Budizam

Četiri stupnja svetosti​

**
Četiri stupnja svetosti (ariya-puggala): Oni koji ustraju na Plemenitom osmerostrukom putu sukcesivno će proći kroz četiri stupnja svetosti, pri čemu će biti oslobođeni deset “Okova” (saṁyojana), to jest deset mentalnih prepreka koje stoje na putu samopročišćenja i koje vezuju bića za krug postojanja (saṁsāra):



1. Uvjerenje u osobnost — zabluda o sebi;
2. Skeptična sumnja — sumnja u Buddhu, Dhammu i Sanghu ;
3. Vezanost za obrede i rituale — ovo uključuje bilo koju vrstu vjerovanja u Vrhovno biće, zajedno sa svim čarolijama, obredima, ceremonijama ili drugim oblicima štovanja;



4. Želja za zadovoljenjem osjetila — ovo uključuje svaki zamislivi oblik želje za zadovoljstvom osjetila;
5. Loša volja — ovo uključuje sve oblike ljutnje, mržnje, odbojnosti, ljutnje i sličnoga, bez obzira koliko suptilni bili;





6. Žudnja za fino-materijalnim postojanjem — želja za postojanjem u tjelesnom, materijalnom obliku, bilo kao ljudsko biće na zemlji ili kao nebesko biće u jednom od nižih nebeskih carstava;
7. Žudnja za nematerijalnim postojanjem — želja za postojanjem bez tjelesnog, materijalnog oblika, kao nebesko biće u jednom od viših nebeskih područja;
8. Uobraženost — postoje tri vrste umišljenosti koje se moraju nadvladati: (a) umišljenost jednakosti; (b) umišljenost inferiornosti; i (c) umišljenost nadmoći;
9. Nemir — nemirno, uzrujano ili uzbuđeno stanje uma;
10. Neznanje — ovo je sinonim za "zabludu" (moha), primarni korijen sveg zla i patnje u svijetu.





Četiri stupnja svetosti su:
1. Onaj tko je okončao prva tri okova poznat je kao "Pobjednik potoka ili struje" ili "Ulazak u potok ili struju" (Sotāpanna); ušao je u struju oslobođenja i njegova je sudbina postala određena. Ne može se roditi ni u jednoj sferi nižoj od ljudske, a ako ne postigne potpuno oslobođenje ranije, mora to učiniti u roku od najviše sedam života. Onaj tko je dostigao ovaj stupanj postaje nesposoban počiniti bilo koje nezdravo djelo koje vodi do ponovnog rođenja u podljudskim područjima patnje.



2. Kada su, uz to, sljedeća dva okova oslabljena, on postaje "Jednom povratnik" (Sakadāgāmī); neće morati izdržati više od jednog ponovnog rođenja u osjetilnim sferama, što znači da, ako ne uspije dosegnuti nibbānu u sadašnjem životu, mora to učiniti u sljedećem rođenju.



3. Kada su svih prvih pet okova, koji su poznati kao "Veći ili tvrđi okovi", potpuno uništeni, on postaje "Ne-Povratnik" (Anāgāmī); onaj koji se neće ponovno roditi u osjetilnim sferama. Ako ne stekne nibbānu prije smrti, dostići će je u sljedećem rođenju, koje se događa u čistim prebivalištima (suddhāvāsa).
Tamo stječe arahantstvo i prelazi ravno u nibbānu bez povratka na osjetilne razine.



4. Kada je svih deset okova uništeno, on postiže stanje Arahanta. Tada je spoznao Staze i Plodove svetog života, i za njega je bolna runda ponovnog rođenja (sagsāra) došla kraju.





Ova četiri stupnja svetosti ponekad su odvojena intervalima, ponekad slijede neposredno jedan za drugim, ali na svakom stupnju "Plod" (phala), ili postignuće, odmah slijedi nakon spoznaje Puta u nizu misaonih trenutaka (cittakkhaṇa). Kada misaoni trenutak uvida bljesne, meditant izvan svake sumnje zna prirodu svog postignuća i što, ako išta, još treba postići.



Gore navedene točke predstavljaju korektan i cjelovit pregled karakteristika i važnih značajki učenja Gautama Buddhe. **



u nastavku: Etika budizma



...:::...



Fazlija je rekao:
Mogli smo sve prenesti pa neka ljudi citaju 😍
Kliknite da proširite...

Lol. Ovo će morati dostajati, s moje strane (još dva posta o Etici). A naziv knjige je dat i ima besplatno za skinuti online, na engleskom, koga bude zanimalo proguglat će.
 

Etika​

**
Najpraktičniji dio Buddhinog učenja je sustav etike uključen u Četvrtu plemenitu istinu, jer budistički etički propisi sasvim sigurno potiču mnogo toga što je samo po sebi hvalevrijedno - priznajući, kao što to čine, ne samo čovjekovu dužnost vanjskog moralnog ponašanja, nego također i njegovu potrebu za unutarnjom čistoćom.



Rečena četiri stupnja svetosti ponekad su odvojena intervalima, ponekad slijede neposredno jedan za drugim, ali na svakom stupnju "Plod" (phala), ili postignuće, odmah slijedi nakon spoznaje Puta u nizu misaonih trenutaka ( cittakkhaṇa). Kada misaoni trenutak uvida bljesne, meditant izvan svake sumnje zna prirodu svog postignuća i što, ako išta, još treba postići.



Za budističke redovnike obuka o moralu sastoji se od poštivanja 227 pravila, dok budističke redovnice moraju slijediti dodatni skup pravila. Zbirka ovih pravila naziva se Pāṭimokkha, to jest, "Kodeks ponašanja", ili "Disciplinska pravila", i dio je Vinaya Piṭake.



Praktičari laici pridržavaju se pet ili osam pravila moralnog odgoja, takozvanih "Pet pravila" (pañca-sīla) ili "Osam pravila" (aṭṭhanga-sīla). U bilo kojoj vrsti duhovnog razvoja, aspiranti trebaju uspostaviti svoju praksu na moralnim načelima tako da osjećaju samopoštovanje i stabilnost. Pravila obuke pružaju vodič koji mogu koristiti za ispravno ponašanje u svakodnevnom životu, a poštivanje ovih pravila daje temelj za praksu meditacije (bhāvanā) i postizanje mudrosti (paññā).





Pet pravila su:
1. Suzdržati se od oduzimanja života;
2. Uzdržavati se od uzimanja onoga što nije besplatno dato;
3. Uzdržavati se od nedoličnog seksualnog ponašanja;
4. Kloniti se lažnog govora;
5. Uzdržavati se od opojnih pića i droga koje izazivaju nepažnju.





Osam pravila uključuje gornjih pet zajedno s tri dodatna pravila; ovdje se treća zapovijed mijenja kako bi zabranila bilo koju i sve vrste seksualne aktivnosti:



1. Suzdržati se od oduzimanja života;
2. Uzdržavati se od uzimanja onoga što nije besplatno dato;
3. Uzdržavati se od svih seksualnih aktivnosti;
4. kloniti se lažnog govora;
5. Uzdržavati se od opojnih pića i droga koje izazivaju nepažnju;
6. Uzdržavati se od bilo kakve čvrste hrane poslije podneva;
7. Uzdržavati se od plesanja, pjevanja, glazbe i nedoličnih predstava; od upotrebe vijenaca, parfema i masti; i od stvari koje teže uljepšavanju i ukrašavanju;
8. Uzdržavati se od visokih i luksuznih kreveta i sjedala.



Pet pravila, prva i najvažnija budistička etička načela, jednako su primjenjiva na sve.



Osam pravila, s druge strane, nisu obavezni za učenike laike, a ipak se od svih iskrenih sljedbenika Bude očekuje da ih se pridržavaju u određeno vrijeme, posebno na dane Uposatha.



Tu je i skup od deset pravila (dasa-sīla). Ovdje je sedmi propis podijeljen na dva dijela, a deseti je propis dodan da se ne prima zlato ili srebro. Samo vrlo pobožni laici obvezuju se pridržavati se Deset pravila, i to samo tijekom određenog vremenskog razdoblja pokrivenog posebnim zavjetom. Svih deset su obvezni za članove Sanghe,a u njihovom poštivanju, treća zapovijed zahtijeva apsolutnu čistoću (chastity, eng.).





Postoji deset “mentalnih nečistoća” (kilesa) koje moraju biti pobijeđene, prva od kojih se tri nazivaju "Tri nezdrava korijena" (akusalamūlāni):
1. Pohlepa (lobha);
2. Mržnja (dosa);
3. Zabluda (moha);



4. Umišljenost (māna);
5. Spekulativni pogledi (diṭṭhi);
6. Skeptična sumnja (vicikicchā);
7. Mental torpor (thīna);
7. Mentalna klonulost (thīna);
8. Nemir (uddhacca);
9. Bestidnost (ahirika);
10. Nedostatak moralnog straha ili nesavjesnost (anottappa).





Isto tako, postoje četiri "Mrlje", ili "Rijeve" (āsava), koje moraju biti uništene:
1. Pogrešna gledišta (diṭṭhāsava);
2. Osjetilna želja (kāmāsava);
3. Želja za (vječnim) postojanjem (bhavāsava);
4. Neznanje (avijjāsava).



Mrlja pogrešnih pogleda je eliminirana kroz stazu Ulaska u Potok, Mrlja osjetilne želje je eliminirana kroz stazu Ne-Povratka, a preostale dvije Mrlje su eliminirane kroz stazu Arahantstva. Mrlje se trebaju nadvladati uvidom, kontrolom osjetila, izbjegavanjem, mudrim korištenjem životnih potreba, itd.



Konačno, postoji deset "Okova" (saṁyojana) koji moraju biti iskorijenjeni. O njima se govori i pod Četiri stupnja svetosti u tekstu iznad.







Uz ovu čisto negativnu moralnost, koja se sastoji od izbjegavanja i/ili uklanjanja nezdravih, kvarnih djela tijela, govora i uma, postoje pozitivni aspekti koji promiču kultiviranje zaslužnih, zdravih djela, zajedno sa stanjima srca i dobronamjernim i čist (pure, eng.) i to su “Zahtjevi prosvjetljenja” (bodhipakkhiya-dhammā), što je skup aktivnih vrlina koje treba najstrože tražiti i čuvati.



Među njima su četiri "božanska boravišta" (brahmavihāra). Također se nazivaju appamaññā "bezgranično, bezgranično", jer te misli zrače prema svim bićima bez ograničenja ili prepreka. Sustav meditacije o Božanskim prebivalištima postao je središnji položaj u polju mentalnog treninga (bhāvanā) u budizmu. Njegove vježbe uključuju razvoj sljedeća četiri viša osjećaja:



1. Ljubaznost (mettā);
2. Suosjećanje (karuṇā);
3. Altruistična radost (muditā);
4. Staloženost (upekkhā).



S etičkog gledišta, ova četiri načela naglašavaju moralni temelj svakog oblika vjerskog života i smatraju se neophodnima za duhovni razvoj. **
 
Etika nastavak



**
Zatim, tu je takozvanih "sedam dragulja" (satta-ratanāni), također poznatih kao “Zahtjevi prosvjetljenja” (bodhipakkhiya-dhammā), što je skup aktivnih vrlina koje treba najstrože tražiti i čuvati:





1. Četiri temelja svjesnosti (satipaṭṭhāna): Ovo je ekvivalentno sedmom koraku Plemenitog osmostrukog puta, ispravnoj svjesnosti ili budnosti uma. Sastoji se od stalnog držanja sebe i pažnje, kontemplacije u skladu sa stvarnošću:
A. Tijelo (kāya);
B. Osjećaji (vedanā);
C. Stanje uma (citta);
D. Sadržaj uma, ili objekti uma (dhamma);
gledajući sve kao složeno, stalno nastajajuće, nepostojano i podložno propadanju. To je održavanje uvijek spremne mentalne jasnoće bez obzira na to što radimo, govorimo ili mislimo i držanje pred našim umom stvarnosti postojanja, to jest, prolaznosti (anicca), nezadovoljavajuće prirode ( dukkha ) i bez ega (anattā) svih oblika postojanja.





2. Ispravan trud (sammappadhāna): Ovo je ekvivalentno šestom koraku Plemenitog osmerostrukog puta i četverostruki je napor koji osoba ulaže da izloži energiju, potakne um i bori se:
A. Spriječiti nastanak nezdravih mentalnih stanja;
B. Napustiti nezdrava mentalna stanja koja su se već pojavila;
C. Razviti zdrava mentalna stanja koja se još nisu pojavila;
D. Za održavanje i usavršavanje zdravih mentalnih stanja koja su već nastala.
Drugim riječima, to je četverostruki napor koji netko ulaže kako bi prevladao i izbjegao nove loše postupke tijelom, govorom i umom; i trud koji netko ulaže u razvijanju novih djela ispravnosti, unutarnjeg mira i mudrosti, te u njihovom njegovanju do savršenstva.





3. Putovi do moći (iddhipāda): Sastoje se od sljedeće četiri kvalitete:
A. Koncentracija namjere praćena naporom volje;
B. Koncentracija energije praćena naporom volje;
C. Koncentracija svijesti praćena naporom volje;
D. Koncentracija istraživanja praćena naporom volje.





4. Duhovne sposobnosti (indriya): Ovo uključuje sljedećih pet čimbenika:
A. Vjera (saddhā);
B. Energija (virija);
C. Pomnost (sati);
D. Koncentracija (samādhi);
E. Mudrost (paññā).





5. Moći (bala): Popis moći uključuje iste faktore kao i one duhovne spremnosti iznad navedene
A. Vjera (saddhā);
B. Energija (virija);
C. Pomnost (sati);
D. Koncentracija (samādhi);
E. Mudrost (paññā).
Moći se razlikuju od duhovnih sposobnosti po tome što su nepokolebljive pred svojim suprotnostima. Oni, dakle, predstavljaju aspekt čvrstoće u duhovnim sposobnostima.





6. Sedam čimbenika prosvjetljenja (bojjhanga): Zovu se tako jer oni vode do prosvjetljenja. Oni su:
A. Pomnost (sati);
B. Istraživanje Dhamme ( dhamma);
C. Energija (virija);
D. Zanos (pīti);
E. Smirenost (passaddhi);
F. Koncentracija (samādhi);
G. Staloženost (upekkhā).





7. Plemeniti osmerostruki put (ariya-aṭṭhangika-magga): Plemeniti osmostruki put o kojemu se već se raspravljalo gore. Sastoji se od:
A. Ispravno razumijevanje (sammā-diṭṭhi);
B. Ispravna misao (sammā-sankappa);
C. Ispravan govor (sammā-vācā);
D. Ispravno djelovanje (sammā-kammanta);
E. Ispravan način života (sammā-ājīva);
F. Ispravno nastojanje (sammā-vāyāma);
G. Ispravna sabranost (sammā-sati);
H. Ispravna koncentracija (sammā-samādhi).





Konačno, tu je deset "savršenstava" (pāramī, ili pāramitā), također poznatih kao “Transcendentalne vrline”. Ovo je deset kvaliteta koje vode do stanja Buda. Oni su:
1. Velikodušnost (dāna);
2. Moral (sīla);
3. Odricanje (nekkhamma);
4. Mudrost (paññā);
5. Energija (virija);
6. Strpljenje (khanti);
7. Istinoljubivost (sacca);
8. Odlučnost (adhiṭṭhāna);
9. Ljubaznost (mettā);
10. Staloženost (upekkhā).





Primijetit će se da postoji velika količina ponavljanja u ovim popisima, da se iste mane ili vrline često ponavljaju u nešto drugačijem pogledu ili vezi. Takva ponavljanja mogu biti zamorna, ali ona služe da pokažu gdje je naglasak stavljen.



Osim ove formalne podjele mana koje treba izbjegavati i vrlina koje treba njegovati, postoje mnogi odlomci razasuti po starijim dijelovima Pāḷijevog kanona u kojima se ovi popisi pojavljuju iznova i iznova. Samoobuzdavanje; uništenje pohlepe, mržnje i zabluda; izbjegavanje moralne prljavštine i mlitavosti; kidanje svih veza koje vezuju za osjetilnu želju; njegovanje čistoće, velikodušnosti, ljubavi, strpljenja, odlučnosti, mudrosti, istinoljubivosti i smirenosti — to su dužnosti koje se podučavaju i zapovijedima i primjerima, u priči, dijalogu, prispodobi i usporedbi kroz cijeli Pāḷi kanon.



Štoviše, jasno se uči i često se ponavlja da vanjski, uzoran životni stil u ovim aspektima nije dovoljan — nečiji unutarnji karakter također mora biti doveden u savršeni sklad s ovim načelima. **



Izvor:
Bomhard, Allan R.: The Life and Teachings of Buddha according to the oldest texts – u izdanju Charleston Buddhist Fellowship
 
Bostan je rekao:
Negirati bozanstvenost u svijetu, i Covjeku, vodi ka nerazumijevanju svijeta i Covjeka ... te vodi do negativnog(destruktivnog) odnosa spram svijeta i Covjeka.
Kliknite da proširite...


Slazem se, to je dualisticko poimanje, koja podrazumijeva da su svijet i Bog vjecno odvojeni, kao i da su sve pojave u svijetu medjusobno vjecno odvojene, jer ne postoji nikakava zajednicka sustima koja ih veze. Tako taj dualizam posmatra covjeka i svijet vjecno odvojenima i daje mu moralno opravdanje da nemilosrdno izrabljuje taj svijet za svoje potrebe.



U konacnici, to je materijalisticko ucenja, samo zaogrnuto u druge rijeci, jer naucava da u svijetu nema nicega bozanskoga sto bi ga povezivalo.



To objasnjava kako su krscani mogli, usprkos toga sto su vjerovali u Boga, izrabljivati i unistavati svijet posve jednako kao i materijalisti. Stovise, ne cudi da je zapadni vulgarni matrijalizam, bilo onaj liberalno kapitalisticki, bilo onaj marksisticki, mogao nastati upravo u dominantno dualistickoj krscanskoj kulturi. Krscanski dualisti su u svojoj osnovi puki materijalisti pa jednom kada su odbacili svoje zadnje moralne obzire nastale iz povrsnih dualistickih religijskih uvjerenja, njihova je materijalisticka priroda dosla do punog izrazaja.



Uostalom, vec je Max Weber jasno pokazao kako je protestantska etika blagotvorno utjecala na razvoj materijalistickog kapitalizma. Ja bih samo dodao, jednako i marksizma.



Jednom kada povjerujes u to da nema nikakve zajednicke sustine koja bi tebe i okolni svijet povezivala, i da ste ti i svijet vjecno odvojeni i razliciti... samo je pitanje vremena kada ces se prema tom svijetu poceti ponasati kao prema drugome i drugacijem, manje vaznom i sebi podredjenom.
 
Joj Qala, nemoj ljudima kopirati i lijepiti gomile citata iz budistickih tekstova. To nikoga ne zanima, i to nitko ne cita. Ljudi ako si zele nesto procitati o budizmu, lako ce si sami naci. Forum nije mjesto za prenosenje plahti kopiranog teksta, nego za razgovor o nekoj temi.
 
Fazlija je rekao:
Joj Qala, nemoj ljudima kopirati i lijepiti gomile citata iz budistickih tekstova. To nikoga ne zanima, i to nitko ne cita. Ljudi ako si zele nesto procitati o budizmu, lako ce si sami naci. Forum nije mjesto za prenosenje plahti kopiranog teksta, nego za razgovor o nekoj temi.
Kliknite da proširite...

σάφ
Bez brige, neću više.
Pomalo podsjeća na stoicizam sa isticanjem vrlinskog življenja...
 
Da, mnogi su primjetili slicnosti izmedju budizma i stoika.
 
@Fazlija,
Sufizam naucava da u postojanju nema podvajanja, tj da je wudzud(bitak) Boziji i da je 'posuđen' ljudima(covjeka smo stvorili na Svoju sliku...tako veli jedan hadis)...ali i dalje je Njegov. Tako nase postojanje jeste Njegovo postojanje.
Slazem se sa tim da je materijalizam 'kriv' za mnoge nedace u svijetu. Materijalista(bio on vjernik ili ne) ne moze zamisliti postojanje bez osjeta (vida , sluha itd). Takva ideologia je tihi ubica duhovnosti.
 
Tako sufije navode primjere , kako bi opisali jedinstvo Bozije, mi smo kao kapi oceana, sadrzimo sve sto i ocean...ali nismo (cjelokupan) ocean
 
Bostan je rekao:
Materijalista(bio on vjernik ili ne) ne moze zamisliti postojanje bez osjeta (vida , sluha itd). Takva ideologia je tihi ubica duhovnosti.
Kliknite da proširite...


Ovo je prekrasno receno i mogu reci... vrlo budisticki.



Tu vidimo koliko su duhovne nauke slicne, mada dolaze iz razlicitih tradicija i kultura.



Jedan je covjek pitao Buddhu da mu objasni sto je cijeli svijet. Buddha mu je rekao da je ovo ljudsko tijelo, ne vise od 2 metra, ne sire od dva metra, cijeli svijet.



Pod time je mislio da mi bez nasih 5 cula i uma ne bi smo niti mogli pojmiti pojavni svijet. No, postoji sustina koja je izvan svijeta i mi je mozemo osvjedociti intuitivnim uvidom i mudroscu.
 
Pod time je mislio da mi bez nasih 5 cula i uma ne bi smo niti mogli pojmiti pojavni svijet. No, postoji sustina koja je izvan svijeta i mi je mozemo osvjedociti intuitivnim uvidom i mudroscu.
Kliknite da proširite...

Sve sto se nalazi u univerzumu moze se naci i u covjeku, sve ono cega ima unutra ima i vani. Religijki receno prirodom upravljaju anđeli zaduzeni za to(rijecnikom nauke to su prirodni zakoni), no iako je covjek mikrokosmos on je ipak u mogucnosti da se digne iznad anđela(prirodnih zakona), jer posjeduje mogucnost sinteze i analize informacija te u sebi moze izmiriti suprotnosti.
 
Fazlija je rekao:
Ovo je, naravno, samo jedno od mogucih tumacenja krscanske duhovne nauke. Qala je dala drugacije tumacenje, za koje, pretpostavljam, takodjer postoje uporista u samoj predaji (ne znam, nisam toliko upucen u krscanske tekstove kao vi), ali svakako postoji i razumsko uporiste. Ako je Bog udahnuo svoj vlastitin dah u covjeka, onda sigurno imamo nesto bozansko u covjeku.
Kliknite da proširite...

Da, naravno, kao i obično, uvijek postoje različita mišljenja.



U teologiji treba razumjeti razlike između božanske prisutnosti i Božje prirode. Neki to ne razdvajaju pa onda drugačije interpretiraju spomenute stihove. Božja prisutnost može se manifestirati u stvaranju i darivanju života, dok se božanska priroda smatra karakteristikom koja je jedinstvena za Boga. Na kraju, sve se svodi na to kako netko razumije dah/duh životni…
 
Qala Davidov je rekao:
Koje su prirode moralne i duhovne karakteristike?
Kliknite da proširite...

U kršćanskom kontekstu, moralne karakteristike su povezane s etičkim vrijednostima i postupcima koji su utemeljeni na Božjim zapovijedima, poput ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjem kao samom sebi. Duhovne karakteristike u kršćanstvu usmjerene su na rast u duhovnoj svijesti, traženje unutarnjeg mira, molitvu, razmatranje Božje Riječi i razvoj bliske povezanosti s Bogom.

Qala Davidov je rekao:
Ima duh ljudski i ima duh Božji. Čiji je duh Kristov duh? Koje je on prirode? Koji i čiji je duh u tebi, ako nije Kristov? Kako čovjek u kojemu je Kristov duh koji Svevišnjemu kliče: Abba! Oče! može u sebi negirati zaživljavanje - istina, kroz rast i razvoj - upravo tog duha, te i takve duhovnosti?
Kliknite da proširite...

To je nešto što je od Boga, ne nešto što ja imam po difoltu svojim rođenjem...

Qala Davidov je rekao:
Udahnuće daha Božjeg, ili konkretno: od Božjeg vlastitog daha koji je u Njemu samome - koje je prirode dah koji je u Bogu samome? Sav život je OD BOGA i ni od kog drugog. Bilo po dahu bilo po riječi ili oboje - oboje je od Boga. Božja Riječ kao i Božji Dah je Božje božanske i božanstvene prirode. I sav život bivajući od Boga po prirodi i nuždi mora biti u njegovoj srži i suštini božanske prirode. ŽIVOT je sam po sebi božanske prirode.
Kliknite da proširite...

Nije uopće sporno da je sav život od Boga i da je dah Njegov.
Bog je beskonačan i svet, dok su ljudi ograničena bića. Božanska priroda pripada samo Bogu, dok ljudska priroda ima svoje karakteristike, ali nije ista kao božanska priroda. Život je darovan od Boga, ali se smatra stvorenim, a ne beskonačnim i božanskim.
 
Bostan je rekao:
Negirati bozanstvenost u svijetu, i Covjeku, vodi ka nerazumijevanju svijeta i Covjeka ... te vodi do negativnog(destruktivnog) odnosa spram svijeta i Covjeka.
Kliknite da proširite...

Upravo povijest demantira ove tvrdnje. Spoznaja sama po sebi ne koristi, ako srca nisu "obrezana"...
 
CharisWhispers je rekao:
Upravo povijest demantira ove tvrdnje. Spoznaja sama po sebi ne koristi, ako srca nisu "obrezana"...
Kliknite da proširite...

Ako ne mozes naci ljepotu u cvijetu, jutru, moru, bascama, muzici, zeni i slicnome...te u tome ne kontempliras bozansku nit onda ti svijet prolazi u ravnodusnosti...a nema 'goreg' stanja od ravnodusnosti..
 
I da dodam...ovaj svijet, dunjaluk, za materijaliste je kao zamka u koju se hvataju lakovjerni. U nastojanju da ga 'osvoje' oni gube sebe i sve ono ljudsko u sebi ...vlast je gadna droga,
 
Napustajuci sopstvo za vrijeme izdisaja,
dopustajuci udahu da sam dodje,
sve sto ostaje pod beskrajnim nebom
je prazan jastuk i tezina plamena svijece.



Keizan Jokin (Soto zen ucitelj, 13-14. st.N.e.)
 
Zadnje uređeno od strane moderatora:
Srilankanska monahinja Sakyadita, koja zivi i djeluje u Crnoj Gori, ima zanimljiv YT kanal na kojem objavljuje kratka predavanja o budizmu:



https://www.youtube.com/watch?v=_SXr_QGQf00:6
 
Jako zanimljiv prikaz rane budisticke umjetnosti kroz osvrt na izlozbu koja je upravo otvorena u Metropolitan muzeju u New Yorku:



https://www.youtube.com/watch?v=RG3VjmMe6tY



Poveznica na - sluzbenu stranicu izlozbe
 
Morate se prijaviti ili registrirati da biste ovdje odgovorili.
Nazad
Vrh