Ovo je nastavak mog razgovora s Fazlijom s teme Budizam.
Fazlija: "Ovdje uvidjam moguce proturjecje. To stanje jednote s Bogom nije dostigao niti Isus iz Australije, a tebe uci kako da ga postignes. Nije li to malo cudno?
Kada smo vec kod proturjecja... objasnjava Isus iz Australije na ovom videu razliku izmedju prirodne i bozanske ljubavi: kada razvijemo prirodnu ljubav, postajemo jako intelektualni (ne znam zasto bi smo to postali, ali hajde?!), a kada razvijemo bozansku ljubav, postajemo razvijeni emotivno.
A on je sam sav intelektualan. Crta grafikone, drzi predavanja, objasnjava tesku teoriju nasiroko. Ucitelj koji poducava iz srca je Isus iz Nazareta, koji prstom pise po pijesku ko' kakva budala pa kada mu dovedu bludnicu da je kamenuju, on ih u jednoj jedinoj recenici razoruza da sami razidju i bace kamenje pognutih glava, a njoj kaze... ne osudise te, ne osudjujem te ni ja. Idi i ne grijesi vise.
To je ucitelj koji poducava emotivnu inteligenciju i koji jednom jedinom recenicom prenosi vise ljubavi, nego ovaj s flomastrima i plocom.
Kao i zen ucitelj koji sipa caj u solju sve dok se ne pocne prelijevati po stolu i preko stola... pa kaze intelektualcima da su poput solje prepuni i da nista vise u njih ne stane. Pravi ucitelji ljubavi ne koriste puno rijeci, a i kada ih koriste, koriste ih mudro. S malo rijeci prenose mudrost srca. ne saraju grafikone po i ne drze duga predavanja."
Cloud:
Ne nužno, ako je stanje istinito, onaj koji podučava ne mora biti u tom stanju. Bitno je samo da to stanje postoji, a on je bio u tom stanju, oko 2000 godina, i ima jasna sjećanja kako je to stanje izgledalo, te prolazi kroz proces u kojem ponovno dolazi u njega. Ako se pogleda početne videe i zadnje koje je postao na svom kanalu, može se vidjeti razlika. Isto tako trener sportske ekipe ne mora nužno i sam biti pobjednik, niti u istom stanju fizičke spreme kao igrači, da bi doveo ekipu do pobjede. Naravno da ako je bio pobjednik i u toj fizičkoj kondiciji da ima prednost i osobno iskustvo, što je najpoželjnija opcija jer zna što je potrebno napraviti da bi se pobjedilo.
Mislim da je ovdje problem kako definiraš intelektualno, a kako emocionalno. Ono što se smatra pod izrazom da je osoba intelektualna je u načinu na koji se "nosi", osoba ne dozvoljava većinu emocija da se ispolje van, više je smirena, tiha, polako govori, a osjeti se da su um i misli dominanti. Dobar primjer ovoga bi bio Eckhart Tolle. Kao kontrast, ako uzmemo osobu koja je više emocionalna, ona je animirana, razgovorljiva, dopušta da joj emocije teku i jasno pokazuje na izrazu lica i tjelesnoj ekspresiji što osjeća i kako, nema previše razmišljanja i velikih stanki i pauzi kada priča, sve teče i izlazi van iz duše . Osoba je "prizemljena" i ponizna te nema "vibu" da je uzvišena, velika ili bolja od drugih. Upravo to doživljavam kada njega slušam i to što je netko emocionalan ne znači da intelekt bacimo u vodu, dapače, znanstvene činjenice su važan dio onoga što prezentiramo, ali to radimo na način malog djeteta, veselo, razigrano i opušteno.
Kao što rekoh, još uvijek nije u tom stanju pa ne mogu tvrditi kako će njegova predavanja izgledati kada bude. To ćemo vidjeti. Ono što smatram je da većina nas živi jako u intelektu i da nam prvo treba njega "podražiti" kako bismo se otvorili za određene emocionalne koncepte. Mislim da imaš određen sud o tome kakav bi Isus (ili učitelj općenito) morao biti, a to te potencijalno sprečava da stvarno "poslušaš" što govori. Naravno, slobodan si zadržati taj stav. Ono što većinom vidim jest da se ljudi često zadrže na njemu, a onda učenja padnu u drugi ili treći plan, što je šteta, jer su prekrasna i transformativna, ako ih se iskreno posluša i primjeni u životu. Moj savjet je da se prvo iskusi ono što priča, a onda donosi sud, o samim učenjim, a i o njemu kao učitelju, ali i kao Isusu, jer je to često kamen spoticanja.
