S ovim se ne bih posve slozio jer sve nastaje u odnosu na nesto sto je bilo prije. Nije moguce razumjeti Isusa, bez poznavanja judaizma. On djeluje u kontekstu judaisticke duhovnosti, cijela njegova misija se odnosi na novo tumacenje (reinterpretaciju) judaisticke duhovne misli . Isto kao sto i Buddha reinterpretira u osnovi 2 starije indijske duhovne tradicije. Jedna je vedska, kasno-brahmanisticka (upanishadska) tradicija, a druga je ne-vedska isposnicka tradicija. Preuzima osnovne pojmove od njih, ali ih tumaci na novi nacin i sl.
Ne bih se složio s time da nije moguće razumijeti Isusa bez poznavanje judaizma niti da je njegovo učenje reinterpretacija judaizma. Očito je odrastao u toj vjeri, a i sam kaže da su mu određene istine koje postoje u toj vjeri pomogle u njegovom razvoju dok je bio dijete i učio u hramu, no njegova prava edukacija je bila direktno od Boga, nešto što nitko prije njega nije imao na taj način koji pokušavam opisati. Jedan od razloga zbog kojeg ga tadašnje vjersko vodstvo nije voljelo i htjelo ga se riješiti jest to što je konfrontirao većinu njihovih religijskih i politicčkih uvjerenja, te ih na osobnoj razini razotkrio kakvi zapravo jesu. (njihove motive i namjere). U svojim predavanjima je koristio ono što je ljudima bilo poznato u to vrijeme, a to je bila njihova religija, jer kad podučavaš nekoga moraš se naći s njim u onome što on razumije kako bi se napravio svojevrstan most prema novome.
Prije Isusovog dolaska ljudi su imali određen odnos s Bogom koji se bazirao na djelovanju savjesti preko koje im je Bog "govorio" što je moralno, a što ne i kroz svoje utjecaje ih usmjeravao ka dobru. Ali prije Isusa nitko nije ostvario ovaj osobni odnos kroz koji primamo dio Božanske supstance, Božju Ljubav. Ovo, kao i učenje o Novom Rođenju je nešto potpuno novo i nije bilo sadržano ni u jednoj religiji ili duhovnom pravcu prije njega. Sada postoji u kršćanstvu, ali u modificiranoj i neshvaćenoj (nedovoljno jasnoj) verziji.
Tako je i ucenje Johna Millera barem donekle uvjetovano ranijom krscanskom tradicijom pa makar i utoliko da je tumaci na drugaciji nacin. A koliko vidim, njegovo se tumacenje krscanstva uvelike zasniva i na ovim Padgettovim objavama. Pa i u tom pogledu nije posve originalno, nego zasnovano na Padgettu, ciji su rad i osnovne ideje nastale prije Johna Millera.
Zapravo je obrnuto. Kršćanska tradicija i Padgettove poruke dolaze iz istog izvora, Isusa. (AJ-a), samo što je kršćanstvo uvelike izgubilo i iskrivilo Isusovo originalno učenje.
Meni se pak cini da su ucenja i prakse hinduisticke duhovnosti bhakti, pogotovo monistickih pravaca poput Vallabhe i njegovog puta milost (pushti-marga), vrlo slicne, a mozda i posve iste stvari. A sufizam da i ne spominjem. Svatko tko je citao Rumija nalazi upravo da on govori o putu kojim dusa postaje slicna Bogu. Isto tako i ucenja sv. Ivana od Kriza i sv. Tereze Avilske u tradiciji karmelicanskog reda itd.
Znam da ti djeluje da je slično ili isto, ali nije. Znam ponešto od ovih pravaca i većina podučava ljubav i služenje ljudima i voljenje Boga, što je odlično, ali nije ovo o čemu ja pričam, nego samo dio toga. Svaki od tih učenja govori o razvoju prirodne ljubavi (ljudske) kroz dobra dijela, moralnost, krepost, skromnost, pomaganje, darivanje, nesebično služenje, itd... no sve to ne donosi ovu Božansku Ljubav u dušu, jer je Bog napravio samo jedan način na koji se ta Ljubav može dobiti - kroz molitvu, koja jest:
ozbiljna, iskrena, čista, strastvena, goruća, emocionalna žudnja(želja) srca (duše) da ju primimo i vjeru da nas Bog voli i da nam želi dati Svoju Ljubav i da ju možemo primiti.
Sve ove stvari koje sam naveo za razvijanje prirodne ljubavi mogu pomoći osobi da se otvori za Božansku Ljubav, ali samo po sebi je neće donijeti u našu dušu. Dobra djela nisu dovoljna kako bi osoba ušla u raj, potrebno je doživjeti transformaciju duše na razini supstance, što je moguće samo ako duša primi Božansku Ljubav. Iskreno, ne djeluje mi da si shvatio o čemu pričam, i tako će vjerojatno biti sve dok sam ne primiš i iskusiš tu Ljubav od Boga, jer kako bismo shvatili ove neke istine, potrebna nam je Božja Ljubav koja donosi razumijevanje.
Dakle, koliko sam vidio, u većini duhovnih i religijskih učenja ne postoji jasna distinkcija između ljudske ljubavi i Božanske ljubavi. Oni to dvoje vide kao jedno te istu stvar, ali to nije točno. U kršćanstvu postoji određena slaba ideja o stvarima poput Božje Ljubavi, sjedinjenja s Bogom, poniznosti, itd, ali ono što nemaju jest jasnu sliku kako to sve funkcionira i koja je ispravna metoda kako se postiže to sjedinjenje na primjer. Postajanje jedno s Bogom jest znanstveni proces koji ima točno svoje zakone, pravilnosti i uvjete, koji kada se ispune, dolazi do rezultata.
A cega smo onda dio, ako nismo Boga, pitao bi se Abhinavagupta. Jer ako postoji dio nekog prostora na kojem nije Bog, onda Bog nije sveprisutan. A ako je Bog sveprisutan, onda se pitamo unutar cega i iz cega je nastala tvorevina. A ako je tvorevina nastala unutar Boga i iz Boga samoga, onda se nameće pitanje, zar nema svaki dio tvorevine i Boga u sebi. Tako bi otprilike razmisljali kasmirski tantrici.
Koliko ja to razumijem, a nisam previše stručan u ovome pa moguće da griješim u nekim detaljima, jest to da je Bog je beskonačan i vječan i postojao je prije svemira i prije nas, pa je prema tome On izvan svemira. Dakle, ne nalazi se u svemu. Pošto je beskonačan, a svemir konačan, logički zaključak bi bio da je svemir, kao i sve što se u njemu nalazi, unutar Boga.
Ne, svaki dio tvorevine nema Boga u sebi, ali ima njegov potpis. U svemiru se vidi dizajn i isto tako se može vidjeti priroda i karakter Stvoritelja. Koliko znam, Bog napravio potpuno novu materiju za našu dušu koja nije sazdana od Njega, već je samo slika. Kao što slika planine nije planina, niti ne sadrži iste elemente koje prava planina ima. Tako je naša duša slika Božje Duše, sazdana iz drugačije materije, no Bog nam nudi da slika postane slična Bogu i po supstanci.
Eh vidis, to je vec jedna tvrdnja za koju bih rekao da nije nicim dokazana. I po meni je vrlo upitna, jer otvara brojna pitanja.
Neutemeljenim mi se cini vjerovanje da je Bog najednom, jednog lijepog dana, promijenio pravila u svojoj tvorevini. Pravila u tvorevini bi trebala biti ista od pocetka do konca trajanja te privremene tvorevine.
A zasto bi temeljni zakoni (jednako fizike i metafizike) u tvorevini trebali stalno biti isti? Zasto najednom voda ne pocne kljucati na 92 stupnja C, umjesto na 100 C? Odgovor se mozda nazire u tvrdnji mudraca da je vrijeme iluzija i ne postoji. Da Bog stalno stvara svaki trenutak, da je sve jednako sada i da proslost i buducnost ne postoje (osim u iluziji neznanja).
Ako želiš, možeš pročitati što su o tome rekli prvi ljudski par Amon i Aman, preveo sam njihove poruke.
Bog nije promjenio pravila u svojoj tvorevini. Svi Njegovi zakoni su fiksni, fizički, duhovni i duševni. Božanska Ljubav je Njegova osobna ljubav koju On ima pravo dati ili ne dati kako želi, isto kao što ti Fazlija, imaš slobodu i pravo dati ili ne dati svoju ljubav kome kod želiš ili ne želiš. Što se Boga tiče, On voli sve ljude jednako i želi sa svima imati odnos i dati im svoju ljubav, ali isto tako iz ljubavnih principa neće nastavljati nuditi svoju ljubav nekome tko ju kontinuirano odbija. Zamisli muškarca koji voli ženu, ali ona njega ne želi i odbije ga. Da li je ljubavno i ispravno od njega da ju on nastavlja pratiti i slati joj ruže, bombonjere, dolaziti joj pred kućna vrata i izjavljivati ljubav? Ako bi nastavio sa takvim ponašanjem jedino što bi mogao zaraditi je sudski nalog da mu je zbranjeno približiti joj se. Ako stvarno nekoga voliš, a on te odbija, ljubavno je odstupiti. Bog nas i dalje voli iako ga odbijamo i iako nam ne može direktno pomoći, On koristi indirektne načine na koji nam pokazuje svoju Ljubav i daje nam pomoć za stvari koje su nam potrebne kako bismo mogli imati sretan život.
Nadalje, cak i da je Bog najednom promijenio svoje zakone (a vec se i to samo po sebi cini kao jedna neutemeljena tvrdnja) otvara se moralno pitanje... kako su ljudi mogli znati da su pravila promijenjena? Stoljeca su trebala nekima da uopce cuju za Isusa pa da bi onda tek posredno naslutili da su pravila za duhovno izbavljenje najednom promijenjena itd.
Nakon što je prvi ljudski par odbio Božju ljubav došlo je do rapidne degradacije ljudske vrste i u roku od nekoliko generacija smo pali iz stanja savršenstva u stanje gdje je duša bila toliko degradirana da su ljudska tijela izgledala gotovo poput životinje primata i životni vijek je bio jako kratak, između 20 -30 godina. Stanje duše u ljubavi je reflektirano u tijelu, tj. izgled tijela pokazuje stanje duše. Nakon nekog vremena ljudi su se polako počeli penjati prema gore u ljubavi i tijela su počela izgledati bolje.
Koliko znam, ljudi prije Isusa nisu znali za Božansku Ljubav niti je ona bila dostupna u to vrijeme. O tome u porukama pišu neki od proroka starog doba.
Sama pretpostavka da bi se pocetkom javnog djelovanja nekog covjeka (npr. Isusa ili bilo kojeg drugoga ucitelja, posve svejedno) najednom pravila u svemiru izmijenila mi se cini neutemeljena. Posto su temeljna pravila uvijek ista, ucitelji su tu da nam otkriju dublju sustinu svijeta, koja je tu i takva oduvijek. A ne da se njihovom pojavom nesto najednom i magijski mijenja. I to jos na nacin da tu promjenu nitko drugi niti ne primijeti... osim ako ne postanes sljedbenik neke posebne vjere ili ucenja. Meni se to cini vrlo sektasko vjerovanje. Pravila su se promijenila, ali znas... to nitko osim nas do sada nije niti primjetio. Ali ako prihvatis nase ucenje, i ti ces povjerovati u to pa ti nasa vjera nudi spasenje.
Tako da je to jedna vrlo romanticna tvrdnja, koja doduse moze doprinijeti tome da se utvrdi necija vjera, ali koju nije moguce razumski dokazati.
Bog je želio dati svoju Ljubav čovječanstvu, ali je čekao da se rodi netko tko će ju prihvatiti. Bog je u znao da će Isus biti taj tko će ju prihvatiti, zato je mu je i pomogao na način da mu je uklonio roditeljski grijeh koji inače svi ljudi naslijeđuju. To je bila druga šansa čovječanstvu da učestvuje u Božanskoj prirodi i Isus je na našu sreću prihvatio dar koji je Bog ponovno ponudio i otvorio ga za sve nas. Isus je imao slobodnu volju i mogao je i on odbiti kao što su to učinili prvi ljudi, ali nije.