Poruka 124
Autor poruke: G____. — Nebeski duh, stari prijatelj gospodina Padgetta
Naslov poruke: Razvoj duše kako sam ga iskusio
JA SAM OVDJE. Vaš stari prijatelj, G_____.
Želim vam večeras pisati o temi za koju mislim da će biti zanimljiva, ali sada je tako kasno da oklijevam.
Pa, budući da mislite da će biti u redu, učinit ću to. Želim pisati o temi napretka Duše onako kako sam ga iskusio.
Kao što znate, kada sam prvi put došao u duhovni svijet, bio sam nevjernik u vezi stvari koje se odnose na dušu, osim što sam mislio da će duša, koja je po mom tadašnjem mišljenju bila ekvivalent onog dijela čovjeka koji je preživio smrt, nastaviti postojati i napredovati kako se budu razvijale mentalne kvalitete čovjeka. Da je um velika i jedina stvar u budućem postojanju, i kako se um sve više razvija na Zemlji, tako će se određivati stanje čovjeka u njegovom napretku.
Nisam imao pojma o duši kao odvojenom i neovisnom postojanju od uma i mislio sam da su sve kvalitete i atributi uma oni koji pripadaju duši i da nemam ništa drugo. I tako, kažem — ušao sam u duhovni svijet i nisam promijenio svoja uvjerenja sve do dugo nakon što sam postao duh.
Ali, kako sam nastavio živjeti u duhovnom svijetu u tom uvjerenju, otkrio sam da mi mentalne sposobnosti i njihov razvoj nisu donijeli zadovoljstvo koje sam očekivao; a također sam upoznao neke od svojih prijatelja sa Zemlje, koji su me godinama prethodili, ljude velikih mentalnih postignuća, i otkrio sam da njihovo stanje nije bilo tako zadovoljavajuće prirode kao što sam se naveo vjerovati da bi trebalo biti, jer su mnogi od tih prijatelja bili samo na zemaljskoj ravni, a neki su bili u tami što je bilo potpuno suprotno onome što bi trebali biti da je moja teorija o sveobuhvatnosti uma istinita. Sve me je to navelo na razmišljanje, i razmišljajući, počeo sam shvaćati da bi nešto moglo biti pogrešno u mojoj teoriji i da bi duša mogla biti drugačija stvar od uma po svojoj prirodi i funkcijama.
Nisam otkrio da su ovi moji intelektualni prijatelji imali neku veliku sreću niti su bili zadovoljni svojim stanjem, a ipak nisu mogli ostvarivanjem bilo kakvog mentalnog napretka izaći iz svog stanja tame. Naravno, bili su zaokupljeni proučavanjem stvari jedne ili druge vrste, a takvo proučavanje im je pružalo znatnu sreću i zadovoljstvo, no unatoč svemu tome, postojala je neka ograničavajuća sila koja ih je sprječavala da odu u sfere više od onih u kojima su tada živjeli.
Otkrio sam da postoje više sfere gdje je um razvijen u mnogo većoj mjeri i gdje mnogi duhovi koji vjeruju u nadmoć uma žive i uživaju u svojim istraživanjima, i ponekad bi neki od tih duhova došli na našu razinu i pričali o divnom razvoju i sreći u tim višim sferama, i poticali nas da se potrudimo napredovati i postati njihovi stanovnici, i možete biti sigurni da smo bili voljni i željni postići takav napredak. Ali koliko god smo se ja i moji prijatelji trudili, napori nisu dali vidljiv učinak i nastavili smo biti u tami.
Budući da sam znatiželjne prirode, tražio sam razlog naše nemogućnosti da izađemo iz tame i konačno otkrio da um nije sve, već da je razvoj moralnih kvaliteta nužan kako bismo mogli napredovati kako želimo, te da je za razvoj tih kvaliteta potrebno nešto više od pukog korištenja mentalnih sposobnosti.
Savjest mora biti zadovoljena i moramo se riješiti sjećanja na zla djela na Zemlji, a naše osobine duše koje su određivale naš položaj i stanje u duhovnom svijetu moraju biti toliko prilagođene zahtjevima zakona harmonije, kako bismo mogli napredovati u svom napretku do mjesta koje bi nam takvo prilagođavanje dalo pravo zauzeti.
Nadalje sam otkrio da tama u kojoj živimo nije stvorena nikakvim neispravnim stanjem uma, jer su mnogi duhovi čiji su umovi bili visoko kultivirani i posjedovali neobično znanje bili u jednakoj tami kao i mnogi duhovi vrlo oskudnog mentaliteta i informacija.
Sve to znanje došlo mi je i potaknulo me da tražim način da poboljšam svoju moralnu prirodu i da se riješim sjećanja na stvari koje su kaljale i pomračivale takvu prirodu, i tražio sam vrlo marljivo, ali to je bio spor posao, a potrebni napori bili su veliki.
Ali postignut je određeni napredak, i da sam dovoljno dugo nastavio i koristio svoju snagu volje u poticanju njegovanja ljubaznih misli, ljubavi prema istini i naklonosti itd., nesumnjivo bih napredovao iz ta
To je bilo iskustvo mnogih duhova koji su vjerovali kao i ja, da je um stvar i da ovisi o vlastitoj volji i naporima kako bi donio željene rezultate.
Ali dok sam bio u ovom stanju borbe i sporog napretka, povremeno bih susretao duhove koji su se činili višeg reda i ljepši od mene, i naravno da sam se pitao što je uzrok, iako, koliko god vam se to čudno činilo, nikada nisam postavljao pitanje sve dok jednog dana nisam sreo neke od naših ljudi koji su imali ovaj prekrasan izgled i činili se tako savršeno sretni.
Prirodno, u našem razgovoru, pitao sam ih uzrok njihove sreće, a kada su mi rekli, bio sam toliko iznenađen da sam dao vrlo malo vjerovanja onome što su rekli, jer ono što su mi rekli bilo je toliko slično onome što sam čuo na Zemlji u pravoslavnim crkvama da sam pretpostavio da su ti prijatelji sa sobom donijeli svoje stare pravoslavne vjere i emocije te da se varaju u pogledu uzroka svojeg izgleda, te da je vjerojatni uzrok to što su bili moralniji od mene dok su bili na Zemlji, te su stoga njihova sjećanja na zemaljske grijehe bila manja i savjest ih nije bila tako teška i mučena, te su stoga izašli iz svoje tame na svjetlo s rezultirajućim izgledom ljepote i sreće. Isprva nisam htio prihvatiti njihova objašnjenja uzroka njihovih stanja i nastavio sam još neko vrijeme u nastojanju da poboljšam svoje moralno stanje i napredujem u svojim mentalnim postignućima.
Ali primijetio sam još jednu stvar, a to je da iako ovi prekrasni prijatelji nisu imali mentalni razvoj, očito, kao neki drugi duhovi koji su napredovali iz tame u više sfere svjetlosti, ljepota i prividna sreća tih prijatelja bili su toliko veći i drugačije prirode od sreće i izgleda tih mentalno razvijenijih duhova.
I opet sam razmišljao i zaključio da čak ni moralni i mentalni razvoj ne mogu objasniti uzrok razlike između izgleda i sreće ovih prijatelja i onih ovih mentalno razvijenijih duhova; stoga sam ponovno odlučio tražiti uzrok i, kao posljedicu toga, tražio sam te prijatelje s namjerom i željom da ozbiljnije slušam što bi mi mogli reći i da otvorim svoj um tajni kakva je bila za mene.
Pa, slušao sam ih i rekli su mi da je njihov napredak i stanje uzrokovan razvojem duše koji su primili tražeći i zadobeći Božansku Ljubav Oca. Da je duša veliki i važan dio bivanja duhovima. Da stanje razvoja duše određuje položaj, izgled i sreću duha, - da su duhovno tijelo i um podređeni duši, i kad god se um podvrgne kontroli duše, a volja uma, kako biste mogli reći, volji duše, tada će započeti napredak prema najvišoj sferi, a duh koji tako napreduje pokazat će stanje svog napretka pojavom svoje ljepote i sreće.
Nadalje su mi objasnili prirodu i moć Božanske Ljubavi i njezine velike razvojne potencijale te apsolutnu nužnost njezina ulaska u dušu i zaposjedovanja duše kako bi ona postigla svoj najveći napredak. Kako ova Božanska Ljubav sve više postaje dio posjeda duše, duša preuzima na sebe Božansku Prirodu Oca, i sve te stvari koje su se u njoj nastanjivale i koje su je činile tamnom i grešnom nestaju, i kako te stvari nestaju, duša se uspinje u više sfere i postaje sretnija i ljepša, a duhovno tijelo shodno tome manifestira tu sreću i ljepotu.
Sve te stvari i mnogo više ovi prijatelji su mi rekli i potaknuli me da tražim Božansku Ljubav Oca i ponudili su mi na svaki način pomoć. Isprva nisam mogao razumjeti što znači tražiti ovu Božansku Ljubav, ali su se jako potrudili da me pouče i rekli su mi da će mi ona doći samo kroz molitvu i vjeru. Dok ova Ljubav čeka da ispuni dušu svakog duha i žudi za tim, samo iskrenim, ozbiljnim traženjem ući će u dušu i ispuniti je svojom Velikom Biti.
Napokon su me nagovorili da se molim Ocu, a zatim su molili sa mnom, ali bilo je teško vjerovati u ono što moj um nije razumio i nije mogao shvatiti. Ali rekli su, duša ima svoje sposobnosti i ne ovisi o umu za ovu vjeru, i o mom korištenju tih sposobnosti duše ovisit će pitanje mog primanja ove Ljubavi i ove vjere, jer kako dolazi Ljubav, dolazi i vjera, koja vjera nije bila puko mentalno uvjerenje, već nešto veće i drugačije.
Pa, nastavio sam moliti za ovu Ljubav i nakon nekog vremena osjetio sam osjećaj koji nikada prije nisam osjetio u svojoj duši, i dok sam se molio, taj se osjećaj povećavao, a vjera je u maloj mjeri došla k meni i shvatio sam da me obuzima Ljubav koja nikada prije nije bila sa mnom. Nastavio sam tako tražiti i moliti se sve dok konačno ova Velika Ljubav nije došla k meni u velikom obilju, preplavljujući, takoreći, cijelu moju dušu, i neizrecivu sreća mi je došla, a i, kako su ovi prijatelji rekli, svjetlost i ljepota također.
Pa, možete zamisliti da su moje čežnje i želje postale nezasitne - tama je nestala - moja sjećanja na zla mog života postajala su sve bljeđa i bljeđa i odjednom sam se našao u trećoj sferi, koja mi se tada činila kao sam raj rajeva i sam izvor ljepote i sreće.
Sada, tijekom cijelog tog vremena, a to nije bilo postignuto u jednom danu, nisam obraćao pažnju na razvoj svog uma ili na stjecanje znanja o materijalnim stvarima, kako bih rekao, duhovnog svijeta, ali kada sam se našao u prekrasnoj sferi koju sam spomenuo, činilo mi se da su se moje mentalne sposobnosti proširile izvan svih mogućnosti vjerovanja i znanja o stvarima koje nikada prije nisam čuo ili zamislio; došle su mi s divnom jasnoćom.
Ali duša, a ne um, bila je bitna! I Ljubav - ova Božanska Ljubav Oca - učinila je sreću mojom i sve lijepim i zadovoljavajućim. Onaj koji traži samo razvoj uma i pušta dušu da spava, zaista je siromašan; ali onaj koji traži razvoj duše otkriva da kako se njegova duša razvija, tako se razvija i njegov um, i bogat je neusporedivo.
Pa, nastavio sam u ovom razvoju duše, i u povećanoj sreći i postizanju velikog sjaja, i više od svih posjeda ove Velike Ljubavi, sve dok nisam prošao kroz petu sferu, gdje je sve bilo mnogo ljepše, a Ljubav toliko obilnija nego u trećoj sferi, i ušao u sedmu sferu gdje sam sada. Neću pokušavati da vam ispričam slavu ove sfere, jer osjećam da riječi nisu dovoljne za to.
Zatim sam na slab, nezadovoljavajući način pokušao da vam objasnim razvoj duše i kako je ona u potpunosti dovoljna stvar.
I moj savjet svim smrtnicima, temeljen na mom osobnom iskustvu, jest da svim silama i iskrenim naporima teže razvoju duše, a razvoj uma će uslijediti. To mogu započeti još dok su na Zemlji i otkrit će da će napredak nakon što pređu granicu biti puno brži i lakši.
Pa, kasno je i pisao sam dovoljno dugo. Ali toliko sam vam želio večeras pisati o ovoj temi razvoja duše jer vidim njezinu vitalnu važnost za buduću sreću čovjeka i njegovu besmrtnost.
Stoga, sa svom svojom ljubavlju i blagoslovom, ja sam Vaš brat u Kristu, G_____.