Ako mene pitas, gomila budalastina.
Prvo, evandjelja su pisana nekih 60-80 godina nakon Isusa i na ucenom grckom. To znaci da su ih pisali grcki obracenici, a ne ocevidci (nepismeni ili polupismeni govornici aramejskog iz najnizih slojeva jevrejskog drustva).
Znanost smatra da je najstarije evandjelje Markovo. Kako ono pocinje? Isusovim pocetkom javnog djelovanja - krstenje.
Ne bi li bilo razumno zapoceti izvjestaj o nekoj povijesnoj licnosti - tako da se pocne od pocetka njegovog javnog djelovanja?
Zar je Marko najednom zaboravio na njegovo djetinjstvo ili tako vazan dogadjaj od opceg interesa kao sto bi bio pokolj sve djece u jednoj rimskoj pokrajini - konkretno Judeji ili na bezgresno zacece ili na izgon svete obitelji u Egipat...? Ili se te sve stvari jednostavno nisu niti desile, izmisljene su i dodane kasnije u mladjim evandjeljima?
Drugim rijecima, covjek koji nikada sam nije niti vidio, niti slusao Isusa, grcki preobracenik ili helenizirani Jevrejin, dobro skolovan i iz viseg sloja drustva, nesumnjivo upucen i u jevrejske spise, zapisuje price o Isusu. Definitivno netko poput Pavla. Taj je mogao naizmisljati sto god je htio i uskladiti svoje pisanije sa starijim spisima itd.
No cak i u tom buckurisu budalastina i jevrejskog praznovjerja, nesumljivo prosijava mudrost jednog prosvjetljenog covjeka, ali kako razaznati?
Vede...dugo vremena su prenošene usmenom predajom prije zapisivanja.
Rigveda
Zbirka himni posvećenih bogovima i prirodnim silama.
Samaveda
Melodije i napjevi namijenjeni pjevanju tijekom obreda.
Yajurveda
Formule i upute za izvođenje žrtvenih rituala.
Atharvaveda
Molitve i čarobne formule za svakodnevnu upotrebu i liječenje
I nikome - to što se
dugo prenosilo samo s koljena na koljena USMENIM putem - neće pasti na um da ih proglasi gomilom budalaština. Zaista si kulturan, obazriv...spreman na uvažavanje i suživot. Čestitam - obrazovan si čovjek - to pokazuješ. bravo!
Uza sve -
ti si na KRŠĆANSKOM forumu, ali nebitno, pljuj, gazi...Bravo, obrazovani,
kulturni čovječe!
Ako su to sve budalaštine, onda su i svi koji u to vjeruju budale. HVALA TI!
.................................................NASTANAK EVANĐELJA.................................
Evanđelje po Mateju
Prema zajamčenoj predaji, pisac je prvog Evanđelja Matej apostol. Imao je dva imena: Matej (Mt 9,9) i Levi (Mk 2,14). Po zanimanju je carinik. U njegovu Evanđelju odražava se život prve kršćanske zajednice koja je, bez sumnje, bila sastavljena od obrađenih Židova. Njezine duhovne potrebe određivale su materijal i tražile rješenja koja je mogao dati samo očevidac Kristovih djela i govora. Te obraćene Zidove najviše je zanimao odnos Starog i Novog zavjeta, mesijansko kraljevstvo, Mesijina osoba, žrtva, pouka i unutarnje ustrojstvo same zajednice. Zato Matej opisuje Isusovu osobu, te njegovim riječima i djelima normira sav razvoj u prvoj Crkvi. Evanđelje je vrlo staro. Vjerovanje, liturgija i vanjska organizacija jedva se pomalo počinju razlikovati od židovstva.
Djelo sadrži pet velikih govora koje Krist nije izrekao odjedanput. U njima se, zajedno s događajima, koji su doneseni ispred pojedinih govora, iznosi proglas kraljevstva nebeskoga (5,1-17. 29), pouke Apostolima, njegovim misionarima (9,35-11,1), narav kraljevstva (13,1-58), odnos medu njegovim članovima (18,1 - 19,1) i konačni vid Kraljevstva (24,1-26,2). Uz središnju temu s jednakim zanimanjem govori se o Mesijinoj osobi. To dvoje je povezano. Isus je prorok Kraljevstva (4,17 - 23). On je Mesija na kojem se ispunjavaju stara proročanstva (11,2 - 6). Sin je nebeskog Oca (11,25-27), ali i kralja Davida (20,29). Zbog toga je pravi nasljednik kraljevskog mesijanizma. Kao Sin Božji ostvaruje proroštvo o Sluzi-patniku (16,24) da bi tako uspostavio Novi zavjet (26,26-27). Ušao je u slavu i vratit će se kao sudac na posljednji dan (26,64).
Matejevo Evanđelje napisano je na aramejskom jeziku, ali originala je rano nestalo. Do nas je došlo Evanđelje po Mateju na grčkom jeziku. Današnje Evanđelje nije običan prijevod aramejskog teksta, jer je obogaćeno novim sadržajem i sustavom. Nije sigurno da je grčki spis napisao sam Matej, ali kako je grčki tekst u svojoj biti istovjetan s aramejskim, Evanđelje nosi Matejevo ime.
Zbog mnogih crkveno-doktrinalnih crta i sistematskih odlika ovo je Evanđelje imalo u kršćanskoj starini najveći utjecaj u Crkvi.
........................................................................
Evanđelje po Marku
Pisac je ovoga Evanđelja Kristov učenik imenom Ivan Marko (Dj 12,12). U njegovoj kući sastajali su se prvi kršćani (Dj 12,12-14), a vjerojatno je i Isus u njoj proslavio posljednju večeru.
Marko je bio povezan sa sv. Petrom, koji ga - zbog krštenja - zove svojim sinom (1 Petr 5,13). Markovo Evanđelje je ujedno i Petrovo svjedočanstvo i vjerska slika crkvene zajednice. Petar je propovijedao što je čuo i vidio, a crkvena zajednica što vjeruje. Marko je to oboje vjerno iznio. Pripovijedanje je živo i osobno. U opisivanju dolazi do izražaja neposrednost svjedoka (Petra). Mnoštvo sitnica svjedoči za povijesnu istinitost navedenih riječi i događaja. Marko je katehist i evanđelist. Ostajući vjeran crkvenoj katehezi, on postaje jeka zajednice u kojoj piše. U Evanđelju postoji nutarnji psihološki razvoj koji daje jedinstvo djelu. Evanđelist otkriva daje Isus Sin Božji koji je spasio svijet i oslobodio ga od đavla. U prvom dijelu (1,14- 8,30) brojna čudesa emfaziraju Kristovo božanstvo. U drugom dijelu (8,30- 16,7) sjena križa sve više pada na Krista, i on se sve više približuje smrti.
Evanđelje je napisano, po svoj prilici, u Rimu između god. 65. i 70.
........................................................................
Evanđelje po Luki
Treće je Evanđelje napisao sv. Luka, liječnik, rodom iz Antiohije. Bio je učenik i pratilac sv. Pavla na njegovim putovanjima. Zato se u ovom Evanđelju vidi utjecaj svih velikih Pavlovih ideja. Luka je bio visoko obrazovan, što mu je pomoglo da svojim rječnikom, odmjerenim rečenicama i skladnim sastavom nadilazi sve ostale evanđeliste. Samo ondje gdje se služio dokumentima žrtvuje svoj književni ukus kako bi više bio povjesničar nego književnik.
Kao povjesničar Luka je čovjek tradicije. On traži vjerodostojne svjedoke koji su očevici događaja. Ali on ne samo navodi događaje nego ih i tumači. Zbog toga je evanđelist i teolog povijesti. Opsežan povijesni materijal pružio mu je mogućnost da se upozna s kršćanskom stvarnošću. Luka je upoznao tajne Kristova srca. Vidi se da je Isus sav okrenut prema Jeruzalemu, smrti i uskrsnuću. Uskrsnuće osvjetljuje sve događaje, prijašnje i kasnije. U tom svjetlu vidi i nadnaravnu silu, Duha Svetoga, koji ih pokreće (usp. 1,15-80; 1,41-67; 2,25-27; 1,35; 4,1; 4,14; 5,12; 11,20).
Cijelo Evanđelje odjekuje hvalom, veseljem i molitvom. Izbor događaja i riječi te njihov način prikazivanja pokazuju da je Isus Spasitelj svih ljudi (2,14), a ne samo Zidova. Prednost imaju grješnici i siromasi, jer su najpotrebniji. Isus kida sve lance, pa i društvene. Prvi put žene dolaze do jednakosti s muškarcima.
Evanđelje je svestrano. U njemu su istaknuti uvjeti pod kojima ljudi mogu aktualizirati Isusovu pobjedu nad silama tame i zla. Treba se osobito čuvati bogatstva, jer ono posjeduje čovjeka, a ne čovjek njega.
Velike ideje i veliki talent stvorili su od ovoga Evanđelja jedinstveno djelo. U mnogim stvarima ono je nenadmašivo. Pisano je neposredno pred razorenje Jeruzalema (god 67-70) negdje u Grčkoj ili Antiohiji a namijenjeno je pokrštenim poganima.
........................................................................
Evanđelje po Ivanu
Četvrto Evanđelje napisao je učenik "kojega je Isus osobito ljubio" (Iv 21,24). Sva predaja do 2. stoljeća potvrđuje da je to bio Ivan apostol. Evanđelje je namijenjeno Crkvi u Efezu, koju su u to vrijeme napadale gnostičke ideje. A napisano je da vjernici pročiste, utvrde i probude vjeru u Isusa; da vjeruju da je Isus, Mesija, Sin Božji i tako imaju vječni život (20,31). U središtu zanimanja nalazi se tajna utjelovljenja (4,6; 11,5; 13,23) i sakramenti krštenja i euharistije. Ivan zna kako je sve bilo s Kristom. I dok Crkva uči i utječe na oblikovanje evanđeoske grade, Ivan svojim svjedočanstvom utemeljuje njezinu vjeru. On, kao i ostali evanđelisti, polazi od povijesnih činjenica, kojima otkriva puni smisao. Ne donosi ništa što Isus nije već objavio svojim učenicima. Naprotiv, on im je sve rekao za vrijeme svoga zemaljskog života (Iv 15,15). No Apostoli su to razumjeli tek dolaskom Duha Svetoga. Tada su potpuno shvatili značenje riječi i događaja iz Isusova života. Kristove riječi su kao sjeme koje, natopljeno vodom Duha Svetoga, proklijava i otkriva bogatstvo i dubinu istine. Ivana je Duh Sveti posljednjega uveo u "svu istinu". Zato je njegovo Evanđelje izvanredno bogato i duboko.
Ivan vidi da je susret s Bogom trajan proces i da su povijesna lica tipovi i kategorije. Sama čudesa: koliko su povijest, toliko su i "znakovi". Šest je takvih "znakova" - jedan manje od savršenog broja, to jest sedam. Oni brojem i sadržajem vode savršenom "znaku", smrti i uskrsnuću Kristovu. Prvi "znak", mijenjanje vode u vino - označuje zamjenu vina Evanđelja za vodu Zakona (2,1-10). Drugi (4,43. 53) i treći (5,1-18), uzeti čovjek u ribnjaku, predstavlja grješnika, kojega Zakon ne može spasiti. Krist daruje život i oproštenje. Četvrti "znak" prikazuje Krista kao donosioca prave mane (6,1-13 i 22-71). Peti "znak", ozdravljenje slijepca (9,1 -38), pokazuje kako u Kristu "bijaše život, i život bijaše svjetlo ljudima". Šesti "znak", uskrsnuće Lazarevo (11,1-14), pokazuje Krista kao pobjednika smrti i priprema sedmi najveći "znak": Kristovo uskrsnuće.