Kladim se životom da nikad nisi čitao kuran a pogotovo ostale islamske spise
Ti si previse samouvjeren. To nije dobro. Da si se okladio u zivot, sada bi ga izgubio. Nemoj tako olako davati takve samouvjerene izjave. Stani, razmisli, razmotri i druge mogucnosti pa onda donesi mozda neki promisljeniji zakljucak.
a da ne govorim da imaš liberalno zapadnjačko pred ubeđenje kako su sve religije iste ali ih iskorišćavaju zli ljudi sa predrasudama.
Uh, opet brzas. Imas par kutija u koje sve poslazes pa ako nesto i ne stane u neku od njih samo od sebe, onda naguras silom u tu kutijicu.
Shvacam da je tebi trenutno lakse tako razmisljati, kada imas samo 2-3 kutijice, ali moras razmotriti mogucnost da uzmes jedno... 20 ili 30 kutija pa onda pokusas s mirom i paznjom poslagati sve pojmove u njih. Naravno, lakse je raditi s 2-3 kutije, ali s obrazovanjem, godinama i iskustvom prosirit ces svoje obzore i shvatiti da svijet nije tako jednostavan.
Ima dobra rečenica koja kaže da pored dobrog Isusa i apostola ima jako puno zlih hrišćana kao ljudi , a pored onakvog Muhameda i ekipe ima jako puno dobrih muslimana kao ljudi.
Eto, tu dolazimo do pitanja za koje se ja sustezem da pitam Bostana ili bilo kojeg drugog muslimana. Razmisljam da li je samo pitanje gresno za muslimane, da li da ga uopce postavim.
Doista mi se Muhamed cini posve razlicita osoba od bilo kojeg drugog osnivaca neke svjetske religije. Shiva, Buddha i Krist, a vjerovatno i Lao Ce, su bili najobicniji isposnici, lutalice, prosjaci. Naucavali su svoju duhovnu poruku i slijedili beskompromisno moralno ponasanje. Nema zabiljezenog primjera da bi nesto ukrali, da bi poticali druge na ubijanje, da bi s ubojicama dijelili plijen, da bi ikoga silom nagonili da prihati njihovo ucenje.
Nisu svi osnivaci svjetskih religija bili lutajuci isposnici. Konfucije je, po svemu sto znamo o njemu, bio dvorski sluzbenik, mozda cak i ministar na dvoru nekog od tadasnjih kineskih vladara. Krshna je bio sitni plemic. Sudjelovao je dinastickom ratu, stovise... pokrenuo je svojom diplomacijom veliki dinasticki rat u sjevernoj Indiji, ali ne s ciljem da on prigrabi vlast ili da se dokopa ratnog plijena, nego da svrgne korumpiranu vlast i dovede neke bolje ljude na tron. Drzavni poslovi su bili zanimanje i za Konfucija i za Krshnu. Uz svoj redovni drzavnicki posao, obojica su izlagali neko svoje filozofsko i duhovno ucenje. Ne postoje dokazi koji bi upucivali na to da su ikoga silom nagonili na prihvacanje njihove vjere. Ne postoje dokazi da su imali svoje privatne vjerske vojske koje bi slali u rat protiv onih koji ih ne prihvacaju za duhovne autoritete i vladare; da bi poticali svoje sljedbenike na ubijanje, pljacku i porobljavanje onih koji ne zele prihvatiti njihovo ucenje. Po tom pitanju mi se osnivac islama cini vrlo razlicit od svih drugih osnivaca velikih svjetskih religija.