U ovome clanku ima stvari koje podsjecaju na istocnjacke duhovnosti. Npr. da je dusa pravednika rasterecena i moze otici u bilo koji od visih svjetova nakon smrti... ako sam dobro razumio. Zanimljiv mi je i dio u kojem se kaze da oni koji se ponasaju nisko mogu da dobiju obiljezja zivotinja. Da li to znaci da se radjaju u nekom drugom svijetu kao zivotinje? Ovakvo bi shvacanje bilo vrlo blisko vjerovanju u reinkarnaciju.
Dio koji govori o necemu sto se naziva "zat" (ne znam tocno sto to znaci) kaze da je to nepromjenjivi dio covjeka. Pretpostavljam da bi to bilo slicno ucenju vedante o duhovnoj sustini koja se nikada ne mijenja i istovjetna je sa samom Bogom. To je potpuno na tragu izjave - tko spozna sam sebe, spoznat ce i svojeg Gospodara. Ovakav je pogled potpuno na tragu vedantinske spoznaje o jedinstvu Atmana i Brahmana.
Budizam se razlikuje po metodi, jer tvrdi da ne postoji nista sto bi bilo nepromjenjivo i trajno. Ali u spoznajnom smislu nema razlike, jer Gospodar ionako nije nesto sto bi um mogao da zamisli i umisli pa odbacivanjem svake poistovjecenosti mi shvacamo Ono sto je izvan domasaja uma i opisa rijeci.
Zanimljiva mi se cini i tvrdnja da su i ovaj i onaj svijet samo zamisljaji, masta, privid u kojima zivimo. To je vrlo slicno vedantinskom ucenju o prividu (maya) i budistickom ucenju o probudjenju po kojem je budizam uostalom i dobio ime.
