+!
To je trenutni stav Rimokatoličke crkve međutim ne i njen istorijski stav. Kao dokaz za to nam služi Baltimorska katekizma iz 19. vijeka koja precizno kaže da mi nasljeđuejemo i krivicu originalnog grijeha na našim dušama.
Navedeno je '
Kompendij' i uglavnom je sastavljeno kao pitanje/odgovor, a definicija za 'kompendij' se može naći na internetu.
Iz 'Katekizma':
402 Svi su ljudi zahvaćeni Adamovim grijehom. Sv. Pavao kaže: »Neposluhom jednoga čovjeka svi su postali grešnici« (Rim 5, 19);
»kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt« (Rim 5, 12).
Toj općenitosti grijeha i smrti apostol suprotstavlja općenitost spasenja u Kristu:
»Dakle grijeh jednoga – svim ljudima na osudu, tako i pravednost jednoga [Krista] – svim ljudima na opravdanje, na život« (Rim 5, 18).
403 Slijedeći svetog Pavla Crkva je uvijek naučavala da golema bijeda koja pritišće ljude
i njihova sklonost na zlo i na smrt nisu shvatljivi bez veze s Adamovim grijehom i činjenice da nam je on u nasljeđe predao grijeh
s kojim se rađamo svi zaraženi i koji je »duševna smrt«.
Zbog te vjerske sigurnosti Crkva podjeljuje krštenje za otpuštenje grijeha, pa i maloj djeci koja nisu počinila osobnoga grijeha.
404 Kako je taj Adamov grijeh postao grijehom sviju njegovih potomaka?
Cio je ljudski rod u Adamu »kao jedno tijelo jednoga čovjeka«.
Tim »jedinstvom ljudskoga roda« svi su ljudi zahvaćeni Adamovim grijehom, kao što su svi zahvaćeni Kristovom pravednošću.
Ipak je prenošenje istočnoga grijeha otajstvo koje ne možemo potpuno shvatiti.
Po objavi znamo da je Adam primio izvornu svetost i pravednost ne samo za sebe, nego za svu ljudsku narav:
popuštajući zavodniku Adam i Eva čine osobni grijeh, ali taj grijeh zarazuje svu ljudsku narav koju će oni prenijeti u palom stanju.
To je grijeh koji će se svemu čovječanstvu prenositi razmnožavanjem, to jest prenošenjem ljudske naravi lišene izvorne svetosti i pravednosti.
Zato se istočni grijeh naziva »grijehom« na analogan način,
to je grijeh »naslijeđen« a ne »počinjen«,
to je stanje a ne čin.
405
Iako je svakome vlastit, istočni grijeh nema ni u kojem Adamovu potomku biljeg osobne krivnje.
To je nedostatak izvorne svetosti i pravednosti, ali ljudska narav nije potpuno pokvarena:
ona je u vlastitim naravnim silama ranjena, podvrgnuta je neznanju, patnji i vlasti smrti, sklona je grijehu (ta se sklonost zlu naziva »požuda«). Krštenje, dajući Kristov milosni život, briše istočni grijeh i vraća čovjeka k Bogu, ali posljedice grijeha na oslabljenu i zlu sklonu narav
i dalje ostaju u čovjeku te ga izazivaju na duhovnu borbu.
406
Crkveno učenje o prenošenju istočnoga grijeha pobliže se odredilo posebno u 5. stoljeću, u prvom redu na poticaj razmišljanja svetog Augustina protiv pelagijanizma, i u 16. stoljeću protiv protestantske reforme.
Pelagije je smatrao da čovjek može naravnom silom svoje slobodne volje, bez nužne pomoći Božje milosti, voditi moralno dobar život.
Time je utjecaj Adamove krivnje ograničavao na loš primjer.
Prvi protestantski reformatori, naprotiv, naučavali su da je istočnim grijehom čovjek u korijenu izopačen, a njegova sloboda uništena;
grijeh koji baštini svaki čovjek poistovjećivali su sa sklonošću zlu (concupiscentia), koja bi bila nesavladiva.
O smislu objavljene istine u vezi s istočnim grijehom Crkva se posebno izjasnila na Drugom saboru u Orangeu 529. godine i na Tridentskom saboru 1546. godine.
U tom trenutku je i začela Hrista.
Lk 1,28-38
Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, Milosti puna! Gospodin s tobom!"
Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.
No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu Ime Isus.
On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova,
i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i Njegovu kraljevstvu neće biti kraja."
Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?"
Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.
A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec.
Ta Bogu ništa nije nemoguće!"
Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!"
I anđeo otiđe od nje.
Ne vjerujem, da je začela kod anđeoskog pozdrava.
Zato jer je tada očišćena od svake nečistote kako bi mogla bezgrešno začeti i roditi Isusa Hrista. Isus Hristos je zapravo bezgrešno začet pa je utroba u kojoj se nastanio takođe morala biti očišćena.
Ja sam samo pitao, da li je stvarno
Svemogućem potrebno 'očistiti' Mariju kod Isusovog Začeća.
Mogao je Mariju 'očistiti' kod Isusovog Začeća, prije Začeća, kod Marijinog začeća, ali i 'ne očistiti' uopće.
Može onda ovako pitanje:
- Bi li Isus mogao biti začet, a da je Marija ostala 'neočišćena'?