Ne misli se na oči vjere, to je eisegeza. Kada bi to tako bilo, onda ovaj tekst ne bi imao nikakvog smisla:
"Eno, dolazi na oblacima,
i gledat će ga svako oko, i oni, koji ga probodoše, naricat će nad njim sva plemena zemaljska. Da, Amen."
Nije sporno da je Otkrivenje knjiga puna simbola i da treba u tom smislu staviti očekivanja.
Ta izjava ukazuje na uskrsnuće mrtvih koje će se dogoditi prilikom drugog dolaska Isusa, kada će On biti viđen i od strane skupine koja je bila odgovorna za Njegovu smrt.
Isus im ukazuje na to da Božje kraljevstvo nije ograničeno prostorom i vremenom, već je duhovna stvarnost koja se ostvaruje u srcima i životima ljudi. Isus sugerira da kraljevstvo Božje već postoji među njima, jer je on sam prisutan i donosi Božje djelo spasenja.
Stih jasno opisuje scenarij u kojem će se "znak Sina Čovječjega" pojaviti na nebu. To sugerira da će dolazak biti vidljiv i opažen od strane svih naroda na zemlji.
Isusova slava i moć: Stih također ističe da će Sina Čovječjega ugledati dolazećeg na oblacima nebeskim "s velikom moći i slavom". Ova opisna slika sugerira da će dolazak biti dojmljiv, upečatljiv i prepoznatljiv po Isusovoj nevjerojatnoj moći i slavi.
Paralele s drugim biblijskim prikazima: Stih se može povezati s drugim biblijskim tekstovima koji opisuju Isusov drugi dolazak. Na primjer, u Otkrivenju 1:7 što sam ranije navodio, također se spominje da će "doći s oblacima" i biti viđen od svih. Ove paralele ukazuju na doslovni karakter i opažljivost Isusovog povratka.
Uloga "znaka": Isus spominje "znak Sina Čovječjega" koji će biti vidljiv i prepoznatljiv. Ovo sugerira da će dolazak biti opažen događaj, a ne samo duhovna ili simbolična manifestacija.
Ovo je komentirano više puta na drugim temama, pa ću ukratko pojasniti:
Biblija otkriva jedinstvo u bitnosti Boga Oca, Sina i Duha Svetoga, pri čemu svaka osoba ima svoju jedinstvenu ulogu u Božjem djelu otkupljenja i otkrivanja. Stoga, kada se u stihovima spominje "Bog Gospoda Isusa Krista, Otac slave", to se ne proturječi vjerovanju u Isusa kao Božju osobu unutar Trojstva.
U trinitarnom shvaćanju, Otac, Sin i Duh Sveti su jedno u bitnosti, odnosno dijele istu božansku prirodu. Međutim, svaka osoba ima svoju jedinstvenu ulogu u Božjem planu. Otac je izvor i izvor svih stvari, Sin je Božja Riječ postala tijelom radi otkupljenja ljudskog roda, dok Duh Sveti djeluje u srcima ljudi kako bi otkrivao i primjenjivao Božju istinu.
Stoga, kada se u Efežanima 1:17 spominje "Bog Gospoda Isusa Krista, Otac slave", to ne sugerira da Isus ima odvojenog Boga ili da je manje božanstven. Naprotiv, to izražava jedinstvo u bitnosti i ulogu unutar Trojstva, gdje Otac, Sin i Duh Sveti djeluju zajedno u Božjem planu spasenja.
Ova perspektiva pomaže u razumijevanju kako se Isus, iako je Sin, može odnositi na Oca kao na Boga. Trinitarno vjerovanje naglašava jedinstvo i jednakost osoba Trojstva, a istovremeno priznaje njihove različite uloge u Božjem djelu.
Uh, u što sam se uvalio

. Toliko pitanja, a tako malo vremena za odgovoriti na sve to. S obzirom da je Isus Bog, sav oblik obožavanja pripada Njemu. Isus se molio Bogu Ocu iz raznih razloga, ali da ne širimo temu o tome. U svakom slučaju, postavio nam je primjer kako bismo trebali postupati. Uskrs se slavio, dok su se drugi običaji postepeno pretvarali u dio tradicije. Što se tiče križa kao simbola, vjerojatno je već u prvom stoljeću prepoznat kao važan simbol vjere. Ne mogu sa sigurnošću tvrditi jesu li ljudi ljubili ruke svećenicima ili drugima s višim položajem u hijerarhiji (kada se to točno prvi put pojavilo), nisam proučavao tu temu. Ali znam jedno, a to je da nas Biblija potiče da iskažemo poštovanje prema vođama Crkve, što znači puno više od samo ljubljenja ruku. I naravno, većina vjernika nije se upuštala u nemoralno ponašanje poput bludničenja ili nasilja. Bili su poznati po Kristu, zbog čega su ih nazivali kršćanima...
Dok ti odgovaram, osjećam se poput Makija. Još malo pa ću završiti kao pravoslavac ako ovako nastavim...