- Poruke
- 1,959
- Reakcijski bodovi
- 292
- Bodovi
- 83
Meni su razumni prigovori koji se postavljaju oko tog uskrsnuca.
Prvo, Rimljani nisu nikoga skidali s kriza nakon par sati i pokopavali. Smisao razapinjanja je bila kazna za najvece zlocince, da im se oduzme pravo na dostojan pokop, da ostanu razapeti danima i da ih narod gleda kako se raspadaju, kako ih ptice kljucaju. Isusa skidaju nakon samo par sati i propisno pokopavaju.
On nakon par dana ustaje, sto ukazuje na to da nije niti zapravo umro, nego samo obamro. Njegove ozljede nisu smrtonosne (brutalno izbicevan, probodeni dlanovi i stopala, uboden pod rebro... sve je to moguce prezivjeti). Ljudi s njegovim mocima takve ozljede mogu zacijeliti za par dana barem do razine da se mogu ustati i nastaviti oporavak (takvih primjera ima kod yogina i sl.).
Nakon sto je ustao iz groba, djeluje medju ljudima i odlazi. Naravno, vjerovanje da je u tijelu uznesen na fizicko nebo ljudima onog doba nije bila besmislena. Oni su doslovno vjerovali da je nebo pod bozanskog svijeta i da bogovi hodaju po nebu i gledaju kroz nebo sto se dolje na Zemlji dogadja. No mi danas znamo da gore nema nikakvih bogova i da nije mogao u tijelu otici na nebo jer bi jos uvijek gore lebdio negdje izmedju Zemlje i Mjeseca kao satelit.
Razumnije je za pretpostaviti (i to nista ne oduzima od Isusove bozanstvenosti, niti umanjuje njegov duhovni nauk) da on nije umro na krizu, a cak i da je obamro ili pao u nesvijest od iscrpljenosti, ozljede nisu bile takve da on svojim mocima ne bi mogao obnoviti tijelo, ustati i jos neko vrijeme javno djelovati. A onda se povuci i negdje nestati... da li u neki nazarenski pustinjacki smamostan izvan Izraela ili otici u neku drugu zemlju bogatom i razgranatom mrezom, bilo kopnenih, bilo morskih trgovackih puteva kojima su u to doba povezivali Sredozemlje, Bliski istok i Indiju.
Prvo, Rimljani nisu nikoga skidali s kriza nakon par sati i pokopavali. Smisao razapinjanja je bila kazna za najvece zlocince, da im se oduzme pravo na dostojan pokop, da ostanu razapeti danima i da ih narod gleda kako se raspadaju, kako ih ptice kljucaju. Isusa skidaju nakon samo par sati i propisno pokopavaju.
On nakon par dana ustaje, sto ukazuje na to da nije niti zapravo umro, nego samo obamro. Njegove ozljede nisu smrtonosne (brutalno izbicevan, probodeni dlanovi i stopala, uboden pod rebro... sve je to moguce prezivjeti). Ljudi s njegovim mocima takve ozljede mogu zacijeliti za par dana barem do razine da se mogu ustati i nastaviti oporavak (takvih primjera ima kod yogina i sl.).
Nakon sto je ustao iz groba, djeluje medju ljudima i odlazi. Naravno, vjerovanje da je u tijelu uznesen na fizicko nebo ljudima onog doba nije bila besmislena. Oni su doslovno vjerovali da je nebo pod bozanskog svijeta i da bogovi hodaju po nebu i gledaju kroz nebo sto se dolje na Zemlji dogadja. No mi danas znamo da gore nema nikakvih bogova i da nije mogao u tijelu otici na nebo jer bi jos uvijek gore lebdio negdje izmedju Zemlje i Mjeseca kao satelit.
Razumnije je za pretpostaviti (i to nista ne oduzima od Isusove bozanstvenosti, niti umanjuje njegov duhovni nauk) da on nije umro na krizu, a cak i da je obamro ili pao u nesvijest od iscrpljenosti, ozljede nisu bile takve da on svojim mocima ne bi mogao obnoviti tijelo, ustati i jos neko vrijeme javno djelovati. A onda se povuci i negdje nestati... da li u neki nazarenski pustinjacki smamostan izvan Izraela ili otici u neku drugu zemlju bogatom i razgranatom mrezom, bilo kopnenih, bilo morskih trgovackih puteva kojima su u to doba povezivali Sredozemlje, Bliski istok i Indiju.