Irinej Lionski Adversus Haereses knjiga 5 poglavlje 7:
"Šta je onda ostalo čemu bi mogli pripisati pojam smrtnog tijela ako ne onome što je oblikovano tj. mesu za koje je rečeno da će ga Bog oživjeti? Zato jer je ovo što umire i raspada se a ne duša ili duh".
U pogledu zadnje rečenice, kako komentiraš: "duša koja zgriješi će umrijeti"?
Naprijed, kako razumijevaš pojam "mesa" (sarx, basar)?
Možeš li reći više o tom "oblikovanju mesa"? Jer kaže da je to "meso" ono što je oblikovano.
Stoga, tko je oblikovao - meso? Da li je to meso nekakva supstanca?
Nije li čovjek oblikovan od praha zemaljskog? Da li je "basar" = "adamah"?
Podrazumijeva li (to) oblikovanje čovjeka samo formu / i sastav njegovog prirodnog tijela od tog mesa? Da li je ono... apriori - bezdušno?
Ako je tako oblikovano prirodno tijelo to koje je jedino smrtno i to samo - ili primarno - zato što je oblikovano od tog mesa, kada je čovjek postao smrtan? Hoću reći, ukazati, ako ni po čemu drugome, bio bi smrtan od samog momenta oblikovanja, i to upravo po ili zbog tog "mesa" od kojega je oblikovan. Smrtan, ili sklon... smrti.
Po pitanju duše:
Po udahnuću Božjeg daha, čovjek postaje živom dušom. Bi li ti rekao da zapostaje tim Božjim činom sama duša - da je to postanak, početak (čovjekove, ljudske) duše kao takve? Ili da je duša prethodno oblikovana - praktički time (nekakva) posve prirodna, moguće ne i puno (ako uopće?) drukčija od one životinja ranije stvorenih i ta Božjim udahnućem oživljava... na jedan specifičan način, čineći ju različitom od Božjih zemaljskih kreacija ranije stvorenih (od istog zemaljskog praha), za koje se također kaže da su žive duše? Jesu li i one oblikovane od tog istog "mesa"?
Nadam se da nisam zakomplicirala i da su pitanja dovoljno jasna, kao i distinkcije.
Hvala unaprijed na odgovoru.
Svako dobro!