Budizam

Kako onda neki vjeruju da takav promatrač samog sebe ima božansku prirodu u svom biću?


Rekao bih da bozanska priroda nije nesto poput autobusne stanice, da zvoni zvono i cuje se najava - ovo je bozanska priroda! Posto se radi o prirodi koja je vec prisutna u svakome od nas, mi ovdje govorimo o prociscavanju od sebicnosti, oplemenjivanju naseg ponasanja i njegovanju uvida i murdrosti.



Recimo da je netko jako bijesan i ljut na sebe i na druge. To ga cini neugodnom osobom, koja moze lose djelovati prema sebi i drugima. Kroz promatranje svojeg vlastitog bijesa samo na tjelesnoj razini (da ne ulazimo dalje), on moze primjetiti kakve tjelesne osjecaje izaziva prisustvo bijesa. Da li je bijes ugodan ili neugodan kada se javi (samo za njega, da ne idemo dalje ka drugima). Jedan od prvih uvida koji osoba moze razmjerno lako dobiti jeste da je bijes neugodan za onoga kod koga se javlja. Upravo je ta neugoda razlog zasto osoba plane i razljuti se. Da bi izbjegla neugodu, pritisak bijesa na svojem vlastitom tijelu, ona se olaksa tako sto se izvice na druge. Kada takva osoba prvo primjeti, prepozna kako se bijes osjeca kada se javi u tijelu, a potom se vjezba da ga izdrzi, da ga istrpi bez da ista poduzima (samo da ga posmatra na sebi)... slijdece sto se dogadja ako dovoljno dugo izdrzi i samo posmatra bijes, jeste da bijes pocinje blijedjeti i nestajati. Tada osoba shvaca, aha to je bijes, takva mu je priroda, tako izgleda, tako nastaje, tako traje (ako ga pothranjujem), tako nestaje (ako ne ucinim nista, ako ga samo promatram). Takav bijes je los za mene jer je bolan prvo za mene, a onda i za druge ako djelujem pogonjen bijesom. Kada se slijedeci put u meni bijes pojavi, lakse cu ga prepoznati i zaustaviti se. Necu djelovati nagonski, zastat cu, razmisliti... postoji veca mogucnost da donesem odluku slobodan od uvjetovanosti bijesom itd.



Evo, to je samo jedan mali primjer kako osoba sama u sebi provodi prociscavanje i oplemenjivanje svojega ponasanja, razvija uvid i povecava svoju slobodu od nagonskog ponasanja. Nigdje ne postoji semafor na kojem pise - aha, ova je osoba sada 12% duhovna, ali je jos 88% u mraku neznanja i nagonski postupa kao zivotinja.



Ali, u kršćanstvu imamo jasno opisano tko je zakonodavac, u ovom slučaju da li je čovjekova ili neka univerzalna svijest zakonodavac?, ako da, odakle konsenzus po tom pitanju?, ako ne, zašto ga nema?


Krscanstvo ima svojeg ucitelja i utemeljitelja. To je Isus. On je uglavnom preuzeo etiku iz jevrejskog kanona. Taj kanon je uspostavio Mojsije, dakle prije ili kasnije dolazimo do toga da je neki ucitelj propisao pravila ponasanja koja je prihvatila sira ljudska zajednica. Da li je on to zacinio nekom mitologijom, gorucim grmom, grmljavinom, andjelima... to je u osnovi nebitno.



Anticki grci su imali tako 7 zakonodavaca koji su propisali njihove temeljne zakone i pravila ponasanja (Solon, Kilon itd.)



Budizam ima svojeg osnivaca, Buddhu. On je propisao 10 osnovnih pravila ponasnja, ali sasvim sigurno ih je uvelike preuzeo iz ranije asketske tradicije.



Yoga slijedi svojih 10 osnovnih pravila ponasanja koja se zovu Yama i Niyama. Ne zna se tko je njih propisao, ali su nastala u neko doba i do danas se slijede.



Cinjenica jeste da su u svakoj zajednici neki moralni ljudski autoriteti propisali pravila ponasanja, a sira zajednica to prihvatila. Mislim da nigdje nije zvonilo zovno i cula se najava s nebesa - evo sada stizu moralni zakoni!



Ove religijske tradicije, koje gledaju Boga kao neko vanjsko i od covjeka odvojeno bice, ocito imaju vecu potrebu da svoj autoritet potvrde takvim izvanjskim znakovima, mitologijom, bajkama, grmljavinom i ognjem s nebesa, cudesima... dok su ove unutrasnje tradicije manje sklone tome. U njih su moralna pravila jednostavno uspostavljena od strane moralnih ljudi, duhovnih ucitelja.



ako mrzim drugu osobu zbog xy razloga, nisam siguran da će mi spoznaja o vlastitoj patnji koju izaziva mržnja u meni biti oslobođenje od onoga što jesam.


Jedino vlastiti uvid u nastanak mrznje, trajanje (pothranjivanje) mrznje i nestanak mrznje ce nam doneseti mogucnost da budemo sposobni mrznju potpuno iskorijeniti iz naseg ponasanja. Nikakvi blagoslovi s nebesa i citanje svetih spisa. To naravno moze biti korisna sugestija i potpora, ali bez uvidjanja... aha, to je mrznja, tako izgleda, tako nastaje, tako nestaje... necemo moci spoznati prirodu mrznje i iskorijeniti je.
 
Rekao bih da bozanska priroda nije nesto poput autobusne stanice, da zvoni zvono i cuje se najava - ovo je bozanska priroda! Posto se radi o prirodi koja je vec prisutna u svakome od nas, mi ovdje govorimo o prociscavanju od sebicnosti, oplemenjivanju naseg ponasanja i njegovanju uvida i murdrosti.

To su sve objašnjenja, ali ja i dalje ne vidim konkretni razlog da se vjeruje kako je u čovjeku božanska priroda.
Ok, ako je to samo vjerovanje kao takvo u budizmu.

Recimo da je netko jako bijesan i ljut na sebe i na druge. To ga cini neugodnom osobom, koja moze lose djelovati prema sebi i drugima. Kroz promatranje svojeg vlastitog bijesa samo na tjelesnoj razini (da ne ulazimo dalje), on moze primjetiti kakve tjelesne osjecaje izaziva prisustvo bijesa. Da li je bijes ugodan ili neugodan kada se javi (samo za njega, da ne idemo dalje ka drugima). Jedan od prvih uvida koji osoba moze razmjerno lako dobiti jeste da je bijes neugodan za onoga kod koga se javlja. Upravo je ta neugoda razlog zasto osoba plane i razljuti se. Da bi izbjegla neugodu, pritisak bijesa na svojem vlastitom tijelu, ona se olaksa tako sto se izvice na druge. Kada takva osoba prvo primjeti, prepozna kako se bijes osjeca kada se javi u tijelu, a potom se vjezba da ga izdrzi, da ga istrpi bez da ista poduzima (samo da ga posmatra na sebi)... slijdece sto se dogadja ako dovoljno dugo izdrzi i samo posmatra bijes, jeste da bijes pocinje blijedjeti i nestajati. Tada osoba shvaca, aha to je bijes, takva mu je priroda, tako izgleda, tako nastaje, tako traje (ako ga pothranjujem), tako nestaje (ako ne ucinim nista, ako ga samo promatram). Takav bijes je los za mene jer je bolan prvo za mene, a onda i za druge ako djelujem pogonjen bijesom. Kada se slijedeci put u meni bijes pojavi, lakse cu ga prepoznati i zaustaviti se. Necu djelovati nagonski, zastat cu, razmisliti... postoji veca mogucnost da donesem odluku slobodan od uvjetovanosti bijesom itd.



Evo, to je samo jedan mali primjer kako osoba sama u sebi provodi prociscavanje i oplemenjivanje svojega ponasanja, razvija uvid i povecava svoju slobodu od nagonskog ponasanja. Nigdje ne postoji semafor na kojem pise - aha, ova je osoba sada 12% duhovna, ali je jos 88% u mraku neznanja i nagonski postupa kao zivotinja.

To mi i dalje djeluje kao neki praktični čin samokontrole. Vjerujem da koristi mnogima. Ali u tome ne vidim izbavljenje od grijeha.

Krscanstvo ima svojeg ucitelja i utemeljitelja. To je Isus. On je uglavnom preuzeo etiku iz jevrejskog kanona. Taj kanon je uspostavio Mojsije, dakle prije ili kasnije dolazimo do toga da je neki ucitelj propisao pravila ponasanja koja je prihvatila sira ljudska zajednica. Da li je on to zacinio nekom mitologijom, gorucim grmom, grmljavinom, andjelima... to je u osnovi nebitno.



Anticki grci su imali tako 7 zakonodavaca koji su propisali njihove temeljne zakone i pravila ponasanja (Solon, Kilon itd.)



Budizam ima svojeg osnivaca, Buddhu. On je propisao 10 osnovnih pravila ponasnja, ali sasvim sigurno ih je uvelike preuzeo iz ranije asketske tradicije.



Yoga slijedi svojih 10 osnovnih pravila ponasanja koja se zovu Yama i Niyama. Ne zna se tko je njih propisao, ali su nastala u neko doba i do danas se slijede.



Cinjenica jeste da su u svakoj zajednici neki moralni ljudski autoriteti propisali pravila ponasanja, a sira zajednica to prihvatila. Mislim da nigdje nije zvonilo zovno i cula se najava s nebesa - evo sada stizu moralni zakoni!



Ove religijske tradicije, koje gledaju Boga kao neko vanjsko i od covjeka odvojeno bice, ocito imaju vecu potrebu da svoj autoritet potvrde takvim izvanjskim znakovima, mitologijom, bajkama, grmljavinom i ognjem s nebesa, cudesima... dok su ove unutrasnje tradicije manje sklone tome. U njih su moralna pravila jednostavno uspostavljena od strane moralnih ljudi, duhovnih ucitelja.

Pa, ako govorimo o kršćanskom vjerovanju, onda i nije tako. Vjerujemo da je Krist Zakonodavac, a Mojsije je svakako zapisao ono što je primio od Boga. Vi možete po tom pitanju misliti kako god želite, ali je perspektiva ta da mi vjerujemo da je objava božanski nadahnuta, što je samo po sebi različito od onoga što je kod vas.

Jedino vlastiti uvid u nastanak mrznje, trajanje (pothranjivanje) mrznje i nestanak mrznje ce nam doneseti mogucnost da budemo sposobni mrznju potpuno iskorijeniti iz naseg ponasanja. Nikakvi blagoslovi s nebesa i citanje svetih spisa. To naravno moze biti korisna sugestija i potpora, ali bez uvidjanja... aha, to je mrznja, tako izgleda, tako nastaje, tako nestaje... necemo moci spoznati prirodu mrznje i iskorijeniti je.

Tu se mi potpuno razlikujemo. Vjerujemo da je nužna Božja intervencija u našim životima kako bi došlo do metanoje, obzirom da smo naslijedili grešnu prirodu. Svakako da čovjek različitim tehnikama može se boriti sa slabostima svog bića, ali nikad sam ne uspijeva pobijediti svoju grešnu narav. Jer 17:7-10 - Blago čovjeku koji se uzda u Gospoda i kome je Gospod uzdanica. Jer će biti kao drvo usađeno kraj vode i koje niz potok pušta žile svoje, koje ne osjeća kad dođe pripeka, nego mu se list zeleni, i sušne godine ne brine se i ne prestaje rađati rod. Srce je prijevarno više svega i opako; ko će ga poznati? Ja Gospod ispitujem srca i iskušavam bubrege, da bih dao svakome prema putovima njegovijem i po plodu djela njegovijeh.
 
To su sve objašnjenja, ali ja i dalje ne vidim konkretni razlog da se vjeruje kako je u čovjeku božanska priroda.
Ok, ako je to samo vjerovanje kao takvo u budizmu.


Budizam, naravno, ne govori o bozanskoj prirodi. Taj pojam sam uzeo jer je mozda blizi nasem razumijevanju. Od indijskih sustava, mozda bi teisticki sustavi (npr. vedanta, yoga, tantra i sl.) mogli koristiti takav pojam.



U budizmu se govori o moralnom i spoznajnom oplemenjivanju covjeka. U tom procesu, koji moze biti jedino samo-oplemenjivanje, dolazi do prociscavanja ljudske svijesti. Vecina istocnjackih sustava, ako ne i svi, vjeruju da je krajnja sustina ljudske svijesti cista, savrsena, besmrtna, vjecna, neogranicena... ako hocemo i bozanska... do razine koja nadilazi svako osobno postojanje i spaja se s vjecnoscu, s Bogom ako bas hocemo, u krajnje i konacno jedinstvo. Vedantinci i tantrici bi mogli vrlo lako prihvatiti takav opis, a ni budizam nije daleko od toga, osim sto spomenuto iskustvo opisuje negativnim pojmovima (umjesto spajanja s Bogom, radije koristi pojam ugasnuca svega prolaznog i ogranicenog).



To mi i dalje djeluje kao neki praktični čin samokontrole. Vjerujem da koristi mnogima. Ali u tome ne vidim izbavljenje od grijeha.


Ako nase gresno (sebicno, pohlepno i sl.) djelovanje uzrokuje lose posljedice, a plemenito djelovanje (npr. velikodusno, dobronamjerno i sl.) uzrokuje dobre posljedice, negdje se taj lanac moze i treba prekinuti.



Budizam polazi od tvrdnje da se uvidom u prirodu vlastitog uma moze doci do uvida da postoje postupci koji vode ka vecoj patnji i postupci koji vode ka manjoj patnji tj. ka uzitku i zadovoljstvu. Tada dolazi do prirodne promjene i do prociscavanja nasih postupaka. Nije li to moralno usavrsavanje? Postupajuci tako, osoba prvo odustaje od moralno stetnih postupaka te sebi i drugima gomila dobre zasluge. A u konacnici prevazilazi i vezanost za bilo kakve postupke i djeluje ne skupljajuci nikakav sudbinski (karmicki) trag.



Pa, ako govorimo o kršćanskom vjerovanju, onda i nije tako. Vjerujemo da je Krist Zakonodavac, a Mojsije je svakako zapisao ono što je primio od Boga. Vi možete po tom pitanju misliti kako god želite, ali je perspektiva ta da mi vjerujemo da je objava božanski nadahnuta, što je samo po sebi različito od onoga što je kod vas.


Slazem se da je to temeljna razlika. U religijama koje vjeruju da su covjek i Bog trajno i temeljito odvojeni, mora postojati neka vrsta dostave informacija covjeku izvana. Stovise, posto je veza covjeka i Boga pokidana (ustvari, nije nikada niti postojala) ta dostava informacija mora biti ne samo izvanjska, nego na neki nacin i natprirodna. Potrebno je neko izvanjsko cudo koje krsi zakone prirode, munje, nebesa se moraju otvoriti i trube se moraju cuti... da bi npr. Mojsije primio pravila ponasanja ili Sin Bozji sam mora licno sici na zemlju da bi ih objavio, po mogucnosti uz grmljavinu i potrese.



Kod religija koje vjeruju da je bozanstvenost, ne samo vec prisutna u covjeku, nego da je ona sama sustina i temelj naseg postojanja... sasvim je razumljivo da je neki ucitelj sam dobio spoznaju, nadahnuce, o tome sto je dobro, a sto ne. Takva spoznaja ionako dolazi iznutra pa ne trebaju nikakvi vanjski fenomeni, goreci grmovi, potresi i munje. Stovise, to moze shvatiti i svatko drugi. Jedina razlika izmedju ucenika i ucitelja jeste u tome sto je ucitelj toliko prociscen da do bozanskog nadahnuca iz svoje vlastite nutrine dolazi samostalno i lako, a ucenik se mora prvo izvjezbati i procistiti da bi to mogao sam uciniti.



U tim religijama je upravo i cilj da ucenik postane potpuno jednak s uciteljem i sam svjedoci svim iskustvima koje poducava ucitelj. Dok je kod ovih tzv. izvanjskih religija (ako ih mozemo tako nazvati) nezamislivo da bi netko mogao biti potpuno isti kao i Isus, jednak Isusu po razini duhovne spoznaje, mudrosti i savrsenosti. Barem ja to nekako na taj nacin vidim.



Tu se mi potpuno razlikujemo. Vjerujemo da je nužna Božja intervencija u našim životima kako bi došlo do metanoje, obzirom da smo naslijedili grešnu prirodu. Svakako da čovjek različitim tehnikama može se boriti sa slabostima svog bića, ali nikad sam ne uspijeva pobijediti svoju grešnu narav.


Da, to je potpuna istina. I to tako treba prihvatiti. Nema tu nacina da se nadje srednji put ili pokaze da su oba pogleda slicna, ista, jednaka... jer jednostavno nisu.



Vi vjerujete da je ljudska priroda gresna i potpuno razlicita od Boga. Istocne religije vjeruju da je ljudska priroda u svojem najdubljem temelju cista, savrsena i bozanska. Da su samo natruhe (koje doduse mogu biti visoke kao planine i duboke kao okeani) tek prolazna zaprljanja neznanja koja zaklanjaju izvornu cistocu i savrsenstvo.
 
Hvala za dosadašnje odgovore i trud.
Zanima me kako budisti objašnjavaju koncept pravde?
Možda da budem precizniji, nagrada ili kazna za ono što smo živjeli prema budizmu kako se očituje?
Znam za pojam karme, ali mi nije najjasnije kako to ona funkcionira?
 
Evo, mozda da procitas ovaj Buddhin govor pa onda da popricamo - Kratko razjasnjavanje djela

Ovo je možda najkonkretnija izjava u tekstu kog ste mi preporučili:



"1224 Ako kamma ubijanja izravno odredi način preporađanja, ona će izazvati novo rođenje u stanju uskraćenosti. Ali ako povoljna kamma prevlada i donese ipak rođenje među ljudima – a ponovno rođenje kao čovjek uvijek je rezultat povoljne kamme – akumulirana kamma ubijanja djelovaće suprotno kami koja je odredila mjesto preporađanja, i to na taj način što će izazvati različite nedaće, koje svoj vrhunac mogu dostići u preranoj smrti. Isto načelo važi i za sve ostale slučajeve koji slede i gde nepovoljna kamma donosi plod tokom čovekovog života: u svakom od primera nepovoljna kama deluje suprotno onoj povoljnoj, koja je i donela preporađanje u ljudskom obliku, a to se delovanje ogleda u stvaranju posebnog tipa nesreće. , zavisno od njenog specifičnog kvaliteta."



Dakle, koliko sam shvatio, a vi me ispravite ako griješim, sve je determinirano povoljnom ili nepovoljnom kamom.
Evo da navedem iz teksta dva različita primjera, jedan s povoljnom, a drugi s nepovoljnom kamom:



"16. Ali ima slučajeva, učeniče, da neki muškarac ili žena nisu tvrdoglavi i arogantni ; odaju počast onome kome treba da odaju počast, ustaju pred onim pred kojim treba da ustanu; ustupaju mjesto onom kome treba da ga ustupe, sklanjaju se s puta onome kome treba da se sklone; klanjaju se, uvažavaju i poštuju onoga kome se treba klanjati, uvažavati ga i poštovati. Zbog toga što čine i gomilaju takva djela… preporađaju se na srećnom odredištu… Ako se umjesto toga ponovo rode u ljudskom obliku, tada su plemenitog porijekla gdje se god rodili. To je put, učeniče, koji vodi plemenitom poreklu, to znači ne biti tvrdoglav i arogantan … klanjati se, uvažavati i poštovati onoga koga treba poštovati."



"17. Ima slučajeva, učeniče, da neki muškarac ili žena ne posećuju asketu ili brahmana i ne pitaju: ' Poštovani gospodine, što je korisno? Šta je štetno? Šta je vredno prekora? Šta je vredno pohvale? Šta treba negovati? Šta ne treba pregovarati? Koji će mi postupci na duge staze donet bol i patnju? Koji će mi postupci na duge staze donijeti dobrobit i sreću?' Zbog toga što čine i gomilaju takva djela… preporađaju se u svijetu lišavanja… Ako se umjesto toga ponovo rode u ljudskom obliku, tada su glupi gdje se god rodili. To je put, učeniče, koji vodi gluposti, to znači ne posećivati asketa ili brahmana i postaviti mu takva pitanja."



Ako netko u to vjeruje, to razumijem, ali meni i dalje nije jasno na kojem principu funkcionira ta "kama". Pogrešno bi bilo tvrditi da ona "kritički" preispituje motive čovjekovog srca, pa da ga "sudi", a opet, pogrešno bi bilo i reći da je to univerzalna pravda.
Dakle, na osnovu čega "kama" ili naše biće nakon ovog života prelazi u neki drugi oblik, npr. životinjski. Zašto bi netko postao pauk?
Da li je logično reći: eto, netko je spletkario u životu, pleo ljudima "mreže", pa je njemu "kama" takva da će vjerojatno postati pauk ili neki drugi insekt? Ako da, zašto bi postao pauk ili nešto drugo? Gdje je u tom slučaju "sloboda izbora"?





Usput, preslušao sam sva video predavanja iz serijala kog ste mi poslali i upoznao se sa dosta toga :-).
 
Dakle, koliko sam shvatio, a vi me ispravite ako griješim, sve je determinirano povoljnom ili nepovoljnom kamom.


Valja napomenuti da je pocetno pitanje bilo o pravdi. Odgovor na to pitanje se moze vidjeti u budistickom konceptu uzrocnosti i posljedicnosti nasih djela (sanskrtski: karma, pali: kamma).



No, sada si otvorio drugo pitanje, a to je da li je covjekova sudbina potpuno uvjetovana proslim djelima. Odgovor je, nije. Buddha se protivio ucenjima koja su zagovarala takav determinizam, jer bi to znacilo da se nista ne moze postici vlastitim naporom. Buddha je naucavao da ljudi svjesno biraju svoje nove postupke.



Posljedice proslih djela utjecu na nas, ali u datim okolnostima, mi slobodno odlucujemo sto cemo dalje poduzimati i tako opet skupljamo novu karmu unutar koje cemo opet imati mogucnost izbora. Nesto poput kredita koji nas uvelike opterecuje, ali jos uvijek nam daje odredjenog prostora da nesto pokusamo uciniti. Mozemo dobiti na lutriji, ali mi smo ti koji ce odluciti kako cemo se ponasati prema tom dobitku. Mozemo biti jako zaduzeni, ali jos uvijek mozemo otplacivati dio zajma, a dio novaca pametno ulagati. Naravno, nekada je zaduzenje takovo da ne mozemo nista uciniti i jednostavno moramo patiti oskudicu, neimastinu... pa i tada jos uvijek mozemo birati sto cemo uciniti dalje.



Ne mogu se sada sjetiti B. govora na tu temu, ali ih mogu pronaci u narednim danima. Ovako napamet mi pada tek jedna zgoda:



Buddhu je pitao prosijak, zasto ja nista nemam?
Zato jer nikome nista ne dajes, odgovorio je Buddha.
Pa sto da je ikome dadem, kada nista nemam.
Imas oci kojima mozes ljudima upucivati poglede pune ljubavi.
Imas usta kojima mozes ljudima upucivati osmjehe i lijepe rijeci.
Imas ruke i noge, kojima mozes drugima pomagati...



Iako je ovaj covjek patio od potpune oskudice (posljedica proslih djela) jos uvijek je imao mogucnosti djelovati. Ocito je pravac koji je prvotno izabrao bio u smjeru uzgajanja gorcine, ljutnje i optuzivanja drugih zbog svojeg stanja. No Buddha mu je otkrio da i u tom stanju moze oplemenjivati svoj um i ciniti makar mala dobra djela.
 
Zadnje uređeno od strane moderatora:
Fazlija



U jednom od govora iz kanona Buda poducava svog glavnog
ucenika, postovanog Sariputu. Posto mu je rekao sta je imao, Buda ga
pita: "Sariputa, da li verujes u ovo sto sam upravo rekao?" Sariputa
bez oklevanja odgovara: "Ne, ne verujem, zato sto to jos nisam licno
iskusio." A Buda odvraca: "To je dobro! To je dobro!" To je stav koji
treba ohrabrivati u svakome, bilo da je rec o religiji ili nauci. Ne
verovati, vec odrzavati otvoren um sve dok ne steknemo istinsko
iskustvo. Takav stav ide protiv dogmatizma, ide protiv
fundamentalizma, koji ne vidjamo samo u religiji, vec cesto i u nauci."

Jedno pitanje. Dobro bi bilo da znamo sta mu je rekao mozda bi bilo jasnije ali zar to nije lose da ucenik ne vjeruje ucitelju samo zato sto to jos nije dozivio? Sta ako nekoga ucitelj u nekoj skoli poduci recimo borilackim vjestinama i kaze mu biti ces mnogo bolji kada dobijes crni kajs, moci ces ovo i ono kao i ja sada. A on mu kaze nevjerujem ti dok ne dodjem do toga. Zar takvo ucenje nije nepostovanje drugih? Mogu ja zamisliti tu filozofiju i u nekim slucajevima mislim da je dobro, ali to gore sto sicitirao, bez konteksta, ja mislim da nije u redu.
 
Dobro bi bilo da znamo sta mu je rekao mozda bi bilo jasnije ali zar to nije lose da ucenik ne vjeruje ucitelju samo zato sto to jos nije dozivio?


Buddha poducava ako cinis ovo, postici ces to-i-to. Ali ujedno ohrabruje ucenika da ne vjeruje, nego da isproba i uvjeri se sam.



A on mu kaze nevjerujem ti dok ne dodjem do toga.


Vjerovanje nije potrebno. Kako ce ucenik napradovati na putu (recimo spoznaje) tako ce se sam uvjeravati u tu spoznaju.
 
Budizam nije ucenje kojem je cilj da objasni postanak i prapocelo svijeta, nego da dokine ljudsku patnju. Zato budizam izbjegava svaku metafiziku (barem onaj izvorni budizam kojem je poducavao Buddha).

Koliko ima vrsti Budizma i kako se dokuci stepen da covjek ne pati odnosno da manje pati? Ja neznam puno o tome ali neki kazu mozes biti i Musliman i Budist pa zato pitam koliko vrsti ima. Onaj potencionalni zlocinac sam Harris je ateista ali i Budist.

Bozanstva u hinduizmu sigurno nisu niti ljudske emocije, niti prirodne pojave, a niti stanja (ljudske ili bilo cije) svijesti. Hinduizam doista vjeruje u stvarna bozanska bica (nešto poput nasih andjela i kerubina) koja postoje u nekim drugim razinama vise stvarnosti. Pri tome ta bica nisu stvaratelji svijeta, nego izvan i iznad njih postoji vrhunska i neizreciva bozanska sustina - Brahman ili Parama Brahma. Taj Brahman se, vjeruju hindusi, ponakad u povijesti utjelovljuje kao ljudsko bice da pomogne ljudima (npr. slicno kao sto krscani vjeruju za Isusa Krista koji se rodio u ljudskom tijelu u datom povijesnom trenutku), a inace predstavlja najdublju sustinu svakog (bilo kojeg) bica, bilo ono ljudsko, zivotinjsko, bozansko ili demonsko. To se izrazava vedskom (upanisadskom) izrekom Ti to Jesi (Tattvam asi). Ti jesi taj Brahman. Tvoj Atman, tvoja najdublja sustina jeste sam Brahman, sam Bog... mi bi smo rekli.

Vjerujes li ti u ta bozanstva?

Budisti isto vjeruju u bogove (vise odgovaraju nasem poimanju andjela), ali izbjegavaju svako (hinduisticko) spekuliranje o krajnoj sustini, Brahmanu, Bogu ili slicnim metafizickim temama.

Mozes li mi navesti u koje bogove vjerujes i nnjihove stepene/uloge?

Kao sto sam rekao, budizam nije ateisticki.

belief in the existence of a god or gods, especially belief in one god as creator of the universe, intervening in it and sustaining a personal relation to his creatures.



Ja mislim da jeste ako ne vjerujete da postoji Bog van svemira ali mozda nisam u pravu.



Ateist je netko tko tvrdi da Bog ne postoji. Agnostik je netko tko tvrdi da ne zna da li Bog postoji.

Gnosticki ateist to tvrdi. Obicni ateist ne vjeruje ali ne tvrdi.

Ali Buddha nije tvrdio nista od toga. On je jednostavno odbijao o tome ista reci, tvrdeci da je odgovor na to pitanje izvan domasaja ljudskog uma. Stovise, da je trazenje tog odgovora zalosno i besmisleno gubljenje vremena.



Kasniji pravci su pod utjecajem hinduizma razvijali odredjene vrste metafizike, ali nikada teisticke prirode.

Imam jos nekoliko pitanja u vezi tvoje religije. Ako moze bez dugackih linkova jer imam 3 videa na youtubu u favoritima koja jos imam da pogledam a 2 sam pregledao mada mi je iz njih stosta nejasno. Pa ako mi mozes odgovoriti na ova pitanja.



Jeli Buda 1 ili ih je bilo vise? (Znam da je prvi se tako zvao)
Jeli istina da je Buda rekao "nemojte me slijediti" ili "nemojte mi vjerovati ako ne zelite"?
Kako Budisti vide patnju zivotinja?
Kakva je uloga zene u Budizmu?
Sta kazete ili sta je Buda rekao za godine/starjenje? i za smrt i patnnju?
Kakko se zove vasa knjiga i dali je sve autenticno sto je Buda rekao? Ima li kontradikcije/proturjecja?
Sta Budizam kaze zasto neki ljudi pate a neki uzivaju nebitno u sta vjeruju ili ne vjeruju?
Ako vjerujete u reinkarnaciju, zasto se onda mucite na ovome svijetu? Ovo je mozda glupo pitanje ali sam gledao neke budiste koji puzu kilometrima dok drugi sjede i mirno meditiraju.
Tko vodi karmu? Ako nitko kako onda objasniti tvrdnju da ona stigne svakoga a mnogi umru ili se izvuku kada urade uzasne stvari?
Dali netko tko pati ili uziva u ovome zivotu to moze da bude rezultat prethodnog zivota? Ako jeste, kako moze biti kriv ako je bio zivotinja i nije imao slobodnu volju?
Nirvana je prva rijec koju sam cuo o Budizmu jos davno. Jeli istina ako postignes Nirvanu da izguvis svijest. Mislim svijest o sebi, postanes druga osoba?
Dali vjerujete u dusu? Ako ne kako osoba poslije smrti prelazi u nesto drugo?
Sta je najjaci dokaz za reinkarnaciju?
Koja je razlika izmedju Bude i Budistave? (ako sam dobro to drugo napisao)



Hvala
 
Koliko ima vrsti Budizma i kako se dokuci stepen da covjek ne pati odnosno da manje pati? Ja neznam puno o tome ali neki kazu mozes biti i Musliman i Budist pa zato pitam koliko vrsti ima. Onaj potencionalni zlocinac sam Harris je ateista ali i Budist.


Tehnicki gledano, postoje 3 glavne budisticke skupine. Theravada budizam pokusava slijediti izvorno Buddhino ucenje. Mahayana budizam je dodao odredjena metafizicka i filozofska tumacenja. Vajrayana budizam je potpuno prozet tantrickom yogom (zato se i naziva tantricki budizam).



Vjerujes li ti u ta bozanstva?



Mozes li mi navesti u koje bogove vjerujes i nnjihove stepene/uloge?


Kao sto vec rekoh, ta "bozanstva" su ustvari kao meleci i dzini u islamu. Ja ih nikada nisam vidio pa ne znam da li oni postoje. Isto kao sto nikada nisam vidio niti bica s drugih planeta, ali nacelno vjerujem da zivot postoji i na drugim planetama u svemiru.



Ovdje je serija predavanja na nasem jeziku na tu temu pa mozes do mile volje slusati sto budizam naucava o svjetovima meleka i dzina:



https://www.youtube.com/watch?v=JKaK1pwBYqQ, list: PLq24Jzc8k6LMRcBIAsX8E0Hs_1AoR-Kvf



U prakticnom pogledu vjerovanje ili nevjerovanje u meleke i dzine nije bitno. To ne utjece na glavnu budisticku praksu pa se ja drzim one Buddhine... prihvati nesto tek kada se sam uvjeris da je tako.



Ja mislim da jeste ako ne vjerujete da postoji Bog van svemira ali mozda nisam u pravu.


Rekao bih da nisi u pravu, jer je Buddha vrlo jasno i nedvosmisleno rekao da se o postojanju Boga ne moze reci niti da postoji, niti da ne postoji, niti da i postoji i ne postoji u isto vrijeme, a niti da niti postoji, niti ne postoji. Po tome ispada da Buddha nije bio niti ateist (nije tvrdio da Boga nema), niti agnostik (nije tvrdio da ne zna da li Bog postoji). Jednostavno je tvrdio da se o Bogu ne moze misliti i govoriti, da je Bog izvan domasaja uma pa time i svakog opisa. Ne znam da li grijesim, ali meni se takav opis Boga cini poprilicno muslimanski. U nekim sam islamskim izvorima citao da je Allah izvan domasaja misli i svakog opisa. Takodjer, ne znam da li grijesim, ali zbog ovih i drugih slicnosti, meni se cini da ako bi smo uzeli islamsku terminologiju, Buddha bi mogao biti jedan od poslanika koji su navjestali duhovnu istinu prije Muhameda. To je moje licno misljenje, ali posto slabo znam o islamu, dopustam da je potpuno pogresno. Mozda tek moj povrsan dojam.



S druge strane, ti nisi u krivu ako si dosao do zakljucka da je budizam ateisticka religija. Jer mnogi budisti to i sami govore. No ipak mislim da su ti budisti u krivu, jer Buddhi pripisuju ono sto on nikada nije rekao. A to je da se o Bogu moze izreci jasan i nedvosmislen sud - pa makar to bio i sud da Bog ne postoji. Mislim da takvi budisti grijese i ne poznaju Buddhino ucenje, a ljudi izvan budizma nisu krivi sto stjecu dojam da je budizam ateizam, kada to tvrde i mnogi budisti.



Imam jos nekoliko pitanja u vezi tvoje religije. Ako moze bez dugackih linkova


Nastojim biti sto kraci i dati samo šmajser-kurs smjernice za vlastito istrazivanje. Ipak, tesko je objasniti budizam u natuknicama.



Jeli Buda 1 ili ih je bilo vise? (Znam da je prvi se tako zvao)


Buddhina licna imena su bila Siddhartha Gautama, a buddha je samo titula (probudjeni). Dakle, kada govorimo o osnivacu budizma, onda govorimo o Siddhartha Gautama Buddhi pa ljudi krace kazu samo Buddha, jer se zna na koga se misli.



Taj Siddhartha Gautama Buddha je rekao da su i prije njega dolazili prethodni buddhe. Stovise, da je i on sam bio poklonik i ucenik jednog buddhe koji je zivio prije njega. A za sebe je tvrdio da je samo obnovio ucenje koje je bilo zaboravljeno i otkrio put kojim su u proslosti krocili drveni mudraci. U terminologiji islama, mozda bi smo mogli reci da je bio samo jedan u nizu poslanika koji su postojali prije njega i koji ce postojati i nakon njega.



Jeli istina da je Buda rekao "nemojte me slijediti" ili "nemojte mi vjerovati ako ne zelite"?


Nije. Rekao je, slijedite moje ucenje i prihvatite ga tek kada se sami uvjerite da je istinito.



Kako Budisti vide patnju zivotinja?


Patnju vide kao patnju. Zivotinje pate, jednako kao i ljudi, od tjelesne i od umne (emotivne) patnje. Zivotinje se nazalost ne mogu osloboditi od patnje. Mogu je jedino ublaziti s nekim uzitkom, ali to nije izlaz iz patnje. Da se razumijemo, ogromna vecina ljudi se ne moze izbaviti iz patnje i samo pokusavaju nekim uzitkom prekriti patnju (osjecam se lose pa sam se dobro najeo i zapalio cigaru). Ljudi barem mogu razumjeti ucenje koje poducava dokidanje patnje, cak i onda kada nemaju snage da ga slijede. A zivotinje ne mogu niti to.



Kakva je uloga zene u Budizmu?


U spoznajnom pogledu, zena je potpuno jednaka muskarcu. Svako ljudsko bice, bez obzira na spol, moze da razumije ucenje i da se oslobodi patnje.
 
> Sta kazete ili sta je Buda rekao za godine/starjenje? i za smrt i patnnju?



Buddha je rekao da su rodjenje, starenje, bolest i smrt patnja. Onaj koji dokine patnju, prekida zauvijek krug rodjenja, starenja, bolesti i umiranja.



Kakko se zove vasa knjiga i dali je sve autenticno sto je Buda rekao? Ima li kontradikcije/proturjecja?


Knjiga, tocnije zbirka knjiga se zove Tipitaka: https://srednjiput.rs/pali-kanon/



Dogmatski budisti, posve jednako kao i bilo koji dogmaticni vjernici u drugim relgijama, vjeruju da je Tipitaka posve autenticna i da nema nikakvih proturjecja. Ne-dogmatski budisti vjeruju da nije posve autenticna, da ima dijelova koji su vjerovatno dopisivani kasnije i da postoje odredjena proturijecja. Ta se proturjecja uglavnom odnose na povijesne cinjenice (dovodi se u pitanje cinjenicu da je Buddha bio ozenjen prije zaredjenja i sl.), a ne na duhovnu nauku za koju se vjeruje da je prilicno vjerno sacuvana.



Sta Budizam kaze zasto neki ljudi pate a neki uzivaju nebitno u sta vjeruju ili ne vjeruju?


Zbog zasluga svojih proslih djela (karme).



Ako vjerujete u reinkarnaciju, zasto se onda mucite na ovome svijetu?


Krug rodjenja, starenja, bolesti i umiranja (tzv. reinkarnaciju) nije moguce prekinuti samo tako da se to jednostavno pozeli ili da se tek povjeruje u mogucnost njezinog prekidanja.



Ovo je mozda glupo pitanje ali sam gledao neke budiste koji puzu kilometrima dok drugi sjede i mirno meditiraju.


Ovaj obicaj da puzu je prisutan samo u vajrayana budizmu (na Tibetu) i moje je osobno misljenje da je to najobicnije praznovjerje, jednak kao i kada kod nas vidis jadne ljude kako na koljenima po kamenju klececi idu oko crkve. Ili kada u islamu vidis da se bodu i bicuju. Buddha nije poducavao da se izbavljenje od patnje moze postici takvim asketskim naporima. Niti je Isus poducavao ljude da hodaju na koljenima po kamenju.



Tko vodi karmu? Ako nitko kako onda objasniti tvrdnju da ona stigne svakoga a mnogi umru ili se izvuku kada urade uzasne stvari?
Dali netko tko pati ili uziva u ovome zivotu to moze da bude rezultat prethodnog zivota? Ako jeste, kako moze biti kriv ako je bio zivotinja i nije imao slobodnu volju?


Karma je prirodni zakon po kojem djeluje um jednako covjeka, zivotinje ili biljke (vjerovatno i drugih bica, bili oni meleci ili dzini). Kod svakog uzitka javlja se strast za jos vise uzitka. Kod svake patnje javlja se bijes protiv nje i razni oblici pokusaja potiskivanja patnje. Pri tome se prirodno stvara i obmana da mi mozemo upravljati patnjom i uzitkom; da je to nas uzitak i patnja, da mi mozemo po volji povecavati uzitak i smanjivati patnju; da smo mi gospodari svojeg zivota, da postojimo kao nezavisna bica. Javlja se zedj za zivotom, javlja se osjecaj "ja i moje", koji nas vode iz jednog u drugo utjelovljenje. Um je taj koji se preporadja u novom tijelu. A sve dok um gaji vezanost za uzitak i patnju (a time i obmanu, zelju, da moze njima upravljati), taj um ce se nakon smrti jednog tijela preporadjati u drugom tijelu. Dakle, karma nije neki izvanjski zakon kojim netko upravlja, nego sama priroda uma (i zivotinje imaju um koji robuje strasti, mrznji i obmani te ih vodi u novo utjelovljenje). Onog trenutka kada osoba spozna nacin djelovanja sopstvenog uma, ona se ujedno oslobadja od vezanosti za obmane i zablude (ili karmu) tog istog ima i time posljedicno prekida proces preporadjanja.



Nirvana je prva rijec koju sam cuo o Budizmu jos davno. Jeli istina ako postignes Nirvanu da izguvis svijest. Mislim svijest o sebi, postanes druga osoba?


Nisam iskusio nirvanu, ali koliko sam razumio budizam, nakon konacne spoznaje i uvida u pravu prirodu stvari, osoba vise nije vezana za svoje sopstvo. Sopstvo je nadidjeno. Ona moze dok jos zivi ostatak svojeg zadnjeg zivota koristiti rijeci "ja i moje", ali u sustini ona ne osjeca da je zasebno bice odvojeno od svega drugoga.



Dali vjerujete u dusu? Ako ne kako osoba poslije smrti prelazi u nesto drugo?


Budizam ne vjeruje u dusu kao u neku trajnu sustinu koja bi bila cista i nepromjenjiva nasa najdublja i zasebna priroda. Ono sto se obicno naziva "dusa" jeste ustvari samo nas um i zamisao, vjerovanje, misljenje, obmana naseg uma da neka takva trajna sustina postoji. Um je taj koji se preporadja. Sve dok nas um nije oslobodjen pozude (strasti, pohlepe), mrznje (bijesa) i obmane da postoji kao zasebno i trajno bice... taj um ce se nakon smrti jednog tijela preporadjati u drugom tijelu (zavisno od zasluga koje je prethodno stekao).



Sta je najjaci dokaz za reinkarnaciju?


Nema dokaza za reinkarnaciju. To covjek moze ili intelektualno prihvatiti kao jedno objasnjenje koje mu razumno i prihvatljivo zvuci, ili imati sopstveno iskustvo da se sam sjeti svojih proslih zivota (ima takvih ljudi koji se sjete po jedno ili nekoliko svojih proslih zivota). Takvo iskustvo spontanog sjecanja na svoje prosle zivote je vrlo duboko i potresno iskustvo koje takve osobe ostavlja bez ikakve sumnje. One vrlo cesto mogu pronaci mjesta na kojima su zivjeli (naravno, ako takva mjesta jos postoje) i detaljno ispricati pojedinosti za koje se nekada mogu pronaci i materijalni dokazi, mozda cak i zivi svjedoci koji mogu potvrditi iskaze tih ljudi. Po meni su takvi slucajevi mozda jedini stvarni i mjerljivi dokazi o postojanju reinkarnacije. No u slucajevima kada se osobe sjete vrlo davnih vremena, kada su mjesta posve izmjenjena ili unistena, a zivih svjedoka vise nema... kako je moguce dokazati necije takvo vrlo subjektivno iskustvo? Za prekidanje kruga patnje nije nuzno da osoba ima uvide u svoje prosle zivote. To je jedna vrsta sporedne spoznaje, koja sama po sebi ne vodi u oslobodjenje od pohlepe, bijesa, obmane i kruga novih utjelovljenja.



Koja je razlika izmedju Bude i Budistave? (ako sam dobro to drugo napisao)


Buddha znaci ono sto se na nasem jeziku kaze probudjeni. To je naziv za covjeka koji je dosao do konacne samospoznaje i potpuno se izbavio iz patnje i ponovnog kruga radjanja i umiranja.



Bodhisattva je izvorno bio naziv za osobu koje je tek na putu oslobodjenja, ali jos nije postala buddha ili probudjeni. U tom smislu se jos uvijek razumije i koristi u theravada budizmu ili najstarijoj skoli budizma, koja nastoji slijediti izvorno Buddhino ucenje. I sam Buddha u svojim govorima, kada prica o sebi prije konacnog probudjenja (nirvane) za sebe kaze... kada sam jos bio bodhisattva, jos uvijek ne potpuno probudjeno bice na putu prosvjetljenja...



Mahayana i vajrayana budizam su pocele drugacije koristiti ove pojmove. Oni su buddhe pocele razumijevati kao duhovna i kozmicka bica. Cak su i za povijesnog Siddhartha Gautama Buddhu poceli vjerovati da se nikada nije doista utjelovio kao covjek, nikada se nije niti oslobodio od neznanja, jer je stalno bio u nirvani kao kozmicko bice... Ustvari, oni su povijesnom Buddhi, kao i proslim i buducim buddhama pripisali svojstva kozmickog nacela ili Boga. U isto vrijeme pojam bodhisattva su poceli koristiti kao oznaku za ljudsko bice koje je postiglo konacnu spoznaju ili nirvanu (ono sto se prije nazivalo buddha, probudjeni), ali namjerno odbija prekinuti krug radjanja i umiranje kako bi se uvijek iznova vracalo da pomogne drugim bicima na putu samoizbavljenja. To se u tim smjerovima budizma naziva milosrdje boddhisattve.
 
Onaj potencionalni zlocinac sam Harris je ateista ali i Budist.


Eh, jednu stvar zaboravih, a cini mi se vaznom... zasto mislis da bi Sam Harris bio potencijalni zlocinac? Je l' samo zato sto se ne slazes s njegovim misljenjem? Je l' to opet tvoje iskljucivo i crno-bijelo poimanje svijeta? Ako netko ne vjeruje isto kao ja, to ne znaci da se ne slazemo oko necega, nego da je on naravno - zlocinac, djubre, ubica, vrag, treba ga zatuci prije nego sto on unisti nas?! Tako otprilike razmisljaju djeca u vrticu. I fasisti, naravno, sto je otprilike ista razina emocionalne (ne)zrelosti. Poznata je Musolinijeva izjava - tko nije s nama, protiv nas je!
 
Ne znam gdje bi rekao pa cu ovdje. Koliko sam shvatio Buda je rekao da niti priznaje niti porice Boga.
Na tom tragu moze biti i izjava Muhameda, parafraziram, da ne razmisljamo o Bozijem bicu, Njegovoj sustini, Zatu(Biti) jer je to izvan naseg dometa ...nego da razmisljamo o Njegovim blagodatima i stvorenome.
 
Ne znam gdje bi rekao pa cu ovdje. Koliko sam shvatio Buda je rekao da niti priznaje niti porice Boga.


Posve tcono, ali ako bi smo bili potpuno dosljedni, trebali bi smo reci da Buddha niti priznaje, niti porice, niti i priznaje i porice, a niti niti-priznaje niti-porice Boga. To bi bila tipicna Buddhina tetralema kojom je odgovarao na takva metafizicka pitanja.



Na tom tragu moze biti i izjava Muhameda, parafraziram, da ne razmisljamo o Bozijem bicu, Njegovoj sustini, Zatu(Biti) jer je to izvan naseg dometa ...nego da razmisljamo o Njegovim blagodatima i stvorenome.


Meni se isto cini da ima odredjenih slicnosti s islamskim gledistima o nedostatnosti ljudske spoznaje prave prirode Boga, ali slabo poznam islamsku filozofiju da bih to tvrdio.
 
Meni se isto cini da ima odredjenih slicnosti s islamskim gledistima o nedostatnosti ljudske spoznaje prave prirode Boga, ali slabo poznam islamsku filozofiju da bih to tvrdio.


Tacno kazes, svi pravci bilo da su oni filozofski, teoloski, sufijski priznaju nemogucnost spoznaje Bozije esencije(Biti-Zat ar.).
Za mene Ibn Arabi je najpreciznije rekao sufijsko vjerovanje u sljedecim stihovima:



Govoris li samo o Njegovoj transcedenciji,
ogranicenim Ga cinis,
a govoris li samo o Njegovoj imanenciji,
nedostatnim Ga cinis.
govoris li o oboma, pravo činiš, i
Imamom i uciteljem duhovne mudrosti bivas.
Ko bi svjedocio da je On dvoje,
visebozac bi bio ,
Dok onaj koji Ga od svega odvaja,
odredit bi Ga htio.
Pazi da Ga ne prispodobis,
da paganin bio ne bi,
gledaj da Ga ne obezlicis,
ako monoteist jesi.
Ti nisi i jesi On,
u biti Ga stvari motris,
bezgranicna i zasvodjena.




Za mene je ovo najblize istini.
 
Fazlija izvini na uletu, ali nisam znao gdje da podjelim svoje zapazanje u vezi slicnosti(djelimicne) Bude i Muhammeda.
 
Karma je prirodni zakon po kojem djeluje um jednako covjeka, zivotinje ili biljke (vjerovatno i drugih bica, bili oni meleci ili dzini). Kod svakog uzitka javlja se strast za jos vise uzitka. Kod svake patnje javlja se bijes protiv nje i razni oblici pokusaja potiskivanja patnje. Pri tome se prirodno stvara i obmana da mi mozemo upravljati patnjom i uzitkom; da je to nas uzitak i patnja, da mi mozemo po volji povecavati uzitak i smanjivati patnju; da smo mi gospodari svojeg zivota, da postojimo kao nezavisna bica. Javlja se zedj za zivotom, javlja se osjecaj "ja i moje", koji nas vode iz jednog u drugo utjelovljenje. Um je taj koji se preporadja u novom tijelu. A sve dok um gaji vezanost za uzitak i patnju (a time i obmanu, zelju, da moze njima upravljati), taj um ce se nakon smrti jednog tijela preporadjati u drugom tijelu. Dakle, karma nije neki izvanjski zakon kojim netko upravlja, nego sama priroda uma (i zivotinje imaju um koji robuje strasti, mrznji i obmani te ih vodi u novo utjelovljenje). Onog trenutka kada osoba spozna nacin djelovanja sopstvenog uma, ona se ujedno oslobadja od vezanosti za obmane i zablude (ili karmu) tog istog ima i time posljedicno prekida proces preporadjanja.

Hvala za odgovore. Nadam se da cemo moci detaljnije o ovome kada shvatim sustinu tj, stvaranje svemira i nesto vise o karmi i umu. Drugi put.



Ima Muslimana koji vjeruju da je Buda bio Bozji poslanik ali da su njegova ucenja s vremenom otisla u drugom smjeru. Ja licno to nevjerujem. Mnogi neznaju da je Buda stariji i od Krscanstva. Ja mislim da je on bio samo sposoban filozof mozda i psiholog (iako si negdje napisao ako se ne varam da je on protiv metafizike) a ne vjerujem da je bio poslanik. Ali ko zna.
 
Bozanska bit(Zat) je po , naravi, u svojoj apsolutnosti, beskonacnosti, savrsentstvu neprireciva i nesamjerljiva sa bilo cime ocitovanom sustavu postojanja.Stoga ona na sebe ne prima na sebe nikakvo lice , ni ime ni svojstvo -nikakvo određenje.Buduci , naime, apsoltna , ona nije ni dobra ni losa, ni lijepa ni ruzna , niti odrediva niti neodrediva , ni musko ni zensko jer je uvjek i zauvjek iznad svake forme i iznad svakog određenja.
 
Nazad
Vrh