Što Kur'an kaže o Bibliji?

Sve su Knjige Bozija rijec i one su vjecno kod Boga. Ono sto sidje na zemlju i pretvori u u tintu i papir vise nije isto. Ni Kuran na papiru nije Bozji atribut. Uvijek je covjek to gubio i mijenjao namjerno ili ne. Zato Kuran kaze "Ovo je zadnja objava i Mi cemo nad NJ bdjeti". I tako je i ostalo. Ako se danas dogovorimo i zapalimo sve svoje svete knjige samo ce Kuran sutra biti isprintan onakav kakav jeste. To za vas naravno nista ne znaci jer ne vjerujute u Kuran ali nama znaci jer je Bog odrzao obecanje i to nam je jedan od dokaza.

I Biblija kaze na kraju (Otkrivenje 22:18) "ako ko dometne ovome, Bog će nametnuti na njega zla napisana u knjizi ovoj"



Prema tome, Biblija je zadnja Bozja objava koja je merodavna za sve predhodne i kasnije objave. Ako neko dodje nakon Biblije i doda nesto ili objavi nesto, a to nesto se ne slaze sa Biblijom, prema Bibliji, Bog ce na njega nametnuti sva zla koja su opisana u Bibliji.
 
Nije istina. Muhamed nije imao Bogatsvo niti ga je zanimalo.

Apsolutna neistina.
"Pitaju te o plijenu. Reci: "Plijen pripada Allahu i Poslaniku." Zato se bojte Allaha i izgladite međusobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici." (Al-Anfal 1).
"I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku" (Al-Anfal 41).
Petina plijena je išla Allahovom Poslaniku.
Ibn Kesirovo tumačenje:
"Abdul-Melik ibn Ebi-Sulejman prenosi od Ata'a ibn Ebi-Rebbaha da je rekao: „Dio Allaha i Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, u petini jeste jedan dio i on - tj. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem - može ga uzeti i raditi sa njim šta god on hoće.“ Ovo je najobuhvatniji i najopširniji stav i po njemu Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, sa dijelom koji mu je Allah odredio može raditi šta god hoće i podijeliti ga kome god hoće od svoga ummeta."
Dakle Muhamed od ratnog plijena dobija petinu i sa tom petinom može šta hoće. Takođe Muhamed je imao robove i sluge. Znači imao je dovoljno bogatstva da ih sebi priušti.



A moc o kojoj govoris je jedina ta sto je komandovao vojsci uostalom kao i Mojsije. Ljudi cesto kaze vidi Isus je propovijedao mir (o tome cu pisati poslije) a Muhamed nosio sablju. Pa i mojsije i mnogi drugi poslanici u bibliji su bili prisiljeni da se bore na neki nacin.

Kad već porediš sa Mojsijem. U Knjizi Brojeva 31 se opisuje raspodjela plijena nakon rata sa Madijamcima. Mojsije nije dobio ništa. 1/50 je išla Gospodu i predavala se svešteniku Eleazaru za službu. Dakle Mojsije ne uzima petinu sa kojom može raditi šta hoće za razliku od Muhameda.



Njemu su Arapi nudili Bogatstvo i zene i sta god pozeli samo da prestane propovijedati Islam.

Čest argument islamskih apologeta. Međutim kontekst nam pokazuje da ovo nije tako jak argument. Muhamed nije mogao samo tako prestati jer kad je jednom krenuo propovijedati i zamjerio se Kurejšima u Meki nije bilo nazad. Život bi mu bio stalno ugrožen. Kad već pominješ žene Muhamed ih je svakako imao i to više nego što su njegovi muslimani smjeli imati:
i samo tebi, a ne ostalim vjernicima – ženu-vjernicu koja sebe pokloni Vjerovjesniku, ako se Vjerovjesnik hoće njome oženiti – da ti ne bi bilo teško" (El-Ahzab 50).
Čak je i svom usvojenom sinu preoteo ženu.



Mozes reci da je bio dobar lazov ali ako bes pristranosti proucavas o njemu zakljucio bi da nije ni to.

Na osnovu čega ovo možemo reći?



Mi smo ubijedjeni da je Tevrat i Indjil najavljivali Muhameda. Ali u svome originalu. Ovako, ono sto se poklapa sa Islamom u Bibliji mi smatramo da je istina. Ono sto se ne poklapa, smatramo da je izgubljeno a ono sto nije ni protiv ni za, mi kazemoo neznamo. Ali probacu ti naci stih iz Jevrejskog Tevrata pa cemo vidjeti prevod tog stiha. (Mislim na Hebrejski jezik)

Ajde baš da vidimo ta proročanstva o Muhamedu.



Sahih al-Bukhari 2125
I met `Abdullah bin `Amr bin Al-`As and asked him, "Tell me about the description of Allah's Messenger (ﷺ) which is mentioned in Torah (i.e. Old Testament.") He replied, 'Yes. By Allah, he is described in Torah with some of the qualities attributed to him in the Qur'an as follows: "O Prophet ! We have sent you as a witness (for Allah's True religion) And a giver of glad tidings (to the faithful believers), And a warner (to the unbelievers) And guardian of the illiterates. You are My slave and My messenger (i.e. Apostle). I have named you "Al-Mutawakkil" (who depends upon Allah). You are neither discourteous, harsh Nor a noisemaker in the markets And you do not do evil to those Who do evil to you, but you deal With them with forgiveness and kindness. Allah will not let him (the Prophet) Die till he makes straight the crooked people by making them say: "None has the right to be worshipped but Allah," With which will be opened blind eyes And deaf ears and enveloped hearts."



Sreo sam `Abdullaha bin `Amr bin Al-`Asa i upitao ga, "Reci mi o opisu Allahovog Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem) koji se spominje u Tori (tj. Starom zavjetu.") On je odgovorio, 'Da. Tako mi Allaha, on je opisan u Tori sa nekim od osobina koje su mu pripisane u Kur'anu na sljedeći način: "O Poslaniče! Mi smo te poslali kao svjedoka (za Allahovu pravu vjeru) i davatelja radosnih vijesti (za vjerni vjernici), i opominjač (nevjernicima) i čuvar nepismenih. Ti si Moj rob i Moj poslanik (tj. Poslanik). Nazvao sam te "El-Mutavekkil" (koji ovisi o Allahu). Nisi ni neljubazan. , grub Niti galamdžija na pijacama I ne čini zlo onima koji tebi zlo čine, već prema njima postupaj s oprostom i dobrotom. Allah neće dopustiti da (Poslanik) pogine dok ne ispravi nevaljale ljude tjerajući ih da govore: "Niko nema pravo da bude obožavan osim Allaha," čime će se otvoriti slijepe oči i gluhe uši i zavijena srca."



Mozes li mi reci gdje se spominje Isaije i gdje si ti studirao hadise?

Isaija 42 glasi ovako:
"Evo sluge mojega, kojega podupirem, izbranika mojega, koji je mio duši mojoj; metnuću duh svoj na njega, sud narodima javljaće.
Neće vikati ni podizati, niti će se čuti glas njegov po ulicama.
Trske stučene neće prelomiti, i svještila koje se puši neće ugasiti; javljaće sud po istini.
Neće mu dosaditi, niti će se umoriti, dokle ne postavi sud na zemlji, i ostrva će čekati nauku njegovu.
"
Dakle vidimo jasne paralele. Muhamed prema gore postavljenom hadisu nije galamdžija na pijacama, nije neljubazan, ispravlje nevaljale ljude. A u Isaiji 42 sluga Gospodnji ne diže glasa po ulicama tj. nije galamdžija, nije neljubazan jer neće vikati ni podizati niti će lomiti stučene trske i ispravljaće nevaljale tj. postaviće sud na zemlji i javljaće sud narodima.



Nije bilo verzija Kurana bila su 3 Kurana od kojih je jedan ovaj sto imamo, drugi je bio sa 115 sura a treci sa 112. Iz ta 2 su bile izvadjene sura Fatiha i Zadnji ajet a onaj sa 116 bilo je ubaceno 2 dove. Bilo je jos napisanih Kurana koji se nisu razlikovali osim u tome kakav je redoslijed trebao biti jer Kuran nije objavljen po redoslijedu koji imamo napisan zato kad je ovaj napisan sve je ostalo se spalilo da nebi bilo smutnje jer i tada je bilo neprijatelja Boga kao i danas.

Znači razlike između tih Kurana su po tebi bile minorne pa ih je zato trebalo spaliti? Kako to ima ikakvog smisla? Da ne spominjem da imamo hadise koji govore da su ranije neke sure bile duže a neke kraće.



A Novi Zavjet nemamo nigdje original. Nigdje ne postoji. Zvanicni jezik Rimske imperije je bio Latinski a Isus je govorio Aramejski. Moguce je da je znao nesto i Latinskog i Grckog i Hebrejskog ali kada je propovijedao narodu govorio je uglavnom Aramejski.

Pa ovo je original. Pisan je na grčkom jer je to bio lingua franca istoka Rimskog Carstva.



Medjutim danas imamo Evandjelja koji su vecina bila napisana na Grckom i neznamo ko ih je napisao. Znamo da su autori Luke i Matije prepisali od Marka. U ta tri se skoro nigdje Isus ne spominje kao Bog (mogu se neki stihovi tako protumaciti ako zelis a mogu i drugacije) dok je u Ivanu neko napisao ono sto pise.

Ne mogu se složiti da se tu Hristos ne spominje kao Bog jer bukvalno u prvim stihovima Jevanđelja po Marku imamo pozivanje na stihove SZ gdje se spominje Bog a ti se stihovi povezuju sa Hristom.



Zato iako 4 Evandjelja zovemo sinopticki sto znaci da su sva 4 autora bili svjedoci dogadjaja, imamo mnogo kontradikcije. Vecina ucenjaka priznaje da ima i dodataka i oduzimanja u Evandjeljima.

Vjerovatno bi učenjaci priznali da ima dodataka i u Kuranu da ga zapravo smiju proučavati. Kontradikcije nisu primjer netačnosti jer imaš 4 različita teksta. Naravno da neće biti sve pod konac. Pa danas kad ispitaš 4 osobe o istom događaju određene nesaglasnosti će nastati.



Naprimjer Marko 16 je ubacen.

Sporno. Imamo stare rukopise koji imaju te sporne stihove uključene u tekst. Vjerovatno je bio određeni spor oko tih stihova pa neki rukopisi nemaju taj kraj dok drugi imaju ali ne može se samo na osnovu toga reći da je ubačeni stih.
 
Ivan 7:53-8:11 je takodjer ubaceno ono o preljubi zene i da je Isus rekao neka baci kamen prvo onaj koji nema grijeha. Prva Poslanica Ivan 5:7 je ubacena u 16 stoljecu itd. To ne govorim ja to govore Krscanski ucenjaci i to priznaju islamofobi poput Jay Smith. Zato ako NISMO pristrani kako mogu povjerovat da je to Bozija Knjiga kad sve uzmemoo u obzir. A to je samo mali dio mozda cu otvoriti temu o tome

Isto tako sporno jer imamo rane rukopise koji sadrže te stihove. Npr. Didascalia Apostolorum iz 3. vijeka.



Dali je Isus Yahve? Ako nije vec je njegov sin jesu li razliciti?



Ivan 14:26: Ali Pomoćnik, Duh Sveti, kojega će Otac poslati u moje ime, on će vas poučiti o svemu i podsjetiti vas na sve što sam vam rekao.
Zar Sveti Duh nije bio prisutan tu vec u Isusu ili vjernicima? Gdje je bio onda i ako ce ga Otac poslati kako je onda SD Bog isti kao Otac i Isus ako ga Otac SALJE?

Duh Sveti tada zamjenjuje Hrista kao učitelja apostola o tome se radi. Ako misliš napraviti argument da je to Muhamed onda nam trebate objasniti kako je to Muhamed Duh Sveti i zašto apostoli u Poslanicama pišu da su već dobili Duha Svetoga.



Bog ucestvuje u svemu. Nije bitno sta i ako Ibn Kesir kaze jer vecina ucenjaka se sa tim ne slaze. Bog kaze u Kuranu "Nisu ga ubili niti su ga razapeli vec im se pricinilo". To sto kaze pricinilo moze znaciti bilo sta. Islamofobci navaljuju da je Bog s time mislio da im je On ucinio da stave drugog covjeka na krst koji je ili licio na Isusa ili uzeo njegov oblik. Ruku na srce ima mali dio Muslimana koji to i takve slicne stvari izmisljaju ali cinjenica je da Kuran kaze da nije ubijen a kako se sve desilo zvanicni stav je da se to nezna.

"Islamofobi" prenose ono što su pisali cijenjeni islamski učenjaci. Ali taj stih ima još jedan problem:
"I zbog riječi njihovih: "Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika." A nisu ga ubili, ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, zaista su u sumnji u pogledu njega; o tome ništa pouzdano ne znaju, samo se za nagađanjem povode; a sigurno je da ga nisu ubili,"
Jevreji nisu vjerovali da je Isus Mesih tj. Mesija zato su i dali da Ga Se ubije. Autor Kurana očito ne zna značaj te riječi čim piše da su Jevreji ovako olako rekli da su ubili Mesiju iako je Mesija i dan danas centralna figura njihove religije i još uvijek čekaju da dođe. Nema nikakve šanse da su Jevreji rekli da su ubili Mesiju.



No nemoj zaboraviti da ako je hadis Sahih da je bas istinit. Ima tu procedura lanca prenosilaca. A Biblija nazalost nema ni to.

Zašto je to pouzdano? To je kao igra gluvih telefona.



Ali sve i da pise bas u Kuranu to sto tvrde opet nebi se nista desilo da Pavle nije poceo govoriti da je Isus ubijen za nase grijehe i da stari zakon vise ne vazi i nazalost mnoge kontradikcije. Ako citas samo ono sto je Pavle pisao vidjeces da se razlikuje od zvanicnog stava crkve.

Nije sv. ap. Pavle izmislio da je Hristos umro za naše grijehe. To piše i u Jevanđeljima. Sam Hristos je to govorio.



Isus je rekao: "Zaista, kažem vam, ovaj naraštaj neće proći dok se sve ovo ne zbude." Zasto Pavle ovo nije spomenuo i objasnio iako je pisano poslije njega trebao bi znati zar ne? Da ne citiram sad sve jer ja ne vadim stihove van konteksta, Isus je govorio o raznim stvarima ukljucujuci i dolazak antihrista. Nista se od toga nije ostvarilo i zato danas imamo razna objasnjenja ali cinjenica je da ta generacija prosla a nista se nije desilo.

Naraštaj u smislu vjernika. Ako je zaista govorio da će se kraj svijeta dogoditi za života apostola ne bi toliko naglašavao da apostoli ne trebaju znati kad će biti taj dan i da Ga ne ispituju o tome.
 
Molim ostale Hrišćane da se ne mešaju, neka svako od nas brani Hrišćanstvo kako misli da treba.



Ja ću se prvo pozvati na stari zavet. Mojsije i proroci su i danas bitno Jevrejima.
A sve te knjige govore o poslaniku koji će doći.
Knjiga proroka Danila jasno govori da ćemo imati poslednju žrtvu, spominje i Sina čovečijeg i Sina Božijeg.
Takodjer je predvidela pad Vavilona, Medo Persiju, Grčku, Rim i raspad Rima i dalji tok.
Ta njihova i naša knjiga je sve lepo objasnila.
E sad. Da bi nas neko prevario Novim Zavetom, morao je prvo da izmeni Stari Zavet, a ako ga neko menja, menja ga da bi Jevreji prihvatili lažnog Mesiju, a oni su ga odbili i pored svih zapisa koje imaju o njemu.



Kada čitamo Novi Zavet, mi možemo videti gomilu poklapanja sa Starim, jer se u svim knjigama govori o Isusu. A opet je to knjiga onih koji ga nisu prihvatili, jer su prevareni. Bio Isus Alahov poslanik, ili Božji Sin, oni ga nisu prihvatili.



Ako bi nam neko dao da pročitamo Bibliju po prvi put. Svako od nas bi ukapirao da smo pali u greh i da je Bog morao da pošalje Sina koji je sličan njemu da bi taj greh bio pobedjen. Na taj način možemo da ukapiramo koliko nas Bog voli.
Ili da kažemo da je to jedna priča koju je pisalo oko 40 pisaca i koja nam govori kako je Bog pomogao ljudima.
Ako neko ukapirao da je Bog poslao svog Sina i zapita se da li je ispravno poverovao, odgovor će naći u Bibliji.
Kada Isus upita apostole da mu kažu ko je on, a Petar kaže da je on Sin Boga živoga, Isus mu kaže da će na toj veri izgraditi svoje crkvu. Da li grešim što verujem u Sina Božijeg, da ga Bog šalje? Naravno da ne.



Ako se neko slučajno zapita da li je Isus jednak Bogu? Pa i na to nam Biblija daje odgovore, jer i pored svih Osobina koje Isus ima, koje ga prikazuju kao nekog sa Božanskom prirodom, mi imamo gomilu svedočanstava unutar pisma, koja nam jasno pokazuju da će i on morati da klekne pred Bogom svih nas.
Jedan i Istiniti Bog u Bibliji je uvek Bog Otac.



Ili da to objasnim ovako. Ja sam kralj, posedujem Duh života i tako pomoću tog Duha iz mene izadje Sin koji je poput mene. Kasnije stvorim vitezove, koji su besmrtni, jedan od tih vitezova poželi da postane kralj i okrene se protiv mene, proteram ga. Stvorim ljude, a on ih prevari i učini ih smrtnim.
Zato što sam pravedni kralj, ja neću ubiti tog Viteza koji me je izdao, jer je to za mene sitnica koja ne bi bila pravedna, već ću ga pobediti pravdom.
Koga da pošaljem dole kod ljudi, nego svoju krv, onog koji je sličan meni i po mojoj volji. Ja ne mogu da umrem za njih, ni u telu čoveka, ni u telu mrava, ali on može.
Pošaljem ga, ali ovaj put ne samo sa prirodom koju ja ima, već u telu čoveka, čime on ovaj put dobija sve telesne poteškoće jednog čoveka.
Moj Sin umire bez greha na zemlji, pa imam svako pravo da ga vaskrsnem, a da kasnije vaskrsnem i ljude koje mnogo volim.
Moj Sin evidentno ima moju prirodu i oni će ga nazivati veličanstvom, ali on ima svog Oca i svog kralja i radi kako mu kralj kaže.
Ja ću njih pokoriti Sinu, ali Sin će se pokoriti Ocu na kraju, da kralj bude nad svima.



Bog ima Sina i pre nego smo mi postali, ko smo mi da tvrdimo da on tog Sina nema? Ili da tvrdimo da niko ne može imati Očevu prirodu i da tako odlučimo da su oni jedan Bog?



A gore već imamo navedeno na kom verovanju će se zasnivati crkva. Takodjer imamo u pismu i na kom verovanju dobijamo krštenje. Ne da verujemo u trojicu, već da je Bog poslao Sina.



Zašto mi Hrišćani imamo Isusa kao posrednika?
Činjenica da je dao život za nas je sasvim dovoljna. A isto tako, on je naš prvosveštenik, to bi bilo isto kao da je Muhamed živ i na nebu, normalno da bi se njemu obraćali pre nego smrtnim ljudima.



Sveti Duh se uglavnom spominje kao Božji Duh, dok se nekad spomene i zasebno. Ali taj Duh ne može biti treća osoba, jer kako treća osoba može biti i Očev i Sinov Duh? Pa nije automobil u pitanju.
Duh koji je od Oca, ide i kroz Sina(koji je iskusio život čoveka i tako nam pomaže) i tim Duhom je Otac dao Sinu sveprisutnost kada ga je proslavio na nebu, zato su obojica u tom Duhu, kao i njihovi iskreni vernici. Hrišćani bi trebali biti zajednica Svetog Duha sa Ocem i Sinom.



Takodje moram da napomenem da Biblija ne naučava da se mi molimo svetiteljima i ikonama, to je tradicija. U bibliji i apostolskim delima toga nema.
Postoji jedan Bog Otac i jedan posrednik i prvosveštenik koji je besmrtan, sve to u jednom Duhu koji je od Boga.
To je Hrišćanstvo.



Jevanđelje po Jovanu 17,3:
A ovo je život večni: da poznaju tebe jedinog istinitog Boga i Isusa Hrista koga si poslao.
 
Htjeo sam da u ovom odgovoru 90% koristim Bibliju ali otvoricu mozda poseban thread Islam v Krscanstvo. Ovdje cu 80% odgovoriti na ove netacne zakljucke. Necu odgovarati na brojeve ajeta gore ali ako ih neko napise rado cu odgovoriti. Usput, kad nesto ja napisem o Bibliji ja to pisem kontekstualno.



Dakle, Islam NE POTVRDJUJE danasnju Bibliju. Sveta Pisma su nekada bila ispravna dok se nisu izmijenila. Stari Zavjet kaze, Jeremija 8-8: Kako možete reći: ‘Mi smo mudri i Zakon je Jahvin s nama’, kad je zapravo lažljivo pero književnika proizvelo prijevaru? Naravno imamo razna objasnjenja za ovo ali jedno od tih znacenja moze biti i korupcija Knjige. Onda imamo Knjige u SZ kao i u Novome koje neznamo ko je pisao.



"I Mi smo mu Ishaka i Jakuba poklonili i potomcima njegovim vjerovjesništvo i Knjigu dali, a njemu na ovom svijetu lijep spomen sačuvali, a na onome će, doista, jedan od onih dobrih biti." (Sura 29,27)
Ovdje piše Ishaka i Jakuba, ali ne piše ništa o Ismaelu. Linija Ismaela je isključena. Šta to onda znači za Kuran?


To znaci da ovdje govori o Ishaku i njegovom sinu Jakubu. Ali na drugim mjestima govori i o Ismailu i kako je onda linija njegova iskljucena?. Ja cak i ne rrazumijem kako ovo moze biti problem. Cak i danasnji jevreji potvrdjuju da je Ismael otac arapa.



"Da se oni pridržavaju Tevrata (Tora) i Indžila (Jevanđelje) i onoga što im objavljuje Gospodar njihov, imali bi šta jesti, i od onoga što je iznad njih i od onoga što je ispod nogu njihovih. Ima ih i umjerenih, ali ružno je ono što radi većina njih." (Sura 5,66)
Alah želi da se čita Tora i Jevanđelje.


Allah zeli da se cita ono sto nije korumpirano i izmijenito. Da oni postupaju prema knjigama koje su im date preko vjerovjesnika, onakve kakve uistinu jesu, bez ikakvog iskrivljavanja, premetanja i zamjenjivanja, to bi ih dovelo do slijeđenja Istine i prakse utvrđene prema onome sa čime je Allah Uzvišeni poslao Muhammeda, s.a.v.s., a njihove ga knjige potvrđuju i govore o apsolutnoj obaveznosti njegova slijeđenja.



Navescu samo 1 primjer. 10 Zapovijedi Isus nikada nije zabranio vec je rekao (da ne trazim citat) "Nijedno slovo iz Zakone se nikada nece izmijeniti" i znamo da je Isus svake Nedjelje isao u Sinagogu i molio se Bogu to pise u Bibliji. Kako se Molio? Medjutim nakog sto je Pavle vidio neko svjetlo i cuo neki glas, sve se promijenilo.



"Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu. Tebi Istina od Gospodara tvoga dolazi, i nikako ne budi od onih koji su u sumnji. " (Sura 10,94)
Mohamed je očigledno sumljao u Kuran.


Razumijem da ovaj ajet moze biti sumnjiv onima koji ne vjeruju u Kuran. Ali nije objavljeno npr. "ti nevjerujes u objavu pa" ili "posto nevjerujes znaj da" ves kaze AKO. Nakon sto je ovaj stih/ajet objavljen Muhamed je rekao, Ne sumnjam i ne pitam. Neki mogu inzistirati zasto bi uopste tako Bog rekao ali ja tu ne vidim problem.



Reci: "O sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridržavali Tevrata(Tora) i Indžila (Jevanđelje), i onoga što vam objavljuje Gospodar vaš." A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačaće, uistinu, kod mnogih od njih nepokornost i nevjerovanje, ali, ti ne izgaraj zbog naroda koji neće da vjeruje. (Sura 5,68)



Hrišćani trebaju da se pridrže Biblije, Božije Riječi.
I muslimani trebaju da se pridrže Biblije koja je data Avramu, Mojsiju i Isusu.


Ovo je isto kao ona maloprije iz 5:56. Medjutim ne razumijem ovo zadnje da se Muslimani trebaju da pridrze Biblije???



Božije knjige ne mogu biti falsifikovane



"I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali, zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi!"
Govor je o jevrejima i hrišćanima koje je Alah kao takve priznao.



"... a niko ne može Allahove riječi izmijeniti ..." (Sura 6,34)
" ... Njegove riječi niko ne može promijeniti ... (Sura 6,115)
"... Allahove riječi niko ne može izmijeniti ..." (Sura 10,64)
"... niko ne može izmijeniti riječi Njegove ..." (Sura 18,27)
Ako Božije riječi niko ne može da promijeni, kako je onda moguće da je Biblija falsifikovana?
Bog sam brine o svojim knjigama i zaista bi to bio smiješan Bog ako bi mu sopstveno stvorenje moglo falsifikovati knjige.


Sve su Bozije knjihe kod Boga. Kada se spuste na zemlju i pretvore u tintu to vise nije ono isto. Ako sad ti imas poruku za nekoga i posaljes je u pismu to pismo moze da izgori da se doda i oduzme ali o no sto ti imas kod sebe ostaje isto. Niko ne moze izmijeniti ni Toru ni Kuran ni Indjil koji su Kod Allaha ali one na papiru moze naravno. Zato je zadnja objava, Kuran, Allah rekao da nece vise dozvoliti da se promijeni niti na zemlji bas zato sto je zadnja objava. A da je Biblija od Boga sacuvana na zemlji nebi smjelo biti gresaka, kontradikcija, nejasnoce itd.



Kada je znači Biblija falsifikovana?



Ako kažemo da je to bilo prije Mohameda onda je to nemoguće pošto Alah kaže da će da stražari nad svojim knjigama (Sura 6,34; 6,115; 10,64; 18,27).



Možemo da polazimo od toga da Biblija nije bila falsifikovana u vremenu kada je Mohamed dejstvovao.



Ako kažemo da je Biblija bila falsifikovana poslije Mohameda, onda se moramo pitati šta je na primjer sa 14'000 rukopisima koje se nalaze u britanskom muzeju u Londonu ili u Vatikanu? Jer ako upoređujemo te rukopise sa našom Biblijom onda ćemo doći do zaključka da se ništa nije promijenilo.


Ovo me pomalo iznenadjuje ako je napisao neko ko ima znanja o Bibliji. Iz Biblije je oduzimato i dodavano stoljecima prije Isusa i sve do 16og stoljeca. Mnogi Krscanski ucenjaci to potvrdjuju. Problemi sa rukopisima koji se nalaze u muzejima je to sto imaju vise problema. Ima ih mnogo koji ne postoje u Bibliji. Ima ih vecina koji su nadjeni u 4 stoljecu pa dalje sve do 9og. O tome cu kad otvorim temu Islam v Krscanstvo u detalje.



Ali nijednog rukopisa nemamo iz prvog stoljeca.



Da li je izgubila Biblija autoritet kroz Kuran?



"Vjerujte u ono što objavljujem, čime se potvrđuje da je istinito ono što vi imate, i ne budite prvi koji u to neće vjerovati. I ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrijedi, i samo se Mene bojte!" (Sura 2,41)
Mnogi muslimani vjeruju da je Biblija izgubila svoj autoritet kroz objavljivanje Kurana kao zadnje Božije otkrivenje. Ali Alah traži od Jevreje da se drže svoga saveza.


Prvo koristi kontekst. Drugo, bio Kuran objavljen ili ne to nista ne mijenja. Krscanski Skolari su potvrdili to sve. Kada bi sada neko dokazao bez i truna sumnje da Kuran nije istina to me nebi priblizilo Krscanstvu ni za mm. Nije potreban Kuran da se Biblija dokaze neistinita (po mome misljenju).



Sta kaze Biblija?


Ko je autor Biblije? Da ti ja dam knjigu u kojoj pise da koristis neke trave kao lijek a neznas ko ju je napisao sumnjam da bi je koristio.
Od Adama do Muhameda poruka je bila manje vise ista. Obozavaj jednog Boga i ne cini grijehe. Moli se i cini dobra djela. Ali Pavle koji znamo sta je radio, odjednom vidi svjetlo i cuje glas za koji vjeruje da je bio Isus i tako se nakon nekoliko stoljeca napravi vjera koja nije bila poznata u monoteizmu ali vrlo slicna Evropskim i Egipatskim politeizmu jer i o ni su imali neke bozje sinove, neke koji su bili na krstu i ustali iz mrstih nakon 3 dana itd, (ne kazem da je Krscanstvo politeizam ali citali ste o Horusu i drugim "bozjim sinovima" itd.
 
I Biblija kaze na kraju (Otkrivenje 22:18) "ako ko dometne ovome, Bog će nametnuti na njega zla napisana u knjizi ovoj"



Prema tome, Biblija je zadnja Bozja objava koja je merodavna za sve predhodne i kasnije objave. Ako neko dodje nakon Biblije i doda nesto ili objavi nesto, a to nesto se ne slaze sa Biblijom, prema Bibliji, Bog ce na njega nametnuti sva zla koja su opisana u Bibliji.

Znam. Ali ako neznamo ko je autor onda.....plus ako dodas kontradikcije...pa neznamo ni kada je Isus stavljen na Krst po Bibliji imamo 2 razlicita datuma i vremena.
 
Apsolutna neistina.
"Pitaju te o plijenu. Reci: "Plijen pripada Allahu i Poslaniku." Zato se bojte Allaha i izgladite međusobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici." (Al-Anfal 1).
"I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku" (Al-Anfal 41).
Petina plijena je išla Allahovom Poslaniku.
Ibn Kesirovo tumačenje:
"Abdul-Melik ibn Ebi-Sulejman prenosi od Ata'a ibn Ebi-Rebbaha da je rekao: „Dio Allaha i Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, u petini jeste jedan dio i on - tj. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem - može ga uzeti i raditi sa njim šta god on hoće.“ Ovo je najobuhvatniji i najopširniji stav i po njemu Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, sa dijelom koji mu je Allah odredio može raditi šta god hoće i podijeliti ga kome god hoće od svoga ummeta."
Dakle Muhamed od ratnog plijena dobija petinu i sa tom petinom može šta hoće. Takođe Muhamed je imao robove i sluge. Znači imao je dovoljno bogatstva da ih sebi priušti.

Uzimao je 1/5 ali da citas Islamske izvore znao bi sta je radio s time. Sve je dijelio. Ti citas hadise koje mislis da idu protiv Islama a one koje to pojasnjavaju kazes to aplogetici koriste. Neposteno

Kad već porediš sa Mojsijem. U Knjizi Brojeva 31 se opisuje raspodjela plijena nakon rata sa Madijamcima. Mojsije nije dobio ništa. 1/50 je išla Gospodu i predavala se svešteniku Eleazaru za službu. Dakle Mojsije ne uzima petinu sa kojom može raditi šta hoće za razliku od Muhameda.

A sta u vezi preklane djece i beba? Mojsije ne uzima petinu ali hiljade djece je ....Ovo cak nije ni van konteksta

Čest argument islamskih apologeta. Međutim kontekst nam pokazuje da ovo nije tako jak argument. Muhamed nije mogao samo tako prestati jer kad je jednom krenuo propovijedati i zamjerio se Kurejšima u Meki nije bilo nazad. Život bi mu bio stalno ugrožen. Kad već pominješ žene Muhamed ih je svakako imao i to više nego što su njegovi muslimani smjeli imati:
i samo tebi, a ne ostalim vjernicima – ženu-vjernicu koja sebe pokloni Vjerovjesniku, ako se Vjerovjesnik hoće njome oženiti – da ti ne bi bilo teško" (El-Ahzab 50).

Koliko je Solomon imao po Bibliji? 700 zena i 300 cega?

Čak je i svom usvojenom sinu preoteo ženu.

Sad vidim da samo citas islamofobne stranice. Ti nazalost neznas nista o Islamu. Njegov usvojeni sin je razveden bio. Zbog ovakvih lazi sa nekim "Krscanima" se ne isplati razgovarati.

Na osnovu čega ovo možemo reći?





Ajde baš da vidimo ta proročanstva o Muhamedu.





Isaija 42 glasi ovako:
"Evo sluge mojega, kojega podupirem, izbranika mojega, koji je mio duši mojoj; metnuću duh svoj na njega, sud narodima javljaće.
Neće vikati ni podizati, niti će se čuti glas njegov po ulicama.
Trske stučene neće prelomiti, i svještila koje se puši neće ugasiti; javljaće sud po istini.
Neće mu dosaditi, niti će se umoriti, dokle ne postavi sud na zemlji, i ostrva će čekati nauku njegovu.
"
Dakle vidimo jasne paralele. Muhamed prema gore postavljenom hadisu nije galamdžija na pijacama, nije neljubazan, ispravlje nevaljale ljude. A u Isaiji 42 sluga Gospodnji ne diže glasa po ulicama tj. nije galamdžija, nije neljubazan jer neće vikati ni podizati niti će lomiti stučene trske i ispravljaće nevaljale tj. postaviće sud na zemlji i javljaće sud narodima.





Znači razlike između tih Kurana su po tebi bile minorne pa ih je zato trebalo spaliti? Kako to ima ikakvog smisla? Da ne spominjem da imamo hadise koji govore da su ranije neke sure bile duže a neke kraće.





Pa ovo je original. Pisan je na grčkom jer je to bio lingua franca istoka Rimskog Carstva.

Idem samo nasumice odgovaram jer necu da odgovaram na sve zato sto je bezveze i ovo je laz, Zvanicni jezik rimske imperije je bio latinski.

Ne mogu se složiti da se tu Hristos ne spominje kao Bog jer bukvalno u prvim stihovima Jevanđelja po Marku imamo pozivanje na stihove SZ gdje se spominje Bog a ti se stihovi povezuju sa Hristom.





Vjerovatno bi učenjaci priznali da ima dodataka i u Kuranu da ga zapravo smiju proučavati. Kontradikcije nisu primjer netačnosti jer imaš 4 različita teksta. Naravno da neće biti sve pod konac. Pa danas kad ispitaš 4 osobe o istom događaju određene nesaglasnosti će nastati.





Sporno. Imamo stare rukopise koji imaju te sporne stihove uključene u tekst. Vjerovatno je bio određeni spor oko tih stihova pa neki rukopisi nemaju taj kraj dok drugi imaju ali ne može se samo na osnovu toga reći da je ubačeni stih.

Kao sto rekoh otvoricu temu Islam v Kriscanstvo ali tebi Maki necu odgovarati jer bil ti raspravljao s nekim ko nezna nista o Bibliji vec ide na anti Krscanske stranice i pise stvari koje su 90%laz a 20% bez konteksta? Nebi. Zato necu ni ja. Razgovaracu sa onim ko ima znanje o Krscanstvu i Islamu iz ucenja tih religija iz njihovih izvora ili neutralnih ako zele.



Meni je dovoljno citati Bibliju (kao sto sam je citao do 22 godine dok sam bio takav) i Krscanske ili neutralne knjige.



Posteni Krscani Bujrum kad otvorim temu. Ovdje ko zeli nek nastavi.
 
Molim ostale Hrišćane da se ne mešaju, neka svako od nas brani Hrišćanstvo kako misli da treba.



Ja ću se prvo pozvati na stari zavet. Mojsije i proroci su i danas bitno Jevrejima.
A sve te knjige govore o poslaniku koji će doći.
Knjiga proroka Danila jasno govori da ćemo imati poslednju žrtvu, spominje i Sina čovečijeg i Sina Božijeg.
Takodjer je predvidela pad Vavilona, Medo Persiju, Grčku, Rim i raspad Rima i dalji tok.
Ta njihova i naša knjiga je sve lepo objasnila.
E sad. Da bi nas neko prevario Novim Zavetom, morao je prvo da izmeni Stari Zavet, a ako ga neko menja, menja ga da bi Jevreji prihvatili lažnog Mesiju, a oni su ga odbili i pored svih zapisa koje imaju o njemu.



Kada čitamo Novi Zavet, mi možemo videti gomilu poklapanja sa Starim, jer se u svim knjigama govori o Isusu. A opet je to knjiga onih koji ga nisu prihvatili, jer su prevareni. Bio Isus Alahov poslanik, ili Božji Sin, oni ga nisu prihvatili.



Ako bi nam neko dao da pročitamo Bibliju po prvi put. Svako od nas bi ukapirao da smo pali u greh i da je Bog morao da pošalje Sina koji je sličan njemu da bi taj greh bio pobedjen. Na taj način možemo da ukapiramo koliko nas Bog voli.
Ili da kažemo da je to jedna priča koju je pisalo oko 40 pisaca i koja nam govori kako je Bog pomogao ljudima.
Ako neko ukapirao da je Bog poslao svog Sina i zapita se da li je ispravno poverovao, odgovor će naći u Bibliji.
Kada Isus upita apostole da mu kažu ko je on, a Petar kaže da je on Sin Boga živoga, Isus mu kaže da će na toj veri izgraditi svoje crkvu. Da li grešim što verujem u Sina Božijeg, da ga Bog šalje? Naravno da ne.



Ako se neko slučajno zapita da li je Isus jednak Bogu? Pa i na to nam Biblija daje odgovore, jer i pored svih Osobina koje Isus ima, koje ga prikazuju kao nekog sa Božanskom prirodom, mi imamo gomilu svedočanstava unutar pisma, koja nam jasno pokazuju da će i on morati da klekne pred Bogom svih nas.
Jedan i Istiniti Bog u Bibliji je uvek Bog Otac.



Ili da to objasnim ovako. Ja sam kralj, posedujem Duh života i tako pomoću tog Duha iz mene izadje Sin koji je poput mene. Kasnije stvorim vitezove, koji su besmrtni, jedan od tih vitezova poželi da postane kralj i okrene se protiv mene, proteram ga. Stvorim ljude, a on ih prevari i učini ih smrtnim.
Zato što sam pravedni kralj, ja neću ubiti tog Viteza koji me je izdao, jer je to za mene sitnica koja ne bi bila pravedna, već ću ga pobediti pravdom.
Koga da pošaljem dole kod ljudi, nego svoju krv, onog koji je sličan meni i po mojoj volji. Ja ne mogu da umrem za njih, ni u telu čoveka, ni u telu mrava, ali on može.
Pošaljem ga, ali ovaj put ne samo sa prirodom koju ja ima, već u telu čoveka, čime on ovaj put dobija sve telesne poteškoće jednog čoveka.
Moj Sin umire bez greha na zemlji, pa imam svako pravo da ga vaskrsnem, a da kasnije vaskrsnem i ljude koje mnogo volim.
Moj Sin evidentno ima moju prirodu i oni će ga nazivati veličanstvom, ali on ima svog Oca i svog kralja i radi kako mu kralj kaže.
Ja ću njih pokoriti Sinu, ali Sin će se pokoriti Ocu na kraju, da kralj bude nad svima.



Bog ima Sina i pre nego smo mi postali, ko smo mi da tvrdimo da on tog Sina nema? Ili da tvrdimo da niko ne može imati Očevu prirodu i da tako odlučimo da su oni jedan Bog?



A gore već imamo navedeno na kom verovanju će se zasnivati crkva. Takodjer imamo u pismu i na kom verovanju dobijamo krštenje. Ne da verujemo u trojicu, već da je Bog poslao Sina.



Zašto mi Hrišćani imamo Isusa kao posrednika?
Činjenica da je dao život za nas je sasvim dovoljna. A isto tako, on je naš prvosveštenik, to bi bilo isto kao da je Muhamed živ i na nebu, normalno da bi se njemu obraćali pre nego smrtnim ljudima.



Sveti Duh se uglavnom spominje kao Božji Duh, dok se nekad spomene i zasebno. Ali taj Duh ne može biti treća osoba, jer kako treća osoba može biti i Očev i Sinov Duh? Pa nije automobil u pitanju.
Duh koji je od Oca, ide i kroz Sina(koji je iskusio život čoveka i tako nam pomaže) i tim Duhom je Otac dao Sinu sveprisutnost kada ga je proslavio na nebu, zato su obojica u tom Duhu, kao i njihovi iskreni vernici. Hrišćani bi trebali biti zajednica Svetog Duha sa Ocem i Sinom.



Takodje moram da napomenem da Biblija ne naučava da se mi molimo svetiteljima i ikonama, to je tradicija. U bibliji i apostolskim delima toga nema.
Postoji jedan Bog Otac i jedan posrednik i prvosveštenik koji je besmrtan, sve to u jednom Duhu koji je od Boga.
To je Hrišćanstvo.



Jevanđelje po Jovanu 17,3:
A ovo je život večni: da poznaju tebe jedinog istinitog Boga i Isusa Hrista koga si poslao.

Ovo je odlican tekst. Kad imadnem vremena otvoricu temu I vs K pa bi te zamolio da ovaj tekst koji si napisao tamo prebacis jer zelim da odgovorim na njega a nije OK da ja prebacujem i citiram, ako zelis naravno
 
Uzimao je 1/5 ali da citas Islamske izvore znao bi sta je radio s time. Sve je dijelio. Ti citas hadise koje mislis da idu protiv Islama a one koje to pojasnjavaju kazes to aplogetici koriste. Neposteno

Kako je nepošteno koristiti islamske izvore? Uostalom navedi te izvore pa ćemo ih analizirati.



A sta u vezi preklane djece i beba? Mojsije ne uzima petinu ali hiljade djece je ....Ovo cak nije ni van konteksta

Prije svega to je za hrišćane nešto što pokazuje surovost perioda u kom je Stari zavjet pisan i kako se tada moralo raditi. Hristos koji je za nas najveći moralni uzor to nikada nije radio.



A nije da Muhamed nije činio masakre. Banu Kurejza.



Koliko je Solomon imao po Bibliji? 700 zena i 300 cega?

I to je predstavljeno kao negativno i razlog zbog kojeg se Solomon okrenuo drugim bogovima i njegovi potomci izgubili vlast nad 10 plemena.



Sad vidim da samo citas islamofobne stranice. Ti nazalost neznas nista o Islamu. Njegov usvojeni sin je razveden bio. Zbog ovakvih lazi sa nekim "Krscanima" se ne isplati razgovarati.

A zašto se Zejd razveo? Zato što je shvatio da se Muhamed sviđa Zejneb. El-Tabari, islamski istoričar iz 9. vijeka, prenosi priču da je Muhamed vidio Zejneb bez pokrivala i da se zaljubio. Kasnije je Zejneb to ispričala Zejdu i Zejd je ponudio Muhamedu da se razvede pa je dobio odgovor da se ne razvodi pa je onda Alah objavio Muhamedu stih El-Ahzab 37 kojim se dozvoljava vjenčanje Muhameda i Zejneb. Takođe moramo uzeti u obzir da je Muhamed bio taj koji je svog posinka vjenčao u nesrećan brak jer se Zejneb protivila pa je dobila El Ahzab 36 kao odgovor od Alaha. Dakle Muhamed dao Muhamed uzeo. To što je Muhamed ispoštovao pravila i sačekao da se Zejd razvede ne čini stvari puno boljim jer i danas da čujemo takvu neku priču ne bismo to smatrali pretjerano normalnom pojavom. Takođe Muhamed je upravo poslao Zejda da za njega isprosi svoju bivšu ženu. Zašto nije izabrao nikog drugog? I onda Zejd kao nije mogao gledati u Zejneb.



Idem samo nasumice odgovaram jer necu da odgovaram na sve zato sto je bezveze i ovo je laz, Zvanicni jezik rimske imperije je bio latinski.

Nikakva laž. Na istoku Rimskog carstva najrašireniji jezik je uvijek bio grčki. Zato je Istočno Rimsko Carstvo tj. Vizantija prihvatila grčki kao zvanični jezik nakon pada Zapadnog Carstva.



Kao sto rekoh otvoricu temu Islam v Kriscanstvo ali tebi Maki necu odgovarati jer bil ti raspravljao s nekim ko nezna nista o Bibliji vec ide na anti Krscanske stranice i pise stvari koje su 90%laz a 20% bez konteksta? Nebi. Zato necu ni ja. Razgovaracu sa onim ko ima znanje o Krscanstvu i Islamu iz ucenja tih religija iz njihovih izvora ili neutralnih ako zele.

Pokaži gdje sam ja to slagao. Kontekst jeste potreban ali problem je što vama ponekad ne paše ni kontekst. Evo gore smo analizirali ukratko Zejd - Zejneb - Muhamed ljubavni trougao koristeći islamske izvore.
 
Da bi se razumio ajet o podjeli plijena, činjenica da je imao više žena, da je donašao presude itd. najprije se mora razumjeti nekoliko osnovnih stvari. Prva je ta da je čovjek morao sam samcat snositi na leđima teret maltene kompletne državne organizacije. On je (u početku) bio država i njene institucije u osobi. Kada on sudi, onda ne sudi kao sudac po svom ćejfu i jer mu je bio loš ili dobar dan, nego jer je takva Božja naredba. On kao privatna osoba je uvijek nastojao riješiti problem i prije samog suđenja. Razlog zašto ima više žena je jer time učvršćuje klanove i plemena i ujedinjuje ih, ili pak naprosto uzima pod zaštitu žene koje bi inače bile kao udovice bile izložene na milost i nemilost gladi, nesigurnosti, ponižavanju itd.



Kad Kur'an traži da petina plijena ide njemu, ne znači da ide njemu osobno (jer većinu i od te petine je podijelio najpotrebitijima) nego jer on doslovno funkcionira kao državi aparat tj. preko njega se stečena dobra dijele. Osim toga ovdje se preskače nešto vrlo važno: plijen od karavana je često bila bivša imovina samih muslimana koja im je bila oteta kad su bili prognani iz Meke. Prema tome oni de facto vraćaju milo za drago, o tome da karavana nije bezopasna nego teško naoružana vojna formacija da i ne pričam. Prilikom prve bitke (Bitka za Bedro) Poslanik i njegovih 300 slabo opremljenih pješaka se sukobilo sa karavanom koja je uključivala 1000 pješaka, 100 konjanika i 170 jahača na devama. Sama činjenica da u muslimani imali hrabrosti uopće uči u sukob s njima govori koliko su bili na rubu ne gladi (jer su gladovali konstatno) nego života i smrti. Prema tome tu se ne radi o otimačini nego borbi za goli život. Kad su mnogobošci protjerali muslimane u pustinju, nadali su se da će sam surovi okoliš učiniti svoje - da će muslimani umrijeti u njoj ili barem biti neutralizirani u bilo kom pogledu. To što su se dokopali Medine je bilo tek nešto bolje od ništa jer i taj grad je ovisio o trgovcima koji su prolazili kroz nju i bez njih je stanovništvo ovisilo o vrlo oskudnim izvorima hrane i vode. Nije uzalud hadis o tome da su ponekad muslimani morali podijeliti jednu jedinu datulju napola.



Usput, uspoređivati poslanika Musu/Mojsija (kojeg ja izuzetno cijenim) sa poslanikom Muhamedom jednostavno nije moguće zbog različitih okolnosti i različite Božje upute. Primjera radi, Mojsije je jednom prilikom fizički eliminirao sve među njegovim vlastitim narodom (oko 3000 ljudi) koji se nisu htjeli pokloniti Jahvi, pa nije ništa manje poslanik radi toga.
 
Da bi se razumio ajet o podjeli plijena, činjenica da je imao više žena, da je donašao presude itd. najprije se mora razumjeti nekoliko osnovnih stvari. Prva je ta da je čovjek morao sam samcat snositi na ležima teret maltene kompletne državne organizacije. On je (u početku) bio država i njene institucije u osobi. Kada on sudi, onda ne sudi kao sudac po svom ćejfu i jer mu je bio loš ili dobar dan, nego jer je takva Božja naredba.

Ovo razumijem i slažem se.



Razlog zašto ima više žena je jer time učvršćuje klanove i plemena i ujedinjuje ih, ili pak naprosto uzima pod zaštitu žene koje bi inače bile kao udovice bile izložene na milost i nemilost gladi, nesigurnosti, ponižavanju itd.

Kur'an nam daje precizan razlog zašto je prorok Muhamed smio imati više žena od maksimalnih 4:
"i samo tebi, a ne ostalim vjernicima – ženu-vjernicu koja sebe pokloni Vjerovjesniku, ako se Vjerovjesnik hoće njome oženiti – da ti ne bi bilo teško." (El-Ahzab 50).
Mogu prihvatiti da su to bili politički brakovi. Nećemo ulaziti u teološke rasprave.



Kad Kur'an traži da petina plijena ide njemu, ne znači da ide njemu osobno (jer većinu i od te petine je podijelio najpotrebitijima) nego jer on doslovno funkcionira kao državi aparat tj. preko njega se stečena dobra dijele.

Nisam siguran da možemo reći da ne ide njemu lično kada Kur'an govori da ide precizno Vjerovjesniku tj. Muhamedu a tefsiri nam preciziraju da ima vlast nad tom petinom. Takođe ideja da Muhamed nije dobio bogatstvo od osvajanja arapskih plemena ne može biti održiva kada postoji precizan hadis koji nam govori da je Allah učinio Muhameda bogatim. To je hadis Sahih Buhari 2298. Istina taj hadis nam govori da će Muhamed platiti dug nekog muslimanima koji umre a nema dovoljno sredstava što je pohvalno ali potvrđuje da je Muhamed imao na raspolaganju značajna materijalna sredstva.
[/URL]



Osim toga ovdje se preskače nešto vrlo važno: plijen od karavana je često bila bivša imovina samih muslimana koja im je bila oteta kad su bili prognani iz Meke.

Nekada da nekada ne. Npr. ajet 217 sure El-Bekare je objavljen u kontekstu muslimanskog napada na karavan Kurejša. U tefsirima nisam našao ništa što bi govorilo da je to bio karavan sa ukradenom robom ali spominje se da su zarobljenicima otkupili neke muslimane koji su ostali kod Kurejša. Naravno da ne sporim da je bilo i krađe muslimanske imovine od strane Kurejša. To je bio rat.



Prema tome oni de facto vraćaju milo za drago, o tome da karavana nije bezopasna nego teško naoružana vojna formacija da i ne pričam. Prilikom prve bitke (Bitka za Bedro) Poslanik i njegovih 300 slabo opremljenih pješaka se sukobilo sa karavanom koja je uključivala 1000 pješaka, 100 konjanika i 170 jahača na devama. Sama činjenica da u muslimani imali hrabrosti uopće uči u sukob s njima govori koliko su bili na rubu ne gladi (jer su gladovali konstatno) nego života i smrti. Prema tome tu se ne radi o otimačini nego borbi za goli život. Kad su mnogobošci protjerali muslimane u pustinju, nadali su se da će sam surovi okoliš učiniti svoje.

Oko ovoga nema dileme.



Usput, uspoređivati poslanika Musu/Mojsija (kojeg ja izuzetno cijenim) sa poslanikom Muhamedom jednostavno nije moguće zbog različitih okolnosti i različite Božje upute. Primjera radi, Mojsije je jednom prilikom fizički eliminirao sve među njegovim vlastitim narodom (oko 3000 ljudi) koji se nisu htjeli pokloniti Jahvi, pa nije ništa manje poslanik radi toga.

Ja mislim upravo suprotno. Mojsije je biblijski prorok najsličniji Muhamedu utoliko što je bio ne samo vjerski već i politički vođa koji je vodio ratove.
 
Muslimanska apologete uvek potenciraju priču kako je Pavle varalica , pa da je Isus govorio aramejski i da je originalni NZ takođe na to jeziku , pa kako je onda moguće da Allah zove svetu knjigu hrišćana Indžil??
Ako islam govori da su originalne pristalice Isusa poslanika bili muslimani i da je Isusu data knjiga od Allaha , kako to da tu knjigu Allah naziva arabiziranom grčkom rečju Indžil(evaneglion)??
Dakle ili svemogući Allah greši ili je Allah zaista dao Isusu knjigu na grčkom , što ujedno znači da je Isus govorio grčki i na njemu propovedao.



Dalje.
Ako Indžil(jevanđelje) znači "radosna vest" šta pod radosnom vešću podrazumeva Allah tj.kuran??
Kuran nam kaže da je Allah pre raspeća uzdigao na nebo Isusa a onda sredio da sve okupljene pristalice Isusa pomisle da je on raspet u stvari je to neko drugi bio , jel to ta Allahova radosna vest?



Ovo je Indžil tj.Radosnna Vest za nas hrišćane:



1 Kor. Glava 15​

Ali vam napominjem, braćo, jevanđelje, koje vam objavih, koje i primiste, u kome i stojite.
15:2 Kojim se i spasavate, ako držite kako vam objavih; već ako da uzalud verovaste.
15:3 Jer vam najpre predadoh šta i primih da Hristos umre za grehe naše, po pismu,
15:4 I da bi ukopan, i da usta treći dan, po pismu,
15:5 I da se javi Kifi, potom jedanaestorici apostola;
15:6 A potom Ga videše jednom više od pet stotina braće, od kojih mnogi žive i sad, a neki i pomreše;
15:7 A potom se javi Jakovu, pa onda svima apostolima;
15:8 A posle svih javi se i meni kao kakvom nedonoščetu.
 
Zadnje uređeno od strane moderatora:
Prvi islamski učenjak koji je iznio tvrdnju o navodnoj iskrivljenosti Biblije je bio Ibn Hazm tek u 11. vijeku, 4 vijeka nakon Muhamedovog života. Tako da svakako stoji tvrdnja da ideja da je Biblija iskrivljena nije nešto što je u islam ušlo već u 7. vijeku.

Nije toliko važno šta je rekao Ibn Hazm u 11. vijeku, niti bilo koji učenjak kasnije – važno je šta o tome govori sam Kur’an.
Jer za muslimane, Kur’an je izvorni autoritet, a ne mišljenje pojedinaca, bez obzira koliko bili poznati.

Kur’an izričito spominje da su prethodne objave bile mijenjane, skrivane ili pogrešno predstavljane:

"Ima Jevreja koji izvrću smisao riječima i govore uvijajući jezicima svojim i huleći pravu vjeru: 'Čujemo, ali se ne pokoravamo!' i 'Čuj, ne čuli te!' i 'Ra‘ina!' A da oni kažu: 'Čujemo i pokoravamo se!' i 'Čuj!' i 'Pogledaj na nas!' – bilo bi za njih bolje i ispravnije; ali, Allah je njih zbog nevjerovanja njihova prokleo, jer malo ko od njih vjeruje."
(Kur’an, En-Nisa, 4:46)

"Zar se vi nadate da će vam se Jevreji odazvati i vama za ljubav vjernici postati, a neki među njima su Allahove riječi slušali, pa su ih, pošto su ih shvatili, svjesno izvrnuli?"
(Kur’an, El-Bekare, 2:75)

"Neki od njih su neuki, oni ne znaju za Knjigu, nego samo za gatke, i oni se samo domišljaju."
(Kur’an, El-Bekare, 2:78)

"Neki od njih uvijaju jezike svoje čitajući Knjigu da biste vi pomislili da je to iz Knjige, a to nije iz Knjige, i govore: 'To je od Allaha!' – a to nije od Allaha; i o Allahu svjesno govore laži."
(Kur’an, Ali 'Imran, 3:78)

Dakle, ideja o iskrivljenosti Biblije ne dolazi od Ibn Hazma – već direktno iz Kur’ana, koji je objavljen u 7. stoljeću.
Ibn Hazm je to samo kasnije obrazložio i branio u svom vremenu.

Poenta:
Kur’an je taj koji ukazuje na problem
– a ne Ibn Hazm, niti bilo koji drugi učenjak.
Zato nije presudno kad je neko to sistematizovao, već šta je objavljeno i ko je to objavio.

Dobronamjeran savjet! Ubuduće obrati malo više pažnje na činjenice, prije nego što ih počneš tvrditi i iznositi.

– Amir
 
Bivši musliman, danas kršćanin odlično objašnjava kako su muslimani zavedeni po pitanju apostola Pavla. Možda mi nismo toliko stručnjaci kao on, ali vrijedi pogledati ovaj video

 
Nije toliko važno šta je rekao Ibn Hazm u 11. vijeku, niti bilo koji učenjak kasnije – važno je šta o tome govori sam Kur’an.
Jer za muslimane, Kur’an je izvorni autoritet, a ne mišljenje pojedinaca, bez obzira koliko bili poznati.

Kur’an izričito spominje da su prethodne objave bile mijenjane, skrivane ili pogrešno predstavljane:

"Ima Jevreja koji izvrću smisao riječima i govore uvijajući jezicima svojim i huleći pravu vjeru: 'Čujemo, ali se ne pokoravamo!' i 'Čuj, ne čuli te!' i 'Ra‘ina!' A da oni kažu: 'Čujemo i pokoravamo se!' i 'Čuj!' i 'Pogledaj na nas!' – bilo bi za njih bolje i ispravnije; ali, Allah je njih zbog nevjerovanja njihova prokleo, jer malo ko od njih vjeruje."
(Kur’an, En-Nisa, 4:46)

"Zar se vi nadate da će vam se Jevreji odazvati i vama za ljubav vjernici postati, a neki među njima su Allahove riječi slušali, pa su ih, pošto su ih shvatili, svjesno izvrnuli?"
(Kur’an, El-Bekare, 2:75)

"Neki od njih su neuki, oni ne znaju za Knjigu, nego samo za gatke, i oni se samo domišljaju."
(Kur’an, El-Bekare, 2:78)

"Neki od njih uvijaju jezike svoje čitajući Knjigu da biste vi pomislili da je to iz Knjige, a to nije iz Knjige, i govore: 'To je od Allaha!' – a to nije od Allaha; i o Allahu svjesno govore laži."
(Kur’an, Ali 'Imran, 3:78)

Dakle, ideja o iskrivljenosti Biblije ne dolazi od Ibn Hazma – već direktno iz Kur’ana, koji je objavljen u 7. stoljeću.
Ibn Hazm je to samo kasnije obrazložio i branio u svom vremenu.

Poenta:
Kur’an je taj koji ukazuje na problem
– a ne Ibn Hazm, niti bilo koji drugi učenjak.
Zato nije presudno kad je neko to sistematizovao, već šta je objavljeno i ko je to objavio.

Dobronamjeran savjet! Ubuduće obrati malo više pažnje na činjenice, prije nego što ih počneš tvrditi i iznositi.

– Amir
Tu nigdje ne piše da su Jevreji i hrišćani izmijenili svoje svete spise, već da su izvrnuli značenje napisanog. To nije isto.
 
Selam / Mir!

Poenta moga posta nije bila da vodimo raspravu o tumačenju pojedinih ajeta, već o tome ko je prvi iznio tvrdnju o iskrivljenosti ranijih objava. Ti si tvrdio da je to rekao Ibn Hazm u 11. stoljeću. Ja sam ukazao da ta ideja postoji u Kur’anu – mnogo prije Ibn Hazma.

Znači, nije više ni važno ko je šta rekao, već ko je to PRVI REKAO. A po mom mišljenju, nije to bio Ibn Hazm, već Kur’an.

Tvoj odgovor: “Tu nigdje ne piše da su Jevreji i hrišćani izmijenili spise…” uopće nije u kontekstu mog komentara. To je, nažalost, potpuno promašena replika jer nije odgovorila na poentu: da nije Ibn Hazm prvi iznio tu tvrdnju, već je to rečeno u Kur’anu.

Očekivao sam da tvoja reakcija bude:

– ili da priznaš grešku,
– ili da kažeš da se slažeš s iznesenim,
– ili da izneseš argument protiv toga što sam rekao,
a ne da skreneš u potpuno drugu temu koja nema direktne veze s mojim komentarom.

Na kraju krajeva, ovo nije nadmudrivanje – već poziv da se svi vratimo primarnim izvorima, jer je Kur’an objavljen u 7. stoljeću, a Ibn Hazm je živio 400 godina kasnije.

A ako nešto treba da ima težinu u raspravi – onda je to Božija riječ, a ne riječ bilo kojeg učenjaka, ma koliko bio poznat.

– Amir
 
U Kura'nu za prijasnje objave se veli da su Svjetlo po kojemu su se vladali prijasnji Poslanici i narodi.
Sto se tice ispravski prijasnjih objava nema nista konkretno osim da su jevreji izvrtali znacenje rijeci, ili krili ono sto imaju kod sebe a Kur'an potvrdjuje, ili govorili da je nesto od Boga a ono nije.
 
Selam / Mir!

Poenta moga posta nije bila da vodimo raspravu o tumačenju pojedinih ajeta, već o tome ko je prvi iznio tvrdnju o iskrivljenosti ranijih objava. Ti si tvrdio da je to rekao Ibn Hazm u 11. stoljeću. Ja sam ukazao da ta ideja postoji u Kur’anu – mnogo prije Ibn Hazma.

Znači, nije više ni važno ko je šta rekao, već ko je to PRVI REKAO. A po mom mišljenju, nije to bio Ibn Hazm, već Kur’an.

Tvoj odgovor: “Tu nigdje ne piše da su Jevreji i hrišćani izmijenili spise…” uopće nije u kontekstu mog komentara. To je, nažalost, potpuno promašena replika jer nije odgovorila na poentu: da nije Ibn Hazm prvi iznio tu tvrdnju, već je to rečeno u Kur’anu.

Očekivao sam da tvoja reakcija bude:

– ili da priznaš grešku,
– ili da kažeš da se slažeš s iznesenim,
– ili da izneseš argument protiv toga što sam rekao,
a ne da skreneš u potpuno drugu temu koja nema direktne veze s mojim komentarom.

Na kraju krajeva, ovo nije nadmudrivanje – već poziv da se svi vratimo primarnim izvorima, jer je Kur’an objavljen u 7. stoljeću, a Ibn Hazm je živio 400 godina kasnije.

A ako nešto treba da ima težinu u raspravi – onda je to Božija riječ, a ne riječ bilo kojeg učenjaka, ma koliko bio poznat.

– Amir
A ja opet ponavljam da nije rečeno u Kur'anu. Kur'an kaže da su Jevreji i hrišćani izvrnuli smisao riječi iz svojih svetih knjiga, a ne da su ih izmjenili u smislu da su postojali neki izgubljeni originali, a ovo što imamo danas su iskrivljene verzije.
 
Maki,

"Niko nije gluh kao onaj što neće da čuje."


Drugim riječima, najgore je kada čovjek namjerno odbija da sasluša, razumije ili prihvati istinu – čak i kada mu se ona jasno iznese.

Ovo su tvoje riječi:

"Prvi islamski učenjak koji je iznio tvrdnju o navodnoj iskrivljenosti Biblije bio je Ibn Hazm tek u 11. vijeku, 4 vijeka nakon Muhamedovog života. Tako da svakako stoji tvrdnja da ideja da je Biblija iskrivljena nije nešto što je u islam ušlo već u 7. vijeku."

Svi možemo pogriješiti – ali kad ti neko pruži jasne dokaze, a ti ih svjesno ignorišeš, to više nije stvar neznanja, već ponosa.
A ponos je često najveća prepreka istini.

"Fact-check" – stvarne činjenice, brojke, izvori, tekstovi – ne ruši čovjeku ugled, nego mu čuva obraz.
Greška koju si napravio je prolazna. Međutim, tvrdoglavo ostajanje u njoj – to već govori o karakteru.

Ukazao sam ti da Kur’an sam, 400 godina prije Ibn Hazma, jasno govori o iskrivljenosti prethodnih objava.

Umjesto da kažeš: “U redu, pogriješio sam”, ti i dalje bez dokaza ponavljaš svoje.

Zato ću ovdje stati:

Nije važno ko je glasniji, uporniji ili zadnji odgovorio – već šta je tačno.
Ako želiš dijalog zasnovan na činjenicama – tu sam.
Ako ne – rekao sam dovoljno.

– Amir

P.S. Ako vidiš da osoba ne traži istinu, već samo "pobjedu u raspravi" – nema smisla trošiti energiju.
 
Nazad
Vrh