Islam ili Krscanstvo (koja je vjera istina)

  • Pokretač teme Pokretač teme Jake
  • Datum početka Datum početka
Bacio sam pogled na Ibn Tejmijjino djelo protiv hrišćana Al-Jawāb al-Ṣaḥīḥ li-man baddala dīn al-Masīh (Odgovor onima koji su iskrivili religiju Masiha). Ima tu skoro 400 strana i uglavnom se iznose kuranski argumenti protiv hrišćanstva i pobijaju neka hrišćanska tumačenja određenih kuranskih ajeta ali ima zanimljiv dio pri kraju gdje se Ibn Tejmijja poziva na Bibliju protiv hrišćana i tu sam naišao na interesantno i vrlo značajno tumačenje. Naime Ibn Tejmijja tvrdi da Psalam 149 prorokuje Muhameda i islam zbog sljedećih stihova:
"Nek se vesele sveci u slavi, i nek se raduju na posteljama svojim.
Slava je Božija u ustima njihovijem, i mač s obje strane oštar u ruci njihovoj,
Da se osvete narodima, i pokaraju plemena;
Da svežu careve njihove u lance, i vlastelu njihovu u okove gvozdene,
I izvrše na njima napisani sud. Ova je čast svima svecima njegovijem. Aliluja!"



Iz gore navedenih stihova Ibn Tejmijja izvodi zaključak da sveci u slavi mogu biti samo muslimani jer su muslimani išli u osvajanja sa mačevima protiv nevjernika i muslimani su oštrim mačevima pokoravali plemena i ubijali. Citiram:
"Hrišćani ne mogu biti narod o kojem se govori u ovim stihovima zato što ne proslavljaju Allaha glasno i u njihovim rukama nema mačeva kroz koje bi Allah sproveo svoju osvetu. Ne, oni su pokoreni od strane nacija jer se nisu borili mačevima. Hrišćani osuđuju one koji se protiv nevjernika bore mačevima. Neki od njih ovo smatraju greškom od strane Muhameda (saws) i njegovog naroda."
 
Maki je rekao:
Bacio sam pogled na Ibn Tejmijjino djelo protiv hrišćana Al-Jawāb al-Ṣaḥīḥ li-man baddala dīn al-Masīh (Odgovor onima koji su iskrivili religiju Masiha). Ima tu skoro 400 strana i uglavnom se iznose kuranski argumenti protiv hrišćanstva i pobijaju neka hrišćanska tumačenja određenih kuranskih ajeta ali ima zanimljiv dio pri kraju gdje se Ibn Tejmijja poziva na Bibliju protiv hrišćana i tu sam naišao na interesantno i vrlo značajno tumačenje. Naime Ibn Tejmijja tvrdi da Psalam 149 prorokuje Muhameda i islam zbog sljedećih stihova:
"Nek se vesele sveci u slavi, i nek se raduju na posteljama svojim.
Slava je Božija u ustima njihovijem, i mač s obje strane oštar u ruci njihovoj,
Da se osvete narodima, i pokaraju plemena;
Da svežu careve njihove u lance, i vlastelu njihovu u okove gvozdene,
I izvrše na njima napisani sud. Ova je čast svima svecima njegovijem. Aliluja!"
Kliknite da proširite...

Stihovi iz Psalma 149 naglašavaju Božju pravednost i suverenost, a mač se simbolički koristi za duhovnu borbu protiv zla. Slava i čast pripadaju Bogu, a dodjeljuju se svetima kroz njihov odnos s Bogom i vjernost Njegovim načelima.

Maki je rekao:
Iz gore navedenih stihova Ibn Tejmijja izvodi zaključak da sveci u slavi mogu biti samo muslimani jer su muslimani išli u osvajanja sa mačevima protiv nevjernika i muslimani su oštrim mačevima pokoravali plemena i ubijali. Citiram:
"Hrišćani ne mogu biti narod o kojem se govori u ovim stihovima zato što ne proslavljaju Allaha glasno i u njihovim rukama nema mačeva kroz koje bi Allah sproveo svoju osvetu. Ne, oni su pokoreni od strane nacija jer se nisu borili mačevima. Hrišćani osuđuju one koji se protiv nevjernika bore mačevima. Neki od njih ovo smatraju greškom od strane Muhameda (saws) i njegovog naroda."
Kliknite da proširite...

Rim 8:5-8 - "Jer koji su po tijelu, tjelesno misle, a koji su po Duhu, duhovno misle. Jer mudrost tijela smrt je, a mudrost Duha život je i mir. Jer mudrost tijela neprijateljstvo je Bogu, jer se ne pokorava zakonu Božjemu, a niti može. A koji su u tijelu, ne mogu ugoditi Bogu."
2. Kor 10:4 - "Jer oružje naše borbe nije tjelesno nego silno po Bogu za rušenje utvrda, da odbacujemo mudrovanje,"
 
Slažem se. Apsurdna kritika. Hristos je rekao da ko se hvati mača od mača umire. Što se ispunilo. Svi ti osvajači koje Ibn Tejmijja hvali su imali ajmo reći neslavne krajeve.
 
Islamski apologet Ali Dawah priznaje da su navodna naučna čuda u Kuranu izmišljotina. Decenijama muslimanski apologeti poput Ahmeda Deedata i Zakira Naika iznose tvrdnje kako se u Kuranu nalaze precizna naučna saznanja o univerzumu, obliku Zemlje, embriologiji, geologiji, biologiji i drugim temama. Očito da se narativ više nije mogao održavati na snazi pa sad vidimo i priznanja apologeta da su te tvrdnje pobijene.
https://www.youtube.com/watch?v=kUZeMcdlQYk:2
 
Ukoliko nastojite da dođete do dubljeg razumevanja Dharme (stvarnosti), do tačke kada uvidite apsolutnu istinu, otkrićete da ne postoji stvar koja se zove religija – da ne postoje ni budizam, ni hrišćanstvo, ni islam.



(Buddhadasa Bhikkhu)



Ako razumeš, stvari su upravo takve kakve jesu...
Ako ne razumeš, stvari su upravo takve kakve jesu...



(Zen izreka)
 
"Autentičan i od Allaha", to je njegov argument.
Dovoljno je pogledati društvo gdje je dominantno bez "mahana" i tada postaje sve jasno.
1688543337891.jpeg
 
Zadnje uređeno od strane moderatora:
Ono što je nama nedostatak njima nije. Osvajački ratovi, ubijanja, mučenja, kasapljenja, pljačka, ugnjetavanje vjerskih manjina, ropstvo uključujući seksualno, nasilje u braku, poligamija, brak sa maloljetnicama i konzumacija takvog braka, sve to je hrišćanstvu nepojmljivo iako će se dušebrižnici pozvati na Stari zavjet kako bi to osporili. A sve to je prisutno u islamu od početka.
 
Maki je rekao:
Ono što je nama nedostatak njima nije. Osvajački ratovi, ubijanja, mučenja, kasapljenja, pljačka, ugnjetavanje vjerskih manjina, ropstvo uključujući seksualno, nasilje u braku, poligamija, brak sa maloljetnicama i konzumacija takvog braka, sve to je hrišćanstvu nepojmljivo iako će se dušebrižnici pozvati na Stari zavjet kako bi to osporili. A sve to je prisutno u islamu od početka.
Kliknite da proširite...

Osnovni problem je što ne razumiju duh Zakona, pa ne čudi što se grešna želja tijela često predstavlja nekim dobrom.
Da, svakako, pozivanje na Sz bez imalo razumijevanja uvijek je na meniju.
 
Šerijat je problem svim nemuslimanima koji su pod njim niža rasa koju muslimani ponižavaju.



Gdje je muftija izvukao taj prvi imperativ? Prvi imperativ islama je šehadet. Vjera u Alaha kao jedinog boga i Muhameda kao njegovog proroka.



Muftija se poziva na primjer Muhamedove prve žene Hatidže ali ne uviđa da je ona taj svoj status ugledne i moćne trgovkinje stekla u preislamskoj Arabiji u kojoj su žene, uprkos muslimanskoj propagandi, imale bolji položaj nego pod islamom. Nijedna naredna Muhamedova žena nije stekla toliku moć sem Ajše koja je to uspjela preko svog oca Ebu Bekra. U preislamskoj Arabiji žene su mogle biti vođe klanova što nam pokazuje primjer Umm Qirfa koja je bila glavna u plemenu Banu Fazara. Nakon islamskog osvajanja tog plemena Umm Qirfa je brutalno ubijena tako što su joj svezali noge za kamile a onda su je kamile rastrgle. Ćerka Umm Qirfe je u svom plemenu uživala značajan položaj ali je nakon islamskog osvajanja, po izričitom odobrenju proroka Muhameda, predana u seksualno ropstvo ali je ipak kasnije vraćena Kurejšima kao otkup za muslimanske zarobljenike.



Dakle u preislamskoj Arabiji su žene mogle biti na vladajućim pozicijama a po islamu nijedna nacija koja ima ženu za vladara ne može uspjeti što je rekao sam Muhamed u autentičnom hadisu pod brojem 7099 u Sahih Bukhari. Postoji hadis Bukhari 2468 gdje se muslimani žale da medinske žene dominiraju nad svojim muževima i da im to smeta.



Što se tiče pitanja ženskog obrazovanja ono zaista nije nigdje jasno zabranjeno ali islam stvara takvo okruženje gdje mjesta za takvo obrazovanje ni nema. Žene su tu da budu poslušne svojim muževima, da im ne smetaju, da se pokoravaju i da rađaju djecu. Ali za razliku od Novog zavjeta gdje sveti apostol Pavle govori da muževima moraju tretirati žene kako sami sebe tretiraju u islamu muževi imaju pravo tući svoje žene i naravno smiju imati 4 žene i seksualne robinje (ovaj dio muslimani uvijek prešute).



Opravdavanje brutalnih kazni je smiješno. Da je dovoljno sprovoditi brutalne kazne da se suzbije kriminal onda bi Amerika sa svojim ozloglašenim zatvorskim sistemom imala nultu stopu kriminala pa ipak nije tako. A kriminal ni u islamskom svijetu nije suzbijen.



Muftija prešućuje da se pod veleizdajom koja se kažnjava smrću ubraja i napuštanje islama. Činjenica da se danas to ne sprovodi toliko često ne znači ništa. Islamski svijet je danas pod pritiskom i pokušava se modernizovati no uprkos tome i dalje se velika većina smrtnih kazni sprovodi u islamskom svijetu.
 
Jedna od čestih stvari koje se ističu u islamsko-hrišćanskom dijalogu jeste to da je Isus Hristos i u islamu poštovani prorok. Međutim analiza islamskog učenja o Isusu ili kako se On naziva u Kuranu Isa pokazuje da islamski prikaz Isusa ne samo što nema nikakve veze sa hrišćanskim več u suštini iskrivljuje i uništava sve ono što Isusa Hrista čini posebnom ličnošću i zbog čega je On i danas i van hrišćanskih krugova slavljen kao veliki učitelj i mudrac.



Prva stvar koju je značajno uočiti da iako se Isa spominje dosta puta u Kuranu o samom životu Ise znamo vrlo malo. Znamo da je rođen djevičanskim putem od strane Djevice Marije, da mu je Alah dao moć da vrši čuda od kojih se neka spominju tipa govor u kolijevci, oživljavanje ptice od gline (što potiče iz gnostičkih apokrifa) i spuštanje stola sa neba i da je prividno razapet ali ne zapravo ali to je manje-više to. Kuran uopšte ne spominje Hristova svevremenska učenja Besjede na gori, Tajne večere i raznih drugih propovijedi. Ne spominju se poznata Hristova učenja o miroljubivosti, okretanju drugog obraza, pogibije od mača ako se latimo mača, opraštanju grešnicima, smirenosti i poniznosti te služenju drugima. To je potpuno uklonjeno iz Kurana. Tu već vidimo da islamski Isa nema puno veze sa Isusom Hristom.



Međutim ono što se stalno spominje u Kuranu čim se spomene Isa jeste negiranje hrišćanske doktrine o Njegovom božanstvu. Navešćemo nekoliko primjera:
"Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: 'Trojica su!'" (En-Nisa 171).
"Mesihu neće biti zazorno da prizna da je Allahov rob," (En-Nisa 172).
"Nevjernici su oni koji govore: 'Bog je – Mesih, sin Merjemin!' Reci: 'Ko može spriječiti Allaha da, ako hoće, uništi Mesiha, sina Merjemina, i majku njegovu, i sve one koji su na Zemlji?" (El-Ma'ide 17).
"Nevjernici su oni koji govore: 'Bog je – Mesih, sin Merjemin!' A Mesih je govorio: 'O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru!" (El-Ma'ide 72).
"Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću." (El-Ma'ide 75).
"A kada Allah rekne: 'O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: 'Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!'' – on će reći: 'Hvaljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim ono što nemam pravo." (El-Ma'ide 116).
"Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju" (Et-Tevba 31).
"'Ja sam Allahov rob' – ono reče – 'meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti" (Merjem 30).
"Oni govore: 'Milostivi je uzeo dijete!' – Vi, doista, nešto odvratno govorite!" (Merjem 89-90).



Autoru Kurana je očito daleko bitnije da ospori Hristovo božanstvo nego da prenese nešto od navodnog islamskog učenja koje je Isa dobio od Alaha. To je zato što u Kuranu Isa nije čovjek već polemičko sredstvo protiv hrišćana. Isa služi Muhamedu kako bi (navodno) ustima najsvetije osobe hrišćanstva opovrgavao hrišćanska učenja. To se potvrđuje i u hadisima gdje se govori da će Isa, nakon što se vrati, uništiti krst kao simbol hrišćanstva.
"El-Buhari prenosi od Ebu-Hurejrea riječi: - Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, sigurno će se uskoro sin Merjeme spustiti među vas, zavesti pravednu vlast, te će slomiti krst, ubiti svinju, ukinuti džizju, imetka će biti u izobilju tako da ga niko neće prihvatiti, tako da će sedžda biti bolja od ovoga svijeta i svega što je na njemu.""
Dakle baš će Isa doći i potpuno uništiti hrišćansko učenje. Opet vidimo da Isus u islamu služi kao oružje protiv hrišćana a ne kao zapravo poštovani prorok.



Muslimani deklarativno poštuju Isusa kao i ostale navedene proroke ali jasno je da je jedini prorok za njih zapravo Muhamed. I Isus u Kuranu izričito najavljuje Muhameda. Isa služi kao potvrda Muhamedove objave a nikako kao samostalna ličnost.
"A kada Isa, sin Merjemin, reče: 'O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći' – i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: 'Ovo je prava vradžbina!'" (Es-Saff 6).
To se i potvrđuje jer je u islamu Isa tek peti najveći prorok.



Islam takođe okreće naglavačke neke od najljepših kvaliteta Isusa Hrista. Opštepoznato je da muslimani ne vjeruju da je Hristos razapet međutim manjepoznato je da, po jednoj verziji priče, Isa nalaže jednom od svojih učenika da se žrtvuje umjesto njega i da taj učenik bude razapet.
"namjesnik i grupa jevreja otišli do stana u kojem je bio Isa, alejhi selam, sa grupom od 12 ili 13 drugova. Kaže se da je to bilo u petak u predvečerje. Opkolili su ga, pa pošto ih je opazio i vidio da će zasigurno doći do njega ili će on izići njima, rekao je svojim drugovima: "Koji od vas pristaje da mu se da moj lik, bit će moj drug u Džennetu?" Na to se jedan mladić prijavio, a on kao da mu nije pridavao važnosti, pa je to ponovio drugi i treći put, i svaki put se javljao samo taj mladić. Pa je rekao: "Ti si on", a Allah je učinio da liči na Isaa, kao da je on. Otvorio se prozorčić na krovu kuće, Isaa je zahvatio drijemež kao da spava, pa je u takvom stanju uzdignut na nebo.
A Uzvišeni Allah kaže: - I kad Allah reče: "O Isa, dušu ću ti uzeti i k Sebi te uzdignuti." (3:55) Pošto je Isa uzdignut, ta grupa je izišla. Kad su mladića jevreji vidjeli, mislili su da je Isa, pa su ga uhvatili noću i razapeli, stavivši mu trnje na glavu." (Ibn Kesirov tefsir na 4:157).



Islamski Isus predaje drugog da ga muče i razapnu dok on sam bježi od mučenja. Ovo je potpuno suprotno od Isusa Hrista koji dobrovoljno predaje Sebe da bude razapet za grijehe svijeta. Isus Hristos od Svojih učenika nije tražio da se žrtvuju za Njega dok se On nije žrtvovao za njih. Isus Hristos zapravo nije od Svojih učenika tražio ništa što On sam nije prošao. Isus Hristos nije neki udaljeni Bog koji očekuje od sljedbenika da ginu i da ih muče i kasape dok će On sjediti na dalekom tronu i ne raditi ništa.
"Ako svijet na vas uzmrzi, znajte da na mene omrznu prije vas." (Jovan 15:18).
"Ako mene izgnaše, i vas će izgnati; ako moju riječ održaše, i vašu će održati." (Jovan 15:20).
To je ljepota hrišćanstva. Jer hrišćani slijede Boga koji je podnio žrtvu za ljude. I takav Bog će nama suditi. Isus Hristos nikada ne bi podmetnuo nekog drugog da ga muče i razapinju umjesto Njega. Isus Hristos je čak odbio da Ga učenici brane kada su došli vojnici po Njega.
 
Jedan od najčešćih islamskih argumenata jeste da se u Ponovljenim zakonima 18:18 prorokuje o Muhamedu:
"Proroka ću im podignuti izmedju braće njihove, kao što si ti, i metnuću reči svoje u usta njegova, i kazivaće im sve što mu zapovedim."
Muslimani se pozivaju na dio koji kaže da će prorok biti kao Mojsije i onda navode niz sličnosti između Mojsija i Muhameda. I zaista Mojsije i Muhamed imaju dosta sličnosti. Obojica su bili vjersko-politički lideri koji su ostali upamćeni kao zakonodavci i prenositelji Božje objave te su smatrani osnivačima svojih religija (judaizma i islama). Obojica su vodili ratove protiv paganskih naroda i sprovodili striktne Božje propise. Muslimani se često pozivaju na Mojsija kako bi opravdali ratovanje protiv nevjernika koje je sveprisutno u islamu a to smo vidjeli i na ovoj temi gdje se pisalo da se Muhameda treba porediti sa Mojsijem.



Ali ja bih rekao da su sličnosti prilično površne. Recimo uzmimo postupanje sa plijenom nakon bitke.
"25 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:
26 Izbroj sve što je zaplenjeno, ljude i stoku, ti i Eleazar sveštenik i poglavari od plemena narodnih.
27 I razdeli sve zaplenjeno na dvoje: na vojnike koji su išli na vojsku i na sav zbor.
28 I uzmi deo za Gospoda od vojnika koji su išli na vojsku, po jednu dušu od pedeset, i od ljudi i od goveda i od magaraca i od ovaca.
29 Od njihove polovine to uzmite, i podajte Eleazaru svešteniku za prinos Gospodu.
30 I od polovine koja dopade sinovima Izrailjevim uzmi po jedno od pedeset, i od ljudi i od goveda i od magaraca i od ovaca i od svake stoke, i to podaj Levitima koji rade šta treba za šator Gospodnji.
31 I učini Mojsije i Eleazar sveštenik kako zapovedi Gospod Mojsiju." (Brojevi 31:25-31).



"Pitaju te o plijenu. Reci: "Plijen pripada Allahu i Poslaniku." Zato se bojte Allaha i izgladite međusobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici." (Al-Anfal 1).
"I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku" (Al-Anfal 41).
Petina plijena je išla Allahovom Poslaniku.
Ibn Kesirovo tumačenje:
"Abdul-Melik ibn Ebi-Sulejman prenosi od Ata'a ibn Ebi-Rebbaha da je rekao: „Dio Allaha i Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, u petini jeste jedan dio i on - tj. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem - može ga uzeti i raditi sa njim šta god on hoće.“ Ovo je najobuhvatniji i najopširniji stav i po njemu Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, sa dijelom koji mu je Allah odredio može raditi šta god hoće i podijeliti ga kome god hoće od svoga ummeta."



U oba slučaja jedan dio plijena pripada Bogu ali u Sv. Pismu Mojsije ne dobija taj dio za svoju ličnu upotrebu već se taj dio prinosi u skiniju za bogosluženja dok Muhamed dobija petinu samo za sebe. Mojsije nije prikupljao lično bogatstvo dok je Muhamed to radio.



Mojsije je bio skroman i ponizan i nikad sebe nije uzdizao iznad ostalih.
"A Mojsije beše čovek vrlo krotak mimo sve ljude na zemlji." (Brojevi 12:3).
U poređenju sa tim Muhamed u Bukhari 335 govori da je on od svih proroka dobio 5 posebnih stvari i da je jedini prorok poslan cijelom svijetu. Time sebe Muhamed izdiže iznad ostalih proroka po islamu i govori da je on najveći.



Mojsije nije želio da se od njega napravi veliki narod.
"9 Još reče Gospod Mojsiju: Pogledah narod ovaj, i eto je narod tvrdog vrata.
10 I sada pusti me, da se raspali gnev moj na njih i da ih istrebim; ali od tebe ću učiniti narod velik.
11 A Mojsije se zamoli Gospodu Bogu svom, i reče: Zašto se, Gospode, raspaljuje gnev Tvoj na narod Tvoj, koji si izveo iz zemlje misirske silom velikom i rukom krepkom?" (Izlazak 32:9-11).
Sa druge Muhamed je muslimane zvao svojim narodom tj. svojim ummetom. Kao jedan primjer navodim sahih hadis iz zbirke Sunan Ibn Majah pod brojem 287. I u gore navedenom citatu Ibn Kesira o plijenu se muslimani nazivaju Muhamedovim ummetom tj. Muhamedovim narodom.



Mojsije je donio zapovijesti da muškarac ne smije željeti ženu svog bližnjeg.
"Ne poželi kuću bližnjeg svog, ne poželi ženu bližnjeg svog, ni slugu njegovog, ni sluškinju njegovu, ni vola njegovog, ni magarca njegovog, niti išta što je bližnjeg tvog." (Izlazak 20:17).
Muhamed je poželio ženu svog usvojenog sina Zejda po imenu Zejneb i Alah mu je odobrio taj brak.
"A kad ti reče onome kome je Allah milost darovao, a kome si i ti dobro učinio: 'Zadrži ženu svoju i boj se Allaha!' – u sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš. I pošto je Zejd s njoj živio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustručavali više da se žene ženama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu – kako Allah odredi, onako treba biti." (El-Ahzab 37).



Mojsije je zabranjivao osvetu.
"Ne budi osvetljiv, i ne nosi srdnju na sinove naroda svog; nego ljubi bližnjeg svog kao sebe samog; ja sam Gospod." (Levitska 19:18).



Mojsije je zabranjivao da se Izrailjci žene sa zarobljenicama dok su im živi muževi.
"13 I neka skine sa sebe haljine svoje u kojima je zarobljena i neka sedi u kući tvojoj, i žali za ocem svojim i za materom svojom ceo mesec dana; potom lezi s njom, i budi joj muž i ona nek ti bude žena.
14 Ako ti posle ne bi bila po volji, pusti je neka ide kuda joj drago, ali nikako da je ne prodaš za novce ni da njom trguješ, jer si je osramotio." (PZ 21:13-14).
Muhamed je to dozvoljavao:
"Zabranjuju vam se: matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše, i sestre očeva vaših, i sestre matera vaših, i bratične vaše, i sestrične vaše, i pomajke vaše koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku, i majke žena vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod vašim okriljem od žena vaših s kojima ste imali bračne odnose – ali ako vi s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh – i žene vaših rođenih sinova, i da sastavite dvije sestre – što je bilo, bilo je, Allah zaista prašta i samilostan je – i udate žene, osim onih koje zarobite; to su vam Allahovi propisi – a ostale su vam dozvoljene, ako želite da im vjenčane darove date i da se njima oženite, a ne da blud činite." (En-Nisa 24).



Muhamed govori da Bog dozvoljava da đavo Božjim prorocima ubacuje riječi u usta:
"Prije tebe Mi nijednog poslanika i vjerovjesnika nismo poslali, a da šejtan nije, kad bi on što kazivao, u kazivanje njegovo nešto ubacio; Allah bi ono što bi šejtan ubacio uklonio, a zatim bi riječi Svoje učvrstio – Allah sve zna i mudar je –" (El-Hadždž 52).
U Svetom Pismu mi kod Mojsija a ni kod bilo kog drugog proroka ne vidimo da njima Satana išta ubacuje. Satana djeluje preko lažnih proroka što je recimo prisutno u Knjizi proroka Jeremije ali Božji proroci nikada ne govore riječi od Satane. Upravo suprotno. Bog kaže za Mojsija sljedeće:
"Ali nije taki moj sluga Mojsije, koji je vjeran u svem domu mojem. Njemu govorim iz usta k ustima, i on me gleda doista, a ne u tami niti u kakvoj prilici Gospodnjoj. Kako se dakle ne pobojaste vikati na slugu mojega, na Mojsija?" (Brojevi 12:7-8).



Navešćemo još primjer lutanja po 40 godina u pustinji. U Brojevima 14 Mojsije je taj koji moli Boga da oprosti narodu dok u Kuranu Alah govori Mojsiju da ne tuguje za tim narodom:
"'Četrdeset godina oni će zemljom lutati' – reče On – 'jer će im Sveta zemlja zabranjena biti, a ti ne tuguj za narodom grješnim!'" (El-Ma'ide 26).



"O Vjerovjesniče, Mi smo ti dopustili da budu žene tvoje one kojima si dao vjenčane darove njihove, i one u vlasti tvojoj koje ti je Allah dao iz plijena, i kćeri amidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po ocu, i kćeri daidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po materi koje su se s tobom iselile, i samo tebi, a ne ostalim vjernicima – ženu-vjernicu koja sebe pokloni Vjerovjesniku, ako se Vjerovjesnik hoće njome oženiti – da ti ne bi bilo teško. Mi znamo šta smo propisali vjernicima kada je riječ o ženama njihovim i o onima koje su u vlasništvu njihovu. – A Allah prašta i samilostan je." (El-Ahzab 50).
I na kraju Mojsije od Boga nije dobijao nikakve privilegije. Nikakav veći broj žena, nikakvo bogatstvo. Mojsijevo bogatstvo je bio Bog. Evo šta je za Mojsija milost od Boga:
"Ako sam dakle našao milost pred Tobom, pokaži mi put svoj, da Te poznam i nadjem milost pred Tobom; i vidi da je ovaj narod Tvoj narod." (Izlazak 33:13).
"Opet reče Mojsije: Molim Te, pokaži mi slavu svoju." (Izlazak 33:18).
 
Zadnje uređeno od strane moderatora:
MIT ISLAMSKOG ZLATNOG DOBA



Jedna od češćih poenti islamskih apologeta u pokušaju da se odbrani percepcija islama kao napredne religije mira jeste pozivanje na period od 9. do 13. vijeka kada je islamska civilizacija bila naprednija od hrišćanske i prednjačila u oblastima medicine, filozofije, fizike, matematike itd. Pominju se velika imena poput al-Gazalija, Ibn Sine, Ibn Rushda, al-Birunija i drugih velikana. Arapsko-persijski svijet je tada bio na vrhuncu svog intelektualnog potencijala. Mnoge stvari su došle u Evropu preko islamskog svijeta. Na primjer brojevi koje danas koristimo nazivamo arapskim brojevima jer smo ih dobili od Arapa. Međutim moj argument je da nema nikakve osnove povezivati ove uspjehe arapske civilizacije sa islamskom religijom.



1. Učešće hrišćana i drugih vjerskih manjina



Iako se ovaj period naziva ISLAMSKIH zlatnim dobom mnoge značajne figure koje su vodile napredak su bile nemuslimani. "Islamsko" zlatno doba se najčešće povezuje sa Abasidskim kalifatom i njegovim centrom u Bagdadu. U Bagdadu je kalif Al-Mamun osnovao poznatu Kuću Znanja ili Kuću Mudrosti, centar nauke i učenja, na arapskom Bejt al-Hikma. Međutim prvi bibliotekar te ustanove je bio nestorijanski hrišćanin Hunayn ibn Ishaq, poznati prevodilac i učenjak. Takođe značajni hrišćanski naučnici tog perioda su bili Yusuf al-Khuri, Qusta ibn Luqa, Ibn Na'ima al-Himsi, Yuhanna ibn Masawiyah koji se smatra ocem arapske medicine, Jabril ibn Buktishu koji je bio lični kalifov doktor, Jov Edeski, Yahya ibn al-Batriq i drugi. Porodica Buktishu je vijekovima imala poziciju ličnog doktora za kalife. Sve ovo govori da nosioci napretka i nauke nisu bili samo muslimani već i hrišćani i druge vjerske grupe u arapskom carstvu. Muslimani su u periodu zlatnog doba bili manjina u kalifatu. Vladajuća manjina ali ipak manjina.



2. Vladajući pravac islama



Prilično je licemjerno da se pristalice tvrdokornog islama danas pozivaju na zlatno doba kada je zlatno doba bio period u kome su drugi pravci islama, koji se danas smatraju jeretičkim, bili dominantni. Za vrijeme vladavina kalifa al-Mamuna koji se smatra pokretačem zlatnog doba dominatni islamski pravac je bio mutezilitski pravac. Mutezili su bili muslimani koji su slijedili verziju islama više naklonjenu racionalizmu i pod uticajem grčke filozofije. Npr. jedno od značajnih učenja mutezila je da Kur'an nije vječan već da je postojalo vrijeme kad Kur'ana nije bilo što je u suprotnosti sa ortodoksnim islamom. Osnivač jedne od četiri škole sunitskog islama Ahmad ibn Hanbal je čak bio progonjen od strane abasidske vlasti zbog svojih tradicionalnih stavova. Stoga je zaključak da je islamski svijet napredovao dok nije striktno držao tradicionalnog tumačenja islama.



3. Skeptici



Mnogi Arapi i Persijanci u periodu zlatnog doba uopšte nisu bili muslimanski vjernici. Mnogi su iskazivali skepticizam i odbacivali islamsko učenje. Najpoznatiji od njih je bio al-Ma'arri, arapski filozof i pjesnik, koji je za objave date prorocima rekao da su laži, hadž u Mekku nazvao paganskim putovanjem. Još jedno poznato ime je Abu Isa al-Warraq koji je u 9. vijeku kritikovao islam a i hrišćanstvo. Njegov učenik ibn al-Rawandi je nastavio stopama svog učitelja iako je ranije bio musliman. Pjesnik Abu Nuwas je u svojim poemama iznosio bogohulne stavove o islamu, pisao pozitivno o homoseksualnosti i danas su njegova djela zabranjena u islamskom svijetu. Čak je i najpoznatiji persijski pjesnik tog doba Omar Khayyam iznosio skepticizam prema islamu i Kur'anu i čuveno je zapisao da Kur'an najbolje poznaju nevjernici. Sve ovo nam govori da su mnoga velika imena zlatnog doba bila nemuslimani i da je stoga nemoguće napredak arapske civilizacije u tom periodu pripisati islamu.



4. Geografski aspekti



Značajno je da uočimo i geografske aspekte. Muslimani su u 7. vijeku ognjem i mačem osvojili dobar dio starog svijeta. Ključno je da su osvojili neka od najrazvijenijih područja tog doba. Mesopotamiju, Egipat, Persiju, Levant. To su vijekovima bili najrazvijeniji dijelovi svijeta. Koliko je samo civilizacija proisteklo iz tih područja od prvih civilizacija u Sumeru i Egiptu pa sve do razvijenih carstava Asirije, Ahemenida, Sasanida itd. Islam je osvojio najrazvijenije dijelove svijeta i povezao ih u jednu državu što je naravno olakšalo put informacijama i dovelo do procvata. Poređenja radi hrišćanstvu jesu ostali neki razvijeni dijelovi poput Grčke ili Anatolije ali je ostala i Evropa poharana varvarskim invazijama i padom Rimskog carstva. Evropa je proizvela velike civilizacije ali je centar civilizacije ipak bio istočnije u područjima koja su pala pod islam. Stoga se procvat znanja u vijekovima nakon islamskih osvajanja može pripisati geografskim razlozima.



5. Kraj zlatnog doba



Tradicionalno se 1258. godina i pad Bagdada pod Mongole uzima kao kraj islamskog zlatnog doba. To jeste bio značajan događaj koji je doveo do uništenja najrazvijenijeg islamskog grada. Ali zlatno doba se počelo gasiti ranije. Počelo se gasiti zbog islama. U 11. vijeku u Abasidskom kalifatu je došlo do obnove dominacije ortodoksnog sunitskog islama. Dominacija sunizma je dovela do smanjenja izdavanja knjiga posvećenih naučnim temama. Oduvijek su filozofi bili pod napadom pristalica ortodoksnog islama. Već pomenuti ibn Hanbal ali i poznata imena poput Ibn Tejmijje i imama Gazalija su se protivili razvoju filozofije. Poznato je djelo al-Gazalija Tahafut al-Falasifa upereno protiv filozofije protivne islamu. U 11. vijeku muslimani su već postali većina u osvojenim područjima te je diskriminacija vjerskih manjina značajno pojačana. Prilažem studiju koja dokazuje da je zlatno doba okončano obnavljanjem dominacije sunizma.
[/URL]
Napredak u islamskom svijetu nije odjednom prestao ali je krenuo opadati. Mongoli su to samo dokrajčili. Uostalom ako je islam proizveo zlatno doba zašto onda nismo vidjeli drugo islamsko zlatno doba nakon 1258? Islam je do danas dominantna religija u tim područjima, čak su se i sami Mongoli u značajnom broju obratili u islam. Pa ipak novog procvata nije bilo.



6. Zaključak



Islam je u 7. vijeku osvojio neke od najrazvijenijih dijelova svijeta, još koji vijek su se ta područja držala ali onda su propala. Nikada prije islama Evropa nije bila naprednija od jedne Mesopotamije ili jednog Egipta. Čak i za vrijeme Rimskog carstva istok carstva je bio razvijeniji i urbanizovaniji.



Hrišćanstvo je u Evropi sačuvalo tekovine grčko-rimske civilizacije ali ju je humanizovalo. Uništilo je stari paganski sistem koji je aminovao brutalne stvari poput gladijatorskih borbi, zlostavljanja robova, žrtvovanja životinja pa čak i ljudi i sl. Stara paganska religija suštinski nije imala smisao jer su paganski bogovi bili usuđujem se reći zla bića koja bi se igrala sa smrtnicima, pretvarali ih u zvijeru, silovali, otimali. To je bio ideal paganske civilizacije.



Hrišćanstvo je paganske idole zamijenilo Hristom, Bogom koji voli sve ljude i koji se žrtvuje za njih, Bogom koji je Ljubav i koji ljudima daje istinski viši ideal. Hrišćanstvo je u svojim manastirima i crkvama sačuvalo djela starih naučnika i filozofa ali je donijelo notu humanizma koja je falila staroj civilizaciji. Prvu direktnu osudu ropstva je iznio sv. Grigorije Niski, prvu pravu bolnicu je osnovao sv. Vasilije Veliki itd.



Hrišćanska Evropa se onda razvila do neslućenih visina i do danas se Evropa smatra najrazvijenijim dijelom svijeta iako se okrenula od hrišćanstva koje ju je stvorilo. Područja pod islamom su stagnirala i eventualno počela padati. Danas više ne smatramo Egipat, Iran, Irak kao centre civilizacije već upravo suprotno. Tekovine starih civilizacija, dostignuća ljudskog umijeća, muslimane nisu zanimale. U Egiptu je ajubidski sultan pokušao uništiti piramide, u Persiji je autentična persijska kultura zoroastrijanizma ugušena kao i mnoge druge kulture koje su manje-više zamijenjene arapskom. Koliko je nauka zakržljala u islamskom svijetu potvrđuje da jedna Španija godišnje prevede više knjiga nego što je arapski svijet u proteklih 11 vijekova što je potvrdio i UNDP.
 
Zadnje uređeno od strane moderatora:
"Kur'an je, doista, govor objavljen plemenitom Poslaniku, a nije govor nikakva pjesnika – kako vi nikako ne vjerujete! i nisu riječi nikakva proroka – kako vi malo razmišljate! Objava je on od Gospodara svjetova! A da je on o Nama kojekakve riječi iznosio, Mi bismo ga za desnu ruku uhvatili, a onda mu žilu kucavicu presjekli," (el-Hakka 40-46).
Ibn Kesir: ""A onda mu žilu kucavicu presjekli"; ajet govori o srčanoj arteriji, žili koja je povezana sa srcem."



"REKAO JE Junus prenoseći od Zuhrija, da je Urve rekao kako je Aiša, radijallahu anha, kazivala:
""'Vjerovjesnik je sallallahu alejhi v sellem, u bolesti u kojoj je umro govorio:
Aiša još uvijek osjećam bol od hrane što sam je pojeo na Hajberu. Ovo je čas kada sam osjetio da mi se aorta kida (osjetio sam svoj kraj) od tog otrova.’" (Bukhari 4428).



"I ruka će moja biti protiv proroka koji vide taštinu i gataju laž; neće ih biti u zboru naroda moga," (Jezekilj 13:9).
 
Uzmimo za primjer današnju situaciju i Pravoslavnu crkvu koja je u dobroj meri instrument u rukama politike.
Vuk je dobro opjevao kakvo je stanje u crkvi, a ništa bolje nije ni kod nas, ista priča, isti interesi:
https://www.youtube.com/watch?v=3glRzOXHjjY:3375
 
Slogan "islamsko zlatno doba" su smislili progresivni evropljani jer su oni prvi predstavili svetu da su postojali neki pametni ljudi u Bagdadu,Španiji,...., dok islamski svet o tome pojma nije imao kad su ovi pisali o "islamskom zlatnom dobu".
Rečenica "islamsko zlatno doba" i njena svrha je iz čistih kompetativnih razloga a ne zarad vrednoosti same po sebi , iliti u prevodu :"Hej,hrišćani i evropljani i mi smo imali dobrog konja za trku sa vama nekada".



A islam je upravo to , večni antihrišćanski takmac koji bez onog kojeg negira i takmiči se sa njime sam po sebi ne vredi ništa i postaje besmislen.
 
Morate se prijaviti ili registrirati da biste ovdje odgovorili.
Nazad
Vrh