- Poruke
- 1,900
- Reakcijski bodovi
- 290
- Bodovi
- 83
Kako onda neki vjeruju da takav promatrač samog sebe ima božansku prirodu u svom biću?
Rekao bih da bozanska priroda nije nesto poput autobusne stanice, da zvoni zvono i cuje se najava - ovo je bozanska priroda! Posto se radi o prirodi koja je vec prisutna u svakome od nas, mi ovdje govorimo o prociscavanju od sebicnosti, oplemenjivanju naseg ponasanja i njegovanju uvida i murdrosti.
Recimo da je netko jako bijesan i ljut na sebe i na druge. To ga cini neugodnom osobom, koja moze lose djelovati prema sebi i drugima. Kroz promatranje svojeg vlastitog bijesa samo na tjelesnoj razini (da ne ulazimo dalje), on moze primjetiti kakve tjelesne osjecaje izaziva prisustvo bijesa. Da li je bijes ugodan ili neugodan kada se javi (samo za njega, da ne idemo dalje ka drugima). Jedan od prvih uvida koji osoba moze razmjerno lako dobiti jeste da je bijes neugodan za onoga kod koga se javlja. Upravo je ta neugoda razlog zasto osoba plane i razljuti se. Da bi izbjegla neugodu, pritisak bijesa na svojem vlastitom tijelu, ona se olaksa tako sto se izvice na druge. Kada takva osoba prvo primjeti, prepozna kako se bijes osjeca kada se javi u tijelu, a potom se vjezba da ga izdrzi, da ga istrpi bez da ista poduzima (samo da ga posmatra na sebi)... slijdece sto se dogadja ako dovoljno dugo izdrzi i samo posmatra bijes, jeste da bijes pocinje blijedjeti i nestajati. Tada osoba shvaca, aha to je bijes, takva mu je priroda, tako izgleda, tako nastaje, tako traje (ako ga pothranjujem), tako nestaje (ako ne ucinim nista, ako ga samo promatram). Takav bijes je los za mene jer je bolan prvo za mene, a onda i za druge ako djelujem pogonjen bijesom. Kada se slijedeci put u meni bijes pojavi, lakse cu ga prepoznati i zaustaviti se. Necu djelovati nagonski, zastat cu, razmisliti... postoji veca mogucnost da donesem odluku slobodan od uvjetovanosti bijesom itd.
Evo, to je samo jedan mali primjer kako osoba sama u sebi provodi prociscavanje i oplemenjivanje svojega ponasanja, razvija uvid i povecava svoju slobodu od nagonskog ponasanja. Nigdje ne postoji semafor na kojem pise - aha, ova je osoba sada 12% duhovna, ali je jos 88% u mraku neznanja i nagonski postupa kao zivotinja.
Ali, u kršćanstvu imamo jasno opisano tko je zakonodavac, u ovom slučaju da li je čovjekova ili neka univerzalna svijest zakonodavac?, ako da, odakle konsenzus po tom pitanju?, ako ne, zašto ga nema?
Krscanstvo ima svojeg ucitelja i utemeljitelja. To je Isus. On je uglavnom preuzeo etiku iz jevrejskog kanona. Taj kanon je uspostavio Mojsije, dakle prije ili kasnije dolazimo do toga da je neki ucitelj propisao pravila ponasanja koja je prihvatila sira ljudska zajednica. Da li je on to zacinio nekom mitologijom, gorucim grmom, grmljavinom, andjelima... to je u osnovi nebitno.
Anticki grci su imali tako 7 zakonodavaca koji su propisali njihove temeljne zakone i pravila ponasanja (Solon, Kilon itd.)
Budizam ima svojeg osnivaca, Buddhu. On je propisao 10 osnovnih pravila ponasnja, ali sasvim sigurno ih je uvelike preuzeo iz ranije asketske tradicije.
Yoga slijedi svojih 10 osnovnih pravila ponasanja koja se zovu Yama i Niyama. Ne zna se tko je njih propisao, ali su nastala u neko doba i do danas se slijede.
Cinjenica jeste da su u svakoj zajednici neki moralni ljudski autoriteti propisali pravila ponasanja, a sira zajednica to prihvatila. Mislim da nigdje nije zvonilo zovno i cula se najava s nebesa - evo sada stizu moralni zakoni!
Ove religijske tradicije, koje gledaju Boga kao neko vanjsko i od covjeka odvojeno bice, ocito imaju vecu potrebu da svoj autoritet potvrde takvim izvanjskim znakovima, mitologijom, bajkama, grmljavinom i ognjem s nebesa, cudesima... dok su ove unutrasnje tradicije manje sklone tome. U njih su moralna pravila jednostavno uspostavljena od strane moralnih ljudi, duhovnih ucitelja.
ako mrzim drugu osobu zbog xy razloga, nisam siguran da će mi spoznaja o vlastitoj patnji koju izaziva mržnja u meni biti oslobođenje od onoga što jesam.
Jedino vlastiti uvid u nastanak mrznje, trajanje (pothranjivanje) mrznje i nestanak mrznje ce nam doneseti mogucnost da budemo sposobni mrznju potpuno iskorijeniti iz naseg ponasanja. Nikakvi blagoslovi s nebesa i citanje svetih spisa. To naravno moze biti korisna sugestija i potpora, ali bez uvidjanja... aha, to je mrznja, tako izgleda, tako nastaje, tako nestaje... necemo moci spoznati prirodu mrznje i iskorijeniti je.