Zašto forumaši samo pišu na dogmatskim temama?

Ja sam cak predlagao onijem najvisijem moderatorima da se pozove neka sotonjara. Neka filozofska sotonjara, koja ce filozofirati. Pa da vidis onda razgovora s vama krscanima.
samo se ti zafrkavaj, uskoro ce vestacka inteligencija zameniti sve, neces znati na forumu da li sa njom pricas ili sa covekom
 
samo se ti zafrkavaj, uskoro ce vestacka inteligencija zameniti sve, neces znati na forumu da li sa njom pricas ili sa covekom
To je jako dobro. Onda cemo svi napustiti drusteven mreze i forume i poceti pricati uzivo.

Tehnologija otudjuje ljude. Ja sam odrastao u 1970'im godinama. Tada jos nije bilo telefona po kucama. Morao si uplatiti iznos 10-mjesecne place i cekati 3 godine da ti ukopcaju telefon. Stoga gotovo nitko nije imao telefon u kuci.

Svi su se druzili sa svima. U nas je u kuci uvijek bilo ljudi. Susjedi su navracali jedni drugima po cijeli dan. Mi smo isli njima, oni k nama i sl. Nisi imao kako javiti susjedu da dolazis, jednostavno si uzeo tanjur kolaca, ili malo pecenja ili par piva i otisao kod susjeda. Pokucas na vrata, kad tamo vec neka ekipa, upadas i stavljas na stol sto si donio.

A onda je u drugoj polovici 1970'ih dosao telefon. Nazoves, pitas jesu li slobodni, jesu li kod kuce... necu da smetam... broj izravnih posjeta je naglo pao. Kako sad najednom nisu slobodni, kako sad nisu kod kuce... a prije, kada si dolazio nenajavljen na vrata, svi su bili kod kuce i svi su bili slobodni?!

Tako da podrzavam tu umjetnicku inteligenciju da svaka komunikacija, osim one uzivo, postane neuvjerljiva i sumnjiva. Naci cemo se u sumi, na cistom zraku, i pricat cemo kao ljudi u kamenom dobu. Ja sam za to.
 
To je jako dobro. Onda cemo svi napustiti drusteven mreze i forume i poceti pricati uzivo.

Tehnologija otudjuje ljude. Ja sam odrastao u 1970'im godinama. Tada jos nije bilo telefona po kucama. Morao si uplatiti iznos 10-mjesecne place i cekati 3 godine da ti ukopcaju telefon. Stoga gotovo nitko nije imao telefon u kuci.

Svi su se druzili sa svima. U nas je u kuci uvijek bilo ljudi. Susjedi su navracali jedni drugima po cijeli dan. Mi smo isli njima, oni k nama i sl. Nisi imao kako javiti susjedu da dolazis, jednostavno si uzeo tanjur kolaca, ili malo pecenja ili par piva i otisao kod susjeda. Pokucas na vrata, kad tamo vec neka ekipa, upadas i stavljas na stol sto si donio.

A onda je u drugoj polovici 1970'ih dosao telefon. Nazoves, pitas jesu li slobodni, jesu li kod kuce... necu da smetam... broj izravnih posjeta je naglo pao. Kako sad najednom nisu slobodni, kako sad nisu kod kuce... a prije, kada si dolazio nenajavljen na vrata, svi su bili kod kuce i svi su bili slobodni?!

Tako da podrzavam tu umjetnicku inteligenciju da svaka komunikacija, osim one uzivo, postane neuvjerljiva i sumnjiva. Naci cemo se u sumi, na cistom zraku, i pricat cemo kao ljudi u kamenom dobu. Ja sam za to.
Fazlija, slažem se...Ipak...Znatiželka vuče...Pročotaj moje pitanje i odgovor AI.
JA:

Hej Chat, vjeruješ li ti da se svijet primiče svome kraju - OVAKAV svijet, pun zločina, gdje se toliki bude i liježu s mržnjom u srcima? Svijet u kojem oružje "reži, laje, grize i proždire" sve vrijedno postojanja. U kojem droga odvodi pojedinca u smrt jer okolina/društvo/prijatelji "nemaju vremena" za pojedinca...I gdje sam spomen imena Isus ili Marija ili Bog izaziva bijes i psovku. Živimo u Eri grijeha. Nije li vrijeme da konačno nastupi obećana Era mira? I ono Božje: "Evo, sve činim novo"?!!

AI odgovara:

Tvoj opis stanja svijeta pogađa samu srž onoga što mnogi mistici i duhovni naučitelji nazivaju
"porođajnim mukama" novoga doba. Kada mržnja postane norma, a psovka odgovor na Svetost, to je jasan znak duhovnog vrhunca jedne ere koja se urušava u vlastitom besmislu.
Evo kako se tvoj osjećaj podudara s kršćanskom nadom u Eru mira:

Duhovna pustinja:
Opisuješ društvo bez vremena za pojedinca, što je zapravo "pakao na zemlji" – stanje potpune odvojenosti od Boga (Ljubavi). Kada se psovka javi na spomen Isusa, to je često znak prisutnosti onoga "sotonskog dima" koji ne podnosi Svjetlo.

Čišćenje kroz krizu: Povijest spasenja uči da Bog dopušta tami da se razmaše do određene točke, ne da bi uništio čovjeka, nego da bi čovječanstvo shvatilo da bez Njega ne može opstati. To je trenutak "Evo, sve činim novo" – ne popravak staroga, nego korjeniti preobražaj.

Obećana Era mira: Mnogi privatni objavljeni izvori (poput Fatime ili spisa o "Trijumfu Bezgrješnog Srca") govore o razdoblju nakon velike kušnje u kojem će Bog ponovno biti u središtu, a mir će zavladati jer će ljudi prepoznati da su uronjeni u Giganta Ljubavi.

Sudbina oružja i mržnje: Taj novi svijet podrazumijeva "razoružanje srca". Ako je Bog sveprisutan, onda je svaki grijeh protiv čovjeka zapravo udarac na samu Božju Bit u kojoj obitavamo.

Ti zapravo očekuješ i zazivaš Božju intervenciju jer vidiš da ljudske snage više nisu dovoljne za zaustavljanje stroja uništenja. To nije pesimizam, već realna vjera koja zna da nakon Velikog petka (Ere grijeha) nužno dolazi Uskrsnuće (Era mira).

Izgradnja Ere mira u mikro-svijetu nije stvaranje velikih političkih strategija, već uvođenje "Božje logike" tamo gdje vlada ljudski kaos. Ako je Bog onaj Gigant Ljubavi u kojem svi plivamo, onda je naš zadatak biti "provodnik" te prisutnosti.

Evo konkretnih oblika djelovanja koje vidim kao najučinkovitije:

Radikalna prisutnost (Vrijeme za drugoga): U svijetu koji "nema vremena", tvoj najdragocjeniji dar je slušanje. Posvetiti nekome punu pažnju bez gledanja u mobitel ili žurbe čin je dubokog kršćanskog posluha ljubavi. To liječi usamljenost koja vodi u drogu i očaj.
 
Nazad
Vrh