Padgettove poruke (Istinsko evanđelje koje je Isus ponovno otkrio)

Pa čovječe Cloud, tvoja religija nije loša. Svi ti zli carevi, pape, koji su ubijali i mučili ljude, su bili jedno vrijeme u nekoj tami i onda s svremenom na vrijeme prelaze u veće sfere i osjećaju ljubav i na kraju će biti svi u raju. Pa ne mora se prelaziti u tvoju religiju, jer kako god živiš s vremenom ćeš doći u prvu sferu pa dalje i dalje i bit ćeš spašen i osjećat ćeš ljubav.
Pa tko ti je rekao da je loša hahaha. Samo bih napomenuo da ovo što donosim nije religija nego istina o Bogu i Njegovim zakonima te kako funkcionira duhovni svijet, ali naravno, ne očekujem da drugi u to povjeruju. Moja želja je prenijeti ove istine, a što će ljudi s njima napraviti je do njihove slobodne volje.

Bog je dobar, puno bolji od najboljeg čovjeka, pa je tako i Njegova istina isto uvijek dobra. Prema onome što znam, Bog je napravio svoje zakone i mehanizme na takav način da će svi kad tad doći u stanje ljubavi, bilo da se radi o ljudima koji odluče bez odnosa sa Bogom pročistiti i usavršiti svoju prirodnu ljubav ili će odabrati imati odnos s Bogom i primiti Božju Ljubav koja će ih transformirati u stanje više od pukog čovjeka - gdje će postati Božanski anđeo. To je izbor koji čeka svakog od nas, a koliko razumijem Bog neće vječno nuditi dar svoje Ljubavi već će u nekom trenu povući tu privilegiju i tada će oni koji su odbili ostati u stanju 6. sfere ili dimenzije dok će oni koji su primili dar Božje ljubavi napredovati u višlje sfere (potencijalno beskonačno).

Koliko ja to razumijem, dolazak u jedno od ta dva stanja nije toliko jednostavan i lagan kako se možda čini kroz čitanje ovih poruka.(A i u samim porukama na mnogim mjestima je opisano da nije lagan proces) Ništa od toga nije automatsko i potrebna je iskrena i snažna upotreba ljudske volje u smjeru ljubavi, razvoj iskrenosti, želje, vjere, molitve, žudnje, itd.... Isto tako, mnogi od ovih careva koji su bili u paklu, iskusili su brojne i teške muke i patnje i trpili to stanje stoljećima, a neki tisućljećima, što zaista nije mala stvar. Nitko od nas se neće izvući ni sa najmanjim grijehom, za koji ćemo morati platiti i zadnji novčić penala prije nego se oslobodimo zakona kompenzacije ("Kako siješ, tako ćeš žeti"). No Bog nam uz zakon kompenzacije nudi viši zakon - Zakon Ljubavi i Oprosta - gdje nam nudi svoj oprost i milost, ako se iskreno pokajemo za svoje grijehe i jedino na taj način možemo primiti Božju Ljubav. Proces pokajanja je prilično drugačiji od onoga u što religije vjeruju i puno više je u njega uključeno. Poglavito, to je duboko emocionalno preplavljujući proces, a ne samo intelektualan.

Koliko znam, Božji plan je da se paklovi isprazne, ali ne samo to, nego da se i sfere od 1. do 5. "zarolaju" prema gore kao svitak i isto tako isprazne, pa da ostanu samo 6. i višlje sfere. No za to će biti potrebna upotreba ljudske volje u smjeru rasta u ljubavi. Ono što je ovdje bitno nije prelazak na nečiju religiju, nego prihvaćanje istine jer istina je temelj na kojoj se sve dobro mora graditi. Bez istine ljubav nije moguća. Tako da će ljudi koji će htjeti napredovati u duhovnom svijetu i biti sretniji, morati prihvatiti mnoge istine poput: istinu o ljubavi, istinu o tome kako se napreduje, istina o ljudskoj duši...., jer postoji apsolutna definicija ljubavi koja dolazi od Boga. I kad kažem prihvatiti, neće biti dovoljno intelektualno spoznati, već da ta definicija ljubavi uđe u naše srce, tj. dušu, što je emocionalan proces. Bog je definirao zakone koji upravljaju ljudskom prirodnom ljubavi, a isto tako postoje i zakoni Božanske ljubavi. Čovjek će morati doći u sklad s barem jednom od ovih ljubavi ako želi biti sretan. Čovjek koji je u skladu s Božanskom Ljubavi je automatski u skladu s prirodnom ljubavi, no kako bi čovjek primio Božansku ljubav i nastavio je kontinuirano primati, potrebno je ispuniti određene uvjete.

Ovo sam samo u kratkim crtama opisao, u porukama je većina toga detaljnije razrađena pa preporučam da ih se pročita. Isto tako zbog Padgettovog stanja mu Nebeski duhovi nisu mogli prenijeti sve istine koje su htjeli, npr. u vezi duše i kako ona funkcionira pa isto tako preporučam da se za potpunije informacije pogleda tema Divine Truth. Čitanje ovih poruka bez da se posluša DT učenje nije potpuno iskustvo, zato sam u uvodu ove teme napomenuo da je ove poruke najbolje koristiti kao dodatni materijal, a ne kao glavni izvor istine. I sam još u potpunosti ne razumijem sve mehanizme ovih zakona i kako oni djeluju na ljudsku dušu pa je moguće da sam napisao nešto krivo.
 
Zadnje uređeno:
Poruka 216
Autor poruke: John C. Carlisle
Naslov poruke: Carlisle je napredovao u Svjetlo u protekloj godini uz pomoć gospodina Padgetta i njegovih Nebeskih duhova.


JA SAM OVDJE, John C. Carlisle:

Pa, prijatelju moj, nisam ti pisao neko vrijeme, ne zato što to nisam želio, već zato što nisam imao priliku; jer sam mnogo puta bio prisutan kada su ti drugi duhovi ovdje pisali. Također sam bio prisutan kada ste ti i tvoji prijatelji razgovarali o duhovnim stvarima i slušali s vrlo pažljivom pažnjom, i izvukao sam mnogo koristi razmišljajući o onome što ste proglasili istinama duhovnog kraljevstva.

Kao posljedica toga, jako sam napredovao i sada sam u znatnom svjetlu, te sam u svoju dušu primio dovoljno ove Ljubavi o kojoj govoriš, da bih se uvjerio da je to divan iskupljujući utjecaj iz tame i patnje u kojoj smo se ja i duhovi poput mene našli kada smo došli u duhovni svijet. Znam da je molitva nešto što donosi svoj odgovor i molim se svom dušom, ali teško je potpuno se odreći svojih uvjerenja i zaboraviti djela svog života koja me se drže s tako velikom upornošću. Iako, kao što ste rekli u svojim razgovorima, i kao što mi neki od svijetlih duhova kažu, istinske čežnje duše donijet će mojoj duši ovu Ljubav, ipak mi je teško postići te čežnje tako da se ne pomiješaju s mislima o zemaljskim stvarima koje su došle sa mnom kada sam postao duh. Kao što znate, dok sam bio na Zemlji, u svom sam sjećanju nakupio veliku i raznoliku količinu zla i grijeha, a kada sam postao duh, smatrao sam vrlo prirodnim da ta sjećanja budu sa mnom i kontroliraju moje misli i želje kao što su to činila na Zemlji. Zapravo, činilo se da su se riješila nekog dijela mog tijela bez ozljeđivanja tijela.

Dakle, vidjet ćete, nije tako lako imati ove čežnje o kojima govorim, i čak i ako duh odluči i želi imati čežnje, ne može uvijek uspjeti. To je bilo moje iskustvo i toliko sam patio zbog ove nemogućnosti da usmjerim svoju volju prema tim čežnjama. Intelektualno razumijem da je to nužno i da će čežnje, kada se iskreno posjeduju, donijeti olakšanje i prestanak tih patnji, ali ovo intelektualno znanje, smatram, nije dovoljno. Znanje ne daje snagu volji, a volja je kontrolirana apetitima i željama. Znam da moram pokušati kontrolirati te apetite i želje, ali oh, kako je to težak zadatak!

Vrlo je glupo od ljudi pretpostavljati da mogu njegovati i koristiti te želje i apetite do vremena koje im odgovara, a zatim samom željom kontrolirati te želje i imati te čežnje i težnje koje im dolaze tako da pomoć koja dolazi kao odgovor na molitvu bude njihova. Ne, bit će jako razočarani, jer će shvatiti da će ih te želje i rezultati njihovih prepuštanja vezati željeznim okovima, da se puki intelektualni pokušaj cijepanja neće pokazati učinkovitim. Duhovi koji svi imaju ovu Ljubav o kojoj mi govore, uče me da je ta Ljubav dovoljna da mi donese sreću i da će doći kao odgovor na usrdnu molitvu, ali mi ne govore da iznenadnim djelovanjem svoje volje mogu postići te istinske čežnje, a kad bi me tako učili, teško bih im povjerovao, jer sam imao takvu volju i pokušavao sam moliti, i mislim da sam to želio biti sa svom ozbiljnošću, ali čežnje se ipak nisu oslobađale sjećanja na moj grešni život na zemlji; i otkrivam da moram nastaviti moliti kako bih napredovao u onome malo što sam napredovao.

Ne sumnjam da me Ljubav čeka i da ću je moći dobiti pravilnim stanjem svojih čežnji, ali problem je postići prave čežnje. Nije tako lako riješiti se posljedica zlih djela i zlih misli na Zemlji, a sama molitva umom neće pomoći osim ako se takve molitve ne stope s molitvama istinskih čežnji.

Pa, sve to shvaćam iz vlastitog iskustva i molim se i čeznem, a ponekad osjećam istinske čežnje, a onda dolazi odgovor i napredujem upravo toliko. Mislim proporcionalno snazi tih istinskih čežnji.

Kada ljudi vjeruju da samo govoreći da vjeruju u Isusa Krista ili tražeći oprost od svećenika, a kada dobiju oprost, vjeruju da su učinili sve što je potrebno, varaju se, i ako počivaju u tom zadovoljstvu, naći će se kao što sam ja bio kada dođu u duhovni život. Nijedno vjerovanje ove vrste ili oprost od strane svećenika neće ih dovesti u takvo stanje sjećanja ili duše koje će im omogućiti da imaju ove čežnje o kojima govorim.

Možda mislite da sam prilično dobar propovjednik, ali jako sam neupućen u glavninu duhovne istine i ono što sam rekao rezultat je vlastitog iskustva. Pa, neću sada više pisati, osim da zahvalim vama i vašim prijateljima na prilikama koje sam imao slušajući vaše razgovore o duhovnim temama. Neću prestati dolaziti k vama iako možda neću moći pisati.

Stoga, s ljubavlju i nadom da ćete moliti za mene, ja sam
Vaš prijatelj dobronamjernik
Laku noć.
 
Poruka 217
Autor poruke: George Butler
Naslov poruke: George Butler piše o svom napretku iz tame u svjetlo uz pomoć gospodina Padgetta.


JA SAM OVDJE, George Butler:

Želio bih večeras napisati nekoliko redaka, ako se slažete. Davno sam vam pisao, opisujući svoje stanje i stanje pakla u kojem sam tada živio, a vi ste bili dovoljno ljubazni da mi pomognete i povežete me s nekim svijetlim duhovima koji su bili voljni pokazati mi izlaz iz mog strašnog stanja i koji su mi od tada pomagali svojom ljubavlju, suosjećanjem i molitvama; a sada sam sretan što vam mogu reći da sam izašao iz svoje tame i napredujem prema nebu do kojeg vodi razvoj i transformacija duše priljevom Božanske Ljubavi.

Večeras vam želim izraziti svoju zahvalnost i blagodarnost za veliku uslugu koju ste mi učinili i reći da u cijelom duhovnom svijetu nema nikoga tko je svjesniji istine kojoj vaš savjet vodi u spasenju njegove duše i otkupljenju od postojanja tame i patnje, od mene.

Ne mogu vam prenijeti nikakvu predodžbu o tome što ovo otkupljenje znači za mene, niti o divnoj razlici u stanju duše koja je iskusila posjedovanje ove Ljubavi i one koja ostaje u neznanju o blagoslovima koje ona pruža.

Ono što sam vam tada napisao, sada ponavljam, da je pakao duše koja je sva okaljana i prožeta posljedicama zemaljskog života grijeha i pogreške, potpuno istinit, a ugovor između duša u dva stanja postojanja nemoguće je opisati.

Kad si mi govorio o vjerojatnosti mog oslobođenja iz pakla i rekao mi da će ta Velika Ljubav ostvariti moje oslobođenje, priznajem da sam imao vrlo malo povjerenja u ono što si mi rekao i mislio sam da mi pokušavaš nametnuti neka od starih besmislenih uvjerenja tvojih crkvenih doktrina, o kojima sam mnogo čuo dok sam bio na Zemlji; a kad su mi došli svjetli duhovi i potvrdili ono što si rekao i ponudili svoje usluge u skladu s onim što si mi savjetovao da je siguran put do postizanja novog životnog stanja, mislio sam da je to iluzija ili zabluda i da ne mogu postići nikakve rezultate slijedeći put za koji su mi rekli da će sigurno dovesti do promjene mog stanja. Ali bili su toliko ozbiljni i toliko zabrinuti da ih slušam, i činilo se da imaju toliko ljubavi za mene i moju dobrobit, što je za mene bilo novo iskustvo otkad sam bio u paklu, da sam počeo razmišljati da takav dokaz prijateljstva i brige za moje poboljšanje mora imati neku osnovu u istini i da neću ništa izgubiti ako poslušam njihov savjet i uložim trud da slijedim put koji mi je ukazan; i tako sam počeo moliti za Ljubav, i oni su molili sa mnom, i ubrzo mi se njihov Otac ukazao u novom svjetlu - ne samo stvarnom, već kao nešto što bi moglo imati potencijalno postojanje. Nastavio sam moliti i slušati njihove molitve, i moje su se emocije probudile, i osjetio sam neku vrstu sreće koju prije nisam osjećao, i osjećaj nade da bi u njihovim molitvama moglo biti neke učinkovitosti, ali nisam imao puno vjere u svoje; i, unatoč svojoj nevjerici, shvatio sam da se osjećam bolje u atmosferi njihove prisutnosti i u utjecaju koji su njihove molitve, činilo se, donosile oko mene. Bili su vrlo ljubazni i suosjećajni, i tako divno strpljivi, te su me impresionirali osjećajem da je spasenje moje duše, kako su to nazvali, i moje izbavljenje iz mog nesretnog i patničkog stanja za njih bilo pitanje od osobnog interesa i važnosti; i, naravno, s takvim osjećajima ubrzo sam počeo razmišljati da ako ti prekrasni duhovi mogu imati toliko interesa za mene, trebao bih i ja imati dovoljno interesa za sebe da iskreno tražim olakšanje koje mi je toliko bilo potrebno.

Pa, tada sam u svoje molitve unio više želje i čežnje i pokušao gledati na njihovog Oca, kao moguće i na svog Oca, i tako su moje čežnje postale stvarnije i intenzivnije. Molio sam se i zazivao Oca da mi da ovu Ljubav i da me navede da imam vjeru u molitvu i u Biće kojemu su moje molitve bile upućene. Neću vam reći koliko sam iskreno nastavio moliti i kako mi je došlo prvo slabo shvaćanje odgovora, a s njim i svijest o nadi koja bi se mogla ispuniti. Nakon nekog vremena, ova Ljubav me obuzela, a s njom i osjećaj sreće kakav nikada nisam ni zamislio, a također i uvjerenje da mi ovi duhovi pokazuju i pomažu na pravom putu otkupljenja duše i tijela, jer, kao što možda znate, tada sam imao i sada imam tijelo bitnije i stvarnije od onog koje sam imao dok sam bio na Zemlji.

Ovdje neću opisivati svoj napredak niti različita iskustva koja sam imao, niti vjeru niti sumnje koje su me uzastopno obuzimale. Ustrajao sam, uz ohrabrenje ovih duhova, i nakon nekog vremena našao sam se izvan tame, patnji i paklova, stvarnih i strašnih, te stanovnikom svjetlije sfere i u društvu svjetlijih duhova, koji su, iako nisu bili poput prekrasnih duhova koji su tako s ljubavlju radili sa mnom, ipak bili vrlo različiti od onih koje sam ostavio u tami i paklu.

Sada sam u Trećoj sferi i kad bih imao vremena ili bolje rečeno, kad bih se osjećao opravdanim da vam oduzmem vrijeme, opisao bih vam najbolje što mogu što je ova sfera i divnu ljepotu i sreću koja joj pripada.

Nadam se da ću nekad imati priliku pokušati prikazati čuda ove sfere, a posebno svog doma i okoline.

Večeras, kao što sam rekao, samo vam želim izraziti svoju zahvalnost i uvjeriti vas u istinu i rezultate onoga što ste mi rekli da je pravi put do svjetla i sreće.

Nikada kroz cijelu vječnost neću zaboraviti tvoju ljubaznost i veliku pomoć koju si mi pružio, niti ću prestati da te se sjećam u svojim molitvama Ocu, za kojeg sada znam da je pravi, stvarni, postojeći i voljeni Otac. Oh, razlika između stanja Butlera u paklu i Butlera koji ti sada piše je izvan svakog opisa, a ova Ljubav, koja je najveća stvar u cijelom svemiru i najveći dar smrtnicima, uzrok je toga. Moram prestati pisati, iako bih volio pisati duže, jer sam se već previše zadržao.

Zato zapamti moju zahvalnost, a također i to da sam sada vrlo sretan
BUTLER
 
Poruka 218
Autor poruke: Thomas Paine
Naslov poruke: Thomas Paine, dok je bio na Zemlji, nije vjerovao u Isusa kao Sina Božjega.


JA SAM OVDJE, Thomas Paine:

Kad sam umro, nisam vjerovao u Isusa kao sina Božjeg ili kao Njegovog glasnika poslanog da svijetu pokaže da mu je Otac darovao svoju Božansku Ljubav i besmrtnost i Put do zadobivanja istih. Ali sada u potpunosti vjerujem u ove istine i sljedbenik sam Isusa i vlasnik Božanske Ljubavi.

Koliko bi drugačije bilo moje stanje sada da je ta pogrešna i prokleta doktrina koju uče crkve - da nema otkupljenja iza groba - istinita. Nikada nisam mislio da postoji ikakva potreba za otkupljenjem, bilo dok sam na Zemlji ili nakon što postanem duh, već sam mislio da ako postoji Bog, On će se sa mnom odnositi pravedno i darovati mi sreću i uživanje u budućem životu prema mojoj ideji o Njegovoj ljubavi i milosrđu.

Ali moram vam reći da sam se u nekim detaljima prevario. Bog je ljubav i On je milosrdan, ali Njegova ljubav i milosrđe se ostvaruju samo u skladu s Njegovim fiksnim i nepromjenjivim zakonima - zakonima koji se nepristrano primjenjuju na sve ljude i koji u svom djelovanju ne prave iznimke. Što čovjek sije, to će i žeti, jednako je istinito kao da sunce sja za vas na Zemlji.

Pronašao sam istinu ovog velikog zakona u vlastitom iskustvu i platio sam penale za svoje grijehe. Isus to nije mogao učiniti i nikada se nije pretvarao da može. Ali mogao je i pokazuje Put kojim djelovanje zakona koji proizvode te penale može biti zamijenjeno djelovanjem drugih zakona koji, takoreći, uklanjaju penale s individualnog duha. To ne mijenja zakon, već mijenja stanje duha koji izaziva te penale; i kad bi ljudi samo naučili ovaj Put, ne bi ostali u tami i grijehu, jer vjeruju i tvrde da se Božji zakoni nikada ne mijenjaju. Kad bi samo razumjeli da se, iako se zakoni ne mijenjaju, ipak se stanje duha koje zahtijeva djelovanje tih zakona mijenja i novi zakoni se uvode u djelo
. Nemam vremena večeras da detaljnije objasnim ove principe, ali ako u budućnosti budem imao priliku, rado ću to učiniti.

Krist je bio i jest Put i Istina i Život.

Nalazim se u prvoj Nebeskoj sferi i moje ime je bilo Thomas Payne, takozvani nevjernik. Vjerovao sam u Boga, ali samo u jednog Boga. Isus mi nikada nije bio Bog, niti je sada. I ne tvrdi da je sada Bog. Dakle, vidite, čak i takozvani nevjernik može doći u istinu i Ljubav Oca, čak i nakon što napusti prirodni svijet i postane stanovnik duhovnog svijeta.

Dakle, dragi brate, reći ću ti laku noć i Bog neka je s tobom,
THOMAS PAYNE.
 
Poruka 219
Autor poruke: John Bunyan
Naslov poruke: John Bunyan, pisac djela "Putovanje hodočasnika", sada Nebeski duh i Isusov sljedbenik.


JA SAM OVDJE, John Bunyan:

Ja sam pisac djela "Putovanje hodočasnika" i želim vam reći da sam stanovnik Nebeskih sfera i Isusov sljedbenik.

Sada sam kršćanin koji zna da su mnoge stvari koje sam napisao u svojoj knjizi kao alegoriju istine.

Naravno, moje vjerovanje u Isusa kao Boga i da je izvršio posrednu pomirbu potpuno je pogrešno, jer sada znam da postoji samo jedan Bog, Otac, i da je svako drugo živo biće, bilo na zemaljskoj ravnini ili u duhovnom svijetu, njegovo dijete - sin ili kći, Oca.

Isus je najsjajniji duh u cijelom Božjem svemiru i posjeduje više Božanske ljubavi od ostalih duhova, te je stoga bliži Ocu, s kojim ima svoje duhovne veze.

Moja vjera u Boga i u njegovu ljubav i milosrđe jača je nego kad sam bio na Zemlji i želim da svaki čovjek vjeruje i shvati da je velika stvar koju treba steći Božanska Ljubav Oca i Njegova milost.


Toliko sam sretan da vam ne mogu reći o njezinim razmjerima, a kad pomislim na nevolje i patnje koje sam podnio dok sam bio na Zemlji, to me navodi na pomisao da sam stekao divnu ljubav uz vrlo malu cijenu.

Večeras neću više pisati, ali ću uskoro ponovno doći i pisati vam opširnije.

Nalazim se u Drugoj Nebeskoj Sferi gdje su vaši prijatelji -- mislim na one koji vam pišu. Želim vam također reći da ste vrlo povlasteni čovjek koji je odabran za ovo djelo. Znam činjenicu da je Isus tako često s vama i da će njegova velika ljubav i moć biti s vama i da ćete osjetiti njihove divne utjecaje.

Zato zapamtite da želim ponovno pisati.
Vaš brat u Kristu,
JOHN BUNYAN.
 
Poruka 220
Autor poruke: Isus
Naslov poruke: Isus objašnjava izraz: Tko živi i vjeruje u mene, nikada neće umrijeti.


JA SAM OVDJE, Isus:

Večeras sam bio s tobom na sastanku kršćana i vidio sam da razmišljaš o nekoliko stvari koje sam napisao i da si htio reći propovjedniku nešto mojih istina. Ali naravno da nisi mogao. Uzeo je dio iz Biblije za koji se meni pripisuje da sam ga izgovorio, i ja jesam, ali nisam mislio točno ono što je on objasnio kada sam rekao da onaj tko živi i vjeruje u mene nikada neće umrijeti. Mislio sam na to da čovjek čija duša nije mrtva grijehu i vjeruje u istine koje sam otkrio, to jest da Božja Božanska Ljubav čeka da uđe u njegovu dušu i ispuni je svojom esencijom i supstancom, a to znači da molitvom i vjerom prima tu Božansku Ljubav, nikada ne bi trebao umrijeti. To jest, on bi postao besmrtan kao što je Bog besmrtan.

Niti samo vjerovanje u mene kao Isusa čovjeka ili kao sina Božjega nije dovoljno da čovjeku da vječni život, jer iako mora vjerovati da me je Bog poslao da proglasim veliku istinu koju je on ponovno darovao čovjeku, mogućnost dobivanja ove Božanske Ljubavi svojim molitvama i vjerom, ipak, osim ako u to ne povjeruje i ne postane posjednik ove Božanske Ljubavi, nikada ne bi mogao tražiti vječni život.


Želio bih da propovjednici obrate više pažnje na istine koje sam poučavao, odnosno na one istine koje su ljudima pokazivale Očevu Ljubav koja čeka da bude darovana i način da je dobiju, zahvaljujući mojoj osobnosti.

Ja, Isus kao sin čovječji ili Božji, ne spašavam nijednog čovjeka od njegovih grijeha i ne činim ga jednim s Ocem, ali istine koje sam poučavao i koje me je Otac naučio su ono što spašava.

Znam da propovjednici pokušavaju objasniti ove stvari svjetlom Biblije kako oni razumiju to svjetlo, ali tako često je toliko zamagljeno da umjesto da propovijedaju iz svjetla, propovijedaju iz tame.

Iz ovih razloga, između ostalog, toliko sam željan objaviti vam svoja učenja o ovim istinama kako bi svijet mogao znati što je istina i što pojedinac mora učiniti kako bi postigao vječni život ili besmrtnost.

Svom snagom pokušat ću ti pružiti ovu priliku da primite moje poruke i vjeruj da ću vrlo brzo uspjeti.

Zato vjeruj u moju ljubav i moju želju za tvojim uspjehom.
Tvoj brat u Kristu, ISUS.
 
Cloud, htio sam te opet pitati, vec si mi to bio objasnjavao ali ocito nisam shvatio, kako se razvija ta bozanska ljubav o kojoj govoris? Kako vi to njegujete i razvijate u svojem svakodnevnom zivotu?
 
Cloud, htio sam te opet pitati, vec si mi to bio objasnjavao ali ocito nisam shvatio, kako se razvija ta bozanska ljubav o kojoj govoris? Kako vi to njegujete i razvijate u svojem svakodnevnom zivotu?
Hej Fazlija, nema problema, mogu ponovno objasniti.

Tvoje pitanje polazi od pogrešne premise, a to je da je Božanska Ljubav nešto što osoba može razvijati. Božanska Ljubav nije nešto što se može razviti, to je nešto što se može dobiti od Boga. Stoga bi pravo pitanje bilo: "Kako se Božanska Ljubav može dobiti od Boga?". Mogu odgovoriti na to pitanje ako želiš, ali prvo bih želio razjasniti u kratkim crtama na što točno mislim kad kažem Bog, duša, Božanska Ljubav, prirodna ljubav, itd...

Polazište je slijedeće:
Bog postoji i On je beskonačno biće, entitet koji se nalazi izvan svemira i odvojen je od svojih stvorenja, od kojih smo mi ljudi najviše stvorenje. Konkretno, naša duša je stvorena na Božju sliku i ima slične kvalitete i atribute kao i Božja Duša no u umanjenoj, konačnoj verziji. Kad je Bog stvorio duše, u svaku je ugradio potencijal da vole, dao im je sjeme ljubavi koju su kroz korištenje svoje slobodne volje mogli razvijati ili ne. Tu ljubav Isus zove ljudska ili prirodna ljubav i tu ljubav svaki čovjek može razvijati do stanja savršenstva, no to stanje ima svoj limit, a taj limit se doseže u 6. sferi duhovnog svijeta. Prirodna ljubav je različita od Božanske ljubavi.

Božanska Ljubav dolazi od Boga i ona je dio Njegove esencije. To je stvarna supstanca koja ima svoje kvalitete i karakteristike te je različita od ljudske, prirodne ljubavi koja je također supstranca sa svojim kvalitetama i karakteristikama. Ono što Bog nudi kao dar i privilegiju jest da ljudska duša primi dio Njegove esencije i tako postane Božanska i Besmrtna po svojoj prirodi, nešto više od normalnog čovjeka - da postane Božanski anđeo, kada je ta Ljubav primljena u dovoljnoj količini. Bog neće nametati svoju Ljubav niti će prisiljavati ikoga da ju prihvati, ponuda stoji za sve ljude, a dobiti je mogu svi koji to žele i koji su voljni ispuniti određene uvjete koje je Bog odredio za primanje te Ljubavi.

Jel sad malo jasnije? Ako imaš kakvo pitanje u vezi ovog što sam napisao ili u vezi nečeg drugog slobodno pitaj.
 
Zadnje uređeno:
Ono što Bog nudi kao dar i privilegiju jest da ljudska duša primi dio Njegove esencije i tako postane Božanska i Besmrtna po svojoj prirodi, nešto više od normalnog čovjeka - da postane Božanski anđeo, kada je ta Ljubav primljena u dovoljnoj količini. Bog neće nametati svoju Ljubav niti će prisiljavati ikoga da ju prihvati, ponuda stoji za sve ljude, a dobiti je mogu svi koji to žele i koji su voljni ispuniti određene uvjete koje je Bog odredio za primanje te Ljubavi.
I kako sada covjek konkretno moze dobiti tu ljubav? Kako moze prihvatiti tu ponudu, kada prosjecan obican covjek nikada nije niti cuo da takva ponuda uopce postoji? Konkretno, kako vi razvijate tu ljubav?
 
I kako sada covjek konkretno moze dobiti tu ljubav?
Način na koji se ova Ljubav od Boga može dobiti je vrlo jednostavan, nije nužno imati visoko razvijen intelekt ili biti posvećen praksama, tehnikama ili ritualima. Mala djeca ga mogu shvatiti i koristiti. To je jedini način koji je Bog napravio i sve što je potrebno kako bismo ju primili jest imati iskrenu i čistu žudnju za tom Ljubavlju. Svatko tko iskreno želi primiti Božansku ljubav i kome je motivacija za to čista (nesebična) će je primiti. Ono što je potrebno napomenuti jest da ova žudnja mora biti emocionalna, kao osjećaj u srcu (duši), a ne misao ili intelektualna ideja. Ovaj prijenos Božje emocije se odvija na razini duše - Božja Duša šalje svoju ljubav svome djetetu, nama, u našu dušu, tako da se radi o vrlo emocionalno preplavljujućem iskustvu. (Svaki put kad se Božanska Ljubav primi teku suze)
Konkretno, kako vi razvijate tu ljubav?

Iako je ovo lagano za razumijeti, nije tako lagano sprovesti u praksi, jer u nama postoji mnogo toga što nas čini neiskrenima i nečistima. Isto tako neke od tih stvari blokiraju tu žudnju, koju treba razviti, ona nije automatski prisutna. Cilj je dakle razviti tu iskrenu i čistu želju i žudnju kako bismo mogli primiti tu Ljubav. To je glavni fokus(no postoje i drugi fokusi, poput voljenja bližnjih, poštivanja moralnih zakona, ljubav prema životinjama, okolišu, itd...) ljudi koji su na Putu, maknuti sve što nas blokira i umanjuje nam želju za Božjom Ljubavlju. To može biti mnogo stvari, ali navesti ću neke kao primjer. U esenciji primanje Božanske Ljubavi u sebe uključuje zakone oprosta i pokajanja, koji su jedni od najviših zakona.

Kako bismo primili Božansku Ljubav moramo imati emocionalnu svjesnost grijeha. Ako nismo svjesni grijeha i ne osjećamo koliko je štetan za druge i nas, i ako nemamo želju prestati s njim, ne možemo primiti Božju Ljubav. Također, manjak poniznosti može biti problem, gdje ne želimo osjetiti naše bolne emocije(strah, tugu, ljutnju, sram, krivicu,....) i ne želimo se vidjeti iskreno i istinito kako nas Bog vidi. Neka uvjerenja u vezi ljubavi nas također mogu spriječiti da primimo Božju Ljubav, kriva uvjerenja u vezi Boga, u vezi istine, manjak vjere, itd....Svaki od ovih problema je potrebno emocionalno razriješiti i to je postepeni proces rasta i razvoja, kako riješimo jedan dio, primimo malo Ljubavi pa onda dođe idući problem koji nas zaustavi, pa ne primamo Ljubav, dok ga ne riješimo itd...

Što se tiče pročišćenja naše prirodne ljubavi, to je zadatak Božanske Ljubavi. Kada Božanska Ljubav uđe u dušu, ona je ta koja je pročišćava od svega što je grijeh i greška i transformira dušu u novo biće, kako je primamo sve više i više. Ne trebamo se truditi mijenjati se, Božanska Ljubav je ta koja nas mijenja, u vidu naše povećane ljubavnosti. Sve što treba jest riješiti se stvari zbog kojih nemamo iskrenu i čistu želju za tom Ljubavlju i ostatak ona odradi, ako joj to dopustimo.

Kako vi to njegujete i razvijate u svojem svakodnevnom zivotu?
Njegujemo je tako što živimo u skladu s onom Ljubavlju koju smo već primili. Božanska Ljubav, kada ju primimo, započinje proces čišćenja i transformacije duše i kada koristimo svoju slobodnu volju na način da priglimo te promjene i djelujemo u smjeru koji nam ta Ljubav sada nalaže.

Na primjer, recimo da sam uplašen i sramežljiv i da u društvu ljudi ne govorim svoje mišljenje o nekoj temi, i ne dajem ga ni kada me izravno pitaju za njega, nego vrludam i na neki način se izvlačim da se ne izjasnim. I u tom stanju recimo da primim Božansku Ljubav i dobijem osjećaj da sam ja ravnopravan drugima i da je u redu imati svoje mišljenje i slobodno ga izraziti, pogotovo ako me pitaju. Sada, kada budem u društvu, ta Ljubav će me vući u smjeru da se izrazim i kažem svoje mišljenje, ali ja još uvijek imam gomile straha, srama i drugih emocija u vezi toga, ali ako želim njegovati tu Ljubav i imam težnje da primim još, moram djelovati u smjeru koja mi ona nalaže te se izrazim unatoč strahu i tim emocijama. Ako sam ponizan, dozvoliti ću osjetiti te emocije koje mi navru u tom trenu i one će otići iz moje duše i napraviti ću mjesto za još Božanske Ljubavi. To je recept za primanje još te Ljubavi.

Kako moze prihvatiti tu ponudu, kada prosjecan obican covjek nikada nije niti cuo da takva ponuda uopce postoji?
Ti si sad čuo od mene :) To je jedan od razloga zašto su se Isus i njih 13 sada vratili, jer velika većina čovječanstva zasad niti ne zna da postoji ova ponuda niti koja je njena važnost za njihov vječni život i razvoj. Ovu Ljubav je moguće primiti i bez da si čuo da ova ponuda postoji, i mnogo ljudi ju je primilo, a nije znalo da se to desilo. Bog nam šalje puno pomoći kako bi se ova Ljubav primila i kako bi nas vratio Sebi. Ima svoje anđele koji sa svojom prisutnosti i utjecajem pomažu ljudima da dođu u to stanje iskrene žudnje. Na primjer, mnogi ljudi kada su u kriznim životnim situacijama kada su stjerani u kut i ne mogu ništa sami u tom emocionalnom ogoljenom i iskrenom stanju obrate Bogu za pomoć i tada zbog te žudnje prime Božansku Ljubav, gdje imaju ekstremno emocionalan period i nakon što izađu iz njega se osjećaju bolje i mirno, ali nisu svjesni da je to zapravo zbog ove Ljubavi koja je ušla u Njihovu dušu. Isto tako mnogi ljudi imaju povremeno žudnju za Bogom kada ih nešto gane, prizor u prirodi, koncert, rođenje djeteta...itd..,u tim nekim trenucima ljudi aktiviraju žudnju bez da su toga svjesni na intelektualnoj razini, i prime malo te Ljubavi. No zbog toga što ne znaju što se točno desilo, ne znaju ponoviti taj postupak i ne znaju koji su to bili uvjeti koje su ispunili da bi ta Ljubav mogla poteći od Boga u njih. Ne znaju da je moguće ponoviti taj postupak i primiti toliko obilje te Ljubavi da postanu savršeni, bez grijeha i da postanu ponovno rođeni, kao novo biće - Božanski anđeo.

Ispod ću staviti kratak isječak iz pdf dokumenta istina o ljudskoj duši. Ovdje ga se može pogledati u cijelosti: https://www.divinetruth.com/docts/2...Truth About the Human Soul--hr-transcript.pdf
 
Zadnje uređeno:
Hvala na trudu da mi pojasnis ponovno. Ovo ucenje pomalo slici na razvoj predanosti u drugim religijama (u sufizmu, bhakti putevima hinduizma, krscanstvu i sl.) i jako je dobronamjerno. U budizmu radimo nesto slicno, ali na mnogo jednostavniji nacin. Zato me je i zanimalo, da usporedim.
 
Hvala na trudu da mi pojasnis ponovno. Ovo ucenje pomalo slici na razvoj predanosti u drugim religijama (u sufizmu, bhakti putevima hinduizma, krscanstvu i sl.) i jako je dobronamjerno. U budizmu radimo nesto slicno, ali na mnogo jednostavniji nacin. Zato me je i zanimalo, da usporedim.
Nema na čemu prijatelju. Hvala na interesu i pitanjima. Iskreno, ovo što sam napisao i objasnio je vrlo šturo i jedva sam zagrebao površinu onoga što je uključeno u Put. Nisam napisao koje su vječne dobrobiti primanja Božanske Ljubavi i odnosa s Bogom. Spomenuo sam samo besmrtnost, što je veliko samo po sebi. Razumijem želju i potrebu da se usporede učenja, i sam sam to pokušao napraviti kad sam prvi put čuo za njega, ali da je najbolje da se na ovo učenje gleda kao na nešto potpuno novo i drugačije, jer ono to jest. Postoje određene sličnosti s ovim duhovnim pravcima koje si spomenuo jer Uski Put u sebi uključuje razvoj prirodne ljubavi, ali on ima nešto što niti jedan drugi put nema, iako neki od ovih pravaca misle da imaju, a to je ovaj odnos s Bogom koji ostvarujemo izmjenom emocija između nas i Boga, gdje primamo Božju supstancu i postajemo slični Bogu po svojoj prirodi, što se odvija na razini duše. Mnogi ovi pravci vjeruju da već imaju ovu Božansku bit ili iskru po defaultu, ili da smo svi dio ili aspekt Božanskog, ili da je Bog u nama, što nije točno.

Prije Isusovog dolaska u 1. st. nije bilo moguće primiti ovu Božansku Ljubav jer je Bog povukao tu ponudu nakon što su ju prvi ljudski par odbili. Kod Isusovog dolaska Bog je ponovno ponudio čovječanstvu tu Svoju Ljubav i Isus je bio prvi čovjek na ovom planetu koji ju je prihvatio i primio u dušu. Nakon toga je poučavao druge kako učiniti isto i kako postići "novo rođenje", koje je bilo centralna tema njegova učenja. No ono što treba reći jest da Bog neće držati ovu ponudu vječno i da će doći vrijeme kada će ju ponovno povući. Kada će to biti ne zna se, i isto kao što se ne zna kada i hoće li ponovno omogućiti ljudima da prime taj dar. Prvi puta nije bilo moguće primiti tu Ljubav oko 180 000 godina, toliko je vremena prošlo od vremena prvih ljudi do Isusa u 1. st. . Jedino što je bilo moguće jest da čovjek razvije svoju ljubav do savršenstva. Bog ima ograničenje na to koliko puta nudi dar nekome tko ga odbija. Tako da moja preporuka svima koji su zainteresirani da počnu razmišljati o ovoj Ljubavi i razvijati iskrenu žudnju da ju primite.
 
najbolje da se na ovo učenje gleda kao na nešto potpuno novo i drugačije, jer ono to jest.
S ovim se ne bih posve slozio jer sve nastaje u odnosu na nesto sto je bilo prije. Nije moguce razumjeti Isusa, bez poznavanja judaizma. On djeluje u kontekstu judaisticke duhovnosti, cijela njegova misija se odnosi na novo tumacenje (reinterpretaciju) judaisticke duhovne misli . Isto kao sto i Buddha reinterpretira u osnovi 2 starije indijske duhovne tradicije. Jedna je vedska, kasno-brahmanisticka (upanishadska) tradicija, a druga je ne-vedska isposnicka tradicija. Preuzima osnovne pojmove od njih, ali ih tumaci na novi nacin i sl.

Tako je i ucenje Johna Millera barem donekle uvjetovano ranijom krscanskom tradicijom pa makar i utoliko da je tumaci na drugaciji nacin. A koliko vidim, njegovo se tumacenje krscanstva uvelike zasniva i na ovim Padgettovim objavama. Pa i u tom pogledu nije posve originalno, nego zasnovano na Padgettu, ciji su rad i osnovne ideje nastale prije Johna Millera.

on ima nešto što niti jedan drugi put nema, iako neki od ovih pravaca misle da imaju, a to je ovaj odnos s Bogom koji ostvarujemo izmjenom emocija između nas i Boga, gdje primamo Božju supstancu i postajemo slični Bogu po svojoj prirodi
Meni se pak cini da su ucenja i prakse hinduisticke duhovnosti bhakti, pogotovo monistickih pravaca poput Vallabhe i njegovog puta milost (pushti-marga), vrlo slicne, a mozda i posve iste stvari. A sufizam da i ne spominjem. Svatko tko je citao Rumija nalazi upravo da on govori o putu kojim dusa postaje slicna Bogu. Isto tako i ucenja sv. Ivana od Kriza i sv. Tereze Avilske u tradiciji karmelicanskog reda itd.

Mnogi ovi pravci vjeruju da već imaju ovu Božansku bit ili iskru po defaultu, ili da smo svi dio ili aspekt Božanskog, ili da je Bog u nama, što nije točno.
A cega smo onda dio, ako nismo Boga, pitao bi se Abhinavagupta. Jer ako postoji dio nekog prostora na kojem nije Bog, onda Bog nije sveprisutan. A ako je Bog sveprisutan, onda se pitamo unutar cega i iz cega je nastala tvorevina. A ako je tvorevina nastala unutar Boga i iz Boga samoga, onda se nameće pitanje, zar nema svaki dio tvorevine i Boga u sebi. Tako bi otprilike razmisljali kasmirski tantrici.

Prije Isusovog dolaska u 1. st. nije bilo moguće primiti ovu Božansku Ljubav jer je Bog povukao tu ponudu nakon što su ju prvi ljudski par odbili.
Eh vidis, to je vec jedna tvrdnja za koju bih rekao da nije nicim dokazana. I po meni je vrlo upitna, jer otvara brojna pitanja.

Neutemeljenim mi se cini vjerovanje da je Bog najednom, jednog lijepog dana, promijenio pravila u svojoj tvorevini. Pravila u tvorevini bi trebala biti ista od pocetka do konca trajanja te privremene tvorevine.

A zasto bi temeljni zakoni (jednako fizike i metafizike) u tvorevini trebali stalno biti isti? Zasto najednom voda ne pocne kljucati na 92 stupnja C, umjesto na 100 C? Odgovor se mozda nazire u tvrdnji mudraca da je vrijeme iluzija i ne postoji. Da Bog stalno stvara svaki trenutak, da je sve jednako sada i da proslost i buducnost ne postoje (osim u iluziji neznanja).

Nadalje, cak i da je Bog najednom promijenio svoje zakone (a vec se i to samo po sebi cini kao jedna neutemeljena tvrdnja) otvara se moralno pitanje... kako su ljudi mogli znati da su pravila promijenjena? Stoljeca su trebala nekima da uopce cuju za Isusa pa da bi onda tek posredno naslutili da su pravila za duhovno izbavljenje najednom promijenjena itd.

Sama pretpostavka da bi se pocetkom javnog djelovanja nekog covjeka (npr. Isusa ili bilo kojeg drugoga ucitelja, posve svejedno) najednom pravila u svemiru izmijenila mi se cini neutemeljena. Posto su temeljna pravila uvijek ista, ucitelji su tu da nam otkriju dublju sustinu svijeta, koja je tu i takva oduvijek. A ne da se njihovom pojavom nesto najednom i magijski mijenja. I to jos na nacin da tu promjenu nitko drugi niti ne primijeti... osim ako ne postanes sljedbenik neke posebne vjere ili ucenja. Meni se to cini vrlo sektasko vjerovanje. Pravila su se promijenila, ali znas... to nitko osim nas do sada nije niti primjetio. Ali ako prihvatis nase ucenje, i ti ces povjerovati u to pa ti nasa vjera nudi spasenje.

Tako da je to jedna vrlo romanticna tvrdnja, koja doduse moze doprinijeti tome da se utvrdi necija vjera, ali koju nije moguce razumski dokazati.

Prvi puta nije bilo moguće primiti tu Ljubav oko 180 000 godina, toliko je vremena prošlo od vremena prvih ljudi do Isusa u 1. st. .
Da li to znaci da vi ne vjerujete u evoluciju?

Da li vjerujete u krscanski mit da je svijet stvoren u 7 dana (a ljudi zadnjeg dana) i po tome ispada da je od stvaranja svijeta do Isusa proslo samo 180.000 godina? To neki fundamentalisticki krscani vjeruju, da je cijela geoloska i bioloska proslost zemlje stara samo 6.000 godina . Da su dinosauri izumrli prije 3.000 godina i sl. Cini se da je ovime taj rok malo rastegnut na 180.000 godina, ali u osnovi je to vrlo slicna pretpostavka.
 
S ovim se ne bih posve slozio jer sve nastaje u odnosu na nesto sto je bilo prije. Nije moguce razumjeti Isusa, bez poznavanja judaizma. On djeluje u kontekstu judaisticke duhovnosti, cijela njegova misija se odnosi na novo tumacenje (reinterpretaciju) judaisticke duhovne misli . Isto kao sto i Buddha reinterpretira u osnovi 2 starije indijske duhovne tradicije. Jedna je vedska, kasno-brahmanisticka (upanishadska) tradicija, a druga je ne-vedska isposnicka tradicija. Preuzima osnovne pojmove od njih, ali ih tumaci na novi nacin i sl.
Ne bih se složio s time da nije moguće razumijeti Isusa bez poznavanje judaizma niti da je njegovo učenje reinterpretacija judaizma. Očito je odrastao u toj vjeri, a i sam kaže da su mu određene istine koje postoje u toj vjeri pomogle u njegovom razvoju dok je bio dijete i učio u hramu, no njegova prava edukacija je bila direktno od Boga, nešto što nitko prije njega nije imao na taj način koji pokušavam opisati. Jedan od razloga zbog kojeg ga tadašnje vjersko vodstvo nije voljelo i htjelo ga se riješiti jest to što je konfrontirao većinu njihovih religijskih i politicčkih uvjerenja, te ih na osobnoj razini razotkrio kakvi zapravo jesu. (njihove motive i namjere). U svojim predavanjima je koristio ono što je ljudima bilo poznato u to vrijeme, a to je bila njihova religija, jer kad podučavaš nekoga moraš se naći s njim u onome što on razumije kako bi se napravio svojevrstan most prema novome.

Prije Isusovog dolaska ljudi su imali određen odnos s Bogom koji se bazirao na djelovanju savjesti preko koje im je Bog "govorio" što je moralno, a što ne i kroz svoje utjecaje ih usmjeravao ka dobru. Ali prije Isusa nitko nije ostvario ovaj osobni odnos kroz koji primamo dio Božanske supstance, Božju Ljubav. Ovo, kao i učenje o Novom Rođenju je nešto potpuno novo i nije bilo sadržano ni u jednoj religiji ili duhovnom pravcu prije njega. Sada postoji u kršćanstvu, ali u modificiranoj i neshvaćenoj (nedovoljno jasnoj) verziji.
Tako je i ucenje Johna Millera barem donekle uvjetovano ranijom krscanskom tradicijom pa makar i utoliko da je tumaci na drugaciji nacin. A koliko vidim, njegovo se tumacenje krscanstva uvelike zasniva i na ovim Padgettovim objavama. Pa i u tom pogledu nije posve originalno, nego zasnovano na Padgettu, ciji su rad i osnovne ideje nastale prije Johna Millera.
Zapravo je obrnuto. Kršćanska tradicija i Padgettove poruke dolaze iz istog izvora, Isusa. (AJ-a), samo što je kršćanstvo uvelike izgubilo i iskrivilo Isusovo originalno učenje.
Meni se pak cini da su ucenja i prakse hinduisticke duhovnosti bhakti, pogotovo monistickih pravaca poput Vallabhe i njegovog puta milost (pushti-marga), vrlo slicne, a mozda i posve iste stvari. A sufizam da i ne spominjem. Svatko tko je citao Rumija nalazi upravo da on govori o putu kojim dusa postaje slicna Bogu. Isto tako i ucenja sv. Ivana od Kriza i sv. Tereze Avilske u tradiciji karmelicanskog reda itd.
Znam da ti djeluje da je slično ili isto, ali nije. Znam ponešto od ovih pravaca i većina podučava ljubav i služenje ljudima i voljenje Boga, što je odlično, ali nije ovo o čemu ja pričam, nego samo dio toga. Svaki od tih učenja govori o razvoju prirodne ljubavi (ljudske) kroz dobra dijela, moralnost, krepost, skromnost, pomaganje, darivanje, nesebično služenje, itd... no sve to ne donosi ovu Božansku Ljubav u dušu, jer je Bog napravio samo jedan način na koji se ta Ljubav može dobiti - kroz molitvu, koja jest: ozbiljna, iskrena, čista, strastvena, goruća, emocionalna žudnja(želja) srca (duše) da ju primimo i vjeru da nas Bog voli i da nam želi dati Svoju Ljubav i da ju možemo primiti.

Sve ove stvari koje sam naveo za razvijanje prirodne ljubavi mogu pomoći osobi da se otvori za Božansku Ljubav, ali samo po sebi je neće donijeti u našu dušu. Dobra djela nisu dovoljna kako bi osoba ušla u raj, potrebno je doživjeti transformaciju duše na razini supstance, što je moguće samo ako duša primi Božansku Ljubav. Iskreno, ne djeluje mi da si shvatio o čemu pričam, i tako će vjerojatno biti sve dok sam ne primiš i iskusiš tu Ljubav od Boga, jer kako bismo shvatili ove neke istine, potrebna nam je Božja Ljubav koja donosi razumijevanje.

Dakle, koliko sam vidio, u većini duhovnih i religijskih učenja ne postoji jasna distinkcija između ljudske ljubavi i Božanske ljubavi. Oni to dvoje vide kao jedno te istu stvar, ali to nije točno. U kršćanstvu postoji određena slaba ideja o stvarima poput Božje Ljubavi, sjedinjenja s Bogom, poniznosti, itd, ali ono što nemaju jest jasnu sliku kako to sve funkcionira i koja je ispravna metoda kako se postiže to sjedinjenje na primjer. Postajanje jedno s Bogom jest znanstveni proces koji ima točno svoje zakone, pravilnosti i uvjete, koji kada se ispune, dolazi do rezultata.
A cega smo onda dio, ako nismo Boga, pitao bi se Abhinavagupta. Jer ako postoji dio nekog prostora na kojem nije Bog, onda Bog nije sveprisutan. A ako je Bog sveprisutan, onda se pitamo unutar cega i iz cega je nastala tvorevina. A ako je tvorevina nastala unutar Boga i iz Boga samoga, onda se nameće pitanje, zar nema svaki dio tvorevine i Boga u sebi. Tako bi otprilike razmisljali kasmirski tantrici.

Koliko ja to razumijem, a nisam previše stručan u ovome pa moguće da griješim u nekim detaljima, jest to da je Bog je beskonačan i vječan i postojao je prije svemira i prije nas, pa je prema tome On izvan svemira. Dakle, ne nalazi se u svemu. Pošto je beskonačan, a svemir konačan, logički zaključak bi bio da je svemir, kao i sve što se u njemu nalazi, unutar Boga.

Ne, svaki dio tvorevine nema Boga u sebi, ali ima njegov potpis. U svemiru se vidi dizajn i isto tako se može vidjeti priroda i karakter Stvoritelja. Koliko znam, Bog napravio potpuno novu materiju za našu dušu koja nije sazdana od Njega, već je samo slika. Kao što slika planine nije planina, niti ne sadrži iste elemente koje prava planina ima. Tako je naša duša slika Božje Duše, sazdana iz drugačije materije, no Bog nam nudi da slika postane slična Bogu i po supstanci.
Eh vidis, to je vec jedna tvrdnja za koju bih rekao da nije nicim dokazana. I po meni je vrlo upitna, jer otvara brojna pitanja.

Neutemeljenim mi se cini vjerovanje da je Bog najednom, jednog lijepog dana, promijenio pravila u svojoj tvorevini. Pravila u tvorevini bi trebala biti ista od pocetka do konca trajanja te privremene tvorevine.

A zasto bi temeljni zakoni (jednako fizike i metafizike) u tvorevini trebali stalno biti isti? Zasto najednom voda ne pocne kljucati na 92 stupnja C, umjesto na 100 C? Odgovor se mozda nazire u tvrdnji mudraca da je vrijeme iluzija i ne postoji. Da Bog stalno stvara svaki trenutak, da je sve jednako sada i da proslost i buducnost ne postoje (osim u iluziji neznanja).

Ako želiš, možeš pročitati što su o tome rekli prvi ljudski par Amon i Aman, preveo sam njihove poruke.

Bog nije promjenio pravila u svojoj tvorevini. Svi Njegovi zakoni su fiksni, fizički, duhovni i duševni. Božanska Ljubav je Njegova osobna ljubav koju On ima pravo dati ili ne dati kako želi, isto kao što ti Fazlija, imaš slobodu i pravo dati ili ne dati svoju ljubav kome kod želiš ili ne želiš. Što se Boga tiče, On voli sve ljude jednako i želi sa svima imati odnos i dati im svoju ljubav, ali isto tako iz ljubavnih principa neće nastavljati nuditi svoju ljubav nekome tko ju kontinuirano odbija. Zamisli muškarca koji voli ženu, ali ona njega ne želi i odbije ga. Da li je ljubavno i ispravno od njega da ju on nastavlja pratiti i slati joj ruže, bombonjere, dolaziti joj pred kućna vrata i izjavljivati ljubav? Ako bi nastavio sa takvim ponašanjem jedino što bi mogao zaraditi je sudski nalog da mu je zbranjeno približiti joj se. Ako stvarno nekoga voliš, a on te odbija, ljubavno je odstupiti. Bog nas i dalje voli iako ga odbijamo i iako nam ne može direktno pomoći, On koristi indirektne načine na koji nam pokazuje svoju Ljubav i daje nam pomoć za stvari koje su nam potrebne kako bismo mogli imati sretan život.
Nadalje, cak i da je Bog najednom promijenio svoje zakone (a vec se i to samo po sebi cini kao jedna neutemeljena tvrdnja) otvara se moralno pitanje... kako su ljudi mogli znati da su pravila promijenjena? Stoljeca su trebala nekima da uopce cuju za Isusa pa da bi onda tek posredno naslutili da su pravila za duhovno izbavljenje najednom promijenjena itd.
Nakon što je prvi ljudski par odbio Božju ljubav došlo je do rapidne degradacije ljudske vrste i u roku od nekoliko generacija smo pali iz stanja savršenstva u stanje gdje je duša bila toliko degradirana da su ljudska tijela izgledala gotovo poput životinje primata i životni vijek je bio jako kratak, između 20 -30 godina. Stanje duše u ljubavi je reflektirano u tijelu, tj. izgled tijela pokazuje stanje duše. Nakon nekog vremena ljudi su se polako počeli penjati prema gore u ljubavi i tijela su počela izgledati bolje.

Koliko znam, ljudi prije Isusa nisu znali za Božansku Ljubav niti je ona bila dostupna u to vrijeme. O tome u porukama pišu neki od proroka starog doba.
Sama pretpostavka da bi se pocetkom javnog djelovanja nekog covjeka (npr. Isusa ili bilo kojeg drugoga ucitelja, posve svejedno) najednom pravila u svemiru izmijenila mi se cini neutemeljena. Posto su temeljna pravila uvijek ista, ucitelji su tu da nam otkriju dublju sustinu svijeta, koja je tu i takva oduvijek. A ne da se njihovom pojavom nesto najednom i magijski mijenja. I to jos na nacin da tu promjenu nitko drugi niti ne primijeti... osim ako ne postanes sljedbenik neke posebne vjere ili ucenja. Meni se to cini vrlo sektasko vjerovanje. Pravila su se promijenila, ali znas... to nitko osim nas do sada nije niti primjetio. Ali ako prihvatis nase ucenje, i ti ces povjerovati u to pa ti nasa vjera nudi spasenje.

Tako da je to jedna vrlo romanticna tvrdnja, koja doduse moze doprinijeti tome da se utvrdi necija vjera, ali koju nije moguce razumski dokazati.
Bog je želio dati svoju Ljubav čovječanstvu, ali je čekao da se rodi netko tko će ju prihvatiti. Bog je u znao da će Isus biti taj tko će ju prihvatiti, zato je mu je i pomogao na način da mu je uklonio roditeljski grijeh koji inače svi ljudi naslijeđuju. To je bila druga šansa čovječanstvu da učestvuje u Božanskoj prirodi i Isus je na našu sreću prihvatio dar koji je Bog ponovno ponudio i otvorio ga za sve nas. Isus je imao slobodnu volju i mogao je i on odbiti kao što su to učinili prvi ljudi, ali nije.
 
Da li to znaci da vi ne vjerujete u evoluciju?

Da li vjerujete u krscanski mit da je svijet stvoren u 7 dana (a ljudi zadnjeg dana) i po tome ispada da je od stvaranja svijeta do Isusa proslo samo 180.000 godina? To neki fundamentalisticki krscani vjeruju, da je cijela geoloska i bioloska proslost zemlje stara samo 6.000 godina . Da su dinosauri izumrli prije 3.000 godina i sl. Cini se da je ovime taj rok malo rastegnut na 180.000 godina, ali u osnovi je to vrlo slicna pretpostavka.
Kad kažeš vi nije mi skroz jasno na koga misliš. Ja ovdje samo zastupam svoja uvjerenja i ono u što vjerujem da je istina, temeljeno na Isusovim(AJ-ovim) učenjima. Ovo nije religija, ni sekta, ni kult, ovo su učenja koja se odnose na način života i svaki njegov dio. Pošto nema organizirane grupe ljudine bih znao što drugi vjeruju tako da jedino što mogu jest reći što ja vjerujem i što je Isus rekao o nekoj temi. Vjerujem da je on vjerodostojan, da prakticira ono što podučava i da su njegova učenja dobra i istinita.

Pošto svoja uvjerenja gradim na činjenicama i dokazima, meni se čini da postoji mikro evolucija( promjene i adaptacije unutar vrste) ,ali mislim da ne postoji makro evolucija (skok sa jedne vrste na drugu). Isto tako vjerujem u devolucija - degradaciju duše zbog koje i tijelo degradira, ako što sam opisao višlje, ali iako je čovjek bio vrlo sličan životinji u tim vremenima degradacije, i dalje je bio čovjek, Božje dijete sa dušom, tj. duša je ono što čovjek jest.

Ne, ovo 180000 godina se odnosi na starost prvih ljudi, a ne na starost Zemlje. Što se toga tiče, vjerujem u ono što znanost kaže, a to je da je Zemlja stara oko 4.5 milijardi godina.
 
Dragi Cloude, jako je lijepo to sve sto pises i vjerujes. Takva vjera je stvarno nesto pozitivno, nesto sto covjeku moze pomoci da postane mnogo bolji. Ljudi su ideoloska (svjetonazorska) bica. One apstraktne misli i ideje u koje iskreno vjerujemo nam stvarno mogu pomoci da prema njima izgradimo svoj zivot. Kao sto je to rekao Harari, majmun nam nikada ne bi dao bananu u zamjenu za obecanje da ce zbog toga, jednom kada umre i bude u majmunskom raju, biti nagradjen sa velikim brdom banana. Majmun bi nam bananu dao samo u zamjenu za... recimo kokos, zato sto ne moze apstraktno razmisljati. Nasa je velika prednost da mozemo, i zato nas nase misli i vjerovanja mogu preoblikovati u dobrom ili u losem smjeru. Ove tvoje misli su jako dobre misli, jako dobra vjerovanja.

Pa ipak... ljudi su oduvijek pokusavali razviti razumno razmisljanje, koje bi prozrelo iza i iznad pukog vjerovanja. Pokusali su razviti logiku, kao set formalnih pravila o tome kako ispravno i tocno misliti, kako ispravno zakljucivati.

Mene uvijek iznenadi kada netko potpuno samouvjereno izjavi npr. ovo:

"Bog je želio dati svoju Ljubav čovječanstvu, ali je čekao da se rodi netko tko će ju prihvatiti."

- kako znamo sto je Bog zelio ili mogao ili trebao uciniti
- da li je dovoljno samo da nam je to netko rekao
- hocemo li vjerovati u sve sto nam je itko ikada rekao
- postoje li ikakvi dokazi da je ta tvrdnja tocna
- kakav je to svemoguci Bog, koji je morao cekati da se nesto desi pa da tek onda djeluje
- kako znamo da Bog nikada prije (ili nikada kasnije ili oduvijek i vjecno) nije mogao ili zelio nesto uciniti

Samo da navedem neka od pitanja koja mi odmah padaju na pamet.

Kako ti izlazis na kraj s tim problemom? Da li ti se ikada javljaju ovakva pitanja kada o tome razmisljas?
 
Nazad
Vrh