Muhamed kao istorijska ličnost

  • Pokretač teme Pokretač teme Maki
  • Datum početka Datum početka

Maki

Pravoslavac
Član
Poruke
2,515
Reakcijski bodovi
377
Bodovi
83
Imamo temu o Isusu Hristu kao istorijskoj ličnosti. Evo jedna za osnivača druge najveće religije na svijetu a vrlo vjerovatno ubrzo i najveće. Šta možemo konkretno reći o islamskom proroku Muhamedu kao istorijskoj ličnosti?
 
Bio je mnogo fin co'ek... ali se o tome ne moze otvoreno govoriti, jer se svaka kritika njegovog lika i djela smatra neoprostivom uvredom i svaka rasprava na tu temu jednostavno prestaje.
 
Pa dobro ali mi nismo ovdje u Saudijskoj Arabiji pa se može diskutovati.
 
Najraniji istorijski izvori o Muhamedu ukazuju na to da je umro kasnije nego što se inače pretpostavlja i da je lično prevodio arapsku invaziju vizantijskog Bliskog Istoka.
 
Ne znam ljudi, ja sam da se ne otvara ova tema. Stovise, da se obrise. Imamo jednog jedinog muslimana na forumu, i sada jos trebamo da nesto laprdamo i da ga uvrijedimo.



U budizmu se sasvim ozbiljno raspravlja o tome koji dijelovi budistickog kanona su istiniti, koji su najvjerovatnije dopisani kasnije. Kriticki se osporavaju bitni dijelovi Buddhine biografije. U krscanstvu se isto raspravlja i dovodi u sumnju bitni dijelovi Isusovog zivota, procjenjuje se autenticnost Evandjelja. U najgorem slucaju, ljudi mahnu rukom i kazu da se ne slazu s kritikama. Ali u islamu nije to tako. Muslimani se stvarno jako uvrijede ako se bilo sto u vezi Poslanika dovede u sumnju.
 
Mozemo razgovarati o Muhammedu s.a.v.s. , samo da je to na pristojnom nivou.
 
Moj forum nije Charlie Lebdo, tako da i ja zelim mir i sigurnost na forumu, a ne da me neko trazi zbog pisanja ovdje, stoga se slazem sa Bostanom.
 
Nije mi stvarno bila namjera da vrijeđam ikoga. Čak nisam namjeravao da ova tema postane teološko prepucavanje hrišćana i muslimana već da raspravimo o proroku Muhamedu kao o istorijskoj ličnosti.
 
Pozdrav ljudi, eto još jednog muslimana na forumu tj mene. Nažalost ne mogu garantirati da ću tu biti stalno, ali ću probati biti normalan sugovornik.
Ova tema je vrlo široka i o njoj se može pisati iz raznih kuteva pa ću samo nabrojati neke opće stvari:
Općenito uzevši, povijesničari uzimaju kako postoji i više nego dovoljni broj dokaza o Muhamedu s.a.v.s. kao povijesnoj ličnosti. Glavni izvori koji nam daju neku sliku o tome tko je on bio i kako se ponašao se nalaze u hadisima. Objasnit ću zašto ne Kur'an, ali najprije moram reći ovo: hadisi su zapisane kraće ili duže upute, zgode ili događaji o tome što je poslanik Muhamed rekao, činio, šutke odobravao, zabranjivao i slično. Muslimani općenito hadise dijele na one koji se smatraju pouzdanima i oni koji to nisu. Ponekad se učenjaci ne slažu oko toga no ugrubo se zbirke hadisa koje su sakupili Buhari i Muslim smatraju pouzdanima. Ima ih nekoliko tisuća, a bilo ih je i mnogo više dok ih upravo Buhari i Muslim nisu uspjeli kategorizirati tj. razdvojiti na pouzdane ili nepouzdane. Upravo zbog obilja informacija koji se unutra nalaze se hadisi smatraju (povijesno) glavnim izvorom informacija o Poslaniku. Kur'an je naravno drugi važan dokument jer svjedoči o vremenu nastanka i zajedno sa hadisima zaokružuje "priču". Treći izvori su oni čisto povijesni poput Medinskog Ustava - prvog ustava kojeg je sastavio sam Poslanik zbog potrebe da se urede odnosi sa drugim vjerskim, plemenskim i etičkim zajednicama u i oko grada Medine.



Toliko zasad. ☺
 
Može li ovo biti tema o Muhamedu općenito, da se ne otvara nova, npr. preoblikovati temu. Jer brzo se može dokazati da je Muhamed povijesno postojao. Npr. mene zanima da je Muhamed pobjegao u kršćansku zemlju Abisiniju, gdje su dobro postupali prema njemu. Je li se Muhamed ikad odužio ovoj zemlji, je li je ikada napadao, jer sam negdje čuo da Etiopija nije nikada napadana, ako se to misli kad se kaže Abisinija.
 
Mislim da nije on pobjegao već njegovi rani sljedbenici.
 
Može li ovo biti tema o Muhamedu općenito, da se ne otvara nova, npr. preoblikovati temu. Jer brzo se može dokazati da je Muhamed povijesno postojao. Npr. mene zanima da je Muhamed pobjegao u kršćansku zemlju Abisiniju, gdje su dobro postupali prema njemu. Je li se Muhamed ikad odužio ovoj zemlji, je li je ikada napadao, jer sam negdje čuo da Etiopija nije nikada napadana, ako se to misli kad se kaže Abisinija.

Koliko je za muslimane značio lijep doček na kojeg su naišli u negusovoj domovini i koliko su cijenili vladara, ali i njegovu zemlju dovoljno govori podatak da nikada kasnije, bez obzira koliko bili vojno snažni, muslimani nisu napadali Abesiniju, iz poštovanja prema njihovu vladaru, savremeniku Božijeg Poslanika (alejhi's-selam). Oni su osvajali velike zemlje poput Perzije, ali nisu dirali granice Abesinije.
 
Da, napisao sam brzo da je Muhamed bio u Abesiniji, ali sjećam se dobro tog detalja iz filma "Pod zastavom Muhameda". Inače takav islam bi trebao biti kao u tome filmu - šteta što ISIS, i druge radikalne skupine kvare imidž islama kao miroljubive religije, jer ostali imaju strah - što će se dogoditi kad u mojoj zemlji muslimani postanu većina, hoće li me neko ubiti ako sam kršćanin. Takve strahove imaju neislamske religije.
 
Može li ovo biti tema o Muhamedu općenito, da se ne otvara nova, npr. preoblikovati temu. Jer brzo se može dokazati da je Muhamed povijesno postojao. Npr. mene zanima da je Muhamed pobjegao u kršćansku zemlju Abisiniju, gdje su dobro postupali prema njemu. Je li se Muhamed ikad odužio ovoj zemlji, je li je ikada napadao, jer sam negdje čuo da Etiopija nije nikada napadana, ako se to misli kad se kaže Abisinija.

Kako je već rečeno, nije on osobno nego cca 15 njegovih sljedbenika. Odnosi sa Abesinijom/Etiopijom/Kraljevstvom Aksum (termini se često preklapaju u značenju) su ispočetka bili dobri, no kasnije (kad je već Poslanik bio blizu kraja svog života ili kasnije) su znali biti svakavi. Navodim primjer: dvije godine prije Poslanikove smrti su nekakvi etiopski brodovi došli blizu Džede (današnja Saudijska Arabija, tada Rašidunski Kalifat), pa je poslanik poslao 300 ljudi da im se odupru misleći da se radi o gusarskim napadima. Kad je do tih brodova došao glas da se prema njima uputilo 300 ljudi, pobjegli su dalje. To je bio prvi zabilježeni incident ali nije to bilo ni blizu nekakvog rata. I prije, a i kasnije se Etiopsko Carstvo uključivalo u bizantsko-perzijske sukobe i tadašnju geopolitiku, jasna stvar da su i sa Kalifatom nekad odnosi bili bolji a nekad lošiji. No kao pravilo, nisu bili sistematski uništavani od strane arapskih muslimana nego su jednostavno počeli gubiti primat u trgovini kad je to na sebe preuzeo Kalifat. Samo za sebe, Etiopsko Carstvo je svoj vrhunac doživjelo početkom 6-og stoljeća, a otad slijedi postepeni pad. Ustvari, jedan od najbolnijih udaraca na Abesiniju se dogodila 960-e kad je židovska kraljica Gudit (ili Yodit) iz također Abesinije/Etiopije uništila i opljačkala abesinske crkve i hramove. U to doba je još bila jaka prisutnost židovskih plemena s obje strane Crvenog Mora.
 
Kako je već rečeno, nije on osobno nego cca 15 njegovih sljedbenika. Odnosi sa Abesinijom/Etiopijom/Kraljevstvom Aksum (termini se često preklapaju u značenju) su ispočetka bili dobri, no kasnije (kad je već Poslanik bio blizu kraja svog života ili kasnije) su znali biti svakavi. Navodim primjer: dvije godine prije Poslanikove smrti su nekakvi etiopski brodovi došli blizu Džede (današnja Saudijska Arabija, tada Rašidunski Kalifat), pa je poslanik poslao 300 ljudi da im se odupru misleći da se radi o gusarskim napadima. Kad je do tih brodova došao glas da se prema njima uputilo 300 ljudi, pobjegli su dalje. To je bio prvi zabilježeni incident ali nije to bilo ni blizu nekakvog rata. I prije, a i kasnije se Etiopsko Carstvo uključivalo u bizantsko-perzijske sukobe i tadašnju geopolitiku, jasna stvar da su i sa Kalifatom nekad odnosi bili bolji a nekad lošiji. No kao pravilo, nisu bili sistematski uništavani od strane arapskih muslimana nego su jednostavno počeli gubiti primat u trgovini kad je to na sebe preuzeo Kalifat. Samo za sebe, Etiopsko Carstvo je svoj vrhunac doživjelo početkom 6-og stoljeća, a otad slijedi postepeni pad. Ustvari, jedan od najbolnijih udaraca na Abesiniju se dogodila 960-e kad je židovska kraljica Gudit (ili Yodit) iz također Abesinije/Etiopije uništila i opljačkala abesinske crkve i hramove. U to doba je još bila jaka prisutnost židovskih plemena s obje strane Crvenog Mora.

Uh čovječe ti si pun istorijskih činjenica, jesi ovo iz glave napisao יואל
 
Uh čovječe ti si pun istorijskih činjenica, jesi ovo iz glave napisao יואל

Djelomično, znam okvirno neke stvari. Ali da ni ja ne laprdam paušalno, otvorim si enciklopedije i reference s neta ako u nešto nisam siguran ili ne znam detalje, pa onda složim skraćenu priču. Poanta je da i ja proširim znanje, što da ne. Konstruktivna pitanja uvijek natjeraju čovjeka da nauči još. ☺
 
Pozdrav ljudi, eto još jednog muslimana na forumu tj mene. Nažalost ne mogu garantirati da ću tu biti stalno, ali ću probati biti normalan sugovornik.
Ova tema je vrlo široka i o njoj se može pisati iz raznih kuteva pa ću samo nabrojati neke opće stvari:
Općenito uzevši, povijesničari uzimaju kako postoji i više nego dovoljni broj dokaza o Muhamedu s.a.v.s. kao povijesnoj ličnosti. Glavni izvori koji nam daju neku sliku o tome tko je on bio i kako se ponašao se nalaze u hadisima. Objasnit ću zašto ne Kur'an, ali najprije moram reći ovo: hadisi su zapisane kraće ili duže upute, zgode ili događaji o tome što je poslanik Muhamed rekao, činio, šutke odobravao, zabranjivao i slično. Muslimani općenito hadise dijele na one koji se smatraju pouzdanima i oni koji to nisu. Ponekad se učenjaci ne slažu oko toga no ugrubo se zbirke hadisa koje su sakupili Buhari i Muslim smatraju pouzdanima. Ima ih nekoliko tisuća, a bilo ih je i mnogo više dok ih upravo Buhari i Muslim nisu uspjeli kategorizirati tj. razdvojiti na pouzdane ili nepouzdane. Upravo zbog obilja informacija koji se unutra nalaze se hadisi smatraju (povijesno) glavnim izvorom informacija o Poslaniku. Kur'an je naravno drugi važan dokument jer svjedoči o vremenu nastanka i zajedno sa hadisima zaokružuje "priču". Treći izvori su oni čisto povijesni poput Medinskog Ustava - prvog ustava kojeg je sastavio sam Poslanik zbog potrebe da se urede odnosi sa drugim vjerskim, plemenskim i etičkim zajednicama u i oko grada Medine.



Toliko zasad. ☺

Ako govorimo o istoriji onda hadisi ne mogu biti dokaz , već su uvek dokazi pre svega nezavisni spisi , a njih svakako nema.
Muhameda je izmislio Omar , jer prvobitne militantne skupine Arapa i ostalih su bile hrišćanske(o čemu svedoče prvi novčići sa krstom) , ali osvojivši teritorije i došavši u dodir sa hrišćanskimteolozima i dojtrinom , militanti su uvideli da im hrišćanska pozicija ne pije vode , i zato su okrenuli priču izmislivši Muhameda i njegovo prorštvo uz to da optužuju hrišćane i jevreje da su nevernici i da su izokrenuli svete spise.



Kuran je neverovatno štivo ,ali pre je antihrišćansko , jer kad ga čovek čita odmah što se vidi jeste da tzv.svemoćni alah dokazuje premoć nove vere tako što negira hrišćanstvo i judaizam iliti u prevodo:"Moja vera je istinita a dokazi za to su što ja kažem da je hrišćanstvo laž".
Kad je neki tzv.sveti ovako postavljen svakako su sumnje jako velike u njegovu istinitost.
 
Nazad
Vrh