), o kojem je propovjednik govorio s takvim užasom i jadikovkom, nije posljedica mog dolaska na svijet kao ikonoklast ili uništitelj grijeha i zablude, već činjenice da su ljudi odbili biti kontrolirani ili uvjereni mojim doktrinama mira te su djelovali zbog grijeha, zlih želja i nemoralnih ambicija koje su posjedovali i dopustili da ih kontroliraju. Mač za koji on tvrdi da sam ga donio na svijet nije uzrokovao da se te grešne i neljudske želje i ambicije manifestiraju u obliku rata i svih zala koja slijede. Ne, ovaj rat nije dio mog ratovanja niti plana Oca da donese spasenje čovječanstvu.

Uzrok je ovaj i samo ovaj: Iskorištavanje želja ljudi koji kontroliraju narode za povećanjem moći i teritorija te podjarmljivanjem naroda, zajedno s njihovim grešnim žudnjama za onim što nazivaju slavom i nezadovoljenom ambicijom.

Da su razumjeli moje ratovanje, svaki od tih ljudi pronašao bi svog neprijatelja u sebi i nigdje drugdje, a veliki rat bio bi rat duše, a ne rat naroda.


Svaki narod tvrdi da je njegov rat ispravan i da je Bog na njegovoj strani, te se moli tom Bogu da mu pomogne u prevladavanju neprijatelja. Ali želim ovdje reći, i to bi moglo zaprepastiti one koji vjeruju da ako zamisle da su u pravu i mole Boga za uspjeh da će njihove molitve biti uslišene, da Bog čuje samo molitve pravednika ili grešnika koji moli za milost i spasenje. Nikada u cijeloj povijesti čovječanstva Bog nije odgovorio na molitve ljudi ili naroda da pomogne u uništenju drugih ljudi ili naroda, i to unatoč izvještajima u Starom zavjetu o mnogim prilikama kada je navodno pomogao Židovima da unište svoje neprijatelje.

Ako ljudi, na trenutak, pomisle da je Bog Bog Ljubavi i da su svi ljudi Njegova djeca, jednaki primatelji Njegove Ljubavi i Brige, shvatit će da Mu Njegova Ljubav ne bi dopustila da žrtvuje sreću ili dobrobit jedne klase Svoje djece kako bi zadovoljio želje za osvetom, mržnjom ili ogorčenom pravdom, kako je oni zamišljaju, druge klase Svoje djece.

U svim ovakvim vjerovanjima, ljudi su pogrešno shvatili Boga i Njegovu Prirodu - kod ljudi, kao i kod drugih stvorenja, Njegove moći upravljaju Božji nepromjenjivi Zakoni, a ti zakoni ne poštuju osobe. Čovjeku je dana slobodna volja koju može koristiti pravedno ili grešno, a Bog ne kontrolira takvo korištenje silom, ali ista, ispravno ili pogrešno, podliježe zakonu, koji nameće penale ili nagrade prema tome je li zakon prekršen ili poslušan.


Ovaj rat, u koji toliko smrtnika vjeruje i tvrdi da je kazna nanesena ljudima zbog njihovih grijeha i neposlušnosti - to jest, da ga je Bog posebno uzrokovao zbog takvog stanja ljudi - a neki tumači Biblije uče da je prorečen prije stoljeća - ovaj rat, kažem, isključivo je rezultat grešnih stanja i djelovanja ljudskih duša i misli, te prirodne posljedice uzroka koje su sami ljudi stvorili i točnog djelovanja zakona koje su takvi uzroci doveli u djelovanje. I u sličnom stanju, gdje postoje isti uzroci, zakoni će neizbježno djelovati, ratovi će se događati i ponavljati sve dok mogućnost uzroka ne prestane postojati.

Bog nikada ne prestaje voljeti i brinuti se za čovječanstvo i uvijek želi da ljudi budu sretni i u jedinstvu s Njim te da vrše svoju volju u skladu s Njegovom voljom i Njegovim zakonima; ali jednako tako nikada ne pokušava prisilom ili silom prisiliti ljude da vrše svoju volju na način koji im nije dobrovoljan. Kad bi to učinio, ljudi bi prestali biti najveće od Njegovog Stvorenja i ne bi bili sposobni da Mu pruže tu dobrovoljnu ljubav i poslušnost koja je jedino Njemu prihvatljiva.

Ali iz onoga što sam rekao ne smije se zaključiti da je Otac ravnodušan prema ljudskim patnjama i nesrećama koje ratovi donose čovječanstvu, jer nije; i kad bi u svojoj mudrosti vidio da bi bilo za trajno dobro ljudi koji su uključeni u sadašnji rat, da intervenira samom snagom svojih moći i okonča rat, učinio bi to. Ali u toj Mudrosti On vidi da postoji dobro koje ljudi trebaju imati, veće i vječnije od njihovog pukog fizičkog i materijalnog dobra, i da veće dobro ne mogu postići time što će On iznenada okončati ovaj rat bez obzira na njihove duše, misli i želje. Zakon naknade(kompenzacije) štete mora djelovati, jednako za narode kao i za pojedince, iako naizgled nevini pate jednako kao i krivi.


Na Zemlji, onakvima kakvi su ljudi sada konstituirani - to jest u svom stanju grijeha i neposlušnosti zakonima svog bića - ne može se očekivati točna pravda i ne prima se, jer je ta pravda predmet ljudske dispensacije, a ne Božje. Na čovjeka utječu njegove želje, koje pak kontroliraju njegovu volju i rezultiraju njegovim djelima i postupcima, koji nužno moraju donijeti svoje rezultate. Ti se rezultati mogu izbjeći samo odsutnošću djela, a ovi drugačijim korištenjem volje, a to promjenom želje. Dakle, kada čovjek tako želi i hoće, Bog neće ukinuti zakon naknade(kompenzacije) i uzrokovati da slijede rezultati koji nisu posljedice takve želje i volje.

Ali Bog je uvijek voljan da ti zli rezultati ne postoje i kroz utjecaj svoje Ljubavi i Duha Svetoga poziva ljude da nauče način da u potpunosti spriječe mogućnost da ti rezultati dođu do njih, bilo kao pojedinci ili kao narodi. On je osigurao Put i uči ljude znanju o njemu, kroz i pomoću kojeg se uzroci koji proizvode ove štetne posljedice mogu potpuno uništiti i spriječiti da se ikada pojave i donesu im žalosne posljedice kakve se očituju u sadašnjem ratu.

Bog se neće miješati samo svojom naredbom kako bi jedna ili druga strana onih koji su uključeni u ovaj rat krvoprolića i pokolja postala pobjednici. Zakon naknade(kompenzacije) mora djelovati i kako su vođe pojedinih naroda sijali, tako moraju narodi žeti, a u tome nevini moraju patiti u ovoj žetvi, jer s obzirom na uvjete, zakon ne bi mogao izvršiti svoje ispunjenje osim ako svi u opsegu njegovog djelovanja ne bi osjetili njegovo djelovanje.

Ali Otac i vojske Njegovih anđela i duhovi ljudi rade na tome da ovu strašnu katastrofu dovedu do kraja.

Dugo ste pisali i kasno je, pa ću daljnje razmatranje teme odgoditi za drugo vrijeme.

Vjerujte da sam s vama i da vas volim i da ću vas podržavati u vašim željama da činite moje djelo.

Vaš brat i prijatelj, ISUS.
 
Zadnje uređeno:
Nazad
Vrh