Besmrtnost duše

Taj citat nema veze sa besmrtnošću duše već sa predanošću Hristu.
"A Isus reče njemu: hajde za mnom, a ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace."
To znači pusti "mrtve" tj. one koji ne vjeruju da ukopavaju svoje mrtve a ti hajde za Mnom. Inače ispada da zombiji ustaju i ukopavaju druge mrtve.



Hristos je već propovijedao Jevanđelje mrtvima znači mrtvi su Ga morali moći čuti.

Svi nevernici se bave mrtvi.a, tj pagani. Kult predaka itd. Lepo je Isus sve rekao.
Ti imaš stav da je Pravoslavna crkva nepogrešiva u svojim naukama i to je to.
 
Svi nevernici se bave mrtvi.a, tj pagani. Kult predaka itd. Lepo je Isus sve rekao.
Ti imaš stav da je Pravoslavna crkva nepogrešiva u svojim naukama i to je to.

Pojasnio sam o čemu je riječ o stihu koji si naveo. Pravoslavno hrišćanstvo nema kult predaka. Takođe sam u drugoj temi naveo istorijske izvore koji potvrđuju da su hrišćani već u 2. vijeku poštovali mošti svojih mučenika i stavljali ih u svoje hramove. Kako je moguće da su rani hrišćani tako brzo tako drastično pogriješili kako vi tvrdite? Hristos kaže da vrata pakla neće nadvladati Njegovu Crkvu a eto ispada da su hrišćani skrenuli na stranputicu već tako brzo. Duže je komunizam trajao nego to vaše "ispravno apostolsko hrišćanstvo".
 
Samo je Bog besmrtan, a duse su stvorene i imaju trajanje.
 
Pojasnio sam o čemu je riječ o stihu koji si naveo. Pravoslavno hrišćanstvo nema kult predaka. Takođe sam u drugoj temi naveo istorijske izvore koji potvrđuju da su hrišćani već u 2. vijeku poštovali mošti svojih mučenika i stavljali ih u svoje hramove. Kako je moguće da su rani hrišćani tako brzo tako drastično pogriješili kako vi tvrdite? Hristos kaže da vrata pakla neće nadvladati Njegovu Crkvu a eto ispada da su hrišćani skrenuli na stranputicu već tako brzo. Duže je komunizam trajao nego to vaše "ispravno apostolsko hrišćanstvo".

Jako brzo. Čak i Pavle kaže da su jeresi već tu.
Nemoj da misliš da su svi hrišćani poštovali mošti.



Zašto nisu uzete Stefanove mošti kada je stradao, već je sahranjen. Isus nije uzeo ni mošti Jovana krstitelja.
Nemoj da zaboraviš da niko nije imao komunikaciju sa Bogom kakvu se apostoli imali. Dok su oni hodali zemljom, toga sigurno nije bilo.
 
Jako brzo. Čak i Pavle kaže da su jeresi već tu.
Nemoj da misliš da su svi hrišćani poštovali mošti.



Zašto nisu uzete Stefanove mošti kada je stradao, već je sahranjen. Isus nije uzeo ni mošti Jovana krstitelja.
Nemoj da zaboraviš da niko nije imao komunikaciju sa Bogom kakvu se apostoli imali. Dok su oni hodali zemljom, toga sigurno nije bilo.

Da, pojavila su se kriva učenja ali po vašem ona su potpuno nadvladala istinsku vjeru. Tako i muslimani vjeruju da su apostoli vjerovali da je Isus bio običan čovjek prorok a onda se to učenje iskrivilo. To je potpuno vanistorijska pozicija.
 
Da, pojavila su se kriva učenja ali po vašem ona su potpuno nadvladala istinsku vjeru. Tako i muslimani vjeruju da su apostoli vjerovali da je Isus bio običan čovjek prorok a onda se to učenje iskrivilo. To je potpuno vanistorijska pozicija.

Nije to isto poređenje. Muslimani poriču naše pismo, ja i slični meni ga ne poričemo.
Imamo Isusa kao prvosveštenika i smatram da je on dovoljan za sve.
Ili će Bog da me ubije što verujem u njegovog Sina, a odbio sam da se klanjam ikonama i moštima?
 
Irinej Lionski Adversus Haereses knjiga 5 poglavlje 7:
"Šta je onda ostalo čemu bi mogli pripisati pojam smrtnog tijela ako ne onome što je oblikovano tj. mesu za koje je rečeno da će ga Bog oživjeti? Zato jer je ovo što umire i raspada se a ne duša ili duh".

...A u jednom broju cuvenog Alana Forda pise:



"Kupujte uvek cvece voljenoj zeni...ali nemojte zaboraviti i svojoj supruzi ".



...eto,malo da se nasmejemo u tvom stilu,a jel se sad mozemo fokusirati na Bibliju ? हिन्दी
 
Ni prije pada u grijeh ljudi nisu imali besmrtnost niti će oni koji budu zapisani u knjigi života kroz svu vječnost imati besmrtnost. Vječni život čovjeka zavisi od jedenja s drveta života.

Postanak 2,9I dade Gospod Bog, te niče iz zemlje svakojako drveće, ugodno za pogled i dobro za jelo, i drvo života usred vrta i drvo spoznanja dobra i zla.



Mudre izreke 11,30Plod je pravednikov drvo života; mudri predobiva srca.



Otkrivenje 22,2Nasred ulice njegove i s obje strane rijeke drvo života, koje rada dvanaest plodova, dajući svakoga mjeseca svoj plod; i lišće od drveta lijek je narodima,


Kada duh YHVH-in napusti tijelo tijelo umire a bestjelesnu dušu anđeli vode u podzemlje.

Luka 16,22Tada umrije siromah. On bi od anđela odnesen u krilo Abrahamovo.



Postanak 35,18A kad je izlazila duša njezina, jer je umirala, nazva ga ona Ben-Oni; ali mu otac njegov nadjenu ime Benjamin.



Postoji svijet na nebu, svijet na zemlji i svijet ispod zemlje.

Otkrivenje 5,2I vidjeh silnoga anđela, koji povika glasom velikim: "Tko je dostojan da otvori knjigu i da razlomi pečate njezine?"
Otkrivenje 5,3I nitko nije mogao u nebu i na zemlji i pod zemljom da otvori knjigu i da zagleda u nju.


Tijelo mesije je bilo položeno u grob a on je proveo tri dana i tri noći u srcu zemlje ili podzemlju do uskrsnuća. U dijelu podzemlja koje se zove raj bio je s onim zločincem koji je bio s njim ubijen.

Luka 23,43On mu reče: "Zaista, kažem ti: Danas još bit ćeš s menom u raju!"



Matej 12,40Kao što je Jona bio u utrobi morske nemani tri dana i tri noći, tako će biti i Sin čovječji u krilu zemlje tri dana i tri noći.


Bio je i drugom dijelu podzemlja gdje su boravili ljudi koji su živjeli u vrijeme potopa.

1. Petrova 3,18Naime, Krist sam je umro za grijehe, jedan za sve, on pravednik za nepravedne, da bi vas ponudio Bogu, on usmrćen u svom tijelu, ali, vraćen *životu po Duhu.
1. Petrova 3,19To je onda kad je on išao propovijedati čak i duhovima u zatvoru,
1. Petrova 3,20nekadašnjim pobunjenicima, kad se produživaše Božja strpljivost u dane kad Noa gradiše lađu, u kojoj malo ljudi, osam osoba, bi spašeno po vodi .


On ima ključeve od smrti i od podzemlja.

Otkrivenje 1,18I živi: i bio sam mrtav, i evo živim u vijeke vjekova, i imam ključeve od smrti i podzemlja.


Duše koje su u podzemlju nemaju udjela u ničem što se odvija na zemlji pod suncem.

2. Ljetopisa 34,28Zato ćeš, kad te priberem k ocima tvojim, u miru biti položen u grob svoj. Oči tvoje neće gledati svu tu nesreću, koju ću pustiti na to mjesto i na stanovnike njegove."


Smrt tijela ne znači i smrt duše.

Matej 10,28Ne bojte se onih, koji doduše mogu ubiti tijelo, ali duše ne mogu ubiti! Nego se bojte onoga, koji može dušu i tijelo pogubiti u paklu!


Zaključno, kada čovjek umre smrću koja je nama poznata tada umire njegovo tijelo a dušu anđeli nose ili u dio koji se zove raj ili u dio koji se zove pakao a koji sam ima tri dijela gdje nisu isti uvjeti kako to opisuje knjiga Enohova. Kada čovjek bude uskrsnuo u njegovo obnovljeno tijelo će se vratiti on sam, tj njegov duh ili duša.
 
Zastupnici besmrtnosti duše će se u nedostatku argumenata pozvati na ovaj stih.
A kad je usnuo, proreče još jednom
i objavi kralju njegov kraj.
I ispod zemlje podignu svoj glas proročki
da izbriše opačinu s naroda." (Sirah 46:20).



Lako je reći da protestanti ne prihvataju ovu knjigu jer im ne odgovara. Dok je razlog više nego jasan. Ako je ovaj stih tačan, mogli bi da bacimo sve ostale knjige koje govore drugačije ili da Mojsija proglasimo za jeretika.



Zatim Bog reče: ‘Hajde da načinimo čovjeka po svom obličju, sličnog nama… I Bog je stvorio čovjeka po svom obličju, po obličju Božjem stvorio ga je – muškarca i ženu stvorio ih je. (1. Mojsijeva 1:26,27)
Gospod Bog je oblikovao čovjeka od zemaljskog praha i udahnuo mu u nozdrve dah života, i čovjek je postao živa duša. (1. Mojsijeva 2:7)



Duh njegov izađe iz njega, i on se vraća u zemlju svoju, tog dana propadnu misli njegove. (Psalam 146:4)



Sirah se doslovno protivi Davidovom izjavi. Nije ni čudo što ljudi tu knjigu ne priznaju.





Živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa, niti više imaju platu, jer je spomen na njih zaboravljen. I ljubavi njihove i mržnje njihove i ljubomore njihove nestalo je, i više nemaju udijela ni u čemu što se čini pod suncem… Sve što ti dođe pod ruku da činiš, čini to po svojim sposobnostima, jer nema ni rada, ni razmišljanja, ni znanja, ni mudrosti u grobu u koji ideš. (Propovjednik 9:5,6,10)



Tako i čovjek legne, i više ne ustaje. Dok neba ne nestane, neće se probuditi, niti će se prenuti iz sna svoga. (Jov 14:12)



A mnogi od onih što spavaju u prahu zemaljskom probudiće se, jedni za vječni život, a drugi za sramotu i vječni prezir. (Danilo 12:2)



Smrt je smrt, kada neko umre, umro je i više ne razmišlja.
Ovi stihovi su jasni kao dan.
Svi narodi osim Božijeg naroda su verovali u besmrtnost duše, pa je tu bio i kult mrtvih, neki razgovori sa mrtvima(koji su demoni), molitve mrtvima i ostale poganštine koje Bog jasno osudjuje.
 
[/URL]





Da bismo mogli ići dalje, na početku moramo definirati što je to smrt. Prema Katekizmu Katoličke Crkve smrt se opisuje kao „…dijeljenje duše od tijela“ – što je zapravo izvrsna definicija. Uz ovu definiciju imamo i onu filozofsku prema kojoj je smrt „redukcija kompozitnog bića na njegove sastavne dijelove“. Stoga, kada vaš pas ugine preporučujem vam da ga pokopate prije nego što se počne „raspadati na svoje temeljne dijelove“. Cijeli ovaj proces može biti pomalo neugodan!



Međutim sam duh prema definiciji nema dijelova, u njemu ne postoji ništa što se može „raspasti na temeljne dijelove“. Zbog toga, ono što je čisto duhovno ne može umrijeti.
 
Irinej Lionski Adversus Haereses knjiga 5 poglavlje 7:
"Šta je onda ostalo čemu bi mogli pripisati pojam smrtnog tijela ako ne onome što je oblikovano tj. mesu za koje je rečeno da će ga Bog oživjeti? Zato jer je ovo što umire i raspada se a ne duša ili duh".


U pogledu zadnje rečenice, kako komentiraš: "duša koja zgriješi će umrijeti"?



Naprijed, kako razumijevaš pojam "mesa" (sarx, basar)?
Možeš li reći više o tom "oblikovanju mesa"? Jer kaže da je to "meso" ono što je oblikovano.



Stoga, tko je oblikovao - meso? Da li je to meso nekakva supstanca?
Nije li čovjek oblikovan od praha zemaljskog? Da li je "basar" = "adamah"?



Podrazumijeva li (to) oblikovanje čovjeka samo formu / i sastav njegovog prirodnog tijela od tog mesa? Da li je ono... apriori - bezdušno?
Ako je tako oblikovano prirodno tijelo to koje je jedino smrtno i to samo - ili primarno - zato što je oblikovano od tog mesa, kada je čovjek postao smrtan? Hoću reći, ukazati, ako ni po čemu drugome, bio bi smrtan od samog momenta oblikovanja, i to upravo po ili zbog tog "mesa" od kojega je oblikovan. Smrtan, ili sklon... smrti.



Po pitanju duše:



Po udahnuću Božjeg daha, čovjek postaje živom dušom. Bi li ti rekao da zapostaje tim Božjim činom sama duša - da je to postanak, početak (čovjekove, ljudske) duše kao takve? Ili da je duša prethodno oblikovana - praktički time (nekakva) posve prirodna, moguće ne i puno (ako uopće?) drukčija od one životinja ranije stvorenih i ta Božjim udahnućem oživljava... na jedan specifičan način, čineći ju različitom od Božjih zemaljskih kreacija ranije stvorenih (od istog zemaljskog praha), za koje se također kaže da su žive duše? Jesu li i one oblikovane od tog istog "mesa"?



Nadam se da nisam zakomplicirala i da su pitanja dovoljno jasna, kao i distinkcije.
Hvala unaprijed na odgovoru.
Svako dobro!
 
U pogledu zadnje rečenice, kako komentiraš: "duša koja zgriješi će umrijeti"?

Smatram da je to u neku ruku i malo slobodniji prevod te da se ta riječ ne prevodi nužno kao duša već jednostavno kao "osoba" ali u svakom slučaju smatram da je grijeh smrt. Smrt ne na način kako je mi zamišljamo već smrt u smislu odvojenosti od Boga. Sv. Grigorije Niski u svom djelu Protiv Evnomija upravo komentariše taj stih i piše: "Grijeh nije ništa drugo do odvojenost od Boga, Koji je jedini i istiniti Život." Mada svakako mislim da taj stih ne govori o duši kao bestjelesnom dijelu čovjeka već jednostavno govori da će svako odgovarati za svoje grijehe te da se oni neće prenositi na druge.



Naprijed, kako razumijevaš pojam "mesa" (sarx, basar)?
Možeš li reći više o tom "oblikovanju mesa"? Jer kaže da je to "meso" ono što je oblikovano.



Stoga, tko je oblikovao - meso? Da li je to meso nekakva supstanca?
Nije li čovjek oblikovan od praha zemaljskog? Da li je "basar" = "adamah"?

Za ovo ćete mi morati ostaviti neko vrijeme da proučim zato što je za ovo potreban dublji ulazak u djela sv. Irineja Lionskog. No svakako me podsjetite.



Po udahnuću Božjeg daha, čovjek postaje živom dušom. Bi li ti rekao da zapostaje tim Božjim činom sama duša - da je to postanak, početak (čovjekove, ljudske) duše kao takve? Ili da je duša prethodno oblikovana - praktički time (nekakva) posve prirodna, moguće ne i puno (ako uopće?) drukčija od one životinja ranije stvorenih i ta Božjim udahnućem oživljava... na jedan specifičan način, čineći ju različitom od Božjih zemaljskih kreacija ranije stvorenih (od istog zemaljskog praha), za koje se također kaže da su žive duše? Jesu li i one oblikovane od tog istog "mesa"?

Pa svakako smatram da životinje nemaju dušu kao ljudi. Životinje imaju neku vrstu duše jer i životinje prepoznaju Božji uticaj naravno ne kao ljudi. Imamo mnoge primjere svetitelja koji su bili prijatelji sa krvoločnim životinjama koje ih nisu dirale. Ali to je samo po sebi Božije dopuštenje jer to nije uvijek. Sv. Vasilije Veliki u svom Šestodnevu piše sljedeće:
"Jedna je, naime, duša beslovesnih životinja; jer jedno je i njihovo obeležje, a to je beslovesnost; ali se u svakoj od životinja mogu nazreti drugačija svojstva. Naime, vo je postojan na nogama, a magarac je lenj; konj je, opet, silovit u svojoj želji za ženkom; vuk se ne da pripitomiti; lisica je lukava; srna je plaha; mrav je marljiv; a pas je blagodaran i istrajan u prijateljstvu."
Dakle ono što odvaja dušu životinja od ljudske duše jeste slovesnost ili razum. Životinje nisu stvorile po liku i podobiju Božjem.
Sv. Grigorije Palama to dalje razvija:
"Ona (duša životinje) ne posjeduje život kao suštinu nego kao energiju jer je život ovdje relativan a ne nešto samo po sebi. Zaista, duša životinja se ne sastoji od ničega drugog sem onoga što je pokrenuto tijelom. Tako da kad tijela nestane i duše nestane."
Dakle životinjske duše posjeduju samo energije tj. pokretačku snagu tijela ali ne posjeduju razum, suštinu ljudske duše.
 
Smatram da je to u neku ruku i malo slobodniji prevod te da se ta riječ ne prevodi nužno kao duša već jednostavno kao "osoba" ali u svakom slučaju smatram da je grijeh smrt. Smrt ne na način kako je mi zamišljamo već smrt u smislu odvojenosti od Boga. Sv. Grigorije Niski u svom djelu Protiv Evnomija upravo komentariše taj stih i piše: "Grijeh nije ništa drugo do odvojenost od Boga, Koji je jedini i istiniti Život." Mada svakako mislim da taj stih ne govori o duši kao bestjelesnom dijelu čovjeka već jednostavno govori da će svako odgovarati za svoje grijehe te da se oni neće prenositi na druge.


Osoba ili ličnost – koja zgriješi, umrijet će. Može onda tako, bi li tako rekao? Što je ta ličnost?



Ako osoba, ličnost nije duša – ta ličnost nema razuma, nema te slovesnosti – nije sposobna za refleksiju niti ima savjest, time nema nikakve odgovornosti? Šta je ona?



Ali ako ta ličnost jest (jednako, isto što i) duša – onda je raskol u samoj duši, čovjeku – ima u sebi jednu dušu koja je ličnost i jednu koja je što ta ličnost nije? Ili bi rekao da je cijeli čovjek ta ličnost dok god... se nešto ne promijeni. Što?



Tko se pokaje u čovjeku? Ako je ličnost zgriješila ona je ta koja se treba pokajati i njeni grijesi biti oprošteni – drugim riječima, kakva je veza te ličnosti i duše? Zar ćemo reći da ličnost griješi, čovjek se kaje, jer duša je besmrtna ionako?



Uostalom, ne bi li besmrtnost duše – ako bi smrt bila to što kažeš da je – značila tek da duša ne može biti odvojena od Boga? Govorimo o ljudskoj duši. Da li je to po samoj njenoj prirodi pa da je duša takva?
Ali jednako tako bi onda morao reći i da je duša (po prirodi? po čemu?) čovjekova bezgrešna, jer grijeh je također odvojenost od Boga. Da li grijeh = smrt? Ili je smrt(nost) = grijeh?



O smrti, gdje ti je žalac? O grobe gdje tvoja pobjeda? Žalac smrti je grijeh i snaga grijeha je zakon. Ali Bogu hvala! ...mi imamo u tome, nad time pobjedu u Kristu. Dao nam je pobjedu kroz Isusa Krista.



Stat ću tu, da ne širim predaleko, ionako ima puno upitnika iznad.
 
Zadnje uređeno od strane moderatora:
Osoba ili ličnost – koja zgriješi, umrijet će. Može onda tako, bi li tako rekao? Što je ta ličnost?



Ako osoba, ličnost nije duša – ta ličnost nema razuma, nema te slovesnosti – nije sposobna za refleksiju niti ima savjest, time nema nikakve odgovornosti? Šta je ona?

No tu se ne govori o tome da li je duša smrtna ili ne već se opovrgava u to doba rašireno mišljenje da će djeca plaćati za grijehe svojih očeva i da će sad nečiji sin umrijeti samo zato jer su mu otac ili djed bili grešnici. Uostalom kao što sam i naveo smrt nije samo ova tjelesna smrt već i odvojenost od Boga koji je Put, Istina i Život. Odvojenost od Života je svakako smrt zar ne?



Uostalom, ne bi li besmrtnost duše – ako bi smrt bila to što kažeš da je – značila tek da duša ne može biti odvojena od Boga? Govorimo o ljudskoj duši. Da li je to po samoj njenoj prirodi pa da je duša takva?

Kad se kaže besmrtnost duše misli se na to da kad ljudi umru tj. kad im se duša odvoji od tijela ne prestaju postojati. Uz to ide i učenje da su ljudi nakon smrti svjesni tj. da ne spavaju do Konačnog Suda. Ovo učenje nam ne govori o toj smrti koja predstavlja odvojenost od Boga već samo o ovoj našoj tjelesnoj smrti.
 
Živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa, niti više imaju platu, jer je spomen na njih zaboravljen. I ljubavi njihove i mržnje njihove i ljubomore njihove nestalo je, i više nemaju udijela ni u čemu što se čini pod suncem… Sve što ti dođe pod ruku da činiš, čini to po svojim sposobnostima, jer nema ni rada, ni razmišljanja, ni znanja, ni mudrosti u grobu u koji ideš. (Propovjednik 9:5,6,10)
 
Živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa, niti više imaju platu, jer je spomen na njih zaboravljen. I ljubavi njihove i mržnje njihove i ljubomore njihove nestalo je, i više nemaju udijela ni u čemu što se čini pod suncem… Sve što ti dođe pod ruku da činiš, čini to po svojim sposobnostima, jer nema ni rada, ni razmišljanja, ni znanja, ni mudrosti u grobu u koji ideš. (Propovjednik 9:5,6,10)

"Sve biva svjema jednako: pravedniku biva kao bezbožniku, dobromu i čistomu kao nečistomu, onome koji prinosi žrtvu kao onome koji ne prinosi, kako dobromu tako grješniku, onome koji se kune kao onome koji se boji zakletve."
Smatraš li da je to istina. Da je pravedniku i grešniku isto?
 
"Sve biva svjema jednako: pravedniku biva kao bezbožniku, dobromu i čistomu kao nečistomu, onome koji prinosi žrtvu kao onome koji ne prinosi, kako dobromu tako grješniku, onome koji se kune kao onome koji se boji zakletve."
Smatraš li da je to istina. Da je pravedniku i grešniku isto?

Nije isto nakon vaskrsenja. Sve pre toga nam dodje slično. Naš neprijatelj je smrt i Isus je umro zbog toga, a pismo je uvek bilo jasno kada se govorilo o stanju mrtvih.
 
"Sve biva svjema jednako: pravedniku biva kao bezbožniku, dobromu i čistomu kao nečistomu, onome koji prinosi žrtvu kao onome koji ne prinosi, kako dobromu tako grješniku, onome koji se kune kao onome koji se boji zakletve."
Smatraš li da je to istina. Da je pravedniku i grešniku isto?

Da maki,i gresnik i pravednik kad umru prolaze isti put - telo im se raspada u prahu zemaljskome dok im se duh vraca kod Boga koji ga je dao...
A kao sto je vec receno,razlika ce se primetiti u toku vaskrsenja - jedni ce ustati u prvom dok drugi,nazalost u drugom vaskrsenju.
 
Znači ne možemo uzimati stihove iz Starog zavjeta i samo tako ih primjenjivati na stanje iz Novog. Pogotovo je Knjiga Propovijednikova posebna jer je od svih knjiga u Bibliji najviše pesimistički orijentisana i tu pogotovo treba biti oprezan jer autor očito iskazuje svoje razočarenje svijetom i potragu za odgovorima na mnoga pitanja. To treba uzeti u obzir. Pogotovo taj stih koji vi navodite očito izražava upravo taj pesimizam. Pa uzmi samo u obzir ove riječi "jer je spomen na njih zaboravljen" to svakako ne može biti istina pošto se pravednike pamtilo i na njih se ugledalo i u Starom i u Novom zavjetu.
 
Nazad
Vrh