Da je Bog hteo sebe da dokaže, On se pokazao svetu i svi bi znali da On postoji, samo da li bi mi onda imali razlog da verujemo?
Moram priznati, Nefi, da ne razumijem bas najbolje ovu misao?! Da je Bog htio da se pokaze, mi ne bi smo niti trebali vjerovati, nego bi smo znali da on postoji. To je kao da nekoga pitamo da li vjeruje da Sunce postoji. Pa naravno da vjeruje, jer zna da postoji.
Sve religije sveta nemaju dokaze da su u pravu i sve su pitanje vere, a vera je nadanje onom što zamišljamo da je možda tačno, do momenta kada nam Bog lično objavi moći Duha svetoga da je to istinito, ali onda mi znamo ali opet to nemožemo nikom da dokažemo. Isto kao što i za Biblijske spise neznamo da li su tačni, tako je isto i sa Mormonovom knjigom ili bilo kojoj drugoj knjizi. Sve je pitanje vere.
Hm, ne bih bas rekao da je tako. Vjera ili povjerenje je samo pocetak puta, ali ne i njegov kraj. Nije smisao da vjecno ostanemo na stupnju povjerenja, nego da steknemo vlastito znanje. Samo slijepac treba vjerovati da Sunce postoji. Onaj koji vidi ne treba vjerovati u Sunce, on zna da ono postoji.
Kada krenemo u skolu, mi moramo imati povjerenje u ucitelja i nauku koju nas on poducava (npr. matematiku), ali krajnji cilj je da sami za sebe razumijemo matematiku i njezine zakone.
Svaka od velikih svjetskih vjera naravno ima i mnoge sljedbenike koji ne razumiju njezine temeljne istine i zato trebaju u njih vjerovati. Ali ujedno ima i unutrasnju misticnu tradiciju koja se temelji na vlastitom iskustvu i znanju. Ja zelim da ti u mormonima napredujes do tog stupnja da vise ne trebas vjerovati u price, nego da znas sam za sebe. Zato sam i rekao nedavno da zelim da postanes najvisi svecenik u hramu mormona.
A šta bi bilo kada bi danas imali te ploče u muzeju? Znali bi da su stare i znali bi da postoje, ali opet ne bi znali da li su zapisi na njima tačni.
Upravo suprotno. Znali bi smo da Smith govori istinu. Ovako s razlogom sumnjamo da laze. Da je doista imao ploce, ne bi mu trebalo 11 svjedoka i bajke o andjelima za nesto sto je mogao jednostavno da pokaze svima.
Osim toga, sadrzaj i same ploce bi se mogle usporediti sa slicnim artefaktima iz tog vremena i nedvosmisleno dokazati da li su istinite ili nisu. Bio bi to apsolutno senzacionalan nalaz koji bi promijenio nase poimanje povijest, a ovako su samo jedna naivna bajka.
Neki bi naučnici prevodili te ploče iznova, i iznova i svako bi prevodio kako mu odgovara, ljudi koji bi to čitali bili bi nesigurni šta je tu tačno i da li je Smith to tačno preveo i tako bi nastale zbrke kao i sa Biblijom. Na kraju opet ne bi znali ništa.
Pa Smith bi pokazao drugima kako ih je preveo i time dokazao da razumije jezik i pismo na kojem su one pisane. Ovako ispada da je sve izmislio.
Pretpostavljamo da su to zapisi koje su pisali Jevreji koji su otplovili u Ameriku par stotina godina prije Isusovog vremena. U redu, onda bi pisali hebrejskim slovima i nekim oblikom hebrejskog jezika (ili aramejskog, posve svejedno jer su oba jezika i danas poznata). Danasnji (a i ondasnji) naucnici bi s lakocom potvrdili sadrzaj tih ploca.
Mi i danas imamo nekoliko dokumenata koji su pisani na pismu koje nam je vrlo dobro poznato (npr. na latinici ili na linear A pismu), ali ne razumijemo jezik koji je napisan. Prvi primjer toga su etruski spisi. Oni su svi pisani latinicom (to je vjerovatno pismo koje su Rimljani i preuzeli od Etruscana), mi ih mozemo procitati, ali ne razumijemo sto te rijeci znace, jezik je potpuno nepoznat. Drugi primjer je linear A, pismo kretske minojske civilizacije. Mi znamo sto koji znak znaci, mozemo procitati rijeci, ali ne razumijemo znacenje tih rijeci. Treci primjer je Vojnicev rukopis. Neki suvremeni pokusaji odgonetavanja s turskim jezikom su dala ohrabrujuce rezultate, ali i dalje je taj rukopis uglavnom neodgonetnut, iako je pisan latinicom i mi ga mozemo procitati. Ima jos takvih primjera u svijetu i to su jako dobro osvjedoceni slucajevi.
Sa Mormonovom knjigom mi cak ne bi smo trebali imati ovakve probleme. Ona bi trebala biti pisana na nekom hebrejskom narjecju i hebrejskim slovima. Pa cak i da nije. Da se Jevrejima u Americi desilo nesto zbog cega bi poceli govoriti nekim posve novim jezikom i odbacili svoju kulturnu tradiciju i poceli pisati nekim potpuno novim i nepoznatim slovima, Smith je trebao s lakocom pokazati sto koje slovo znaci, kako se cita i sto koja rijec znaci. Ali nazalost... nista od toga. Tako da on, umjesto da bude shvacen kao ozbiljan pronalazac i lingvista, ostaje samo jedan tuzan primjer sarlatana i prevaranta.
Ploče cara Darija I iz Perzije (napisane oko 518. pre Hrista), sastavljene su od zlata i srebra, 1933. godine pronašao ih je jedan nemački arheolog. Napisani su u istom vremenskom okviru kao i Mormonova knjiga i smešteni u sličnu kutiju kamenog tipa. Od tada su otkrivene brojne metalne ploče sa drevnim spisima.
Da je Smith svoje ploce pokazao, mogli su ih naucnici usporediti sa slicnim zapisima na kamenu, metalu, drvetu, palminom liscu, papirusima i sl. i utvrditi njihovu autenticnost. Zasto bi netko tko stvarno ima takav kljucan artefakt trebao izmisljati najnevjerovatniju mogucu pricu o tome da su mu ih andjeli odnijeli na nebo, umjesto da ih jednostavno pokaze svijetu i dokaze da je u pravu.
