Dakako da ima. Gdje ćeš veće i važnije teme od pokušaja sraza zablude u istinu, od rušenja nepotrebnih zidova koji priječe ulazak punine svjetla. Gje ćeš važnije teme od one: TKO je Isusov otac?
Nosce te! Jer ljudsko biće prije Krista i ljudsko biće U Kristu Isusu - NISU isto. Nova kreacija je zaista: NOVA KREACIJA. Novi čovjek, novo ljudsko biće, pa i još dok je tu, na ovoj zemlji, jer nije samo tu već je i u nebesima, primarno. Iako se u ovom svijetu izvanjski to ne vidi, svi isto izgledamo izvana... Neiscrpna tema, puno ju je bolje živjeti nego prepričavati, jer su mnoge stvari neizrecive. Ne zato što ih je zabranjeno izricati, već jer stari čovjek to ne može pojmiti kako treba i sve odvodi u neki deseti, bezbroj desetih niša.
Ili pitanje Isusa prije nego što je "postao" Krist? Povlači odmah za sobom paralelno mu: za koga, u čijem saznanju? Isus je bio Krist i prije nego što sam se ja rodila ovdje, ove moje fizičke uši čule, pa i u duhu se otkrilo, istome duhu jer drugome ni ne može, moment nove kreacije koju stari čovjek kakvim se dotad znao i poimao, istina, svjedoči (u tebi), ali ne poima. Isus je bio Krist i prije nego što se takvim otkrio u prepoznavanju njegovih učenika, pa i drugih ljudi. Ti ne znaš moje ime dok ti ga ne otkrijem, ali ono nije zapostalo onog časa kad si ti za njega saznao. Zar da se kaže da ima stabala u dvorištu koji će prije naćuliti uši. Ne, ljepše je to sam Isus izjavio:
Isus reče, Zauzeo sam svoje mjesto usred svijeta, i pokazao (pojavio) im se u (tijelu od krvi i) mesa. Sve ih nađoh opijenima, ne nađoh nikoga žednog. I moja se duša ražalostila nad sinovima ljudskim jer su slijepih srca i ne vide: prazni dođoše u svijet, i prazni će ga začas napustiti. Ali sad, na časak su opijeni. Kada se otrijezne od svog vina, onda će se predomisliti. (Logion 29, Tomino Ev.)
I što se tiče,
tako nešto pravi Isus nikad ne bi izrekao. Još kao dvanaestogodišnjak je prenešen njegov odgovor gdje je bio kad je rekao: ta zar vi ne znate da ja moram biti u onome što je mojega oca?
Ne zovite nikoga na zemlji ocem, također je rekao. S razlogom. Svakome tko zna samoga sebe u Kristu to je jasno kao dan. Uostalom, za one koji još uvijek lakše poimaju ljudsku zemaljsku razinu shvaćanja: Isus nije niti imao ljudskog "biološkog" oca, nikakav spermij muškarca nije dotakao Marijin oocit. Činjenično je stanje da partenogeneza u ljudskih bića (žena, majki, kad se dogodi, a iznimno je rijetka) daje isključivo žensko potomstvo. Iz tog razloga je Isus (onaj pravi i jedini, kojega i poznajem i koji poznaje mene, pa i tebe) jedinstven i s obzirom na koji način funkcioniraju te stvari u ženskom organizmu - tematika u koju uopće nemam namjeru ovdje ulaziti, njegov oocit je morao biti unaprijed predodređen i pripremljen takvim kakav je (pokazano da je, njegovim rođenjem) od samoga početka: sjeme žene. Enigme, enigme...
Lijepi pozdrav i svako dobro (svakome od vas).