Divine Truth (Božanska Istina)

[Cloud]

Nije meni toliko bitno, nego da članica Qala Davidov dobije odgovor. Mislim, ne moraš ti odgovoriti, svako ima pravo prešutiti odgovor.

Nekako sam dobio osjećaj da ti je bitno, ali nema veze. Sada može vidjeti da će dobiti odgovor ☺ Želio bih prvo postaviti određene temelje na koje se onda mogu pozvati, a ne da moram istu stvar pisati više puta. Kao što si vjerojatno i sam primjetio, ove teme su dosta dugačke i opširne za objasniti i izgubi se puno vremena pa bih želio svoje potrošiti na najekonomičniji način.

 

[Cloud]

Najveći Eksperiment (Molitva za Božju ljubav)

Ovo se zove najvećim eksperimentom jer se radi o najvećoj i najvažnijoj supstanci u postojanju, Božjoj ljubavi. Radi se o supstanci koju kad primimo, dobivamo dio Boga u sebi i postajemo besmrtni. Svaka kap te supstance koju primimo ima sposobnost promijeniti nas, ukoliko joj dopustimo kroz našu poniznost, iz ljudskog bića u Božjeg Anđela, ukoliko ju primimo u dovoljnoj količni. Iz onog što sam primjetio, postoje ljudi(koji mogu biti svih vjera, rasa, spola, starosti i duhovnog stanja, Bog ne čini razliku među ljudima) koji su primili taj dar od Boga, ali nisu svjesni da se to dogodilo ili ako su svjesni, ne znaju koji su točno bili uvjeti zbog kojih se to desilo i ne znaju kako replicirati iskustvo, a definitivno ne znaju doći do kraja metamorfoze, kako postati "ponovno rođen". Tako da postoje mnogi ateisti koji su primili djelić Božje ljubavi, ali zato jer je to operacija srca, a ne uma, oni mogu u umu imati ujverenje da su ateisti, iako su imali iskustvo s Bogom. Srce duše (emocionalni dio gdje se aktiviraju žudnje i želje te ljubav) je ta koja komunicira s Bogom, a ne um. To uvjerenje je uvelike neshvaćeno u kršćanstvu, a opisao sam ranije zašto i kako.

Ekperiment je zapravo jednostavan za razumijeti, ali nije tako lagan za napraviti u praksi. Ono što je potrebno je stvoriti iskren osjećaj žudnje i želje u sebi da bismo željeli osjetiti i iskusiti Ljubav od Boga. To je to. Najbolje je naći neko mjesto gdje ćemo biti sami i neometani i gdje se možemo emocionalno otvoriti. Ono što je važno da to bude stvaran i iskren osjećaj, a ne samo misao u umu. Ono što sam naučio u odnosu s Bogom jest da On ne odgovara na misli, već na osjećaje, a problem koji većina nas koji smo u odrasloj dobi ima je da smo dosta odsjećeni od naših emocija jer smo ih većinom bili prisiljeni potisnuti kao djeca. Također smo većina zaboravili što znači stvarno žudjeti i kakav je to osjećaj jer nam se automatski javlja tuga, jer smo često bili razočarani kao djeca kad smo se otvorili i željeli ljubav od roditelja.

Zato je Isus rekao da ćemo morati ponovno postati kao djeca ako želimo ući u Kraljevstvo Božje, mislio je na to da ponovno doživljavamo emocije poput djeteta, samo sada u odraslom tijelu. Također je mislio da se prisjetimo i razvijemo kvalitete kao što su vjera, nada, čuđenje (wonder), uzbuđenje, strast, žudnje. želje, itd...Ono što možemo jest započeti s mislima: "Bože, ako postojiš i ako me voliš, bi li mogao osjetiti malo Tvoje ljubavi?" Zatim se lagano fokusiramo na osjećaje i proizvedemo žudnju koju projiciramo prema Bogu. Meni pomaže kada zamislim da želim zagrljaj od Boga. Inicijalno je potreban samo iskren osjećaj žudnje, ali kako kasnije dobivamo sve više i više ljubavi, potrebno je ostvariti određene uvjete kako bismo mogli primiti još više ljubavi.

Žudnja za Božjom ljubavi P1: https://www.youtube.com/watch?v=vQ6A5L5hJzI&t=2s

Žudnja za Božjom ljubavi P2: https://www.youtube.com/watch?v=y1RsGR5AkPc

Odnos s Bogom - The Experiment : https://www.youtube.com/watch?v=INlEEYZ_mbI

Blog Marije Magdalene o najvećem eksperimentu: https://mary.divinetruth.com/category/the-great-experiment/

Pdf od Isusa: https://sync.divinetruth.com/dt/doc...rwgod--The Greatest Experiment--en-letter.pdf

Molitva za Božju ljubav: https://www.youtube.com/watch?v=2JtUqKsFuxo

Uvjeti za primanje Božje ljubavi: https://www.youtube.com/watch?v=ruMF3USSlQs&t=1s

Uvjeti:

1) Želja za primanjem i davanjem ljubavi - Bogu i ljudima

2) Želja za primanjem i davanjem istine - Bogu i ljudima

3) Vjera - da Bog postoji, da je dobar, da me voli, da mogu imati direktan odnos s Bogom, itd...

4) Poniznost - moram imati želju iskusiti sve svoje emocije, pozitivne i negativne te se iskreno sagledati kakav sam, vidjeti sebe onako kako me Bog vidi

Strah je veliki faktor koji utječe na manjak svakog od ovih točaka te je važno pozabaviti se strahom i otpustiti ga, kroz iskustvo.

 

[Fazlija]

... sve dok nije postao Jedno s Bogom pa je mogao liječiti i reflektirati Božju ljubav. (Za sada još nije nazad u tom stanju)...

Meni se cini da ovaj nas Johny Alan nikada nece niti biti u tom stanju. Pokusao sam ga malo slusati i vrlo je nekarizmatican, dosadan i u osnovi los predavac. Dugo okolisa dok ne otvori neku temu, onda je jos duze razlaze i nasiroko objasnjava. To traje satima i uvijek me podsjeti na jednu izjavu Alberta Einsteina koji je rekao da ako nesto doista razumijes, znat ces to prenijeti drugima jednostavnim rijecima.

I ovo malo sto nam je preneseno od historijskog Isusa je vrlo jezgrovito i snazno. Zamislimo ovog naseg ausralskog Johnyja u Afganistanu medju Talibanima (jer to je otprilike duhovna i intelektualna razina drustva u kojem je djelovao povijesni Isus u 1. st.) gdje ga protivnici pokusavaju namamiti u zamke i stupice pa mu dovedu neku bludnicu, vec unaprijed osudjenu od talibanske rulje na kamenovanje i pitaju ga sta da rade s njom... Da li bi imao karizme i mudrosti da ih u jednoj jedinoj recenici zabezekne i zatekne ili bi im drzao 4 sata predavanje uz flomastere i plocu. Ovaj lik ne bi u antickoj Judeji (ili danasnjoj Saud. Arabiji ili Iranu, potpuno svejedno) prezivio niti jedan dan.

 

[Cloud]

Meni se cini da ovaj nas Johny Alan nikada nece niti biti u tom stanju. Pokusao sam ga malo slusati i vrlo je nekarizmatican, dosadan i u osnovi los predavac. Dugo okolisa dok ne otvori neku temu, onda je jos duze razlaze i nasiroko objasnjava. To traje satima i uvijek me podsjeti na jednu izjavu Alberta Einsteina koji je rekao da ako nesto doista razumijes, znat ces to prenijeti drugima jednostavnim rijecima.

I ovo malo sto nam je preneseno od historijskog Isusa je vrlo jezgrovito i snazno. Zamislimo ovog naseg ausralskog Johnyja u Afganistanu medju Talibanima (jer to je otprilike duhovna i intelektualna razina drustva u kojem je djelovao povijesni Isus u 1. st.) gdje ga protivnici pokusavaju namamiti u zamke i stupice pa mu dovedu neku bludnicu, vec unaprijed osudjenu od talibanske rulje na kamenovanje i pitaju ga sta da rade s njom... Da li bi imao karizme i mudrosti da ih u jednoj jedinoj recenici zabezekne i zatekne ili bi im drzao 4 sata predavanje uz flomastere i plocu. Ovaj lik ne bi u antickoj Judeji (ili danasnjoj Saud. Arabiji ili Iranu, potpuno svejedno) prezivio niti jedan dan.

Hvala na mišljenju, ali ne slažem se, pogotovo s djelom da je loš predavač. Moj osjećaj je upravo suprotan. Čemu žurba? U današnjem mentalitetu gdje većina nas želi fast food informacije, gdje nam je pažnja i prisutnost jedva 30 sekundi za Tik-Tok video, duži formati gdje je istina detaljno i jasno razložena nam ne paše. Mislim i vjerujem da je ljubavno nastojati objasniti nešto sa što više pozadine i detalja, jer ljubav obuhvaća sve i Bog je u detaljima. Što smo ljubavniji, to smo senzibilniji i svjesniji beskonačnosti i istine i važnosti detalja, jer ljubav brine o svakom detalju. Ono što je rekao je da velika većina toga što je podučavao u prvom stoljeću nije zapisano u Bibliji.

Iako trenutno nije u istom stanju u kojem je bio u prvom stoljeću, već sad se može vidjeti ljubav, istina i poniznost koji izviru iz čovjeka i vjerujem da je to nešto što će se pojačavati, kao što se već i može vidjeti, jer postoji razlika između prvih videa i zadnjih. Moguće je da će biti direktniji i jezgrovitiji kako se ponovno vrati u to stanje, to mi je teško reći, mogu jedino čekati i vidjeti. Ali ja samo "čekati" neću, jer primjenom DT učenja život postaje neopisivo bogat , lijep i radostan, a to ne ovisi o tome u kakvom je AJ stanju. To ovisi o mojoj volji i želji da uspostavim što bliži odnos s Bogom.

Ako se tebi ne sviđa, ne moraš ga slušati, meni je samo želja da se svakome pruži prilika da čuje za njega, a što svatko kasnije s tim radi, je izričaj osobne volje. Svako dobro želim, pozdrav!

 

[CharisWhispers]

Meni se cini da ovaj nas Johny Alan nikada nece niti biti u tom stanju. Pokusao sam ga malo slusati i vrlo je nekarizmatican, dosadan i u osnovi los predavac. Dugo okolisa dok ne otvori neku temu, onda je jos duze razlaze i nasiroko objasnjava. To traje satima i uvijek me podsjeti na jednu izjavu Alberta Einsteina koji je rekao da ako nesto doista razumijes, znat ces to prenijeti drugima jednostavnim rijecima.

To kao i ovaj jedan naš lik, satima drži monolog:

 

[Fazlija]

Iako trenutno nije u istom stanju u kojem je bio u prvom stoljeću

Cisto razumski gledano, izgleda da Isus u bilo kojem izdanju zafrkava ljude.

Onaj iz prvog stoljeca nikako da dodje. Ljudi ga cekaju vec 2.000 godina i kako je krenulo... mogu tako jos par tisuca godina... Navodno je, po adventistima, sada tek usao u neko svetiste na nebu... bog te pitaj kakva si sve luda objasnjenja siroti ljudi mogu dati da se utjese.

A ovog isto treba nesto cekati i ocekivati. Ovaj jos nije dosao niti na razinu koju je vec imao u prvom stoljecu... A i tog iz prvog stoljeca jos cekaju.

Najbolje bi bilo da se Isus ipak malo pribere i da pocne javno djelovati tak kada bude potpuno spreman. Valjda bi to trebao biti minimum pristojnosti ovog ucitelja koji eto vec u rasponu od 2.000 godina nikako da bude potpuno spreman provesti svoje poslanje.

Naravno, ako tebi to ucenje daje dobar okvir za vlastiti napredak. Ako ti u tome nalazis smisao koji siri tvoju paznju i poimanje. Onda je to odlicno.

Po meni je najvaznije da ljudi sire osjecaj ljubavi, dobrote i blagonaklonosti prema svima oko sebe. Ako sam ja to naucio kroz budizam, a ti kroz Johna iz Australije, a netko drugi kroz sufizam, taoizam ili adventizam... onda je to to!

 

[Cloud]

Cisto razumski gledano, izgleda da Isus u bilo kojem izdanju zafrkava ljude.

Onaj iz prvog stoljeca nikako da dodje. Ljudi ga cekaju vec 2.000 godina i kako je krenulo... mogu tako jos par tisuca godina... Navodno je, po adventistima, sada tek usao u neko svetiste na nebu... bog te pitaj kakva si sve luda objasnjenja siroti ljudi mogu dati da se utjese.

A ovog isto treba nesto cekati i ocekivati. Ovaj jos nije dosao niti na razinu koju je vec imao u prvom stoljecu... A i tog iz prvog stoljeca jos cekaju.

Najbolje bi bilo da se Isus ipak malo pribere i da pocne javno djelovati tak kada bude potpuno spreman. Valjda bi to trebao biti minimum pristojnosti ovog ucitelja koji eto vec u rasponu od 2.000 godina nikako da bude potpuno spreman provesti svoje poslanje.

Naravno, ako tebi to ucenje daje dobar okvir za vlastiti napredak. Ako ti u tome nalazis smisao koji siri tvoju paznju i poimanje. Onda je to odlicno.

Po meni je najvaznije da ljudi sire osjecaj ljubavi, dobrote i blagonaklonosti prema svima oko sebe. Ako sam ja to naucio kroz budizam, a ti kroz Johna iz Australije, a netko drugi kroz sufizam, taoizam ili adventizam... onda je to to!

Ono što bi ja rekao je da ljudi zafrkavaju njega!

Mislim da je ironično što je "taj" iz prvog stoljeća ovdje, ali malo tko ga prepoznaje (jedna šačica ljudi), jer većina kršćana, ali začudo i oni iz drugih vjera, duhovnih pravaca pa čak i ateisti, imaju određena uvjerenja i očekivanja o tome tko je Isus, kakav m je karakter i kako bi se trebao ponošati i što činiti. Nažalost velik dio toga iz Biblije nije točno o njegovom životu i karakteru pa je onda prirodno da neće ispuniti ta očekivanja, a smatram da ih i ne bi trebao ispuniti jer za početak bilo kakvo očekivanje koje imamo od nekoga nije ljubavno, a drugo, većina tih "očekivanja" su van sklada s ljubavi pa ih niti ne može ispuniti ni da hoće. Kao na primjer očekivanje da spašava nekoga od grijeha na način da umre za njega. Takvo nešto je vrlo neljubavan koncept i Bog se nikad s time ne bi složio niti stvorio takav proces. Koliko ja shvaćam, u 1. st. je ispunio svoje poslanje, a to je bilo da po prvi put donese Božju ljubav ne Zemlju, nešto što su prvi ljudi, Amon i Aman(poznatiji kao Adam i Eva) u svojoj aroganciji odbacili jer su željeli biti kao Bog ili još veći od Njega. Uz to je stvorio Kraljevstvo Božje (8. dimenzija, jer je do tada bilo samo 6. i nitko nije mogao dalje od toga bez primitka Božje ljubavi). Ovaj puta ima više ciljeva, ali koliko sam shvatio jedan od glavnih je da se donese Raj sa Neba na Zemlju i da se u duhobnom svijetu očiste niže dimenzije, na način da svi koji su tamo napreduju višlje, što znači i da bi svi izašli i iz pakla. Mogao je čekati s podučavanjem da bude savršen negdje u šumi, ali je odlučio prije toga podjeliti ove istine s ljudima kako bi imali prilike krenuti ovim putem ranije, ne oslanjajući se na njega, već da naučimo imati vjeru i odnos s Bogom.

Slažem se s tobom da je najvažnije razvijati ljubav i dobrotu prema sebi i drugima oko sebe, to je ključ prave duhovnosti. No ono što sam naučio jest da postoje dvije vrste ljubavi, ljudska prirodna ljubav koja dolazi od čovjeka i Božja ljubav, supstancu koja je dio Boga i njegove naravi. Najbolja usporedba tih dviju ljubavi koja mi pada na pamet je slika na TV-u. Jedna je poput crno-bijelog bez zvuka sa snijegom, smetnjama i lošom rezolucijom, a druga je 8K rezolucija s ekstermno jasnim i detaljnim prikazom boja, svjetline, tonova, kristalno čistom slikom koja je u 3D, savršenim zvukom, a osoba koja ju gleda može osjetiti senzacije kao da se nalazi u prostoru onoga što gleda.

Ono što većina religija i duhovnih pravaca(od kojih si neke naveo, ali tu spadaju i monoteističke religije), koje bismo mogli nazvati "širokom cestom", radi jest razvija ovu prvu ljubav, onu ljudsku, što je super, ali to nije ono što Isus podučava. Put koji on podučava je "uski put" koji rijetki pronalaze, a još rijeđe se njime upućuju. Taj put u sebi sadrži razvoj prirodne ljubavi, ali ne vlastitim naporima kao što je to kod raznih načina na "širokom putu". Ovdje se radi o tome da uz pomoć Božje ljubavi, koju primamo u dušu kroz žudnje i želje srca, ta ljubav transformira i obogaćuje našu vlastitu ljubav i dobivamo drugačiji "okus" i "začin". Ne trebamo se više siliti niti truditi biti ljubavni, to postaje automatski i bez ikakvog unutarnjeg otpora ili sukoba. Nema potrebe za praksom, tehnikama ili ritualima. To znači da nam ništa drugo osim Božje ljubavi ne treba kako bi se osjećali savršeno dobro i sretno te taj osjećaj djelili sa drugima i djelovali u skladu s njime, jer uzrok naše nevolje, grijeh (što su u esenciji negativne emocije poput straha, ljutnje, tuge, srama, krivnje...), je nestao iz nas i više ne može ući jer je na njegovom mjestu sada istina i ljubav.

Ono kako ljudi koji prakticiraju razne pravce na "širokom putu" rade jest, da kroz snagu volje i intelekta, kroz razne prakse (meditacije, mantranja, yoge, energetskih tehnika, vizualizacije,minfulness-a, afirmacija, itd... ) pokušavanju nadići vlastito negativno emocionalno stanje, kroz potiskivanje negativnih emocija, želja strasti itd. (ili njihovim otpuštanje/odricanjem) i pojačavanjem pozitivnih emocija. Za to je potreban veliki trud, energija i vrijeme te u konačnici ljudi i dalje moraju prakticirati te stvari redovito kako bi se održali u tom stanju. Takva vrsta razvoja je konačna i vodi do usavršene ljudske ljubavi, ali dalje od toga ne možemo ići. Razvoj putem primanja ljubavi od Boga je beskonačan, jer Bog i Njegova ljubav su beskonačni, a ona nas transformira te nam proširuje kapacitete razvoja, dalje od našeg kapaciteta s kojim smo prvotno stvoreni te kao takva nudi puno veću količinu ljubavi i sreće.

Razumijem da kao budist ne vjeruješ u postojanje osobnog Boga, ali moj je prijedlog da pokušaš eksperiment s Bogom, koji sam opisao u ovoj temi i uvjeriš se sam. Naravno, na tebi je da odlučiš, ali mislim da nemaš što izgubiti, a potencijalno možeš dobiti puno. Puno ljudi, iz dvih djelova planeta, vjera(čak i ateisti), je primilo Božju ljubav, ali nisu svjesni da se to dogodilo, jer to je operacija srca, a ne uma, a mi smo često odvojeni od srca i njegovih stvarnih želja te "živimo" u umu. Jedino što znaju da su imali period, ili više njih u životu kada su bili emocionalno preplavljeni emocijama gdje su im suze išle ko lude, a nisu bili sigurno otkuda to.

U svakom slučaju, želim ti sve najbolje, hvala na komentarima i otvorenosti da porazgovaramo o ovoj temi. Pozdrav!

 

[Fazlija]

Svatko ima svoj put i svakoga njegova intuicija treba voditi kroz iskustvo trazenja. Onaj eksperiment koji si naveo je jedna vrlo lijepa i iskrena molitva, gotovo misticna meditacija. To sigurno na neke ljude istinski u duboko djeluje.

pokušavanju nadići vlastito negativno emocionalno stanje, kroz potiskivanje negativnih emocija, želja strasti itd. (ili njihovim otpuštanje/odricanjem) i pojačavanjem pozitivnih emocija.

Sto se tice budizma i tehnika koje iz njega proizlaze (npr. midfulness) samo bih rekao da je to meditacijski postupak potpuno suprotan od ovoga kako si naveo. Dobro, nisi upoznat pa nema veze sto ne znas. Ali cisto za tvoju opcu informaciju, nema nikakvog potiskivanja negativnih osjecaja, nego dapace, pustanje da se oni potpuno razviju. Otpustanje ne dolazi tako da se necega "odricemo" i odguravamo od sebe, nego tako da bez reakcije promatramo. Ako dovoljno dugo uspijemo promatrati neki nas osjecaj (pozitivan, negativan, bolan, ugodan ili neutralan, potpuno svejedno) bez da ista ucinimo, bez da rasplamsavamo ugodu ili odguravamo neugodu... ta stanja blijede, gube snagu i iscezavaju. To se zove otpustanje, a ne da se necega odrcemo i potiskujemo uz skrgut zuba i stisute pesnice.

 

[Cloud]

Svatko ima svoj put i svakoga njegova intuicija treba voditi kroz iskustvo trazenja. Onaj eksperiment koji si naveo je jedna vrlo lijepa i iskrena molitva, gotovo misticna meditacija. To sigurno na neke ljude istinski u duboko djeluje.

Sto se tice budizma i tehnika koje iz njega proizlaze (npr. midfulness) samo bih rekao da je to meditacijski postupak potpuno suprotan od ovoga kako si naveo. Dobro, nisi upoznat pa nema veze sto ne znas. Ali cisto za tvoju opcu informaciju, nema nikakvog potiskivanja negativnih osjecaja, nego dapace, pustanje da se oni potpuno razviju. Otpustanje ne dolazi tako da se necega "odricemo" i odguravamo od sebe, nego tako da bez reakcije promatramo. Ako dovoljno dugo uspijemo promatrati neki nas osjecaj (pozitivan, negativan, bolan, ugodan ili neutralan, potpuno svejedno) bez da ista ucinimo, bez da rasplamsavamo ugodu ili odguravamo neugodu... ta stanja blijede, gube snagu i iscezavaju. To se zove otpustanje, a ne da se necega odrcemo i potiskujemo uz skrgut zuba i stisute pesnice.

Ne mogu reći da sam stručnjak za budizam, ali mi je poznat ovaj meditacijski postupak. I sam sam nekoliko godina prakticirao slične tehniku na bazi svjesnosti i dešavalo se upravo ovo što opisuješ. Iako mislim da je to dosta bolje od nasilnog potiskivanja emocija, iz sadašnje perspektive mi se čini kako je to i dalje jedna metoda "odvajanja" od emocija i želja, a ne njihovo proživljavanje i otpuštanje, bar ne do dubine koje je potrebno kako bi emocija izašla iz nas. Ono što sam htio reći u prethodnom postu je da se kod takvih i sličnih tehnika stvari gotovo uvijek vraćaju nazad i nema nekog većeg pomaka, tek nakon duljeg vremena i redovitog korištenja tehnike, na dnevnoj razini. Ono za što ja advociram je riješavanje uzroka, jer kad se riješi uzrok, efekt se više ne javlja, i nema potrebe za tehnikom ili praksom. Ono što sam ja iskusio u ovom procesu je da se kod ulaska u dubinu emocije (bilo da je to strah, ljutnja, tuga) ona ne blijedi i isčezava, već se pojačava u intenzitetu, sve dok me u potpunosti ne preplavi, ja postanem ta emocija, što može trajati od nekoliko minuta do nekoliko dana i nakon toga imam osjećaj olakšanja i osjećam se drugačije, promijenjeno. Slično kao što to rade djeca prirodno, kad im je dopušteno da "odrade" emociju do kraja, što je nažalost rijetki slučaj. Prave i trajne benefite sam iskusio tek nakon što sam priglio svoje emocije na ovaj način, ovo do tada mi je bilo od pomoći, ali samo privremeno i rekao bih površinski, ali kome paše, neka radi kako mu paše.

Po meni je ključ u tome da li se te emocije i želje vraćaju nazad ili ne, recimo nakon izvjesnog prestanka bavljenja tehnikom/metodom. S ovim je moguće eksperimentirati, samo na neko vrijeme odložiš tehniku i provjeriš

 

[CharisWhispers]

Mislim da je ironično što je "taj" iz prvog stoljeća ovdje, ali malo tko ga prepoznaje (jedna šačica ljudi), jer većina kršćana, ali začudo i oni iz drugih vjera, duhovnih pravaca pa čak i ateisti, imaju određena uvjerenja i očekivanja o tome tko je Isus, kakav m je karakter i kako bi se trebao ponošati i što činiti.

A kako da ga prepoznaju, po tome što on tvrdi da jest? Evo što je Isus rekao: "...Upravo su ona, koja svjedoče za mene" Iv 5:39
Također, "Djela, koja mi dade Otac da ih izvršim, ta djela, koja ja činim, svjedoče za mene, da me posla Otac." Iv 5:36.
Pisma i djela svjedoče za Njega. No, kod mnogih drugih Krista Pismo nije svjedok, nego se navodno pokvarilo... a kakva su im djela? Na osnovu čega bi netko trebao uopće i pretpostaviti da ima doći tako neki lik koji je zapravo Krist po drugi put?

Nažalost velik dio toga iz Biblije nije točno o njegovom životu i karakteru pa je onda prirodno da neće ispuniti ta očekivanja, a smatram da ih i ne bi trebao ispuniti jer za početak bilo kakvo očekivanje koje imamo od nekoga nije ljubavno, a drugo, većina tih "očekivanja" su van sklada s ljubavi pa ih niti ne može ispuniti ni da hoće.

Kako znaš da nije?

 

[Cloud]

A kako da ga prepoznaju, po tome što on tvrdi da jest? Evo što je Isus rekao: "...Upravo su ona, koja svjedoče za mene" Iv 5:39
Također, "Djela, koja mi dade Otac da ih izvršim, ta djela, koja ja činim, svjedoče za mene, da me posla Otac." Iv 5:36.
Pisma i djela svjedoče za Njega. No, kod mnogih drugih Krista Pismo nije svjedok, nego se navodno pokvarilo... a kakva su im djela? Na osnovu čega bi netko trebao uopće i pretpostaviti da ima doći tako neki lik koji je zapravo Krist po drugi put?

Kako znaš da nije?

Ako malo razmisliš, jako je teško dokazati nečiji identitet. Koja su nam vrsta dokaza na raspolaganju za tako nešto? Imamo rodni list i osobnu, ali te se stvari mogu krivotvoriti. Na kraju ono što nam ostaje je riječ osobe i riječ drugih ljudi koji poznaju tu osobu. U ovom slučaju je malo teže jer bi morali ispitati ljude koji su živjeli u prvom stoljeću i bili s njim. Moj osjećaj je da istina sadrži određene kvalitete i atribute po kojoj se može prepoznati. Dva najvažnija faktora su ljubav i logika, ukoliko nešto nije u skladu s ljubavi ili logikom, vrlo vjerojatno nije istina. Što se tiče samih njegovih djela, mislim da svatko ponaosobom treba istražiti njegov život, o kojem je vrlo otvoren i transparentan. Isto tako, ako se malo prouče stvari koje podučava, vrlo brzo se može vidjeti količina ljubavi, logike i znanja koje nije prisutno nigdje drugdje na planetu, barem koliko sam ja svjestan. Nisam 100% siguran da je on Isus, ali svi dokazi koje sam dosad vidio i iskusio kroz primjenu njegovih učenja upućuje na to da jest.

Znam da Biblija nije Božja Riječ, iz više razloga, koje mogu napisati ako želiš. Prepuna je neljubavnih učenja i koncepata te nelogičnih i kontradikcijskih propozicija. Jedan od glavnih razloga je to što je Bog beskonačno biće i kao takva, Njegova Istina je također beskonačna i nije ju moguće obuhvatiti knjigom, pa tako ni s miljun knjiga. Drugi veliki razlog je što ima krivu opis Boga, Njegove prirode i karaktera, jer On nije ljut, nasilan i kažnjavajući Bog. Iskusio sam Božju prirodu(koja je savršena ljubav) i Njegove zakone, a također sam i promatrao svemir i donio određene logičke zaključke. Za povijest se zna da su ju pisali pobjednici i da su se mnoge stvari obilježavale ne objektivno, već onako kako su vladajuće sile vremena odlučivale. Odgovor na tvoje pitanje kako znam nešto je kroz načine na koji ja određujem je li nešto istina.

Imam osjećaj da je ovo pitanje zapravo, "kako znamo da je nešto istina" i na to bih volio odgovoriti ovako:

Smatram da postoji nekoliko načina na koji možemo dohvatiti i apsorbirati istinu. NIsu svi jednako dobri i nabrojao bi ih, od najslabije do najboljeg načina.

1) Iz druge ruke (slušanjem, čitanjem)

2) Kroz promatranje

3) Kroz promatranje zakona svemira (fizičkih, metafizičkih i duševnih(emocionalnih))

4) Kroz eksperimentiranje (sa ili bez osobnog iskustva) sa zakonima, mjerenjem i analizom dobivenih rezultata

5) Direktno od Boga (što uključuje eksperimentiranje i osobno emocionalno iskustvo s Bogom)

Iz mog iskustva, za dobivanje istine je najbolje primjeniti (4) i (5) kako bismo došli do istine i prihvatili ju u sebe. Kada gledamo ljudske biće, postoje dvije razine na kojima prihvaćamo istinu, a ona druga je daleko bitnija od prve. Prva razina je razina intelekta i za nju bismo mogli reći da ima sposobnost istovremenog razmatranja više različitih koncepata i logičkog razlučivanja, što je istina, a što nije. No ukoliko istina ostane samo na nivou intelekta, to neće biti dovoljno za njeno usvajanje i apsorpciju. Ono što je daleko važnije jest druga razina, a to je razina srca, koje se nalazi u duši i obuhvaća veći i dominanti dio našeg bića. Kako bi istina ušla u naše srce, potrebno je biti otvoren za nju, imati želju primiti je i imati prostor gdje ona može ući. Način na koji istina ulazi u naše srce je emocionalan, ona ne može biti produkt misli, već emocionalnog iskustva i uvijek je popraćeno određenim emocijama. Ukoliko na tom mjestu imamo emociju greške, ta istina onda ne može ući u nas, jer greška koja je u nama pruža otpor. Potrebno je da prvo izvadimo grešku, što je opet emocionalan proces gdje je potrebno "osjetiti" i iskusiti grešku kako bi ona istekla iz nas. No ovo su i dalje samo riječi, potrebno je da se i ovaj proces iskusi kako bi se znalo da je to istina. Ja sam ga iskusio(sa Bogom i bez Njega) pa zato mogu s dosta samopouzdanja i znanja pričati o njemu. Za nekog tko to nije iskusio, ovo je samo još jedan koncept, a ne nužno istina.

https://www.youtube.com/watch?v=-j8snK4LW9I

https://www.youtube.com/watch?v=9yCflcog3lw

https://www.youtube.com/watch?v=PztrAqv3LY4

 

[CharisWhispers]

Ako malo razmisliš, jako je teško dokazati nečiji identitet. Koja su nam vrsta dokaza na raspolaganju za tako nešto? Imamo rodni list i osobnu, ali te se stvari mogu krivotvoriti. Na kraju ono što nam ostaje je riječ osobe i riječ drugih ljudi koji poznaju tu osobu. U ovom slučaju je malo teže jer bi morali ispitati ljude koji su živjeli u prvom stoljeću i bili s njim. Moj osjećaj je da istina sadrži određene kvalitete i atribute po kojoj se može prepoznati. Dva najvažnija faktora su ljubav i logika, ukoliko nešto nije u skladu s ljubavi ili logikom, vrlo vjerojatno nije istina.

Dakle, nema niti indicija. Za Isusa u Pismu imamo proročanstva i znake koje čini. Zamisli samo da je biblijski Isus danas došao, koliko bi to medija samo popratilo.

Što se tiče samih njegovih djela, mislim da svatko ponaosobom treba istražiti njegov život, o kojem je vrlo otvoren i transparentan. Isto tako, ako se malo prouče stvari koje podučava, vrlo brzo se može vidjeti količina ljubavi, logike i znanja koje nije prisutno nigdje drugdje na planetu, barem koliko sam ja svjestan. Nisam 100% siguran da je on Isus, ali svi dokazi koje sam dosad vidio i iskusio kroz primjenu njegovih učenja upućuje na to da jest.

Postavlja se pitanje je li nepotpuna sigurnost u identitet "Isusa" oblik nepravilnog odnosa prema Bogu.
Uvjeren sam da bi dublje istraživanje svijeta znanosti otkrilo mnoge briljantne umove koji nadmašuju znanje i elokvenciju osobe s predavanja, čiji brojni nastupi svjedoče o njenim sposobnostima.

Također me zanima iskazujete li neku formu posebnog poštovanja/obožavanja prema njemu? Iako bi pitanje moglo zvučati neobično, ukoliko on za vas predstavlja lik sličan Isusu, bilo bi interesantno ako biste mogli ukratko opisati svoj odnos/pogled prema njemu.

Znam da Biblija nije Božja Riječ, iz više razloga, koje mogu napisati ako želiš. Prepuna je neljubavnih učenja i koncepata te nelogičnih i kontradikcijskih propozicija. Jedan od glavnih razloga je to što je Bog beskonačno biće i kao takva, Njegova Istina je također beskonačna i nije ju moguće obuhvatiti knjigom, pa tako ni s miljun knjiga.

Svjestan sam svih prigovora, i iskreno, ne vidim koliko ima smisla da ih navodiš, jer na kraju mogu samo reći: tvoje subjektivno mišljenje na koje imaš pravo. Međutim, bitno je da odgovoriš na pitanje: zašto onda uzimaš u obzir taj jedan dio Pisma kojeg smatraš legitimnim? Drugim riječima, kako možeš vjerovati da je taj dio ispravan, ako smatraš da je veći dio Pisma "iskrivljen"? Ili je odgovor isti kao i za spoznaju o tome tko jest ta osoba o kojoj vodimo raspravu?

Drugi veliki razlog je što ima krivu opis Boga, Njegove prirode i karaktera, jer On nije ljut, nasilan i kažnjavajući Bog. Iskusio sam Božju prirodu(koja je savršena ljubav) i Njegove zakone, a također sam i promatrao svemir i donio određene logičke zaključke. Za povijest se zna da su ju pisali pobjednici i da su se mnoge stvari obilježavale ne objektivno, već onako kako su vladajuće sile vremena odlučivale. Odgovor na tvoje pitanje kako znam nešto je kroz načine na koji ja određujem je li nešto istina.

Pazi jednu stvar, svi mi koji uzimamo u obzir cijelo Pismo tvrdimo da je Bog ljubav, s razlikom što određene stihove koji su za tebe "kamen spoticanja" tumačimo na drugi način.

Imam osjećaj da je ovo pitanje zapravo, "kako znamo da je nešto istina" i na to bih volio odgovoriti ovako:

Smatram da postoji nekoliko načina na koji možemo dohvatiti i apsorbirati istinu. NIsu svi jednako dobri i nabrojao bi ih, od najslabije do najboljeg načina.

1) Iz druge ruke (slušanjem, čitanjem)

2) Kroz promatranje

3) Kroz promatranje zakona svemira (fizičkih, metafizičkih i duševnih(emocionalnih))

4) Kroz eksperimentiranje (sa ili bez osobnog iskustva) sa zakonima, mjerenjem i analizom dobivenih rezultata

5) Direktno od Boga (što uključuje eksperimentiranje i osobno emocionalno iskustvo s Bogom)

Iz mog iskustva, za dobivanje istine je najbolje primjeniti (4) i (5) kako bismo došli do istine i prihvatili ju u sebe. Kada gledamo ljudske biće, postoje dvije razine na kojima prihvaćamo istinu, a ona druga je daleko bitnija od prve. Prva razina je razina intelekta i za nju bismo mogli reći da ima sposobnost istovremenog razmatranja više različitih koncepata i logičkog razlučivanja, što je istina, a što nije. No ukoliko istina ostane samo na nivou intelekta, to neće biti dovoljno za njeno usvajanje i apsorpciju. Ono što je daleko važnije jest druga razina, a to je razina srca, koje se nalazi u duši i obuhvaća veći i dominanti dio našeg bića. Kako bi istina ušla u naše srce, potrebno je biti otvoren za nju, imati želju primiti je i imati prostor gdje ona može ući. Način na koji istina ulazi u naše srce je emocionalan, ona ne može biti produkt misli, već emocionalnog iskustva i uvijek je popraćeno određenim emocijama. Ukoliko na tom mjestu imamo emociju greške, ta istina onda ne može ući u nas, jer greška koja je u nama pruža otpor. Potrebno je da prvo izvadimo grešku, što je opet emocionalan proces gdje je potrebno "osjetiti" i iskusiti grešku kako bi ona istekla iz nas. No ovo su i dalje samo riječi, potrebno je da se i ovaj proces iskusi kako bi se znalo da je to istina. Ja sam ga iskusio(sa Bogom i bez Njega) pa zato mogu s dosta samopouzdanja i znanja pričati o njemu. Za nekog tko to nije iskusio, ovo je samo još jedan koncept, a ne nužno istina.

Izazov ovdje leži u tome što tvoje stajalište proizlazi iz osobnog dojma o temi koja te zanima. Stoga bi se moglo zaključiti da postoji onoliko verzija istine koliko ima ljudi, a s tim u vezi, jednako toliko i pogrešnih shvaćanja.

 

[Cloud]

Dakle, nema niti indicija. Za Isusa u Pismu imamo proročanstva i znake koje čini. Zamisli samo da je biblijski Isus danas došao, koliko bi to medija samo popratilo.

Postavlja se pitanje je li nepotpuna sigurnost u identitet "Isusa" oblik nepravilnog odnosa prema Bogu.
Uvjeren sam da bi dublje istraživanje svijeta znanosti otkrilo mnoge briljantne umove koji nadmašuju znanje i elokvenciju osobe s predavanja, čiji brojni nastupi svjedoče o njenim sposobnostima.

Također me zanima iskazujete li neku formu posebnog poštovanja/obožavanja prema njemu? Iako bi pitanje moglo zvučati neobično, ukoliko on za vas predstavlja lik sličan Isusu, bilo bi interesantno ako biste mogli ukratko opisati svoj odnos/pogled prema njemu.

Svjestan sam svih prigovora, i iskreno, ne vidim koliko ima smisla da ih navodiš, jer na kraju mogu samo reći: tvoje subjektivno mišljenje na koje imaš pravo. Međutim, bitno je da odgovoriš na pitanje: zašto onda uzimaš u obzir taj jedan dio Pisma kojeg smatraš legitimnim? Drugim riječima, kako možeš vjerovati da je taj dio ispravan, ako smatraš da je veći dio Pisma "iskrivljen"? Ili je odgovor isti kao i za spoznaju o tome tko jest ta osoba o kojoj vodimo raspravu?

Pazi jednu stvar, svi mi koji uzimamo u obzir cijelo Pismo tvrdimo da je Bog ljubav, s razlikom što određene stihove koji su za tebe "kamen spoticanja" tumačimo na drugi način.

Izazov ovdje leži u tome što tvoje stajalište proizlazi iz osobnog dojma o temi koja te zanima. Stoga bi se moglo zaključiti da postoji onoliko verzija istine koliko ima ljudi, a s tim u vezi, jednako toliko i pogrešnih shvaćanja.

Sorry, nisam još skužio kako odvojiti citate pa ih stavljam ovako sve skupa.

Jesi li možda pogledao koji njegov video? Mislim da je to najbolje jer ćeš na taj način doći do najčišćih odgovora pošto je moguće da ja izreknem nešto pogrešno. Iako sam dosta slušao i eksperimentirao, ne tvrdim da znam apsolutno sve o njemu i o DT učenjima. Moj stav i pristup kad sam prvi put čuo za njega je bio taj da sam njegov identitet stavio po strani, privremeno, jer me zanimalo što je to što podučava. Tako da sam se isprva fokusirao na njegove lekcije i započeo sam ih primjenjivati u vlastitom životu, nakon čega sam ubrzo dobio potvrdu (iz vlastitog iskustva) da su istinite. To je ono što je za mene ojačalo njegovu tvrdnju da je Isus, jer ukoliko nije lagao u vezi učenja, zašto bi u vezi svog identiteta? Dapače, u početku nije odmah govorio tko je on, jer se bojao reakcije ljudi, ali je s vremenom shvatio da to stvar istine, te da ju mora izreći.

Pa, kao što sam rekao, mislim da indicije postoje, ali ne nužno one koje kršćani očekuju. Vjerujem da svatko tko prepoznaje ljubav. logiku, istinu i poniznost ima pregršt dokaza koje upućuju na njegov identitet. Naravno, "čuda" koja većina ljudi očekuju nisu prisutna, ali to je zato jer kao što objašnjava, još uvijek nije u stanju u kojem je bio u prvom stoljeću. Isto tako, logički govoreći, sama čuda nisu dokaz identiteta, ona samo dokazuju da osoba može činiti čuda. To je sve. Po meni je veće čudo kada dođe do promjene srca osobe, koja iz stanja ljutnje ili oholosti, dođe u stanje poniznosti, iskrenosti i ljubavi, a to je ono što susret s Bogom može učiniti, kroz osobno primanje Božje ljubavi u dušu osobe.

Što se tiče odnosa prema Bogu, smatram da kršćanstvo ima nepotpunu sliku o tome kako taj odnos funkcionira i kako bi trebao izgledati. Nešto od toga sam već pisao pa se ne bih ponavljao, no daleko je više faktora nego što je opisano u Bibliji.

Što se tiče štovanja njega kao osobe, ono ne postoji. Ovo nije ni religija ni kult, a niti on tvrdi da je Bog. Isto tako tvrdi da u prvom stoljeću nije nikad tvrdio da je Bog, ali je zbog stanja u kojem je bio (Jedno s Bogom) su ga ljudi teško shvaćali i nije im bilo jasno kako i oni mogu doći u to stanje. Kako je vrijeme nakon njegove smrti prolazilo, sve više je počela vladati misao da je on bio poseban i da je to stanje bilo jedinstveno za njega. Tu je bio začetak tog uvjerenja da je on zapravo Bog, što nije istina. Sve što radi jest daje besplatne seminare ljudima koji su zainteresirani i obajvljuje ih na youtube-u i svojoj webstranici, zajedno s pisanim dokumentima. Sve je rađeno volonterski i nema nikakvih misa, službi, rituala, ili bilo čega takvoga. Ja nisam imao nikakav kontakt s njim, samo sam ga slušao preko youtube-a. Nedavno sam upoznao neke ljude koji ga slušaju i pokušavaju primjeniti neke od principa koje podučava, postoji facebook grupa.

Ono kako ja gledam na istinu je da ona može doći iz bilo kojeg izvora. Kao što sam napisao u prethodnom postu, istina ima određene kvalitete prema kojoj ju možemo prepoznati i to su kriteriji po kojim ja određujem što je istina, a što nije. Isto tako vjerujem da ima istine u budizmu, islamu, hinduizmu itd...Bitno je znati ju prepoznati. Najvažnije kvalitete istine su da je uvijek logična i ljubavna, a još neke su: istina je beskonačna (uvijek će je biti još za pronaći), znanstveno dokaziva(na neki način), nadograđuje se na sebe, u skladu je sa slobodnom voljom, ne kompromitira se, snažna, oslobađa, otvara nas ka ljubavi, ...itd. Što se tiče samog utvrđivanja istine, koristim svih 5 metoda koje sam nabrojao, s tim da mi je najveći fokus na 4. i 5.

Razumijem kako kršćani gledaju na te neke djelove Biblije, ali mislim da je ključna stvar u definiciji ljubavi. Većina ljudi(tu ubrajam i sebe) na Zemlji ima jako iskrivljenu i pogrešnu definiciju ljubavi, te nam je i zbog toga teško odrediti što jest ljubavno, a što nije. Smatram da neke od stvari koje su pisane u Bibliji nipošto nisu demonstracija ljubavi, a pokušaj da ih se na neki način "rastumači" je po meni krivi pristup. Na primjer, smatram da ljubav nikada nije nasilna. Ukoliko negdje piše da je Bog bio nasilan, to definitivno nije u skladu s Njegovim karakterom i naravi te ne može biti istina. Savršena ljubav ni logički u sebi nema nesavršenosti kao što su ljutnja, strah ili tuga. To može biti samo ljudska ideja koju je netko krivo pripisao Bogu. Mislim da nema dokaza, kako materijalnih, tako ni logički ,a ni duhovnih da je Bog nasilno biće. No ne treba vjerovati meni samo zato što to kažem, svatko može osobno pitati Boga i saznati istinu na taj način.

Ne, istina je samo jedna, i ona uvijek dolazi od Boga. Kao što sam rekao, Božja istina ima određene atribute i kvalitete po kojima se može prepoznati. Ona je uvijek u skladu s realnosti i postoje činjenice i dokazi iz realnosti koji upučuju da je istina. To je upravo ono što znanonst pokušava otkriti, Božju istinu(iako ju oni tako ne zovu) o materijalnom svemiru. Nažalost, zasad su većinom fokusirani na fizičke istine, a mogli bi isto tako znanstveno dokazati duhovne istine, samo na malo drugačiji način, no trenutno nisu otvoreni za tako nešto.

[media">https://www.youtube.com/watch?v=5n9EkLvjI5E

https://www.youtube.com/watch?v=5n9EkLvjI5E

<woltlab-metacode data-name="media]

 

[Fazlija]

A je l' John Miller pokrenuo kakvu organizaciju ili samo drzi tako te radionice u Australiji i prenosi ih na internetu? Da li si ti postao formalno clan neke organizacije? Kako to ide kod njega i Mary?

 

[καιnos]

A je l' John Miller pokrenuo kakvu organizaciju ili samo drzi tako te radionice u Australiji i prenosi ih na internetu? Da li si ti postao formalno clan neke organizacije? Kako to ide kod njega i Mary?

Ako se taj John izdaje za Isusa, onda bi trebao i krštavati kao on, ili?!

 

[Fazlija]

Ako se taj John izdaje za Isusa, onda bi trebao i krštavati kao on, ili?!

Ja mislim da je to prevazisao u ovom zivotu. To je bilo samo za ljude u antici, malo predstave, uranjanja u vodu. Sada se veci naglasak stavnja na njegovanje osobnog odnosa s Bogom... rekao bih.

 

[Cloud]

A je l' John Miller pokrenuo kakvu organizaciju ili samo drzi tako te radionice u Australiji i prenosi ih na internetu? Da li si ti postao formalno clan neke organizacije? Kako to ide kod njega i Mary?

Koliko znam, imaju neprofitnu organizaciju koja se zove God's Way koja im je legalni entitet. Sve rade na principu donacija i imaju brojne projekte, npr. rade na obnovi zemlje, izgradnji nastambi, obučavaju volontere itd...

Ovdje im je stranica pa tu možeš vidjeti detaljnije: https://blog.godsway.net/

Ne, nisam u kontaktu s njima i nisam član organizacije. Planiram u budućnosti otići na trening volontera ili neki seminar, ukoliko budem u prilici.

 

[Cloud]

Ako se taj John izdaje za Isusa, onda bi trebao i krštavati kao on, ili?!

Ovo je još jedna od neshvaćenih učenja u kršćanstvu. Isusovo krštenje u prvom stoljeću, kada ga je krstio u rijeci Ivan Krstitelj je bilo simbolične prirode i nije imalo značaj kakav kršćani danas vjeruju. Ono što je Isus želio obilježiti jest to da je postigao stanje "ponovnog rođenja" ili Jednote s Bogom(u svojoj 30. godini), što sam opisao u ranijim postovima kako se postiže i da je to mogućnost svih nas, ukoliko to želimo, a ne stanje koje je jedinstveno za njega. Dakle, to je bila proslava tog stanja, a samo krštenje nema nikakvu duhovnu funkciju, samo po sebi je to obično namakanje tijela, ili dijelova tijela. Krštenjem nije moguće "oprati" grijehe jer grijeh nije fizička stvar, poput vode. Grijeh je duhovna i emocionalna realnost te se nalazi u našim dušama i jedino ga je moguće oprati na dva načina: 1) Kroz vlastiti napor otpuštanja emocija koje su njegov uzrok (strah, ljutnja, tuga i sram) ili 2) kroz primanje Božje ljubavi u sebe kao emociju i kroz taj proces otpuštanja istih emocija.

Prema tome, Isus u sakramentima i ritualima ne vidi neki značaj, osim ukoliko nam ti rituali ne pomognu pokrenuti srce i onda kroz žudnju srca koju imamo za Bogom, ta želja omogući primanje Božje ljubavi koja ima moć da transformira i očisti naš grijeh i njegov uzrok, ukoliko mu to dozvolimo kroz našu poniznost, ali ovo mora biti emocionalno iskustvo, a ne intelektualno. Osoba kojoj je očišćen grijeh, više nije ustanju činiti taj isti grijeh jer je otklonjen uzrok grijeha, a s time i želja koja stvara taj grijeh.

[media">https://www.youtube.com/watch?v=fGBKuuZu1K4

https://www.youtube.com/watch?v=fGBKuuZu1K4

<woltlab-metacode data-name="media]

 

[Qala Davidov]

Onako kako je Bog to napravio jest da je komunikacija s Njim preko emocija i osjećaja koji dolaze iz srca naše duše, a ne preko misli ili riječi koji dolaze iz uma. (um je također dio duše, ali je odvojen od emocija i kao takav nema mogućnost direktne komunikacije s Bogom.)

Nemušta komunikacija je sasvim u redu, ali Otac itekako sluša riječi svoje djece. Sluša čak i kad smo nesuvisli od onog "monkey mind-a" karnalnog umovanja. Sva sreća te dijelove zanemari, kao i svaki roditelj što se nasluša gugu gaga i cika dreka malecnih. Ali rastemo, rastemo mi... evo, već znamo nešto i govoriti. Pomisli srca duha. Nakane srca duha.

Srca Božje djece su uvijek otvorena svome Ocu. Svak to zna. Uvijek otvorena, nikad zatvorena. Dijete se Ocu predaje s punim povjerenjem.
Kada smo umorni, On nas osnažuje. Evo, učas sam skoro zaspala od umora, i On me razbudi i osvježi u još kraćem učas, pa pišem (koliko treba, jer oči mi se i dalje sklapaju, ali duh je budan).

Kad emocije klonu - Duh je taj koji podiže.

K tome, Otac uvijek sluša riječi svoje djece i svakim dobrom obdaruje svoju djecu. Jer emocije su dio uma (znam da nije jasno: naši mentalni govori su verbalizirane emocije), i dio su jednog istog [COLOR=hsl(30,75%,60%)]"srca" kojega Bog poznaje sve pomisli i nakane jednako.[/COLOR]
Dijete upita i primi odgovor.
Dijete zatraži i primi na dar.
Dijete pokaže "gdje boli" - On rješi stvar.

I dakako, sve je to - svakako oni istiniti dijelovi u svemu što si podijelio ovdje - i zabilježeno u toj staroj knjižurini koju zovu Biblija - pogotovo u Izvorniku koji je tamo gdje smo i mi [COLOR=hsl(270,75%,60%)]skriveni[/COLOR]. Tako je zabilježeno i to što si parafrazirao u podnaslovčiću o Molitvi, pod "četvrto", moguće niti ne znaš (moguće i znaš) odakle je:

Hebrejima 11:6
[COLOR=hsl(124,71%,23%)]Ništa izuzev vjere ne omogućuje zadovoljenje, tko pristupa Bogu imajući takvo uvjerenje,[/COLOR] [COLOR=hsl(124,71%,23%)]tome ispunjava zahtjeve[/COLOR] [zahtjeve, želje, potrebe].
(Ovo je pandan slične izreke u Jakovu, usput budi rečeno.)

Jedino, varijacija koju si dao je iz klasičnog prijevoda:

[COLOR=hsl(0,43%,33%)]But without faith it is impossible to please Him, for he who comes to God must believe that He is, and that He is a rewarder of those who diligently seek Him.[/COLOR]

Molitva nije samo razgovor i komunikacija. Molitva je interakcija upotpunjenja harmonične rezonancije, druženje, boravljenje, prebivanje - bivanje - pa i zajedništvo - "ja i Otac smo jedno". ECHAD. U Kristu - zauvijek: Vječno Evanđelje.
Direktna komunikacija se ostvaruje kroz to iznad: harmoničnu rezonanciju - budite sveti kao što je svet Otac naš na nebesima. Bog je Ljubav. Bog je Svjetlost i u njemu nema ni trunke tame niti sjene previranja.
Ali da, dakako da On "iščitava" naše emocije - i mi ih možemo iščitati: emocija je šta god se uzdiglo i postavilo na mjesto VJERE I LJUBAVI. Stoga: čeznite za Njim.



.........


Pardon sad, ali nasmijali ste me s kasnijim postovima (onim dijelovima koji su mi upali u oko, jer nemam vremena sve iščitavati, ne zamjerite). Taj Alan o kojemu ste pričali zvuči mi nekako kao ja (ups)... i ja sam tu donekle znana da "držim monologe". Sad ih držim manje, ali ima i "downside" - manje dlake na jeziku u interakcijama, pa eto, manje i pišem. Ovo je šala na moj račun... pa evo, ja ću se zadnja smijati.

Onu puno ozbiljniju stvar - moj identitet, pak, za razliku od opet istog Alana - ja ne mogu izreći, jer je na neki način tajna: moj život je skriven s Kristom u Bogu, i tko god je tamo poznaje ga i ja njega/nju. Drugim riječima - pa već sad smo pozvani na to da NISMO više "karnalni" - poslije ovoga "transmigriramo" TAMO gdje smo sad skriveni.

Može se jedino netko nekome "ukazati" u viđenju, u viziji...

[COLOR=hsl(180,75%,60%)]U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju, tad on govori na uho čovjeku i pečati upute za njih. (Job 33:15-16)[/COLOR]

... pa bilo to i dok je budan sa sve širom otvorenih očiju, kao kod Transfiguracije.

Toliko od mene.
Svako dobro!

 

[Cloud]

Nemušta komunikacija je sasvim u redu, ali Otac itekako sluša riječi svoje djece. Sluša čak i kad smo nesuvisli od onog "monkey mind-a" karnalnog umovanja. Sva sreća te dijelove zanemari, kao i svaki roditelj što se nasluša gugu gaga i cika dreka malecnih. Ali rastemo, rastemo mi... evo, već znamo nešto i govoriti. Pomisli srca duha. Nakane srca duha.

Srca Božje djece su uvijek otvorena svome Ocu. Svak to zna. Uvijek otvorena, nikad zatvorena.

Kad emocije klonu - Duh je taj koji podiže.

K tome, Otac uvijek sluša riječi svoje djece i svakim dobrom obdaruje svoju djecu. Jer emocije su dio uma (znam da nije jasno: naši mentalni govori su verbalizirane emocije), i dio su jednog istog [COLOR=hsl(30,75%,60%)]"srca" kojega Bog poznaje sve pomisli i nakane jednako.[/COLOR]

Molitva nije samo razgovor i komunikacija. Molitva je interakcija upotpunjenja harmonične rezonancije, druženje, boravljenje, prebivanje - bivanje - pa i zajedništvo - "ja i Otac smo jedno". ECHAD. U Kristu - zauvijek: Vječno Evanđelje.
Direktna komunikacija se ostvaruje kroz to iznad: harmoničnu rezonanciju - budite sveti kao što je svet Otac naš na nebesima. Bog je Ljubav. Bog je Svjetlost i u njemu nema ni trunke tame niti sjene previranja.
Ali da, dakako da On "iščitava" naše emocije - i mi ih možemo iščitati: emocija je šta god se uzdiglo i postavilo na mjesto VJERE I LJUBAVI. Stoga: čeznite za Njim.

Onu puno ozbiljniju stvar - moj identitet, pak, za razliku od opet istog Alana - ja ne mogu izreći, jer je na neki način tajna: moj život je skriven s Kristom u Bogu, i tko god je tamo poznaje ga i ja njega/nju. Drugim riječima - pa već sad smo pozvani na to da NISMO više "karnalni" - poslije ovoga "transmigriramo" TAMO gdje smo sad skriveni.

Pozdrav Qala, hvala na postu

Definitivno se slažem s nekim od stvarima koje govoriš (nadam se da možemo na ti, ako ne, slobodno kaži), ali isto tako mislim da se u nekim stvarima razilazimo. Pokušati ću ukratko napisati gdje.

Svakako da Bog sluša i vidi naše misli, ali ono što sam ja mislio je da ne reagira na njih, u smislu direktne komunikacije. Onako kako sam ja naučio i iskusio dosad je da Bog komunicira direktno sa svom svojom djecom kroz emocionalnu transakciju, a emocija koju On odašilje je uvijek ljubav. Pitanje je jesmo li mi otvoreni da primimo tu Veliku ljubav ili ne, i tu sad dolazimo do neslaganja. Smatram da velika većina ljudi nije otvoreno za Boga, što se srca tiče. Ovo je stvar slobodne volje koju nam je Bog dao na dar. Bog je najmoćnije biće u postojanju, koje ima sve što može poželjeti, osim jedne stvari koju također ne kontrolira, našu slobodnu volju. Ono za čime Bog žudi jest naša ljubav, a mi smo slobodni u odluci želimo li ju dati ili ne. Prvi ljudi, imena Amon i Aman su imali taj izbor gdje im je Bog ponudio svoju ljubav, no oni su ju odbili i odlučili ići putem samo-pouzdanosti(dopadnosti) što je rezultiralo "padom". Mnogo ljudi nikada nije otvorilo srce Bogu, a neki su imali periode u životu gdje jesu. Kada bismo stalno imali otvoreno srce za Boga, što se dešava kada postanemo Jedno s Bogom, tada bismo konstantno bili željni i otvoreni za primanje Njegove ljubavi, a to je nešto što definitivno nisam vidio kod ljudi. Većina nas blokira i "čuva" srce od Boga, iz mnogo razloga, poput straha, sumnji, manjka želje i vjere, ljutnje, arogancije, itd...Kada otvorimo svoje srce Bogu, tada nam On može direktno dati i pomoći, no to mora biti ekspresija naše slobodne volje, u protivnom bi to bilo nametanje, a ljubav se nikada ne nameće na silu.

Kada smo u stanju blokade, Bog ne može direktno komunicirati s nama, jer mi to ne želimo, pa stoga koristi druge mehanizme kako bi "došao" do nas. To mogu biti drugi ljudi, bilo živi, bilo preminuli, situacije, životinje, supstance, Božji zakoni itd...On ima doslovno cijeli svemir na svome raspolaganju kako bi došao do nas i na ljubavan način rastvorio naše otpore i pobune.

Mislim da imamo donekle drugačiju definiciju emocija, za mene je to energija u pokretu, koja se manifestira u duši, ali njezino djelovanje nadilazi dušu i "zrači" u cijeli svemir i utječe na sva živa i neživa bića. Što se tiče "podizanja" kod manjka energije, mislim da postoji određeno neznanje kod kršćana o utjecaju i djelovanju duhova, ljudi koji su živjeli na Zemlji, a sada su u duhovnom svijetu. Oni nam mogu davati, ali i oduzimati energiju, kroz određene emocionalne rane koje imamo, a nismo ih iscjelili. Sveti Duh nije osoba, već instrument kojim Bog prenosi svoju ljubav u dušu, on je poput kanala kroz koji ta ljubav teče. Još se zove i Duh Istine jer kako bi ljubav tekla od Boga prema nama mora biti zadovoljen uvjet istine, mi moramo biti u stanju istine, iskrene žudnje za njome.

Slažem se u vezi molitve kako si opisala, to je rezonancija, i mi smo ti koji se moramo dovesti u rezonancu s Njim, primiti u sebe dio Njegove supstance kako bismo mu se približili, te kako bi se naša priroda, narav i karakter promjenili i postali nalik Njemu, ne samo na sliku, već i na supstancu.

Ne znam jesam li u potpunosti shvatio zadnji pragraf, ali mislim da kod Boga nema tajni i da je On napravio da sve bude transparetno, ali da bismo mogli vidjeti treba nam svjetlost. Ovdje na Zemlji nam je svjetlost dana automatski, no u duhovnom svijetu je za svjetlost potreban osoban razvoj u ljubavi, što više ljubavi imamo u sebi, to više i bolje možemo vidjeti stvarnost, sebe i druge. U kršćanstvu, ali i u drugim vjerama, poput New Age-a, postoji određena zbunjenost što točno Krist znači i kakvo je to stanje. To sam opisao u nekim od prošlih postova detaljnije, ali ukratko, vjerujem kako je to stanje u koje svatko od nas može ući, kroz proces "ponovnog rođenja", koje je proces u koji ulazi željna duša koja od Boga direktno prima ljubav i istinu, do točke u kojoj se transformira u novo biće, Božansku dušu, tada duša postaje Krist. Poput gusjenice koja prolazi metamorfozu i postaje leptir.

Što se tiče AJ-ovog identiteta, on tvrdi da je Isus iz prvog stoljeća, (još nije Krist jer ponovno prolazi kroz proces dolaska u to stanje) i prema svim dokazima i osobnom iskustvu učenja, ja mu vjerujem.

Ne znam koliko sam toga uspio prenijeti, nadam se da će pomoći.

Pozdrav i sve najbolje želim!

P.S. I ja mogu puno pisati/pričati tako da suosjećam, ali ne mogu si pomoći