A jel to zaista bitno ili je sustinski bitno koja su njihova verovanja,dali su mozda zaista NOVOVERCI kao sto neki kazu ili su mozda jedini STAROVERCI...!?
Sto god imali sve je u skladu sa Biblijom - dakle nista van toga ...e sad ti se jos jednom proracunaj kako je stanje kod vas !!!
Jesam i to i dalje jeste samo razmisljanje A NE OSNOV ZA IZMISLJANJE NEKU NOVU VERSKIU PRAKSU van Pisma !!!
Primecujes razliku ?
...ima jedan interesantan Bibliski tekst koji simbolicki opisuje ljude koje ne vide i ne cuju mada su im funkcionalna sva cula mada ne bih ga sada opet citirao,...
Dakle formulacija "majka i braca Njegova" PRVICNO ukazuje na porodicni okup,zar ne ?
Tako je,jer se ona pominje jedino u tom kontekstu i nikako drugacije...
Pa jesam li te malo pre koregirao a ti opet po svom ?
Marija definitivno nije rodila BOGA nego je rodila Isusa koji je dosao u nekom SAMOPONIZENOM FORMATU uzevsi oblicje sluge...
Jesam li sada bar malo jasniji ili imam definitivno sindrom ozbiljne nejasnoce u mom izrazavanju ???
Opet,BOG SE NE RADJA u ljudskom telu jer bi onada trebao i umreti u tom telu a to je nemoguce !!!
Isus je nekako,ponavljam , za nas ljude na neobjasniv nacin, resio svoju prirodu GOSPODARA u okvirima Bozjeg prestola i na zemlju je dosao uzevsi oblicje SLUGE ( molim te zapazi da je ON SAM UZEO a nisu Mu ga dali sto je jos jedan dokaz u prilog Njegovom autoritetu) i u tom smislu, postignut je kompromis - Bozji Sin je zadrzao svoju prirodu van ljudskog,dakle smrtnog tela a zatim se opet vratio tamo odakle je dosao i nastavio svoje prebivanje U PUNOM KAPACITETU kao sto je bio pre dolaska na zemlju !!!
Izvini ali ovo ne bih komentirao jer je za mene licno,sve to format dokaza poput onog iz "jutarnjeg komsiluskog prepricavanja tipa rekla kazala"...
Bog je ženu stvorio da bude majka. Ali, na žalost, žene su vrlo često teško ponižene. Danas i u povijesti. Muškarci često ne znaju poštivati tajnu materinstva. Ne shvaćajući da se novi život smije probuditi samo u velikoj ljubavi. A ljubav nije strast ni igra. Tko ljubi, taj je spreman za voljenoga umrijeti, još više: spreman je s voljenim sve trpjeti, zauvijek biti s njime. A muškarci su tada žene kupovali i prodavali, kao da žena nije čovjek, nego neka stvar. Dok su djevojke bile mlade i netaknute, dok su bile, kako se to kaže, djevice, cijenili su ih i čuvali. Poslije su ih ponižavali, pa i prezirali. Zbog toga gotovo svaka žena, iako želi biti majkom, osjeća neku žalost za svojim djevičanstvom. Zato je Bog s Marijom načinio divno čudo. Ona je svoje djevičanstvo sačuvala i kad je začela i kad je rodila Isusa. Tu nema smisla radoznalo zapitkivati kako je to Bog izveo, jer njemu svakako ništa nije nemoguće (Lk 1, 37).
(Metuzalem: ono što je u Mariji nastalo bez utjecaja čovjeka, iz Marije se opet bez čovjekovog utjecaja - dakle i bez porođajnih muka - našlo u jaslama. Kad Duh Sveti zahvati On to obavi sve savršeno i kao jednu cjelinu, jer Duhom začeto, Duhom je i prebačeno u svijet ljudi, radi kojih je to dijete i začeto).
Važnije je razmišljati što to znači. A znači mnogo. Time je pokazano da je žena cijeli i potpuni čovjek, a ne samo neki privjesak muškarcu. Ni žena muškarcu ni muškarac ženi ne smije biti samo predmet za zabavu. Tko nerazumno ljubaka, postaje nesposoban za pravu i zrelu ljubav, do smrti ostaje nerazumno i neodgovorno dijete.
Osim toga, na taj je način pokazano da Isus nije puki proizvod prirodne zakonitosti, nego izvanredan Božji dar ljudima. Kao što je Elizabeta rodila u starosti kad se tome nitko nije mogao nadati (Lk 1, 8—25. 57—80), tako je Marija začela i rodila djevičanski, iznad svakog ljudskog očekivanja.
Josip, s kojim se Marija zakonito vjenčala (Lk 1, 27), ostao je pred tim divnim čudom tako zanesen, tako zaljubljen i tako sretan, da nije ni pomišljao poslužiti se prirodnim pravima muža-gospodara. Velika ljubav sretna je i vjerna i bez požude; a požuda bez velike ljubavi je trulež u kojoj se čovjek duhovno i tjelesno raspada. I u običnim brakovima, i u prirodnoj ljubavi, muževi moraju cijeniti i poštivati svoje žene kao da su još djevice. Samo tako ljubav do smrti ostaje čudesno lijepa.
(Metuzalem:Josip, pretpostavlja se i Ivan Krstitelj su se družili s Esenima, zavjetovani na čistoću kao i Josip. Oni su pažljivo prepisivali istrošene svitke Biblije, mada su izbjegavali kontakte s farizeima i pismoznancima - čuvali su onu iskonsku predaju bez nametanja svih od pismoznanaza nametnutih preko 600 kojekakvih naredbi, ograničenja i "zakona". Sjetimo se samo subotnjeg hoda: Samo 80 ali sporih koraka subotom. Preko toga je bilo KRŠENJE ZAKONA (dakako - glupost). Za Esene kao čuvare Pisma znamo jer je pri iskopavanju u Kumranu, nađeno je u pećinama od pješćanika u kojima su živjeli mnogo očuvanih dijelova Pisma)
Josip i Marija bili su siromasi. Mudri ljudi morali su im se smijati što uopće žele imati dijete. Ali Isusu je bilo lijepo roditi se u špilji. Bog ne drži do bogatstva ni do ugleda u društvu. I siromah je čovjek. Štoviše, siromasi su često bolji ljudi od bogataša.
--
DUHOVI I NEBESKA TIJELA KLANJAJU SE ČOVJEKU
U tisućama godina straha i neznanja ljudi su vjerovali u različite tajne sile, duhove, vještice, vile, vukodlake i tako dalje. Odasvud je na čovjeka vrebao tajni strah. Izraelci su saznali da sve tajne sile, kakve god bile i koliko god ih ima, služe Bogu i zbog toga moraju služiti i čovjeku koji je Božji drug. Tajne sile, duhovi koji ne služe čovjeku protive se i Bogu. To su zlodusi, ali njih se ne treba bojati, jer ih Bog drži kao u okovima. A dobre nevidljive sile radosno pomažu ljudima.
Stoga je noć Isusova rođenja u Betlehemu ispunjena anđelima i anđeoskom pjesmom. Pa i ime Isus - izvorno židovski JEHOSUA ili JEŠUA - znači: Jahve je spasitelj.
Također su ljudi pomišljali da su daleke zvijezde, sva nebeska tjelesa, neka moćna božanstva o kojima ovisi ljudski život. Sunce, mjesec i zvijezde smatrali su bogovima. Bojali su ih se i mitili ih žrtvama. Izraelci su već na prvim stranicama Svetog Pisma saznali da su sva nebeska tijela samo "stvorenja" kojima čovjek ima zavladati.
I sada, kad se u Betlehemu rodio najbolji i najveći čovjek, zvijezda s Istoka dolazi da se pokloni nad špiljom, a učenjaci s Istoka dolaze za tom zvijezdom da također priznaju kako sva njihova znanost mora služiti Čovjeku, i to ne bilo kakvom čovjeku i bilo kako, nego Čovjeku kako ga je Bog zamislio, da taj čovjek zaista postane slobodan i sretan (Mt 2, 1—12).
---(Živko Kustić u `MALI KLJUČ BIBLIJE`)---
Metuzalem: Ja bih svemu dodao:: I danas još u nekim krajevima čujemo "Brat po stricu" npr. Kod Židova je bio običaj da se bratići i sestrične zovu braćom i sestrama. Isus nije imao braće!!!
Što se tiče tijela...Da! I Isus, kao i Marija su naslijedili Adamovo tijelo sklono svim onim porivima kao što su i naša tijela danas, ali puni Duha Svetoga i pouzdanja u Svevišnjega su ustrajali u čistoći - zavjetu koji su oboje dali Bogu i prije nego su njih dvoje uopće znali za postojanje onog drugoga.