Subota vs. Nedjelja

To je ono što sam govorio. Pitanje subote je pitanje odnosa hrišćanstva i judaizma a ne unutarhrišćansko pitanje.

Ne slažem se.
Pa to je prigovor upravo onih koji su osuđivali one koji su držali subotu...
Unutar kršćanstva postoje različite tradicije i prakse vezane uz subotu. Neki kršćani i kršćanske zajednice zadržavaju subotnji odmor kao dan Gospodnji, dok drugi prakticiraju odmor nedjeljom. Ova raznolikost ukazuje na to da pitanje subote nije jednostavno pitanje odnosa kršćanstva i judaizma, već ima različita tumačenja unutar same kršćanske tradicije.
 
Ne slažem se.
Pa to je prigovor upravo onih koji su osuđivali one koji su držali subotu...
Unutar kršćanstva postoje različite tradicije i prakse vezane uz subotu. Neki kršćani i kršćanske zajednice zadržavaju subotnji odmor kao dan Gospodnji, dok drugi prakticiraju odmor nedjeljom. Ova raznolikost ukazuje na to da pitanje subote nije jednostavno pitanje odnosa kršćanstva i judaizma, već ima različita tumačenja unutar same kršćanske tradicije.

No ipak je to više modernija pojava rekao bih. Adventni pokret je baš stavio fokus na subotu i ponovo pokrenuo tu raspravu unutar hrišćanstva. Ali rani izvori kada pričaju o suboti to povezuju sa Jevrejima. Tako i sv. Ignjatije, pa sv. Justin, kasnie sv. Atanasije, sv. Jovan Damaskin itd. I na samom Laodikejskom saboru vidiš da se subota vezuje za judaizaciju. Slavila se i subota, pogotovo na hrišćanskom istoku, ali nikad iznad nedelje već uporedo sa nedeljom kao danom Gospodnjim. Ali i na istoku se to vremenom ugasilo.
 
No ipak je to više modernija pojava rekao bih. Adventni pokret je baš stavio fokus na subotu i ponovo pokrenuo tu raspravu unutar hrišćanstva. Ali rani izvori kada pričaju o suboti to povezuju sa Jevrejima. Tako i sv. Ignjatije, pa sv. Justin, kasnie sv. Atanasije, sv. Jovan Damaskin itd. I na samom Laodikejskom saboru vidiš da se subota vezuje za judaizaciju. Slavila se i subota, pogotovo na hrišćanskom istoku, ali nikad iznad nedelje već uporedo sa nedeljom kao danom Gospodnjim. Ali i na istoku se to vremenom ugasilo.

Adventni pokret je obnovio ono za što je vjerovao da je bilo dio izvornog kršćanstva. Ne čudi što je prevladala nedjelja obzirom na progonstvo "Židova" u ono vrijeme, a i negativan stav prema židovskim praksama...



Svijet se promijenio, a zajedno s njim i kršćanstvo. Nova religija je morala pratiti trendove i prilagođavati svoje običaje kako bi se uklopila u širi kontekst rimske kulture i društva. Nekad su kršćani strogo držali subotu kao dan za odmor i štovanje, jer su tako radili Židovi. Ali pošto Rimljani nisu baš bili najveći fanovi Židova i njihovih običaja, kršćani su odlučili malo se udaljiti od svojih židovskih korijena da bi se prilagodili novim okolnostima.



Pod vladavinom cara Hadrijana, koji nije bio baš naklonjen židovskim običajima, kršćani su postali osjetljivi na pitanje subote. Da bi izbjegli nepotrebne sukobe s Rimljanima i sačuvali mir, mnogi su počeli otpisivati subotu kao svoj sveti dan i umjesto toga usvojili praksu svojih poganskih susjeda - slavljenje nedjelje.



Tako je postupno subota izblijedjela i izgubila na važnosti u kršćanskom svijetu. Kršćani su počeli vjerovati da je nedjelja postala novi dan za štovanje, simbolizirajući Isusovo uskrsnuće. U tom procesu prilagodbe, neki od njih su čak postali vođe crkve i crkveni oci.



Nažalost, subota je postala sve manje bitna i polako je pala u zaborav. Nedjelja je preuzela glavnu ulogu kao dan kada su se kršćani okupljali, molili i slavili svoju vjeru.
 
Kako ja znam adventni pokret je subotu preuzeo od baptista sedmog dana.
 
Adventni pokret je obnovio ono za što je vjerovao da je bilo dio izvornog kršćanstva. Ne čudi što je prevladala nedjelja obzirom na progonstvo "Židova" u ono vrijeme, a i negativan stav prema židovskim praksama...

Pa da i adventni pokret je ponovo pokrenuo tu raspravu oko subote. Mada bih ja rekao da se otišlo predaleko u osuđivanju poštovalaca nedelje. U ranom hrišćanstvu je bilo moguće poštovati oba dana i neke zajednice su to činile.



Svijet se promijenio, a zajedno s njim i kršćanstvo. Nova religija je morala pratiti trendove i prilagođavati svoje običaje kako bi se uklopila u širi kontekst rimske kulture i društva.

Hrišćanstvo je od samog svog nastanka imalo tu sponu odvajanja od judaizma. To je jedna od glavnih tema poslanica sv. ap. Pavla koji upravo piše da hrišćani nisu više pod Mojsijevim Zakonom i da se treba čuvati jevrejskog učenja. Tako da ne bih rekao da je to trend prilagođavanja običaja koliko osobina hrišćanstva od početka. Jevrejska religija tog doba je bila ekstremno neprijateljska ka hrišćanstvu što se dosta zanemaruje u moderno doba u pokušajima da se hrišćani predstave kao negativci.



Pod vladavinom cara Hadrijana, koji nije bio baš naklonjen židovskim običajima, kršćani su postali osjetljivi na pitanje subote. Da bi izbjegli nepotrebne sukobe s Rimljanima i sačuvali mir, mnogi su počeli otpisivati subotu kao svoj sveti dan i umjesto toga usvojili praksu svojih poganskih susjeda - slavljenje nedjelje.

Postoji problem sa tim narativom. Hrišćani su idalje proganjani i ubijani na najstrašnije načine od strane rimske države jer nisu htjeli prihvatiti rimsku religiju. Ako im je bio cilj da se prilagode osjećajima Rimljana onda su mogli jednostavno utopiti Isusa Hrista u paganski panteon što bi Rimljani prihvatili. Rim nije bilo briga kojeg boga poštuješ ako sa tim božanstvima poštuješ i rimske bogove i careve. Nedelja se definitivno koristila kao jedan vid odvajanja od judaizma ali to bih pripisao značaju tog dana kao dana Hristovog vaskrsenja prije nego preuzimanje rimskih običaja.



Tako je postupno subota izblijedjela i izgubila na važnosti u kršćanskom svijetu. Kršćani su počeli vjerovati da je nedjelja postala novi dan za štovanje, simbolizirajući Isusovo uskrsnuće. U tom procesu prilagodbe, neki od njih su čak postali vođe crkve i crkveni oci.



Nažalost, subota je postala sve manje bitna i polako je pala u zaborav. Nedjelja je preuzela glavnu ulogu kao dan kada su se kršćani okupljali, molili i slavili svoju vjeru.

Sa ovim se dijelom mogu složiti. Subota jeste polako gubila na značaju.
 
Kako ja znam adventni pokret je subotu preuzeo od baptista sedmog dana.

U toj konfesiji bilo je i baptista sedmog dana, svakako da su oni prije razumjeli važnost sedmog dana subote. ali sam pokret je dao veliku važnost tom danu. Još ranije imamo i primjer valdežanskih vjerovanja...
 
Pa da i adventni pokret je ponovo pokrenuo tu raspravu oko subote. Mada bih ja rekao da se otišlo predaleko u osuđivanju poštovalaca nedelje. U ranom hrišćanstvu je bilo moguće poštovati oba dana i neke zajednice su to činile.

Vrijeme inkubacije, rasprava, odrastanja... ljudi su i danas takvi da osude sve ono što nije u skladu s njihovim mišljenjem.

Hrišćanstvo je od samog svog nastanka imalo tu sponu odvajanja od judaizma. To je jedna od glavnih tema poslanica sv. ap. Pavla koji upravo piše da hrišćani nisu više pod Mojsijevim Zakonom i da se treba čuvati jevrejskog učenja. Tako da ne bih rekao da je to trend prilagođavanja običaja koliko osobina hrišćanstva od početka. Jevrejska religija tog doba je bila ekstremno neprijateljska ka hrišćanstvu što se dosta zanemaruje u moderno doba u pokušajima da se hrišćani predstave kao negativci.

To se ne odnosi na subotu, već na ceremonijalni zakon.

Postoji problem sa tim narativom. Hrišćani su idalje proganjani i ubijani na najstrašnije načine od strane rimske države jer nisu htjeli prihvatiti rimsku religiju. Ako im je bio cilj da se prilagode osjećajima Rimljana onda su mogli jednostavno utopiti Isusa Hrista u paganski panteon što bi Rimljani prihvatili. Rim nije bilo briga kojeg boga poštuješ ako sa tim božanstvima poštuješ i rimske bogove i careve. Nedelja se definitivno koristila kao jedan vid odvajanja od judaizma ali to bih pripisao značaju tog dana kao dana Hristovog vaskrsenja prije nego preuzimanje rimskih običaja.

Takvo što bi podrazumijevalo apsolutno otpadništvo od vjere.
 
Vrijeme inkubacije, rasprava, odrastanja... ljudi su i danas takvi da osude sve ono što nije u skladu s njihovim mišljenjem.

Pošteno.



To se ne odnosi na subotu, već na ceremonijalni zakon.

Nekako sumnjam da bi se ovakav stih mogao naći da se ne odnosi i na subotu.
"Da vas dakle niko ne osuđuje za jelo ili za piće, ili za kakav praznik, ili za mladine, ili za subote;"
Uostalom i praznik šabata je ceremonijalni. To je jednako ceremonijalni praznik kao što su i Jom Kipur i Purim i Roš Hašana.



Takvo što bi podrazumijevalo apsolutno otpadništvo od vjere.

Slažem se ali je jako čudno tvrditi da su rani hrišćani uvodili paganske elemente u svoju vjeru kako ne bi izazivali Rimljane ali se nisu odrekli onog glavnog elementa koji ih je činio iritantnim za Rim.



Evo jedan citat sv. Justina Mučenika koji piše u 2. vijeku u Dijalogu sa Trifonom:
"Novi zakon zahtjeva da držite vječnu subotu a vi, pošto odmarate jedan dan, mislite da ste pobožni ne razumijevajući zašto je to propisano. Ako jedete beskvasni hljeb kažete da je ispunjena volja Božja. Gospod Bog ne uživa u takvim obilježavanjima. Ako među vama ima klevetnika i lopova neka prestanu to biti. Ako ima preljubnika neka se pokaje. Tako će obilježiti slatke istinske Božje subote.
"
Tako i sv. Irinej Lionski:
"Subote su učile da trebamo dan za danom služiti Bogu."
Jevreji su iskrivili subotu i stvorili su od nje ritual. Subota je služila kao dan posvećen Bogu ali nama hrišćanima je zadatak da svaki dan posvećujemo Bogu.
 
Nekako sumnjam da bi se ovakav stih mogao naći da se ne odnosi i na subotu.
"Da vas dakle niko ne osuđuje za jelo ili za piće, ili za kakav praznik, ili za mladine, ili za subote;"
Uostalom i praznik šabata je ceremonijalni. To je jednako ceremonijalni praznik kao što su i Jom Kipur i Purim i Roš Hašana.

Kada proučavamo poslanicu Kološanima i razmišljamo o stihu 2,16, moramo uzeti u obzir širi kontekst i razumijevanje povijesnih okolnosti. Važno je shvatiti da se riječ "subote" u ovom kontekstu odnosi na uredbe koje su bile dio žrtvenog zakona Mojsijevog zakona. Pavao nas obavještava da su te uredbe obuhvaćale prinošenje mesa i pića, svete blagdane, mjesečne blagdane mladog mjeseca i godišnje žrtvene subote.



Stoga, kada Pavao kaže da nitko ne treba osuđivati druge za hranu, piće, blagdane, mlade mjesece ili subotnje dane, on se odnosi na te ceremonijalne uredbe koje su bile sjene budućih događaja. To znači da su te uredbe bile privremene i da su upućivale na ono što dolazi, tj. na Kristovo tijelo. One nisu imale trajni karakter kao Gospodnja subota, koja je postojala prije grijeha i nije bila sjena ničega.



Pavao nam jasno objašnjava da su te uredbe izbrisane i pribijene na križ Kristovim dolaskom, jer je On postao naša konačna i savršena žrtva. Dakle, nije ispravno izvlačiti zaključak da se ovaj stih odnosi na Gospodnju subotu kao dio Deset zapovijedi. Ta subota je jedinstvena i nije bila žrtveni zakon, već je imala drugačiju svrhu. Luka 1:6 pruža jednostavan način da se ilustrira razlika između Deset zapovijedi i uredbi kao dvije odvojene stvari.



U svjetlu ovog razumijevanja, možemo zaključiti da Pavao u poslanici Kološanima ne negira važnost Gospodnje subote, već govori o privremenim ceremonijalnim uredbama koje su imale drugu svrhu. Gospodnja subota kao dan odmora i štovanja ostaje važan dio kršćanske vjere, a temelji se na trajnim biblijskim učenjima.

Slažem se ali je jako čudno tvrditi da su rani hrišćani uvodili paganske elemente u svoju vjeru kako ne bi izazivali Rimljane ali se nisu odrekli onog glavnog elementa koji ih je činio iritantnim za Rim.

Meni nije iznenađujuće da je došlo do takvog kompromisa, posebno kada uzmemo u obzir da je crkva u Rimu uglavnom bila sastavljena od nežidova, kako je navedeno u Rimljanima 11:13,14. Slične situacije se javljaju i u drugim crkvama, gdje veliki broj vjernika dolazi iz poganstva. Ovo odvajanje je stvorilo značajnu razliku između njih i židovske zajednice u očima svijeta. No, kako bismo razmotrili jesu li crkveni oci bili nadahnuti od Boga u vezi s tim pitanjem ili su jednostavno slijedili ono što je bilo uobičajeno za to vrijeme, moramo se osloniti na Pismo. Također, ne smijemo zanemariti političke čimbenike i kulturu tog vremena, koji su također igrali značajnu ulogu.

Evo jedan citat sv. Justina Mučenika koji piše u 2. vijeku u Dijalogu sa Trifonom:
"Novi zakon zahtjeva da držite vječnu subotu a vi, pošto odmarate jedan dan, mislite da ste pobožni ne razumijevajući zašto je to propisano. Ako jedete beskvasni hljeb kažete da je ispunjena volja Božja. Gospod Bog ne uživa u takvim obilježavanjima. Ako među vama ima klevetnika i lopova neka prestanu to biti. Ako ima preljubnika neka se pokaje. Tako će obilježiti slatke istinske Božje subote.
"
Tako i sv. Irinej Lionski:
"Subote su učile da trebamo dan za danom služiti Bogu."
Jevreji su iskrivili subotu i stvorili su od nje ritual. Subota je služila kao dan posvećen Bogu ali nama hrišćanima je zadatak da svaki dan posvećujemo Bogu.

Ne slažem se s njihovim viđenjem stvari. Ono što je interesantno, možda da dodam je da j e Justin pisao caru i navodio kako kršćani drže nedjelju, očito da je pokušavao kroz to na neki način afirmirati čitavu stvar. Naravno, danas se takvo što koristi kao argument za nedjelju...



I da, Židovi su iskrivili puno toga kroz svoju tradiciju, ali povijest za Božji narod uvijek se nažalost ponavlja...
Prop 1:9 - "Što je bilo, opet će biti, što se je dogodilo, opet će se dogoditi i ništa novo nema rod suncem."
 
Kada proučavamo poslanicu Kološanima i razmišljamo o stihu 2,16, moramo uzeti u obzir širi kontekst i razumijevanje povijesnih okolnosti. Važno je shvatiti da se riječ "subote" u ovom kontekstu odnosi na uredbe koje su bile dio žrtvenog zakona Mojsijevog zakona. Pavao nas obavještava da su te uredbe obuhvaćale prinošenje mesa i pića, svete blagdane, mjesečne blagdane mladog mjeseca i godišnje žrtvene subote.



Stoga, kada Pavao kaže da nitko ne treba osuđivati druge za hranu, piće, blagdane, mlade mjesece ili subotnje dane, on se odnosi na te ceremonijalne uredbe koje su bile sjene budućih događaja. To znači da su te uredbe bile privremene i da su upućivale na ono što dolazi, tj. na Kristovo tijelo.

Mislim da ovo tumačenje učitava određena značenja kojih u samom tekstu nema. Sv. ap. Pavle bi naveo da se to odnosi na žrtve ako se na to odnosilo. Prije svega pitanje žrtvovanja životinja nikad nije bilo goruće pitanje ranog hrišćanstva jer je ideja Hrista kao dovoljne žrtve odmah bila sasvim jasna. Ali pitanje držanja jevrejskih praznika i običaja je svakako bilo značajno. Tako da je logičnije da se pisalo o ovom drugom nego o prvom. Druga stvar je što ovaj stih jasno smeta sabatarijanskim grupama. Dok mainstream SDA crkva ipak priznaje validnost ovog prevoda ali ga drugačije tumači postoje i oni koji pokušavaju da naprave taj prevod pogrešnim. Pa tako NRP prevod prevodi to kao:
"Zato neka vas niko ne osuđuje zbog jela i pića, bilo kao deo praznika ili mladina ili šabata,"
Čim se potegne za argumentom krivog prevoda odmah je to znak da stih pravi problem.



One nisu imale trajni karakter kao Gospodnja subota, koja je postojala prije grijeha i nije bila sjena ničega.

Ali upravo je i ta subota bila praslika Hrista. Kao što je Bog nakon stvaranja svijeta počinuo u subotu tako je i Hristos nakon Svog djelovanja na Zemlji počinuo u subotu u grobu. Mi u Pismu nemamo nikakve podatke da se subota kao praznik slavila do Sinaja. Nigdje se to ne navodi. Ni kod Adama, ni kod Noja, ni kod Avrama, Isaka, Jakova, Josifa. Nigdje. Bog u raju naređuje da ne jede sa drveta a ne da uz to slavi i subotu. Mojsije u 2 Mojsijevoj 16 mora objašnjavati Izrailjcima šta podrazumijeva subota što govori da oni nisu imali pojam o tom prazniku ranije. To nas navodi na zaključak da to posvećivanje subote u Postanju nije učinjeno sa ciljem ustanovljavanja posebnog praznika već upravo sa jednim dubljim značenjem koje će se otkriti tek u Novom zavjetu.



Meni nije iznenađujuće da je došlo do takvog kompromisa, posebno kada uzmemo u obzir da je crkva u Rimu uglavnom bila sastavljena od nežidova, kako je navedeno u Rimljanima 11:13,14. Slične situacije se javljaju i u drugim crkvama, gdje veliki broj vjernika dolazi iz poganstva. Ovo odvajanje je stvorilo značajnu razliku između njih i židovske zajednice u očima svijeta. No, kako bismo razmotrili jesu li crkveni oci bili nadahnuti od Boga u vezi s tim pitanjem ili su jednostavno slijedili ono što je bilo uobičajeno za to vrijeme, moramo se osloniti na Pismo. Također, ne smijemo zanemariti političke čimbenike i kulturu tog vremena, koji su također igrali značajnu ulogu.

Razumijem šta želiš reći ali podcjenjuješ koliko su rane hrišćanske zajednice zapravo bile konzervativne. Spisi ranih hrišćanskih pisaca su puni upozorenja da se čuva od lažnih bogova i paganstava. Teško mi je prihvatiti da su rani hrišćani objeručke prihvatali pagansko nasljeđe. Dosta toga je i preuveličano u kasnijoj istoriji koja je često pokušavala delegitimisati hrišćanstvo i od njega napraviti nekakav nedefinisani skup paganizma i judaizma bez ikakve originalnosti.
 
Treba reci "mislim da nigde nije zapisano", jer u stvari jeste zapisano za Avreama da je odrzao Bozje zapovesti.



1. Mojsijeva 26:5 Zato što je Avram slušao glas moj i čuvao naredbu moju, zapovijesti moje, pravila moja i zakone moje.



Samo da ne bude zabune, "zakone moje" je jervrjeksa rec TORA. Pitaj bilo kojeg jevrejina da ti objasni kako neko moze da drzi Toru a da ne drzi subotu!

Rijec koja se u 1.Mojs. 26:5 koristi za "zakone" je torah i znaci ucenje ili uput תּוֹרָה
1685479155591.png
Ova se rijec koristi i u Izreke 6:20 "Cijeni, sine moj, opomene oca svojega i ne ostavljaj nauka matere svoje!" Majcine upute nisu Zidovska Tora! To je jednostavno opca rijec i ne znaci ekskluzivno Boziji zakon dat Zidovima nego uopceno zapovijedi.
1685478893351.png
 
Rijec koja se u 1.Mojs. 26:5 koristi za "zakone" je torah i znaci ucenje ili uput תּוֹרָה
Prikaz privitka 321
Ova se rijec koristi i u Izreke 6:20 "Cijeni, sine moj, opomene oca svojega i ne ostavljaj nauka matere svoje!" Majcine upute nisu Zidovska Tora! To je jednostavno opca rijec i ne znaci ekskluzivno Boziji zakon dat Zidovima nego uopceno zapovijedi.
Prikaz privitka 320

Da li je to Avram drzao majcin zakon ili Bozji?
 
Pa ako se uzme to kao dokaz da se treba slaviti subota onda se moraju i mladine slaviti.

Pa zar ti to smatras samo kao jedan dokaz u nasoj diskusiji ili verujes da je to Bozje prorocanstvo koje prorice ono sto ce biti stvarnost?
 
Pa zar ti to smatras samo kao jedan dokaz u nasoj diskusiji ili verujes da je to Bozje prorocanstvo koje prorice ono sto ce biti stvarnost?

Smatram da se taj stih ne može uzimati kao dokaz o potrebi slavljenja subote.
 
Mislim da ovo tumačenje učitava određena značenja kojih u samom tekstu nema. Sv. ap. Pavle bi naveo da se to odnosi na žrtve ako se na to odnosilo. Prije svega pitanje žrtvovanja životinja nikad nije bilo goruće pitanje ranog hrišćanstva jer je ideja Hrista kao dovoljne žrtve odmah bila sasvim jasna. Ali pitanje držanja jevrejskih praznika i običaja je svakako bilo značajno. Tako da je logičnije da se pisalo o ovom drugom nego o prvom.

Kako nema, pa spominju se "subote", ne subota. Zna se što su bile subote i to je ukinuto nakon križa...

Druga stvar je što ovaj stih jasno smeta sabatarijanskim grupama. Dok mainstream SDA crkva ipak priznaje validnost ovog prevoda ali ga drugačije tumači postoje i oni koji pokušavaju da naprave taj prevod pogrešnim. Pa tako NRP prevod prevodi to kao:
"Zato neka vas niko ne osuđuje zbog jela i pića, bilo kao deo praznika ili mladina ili šabata,"
Čim se potegne za argumentom krivog prevoda odmah je to znak da stih pravi problem.

Tko je potegao argument krivog prijevoda? Inače, ako je negdje prijevod loš, onda je to dobro navesti...
Taj stih ne smeta nikom tko drži subotu jer ne pobija važnost četvrte zapovijedi...

Ali upravo je i ta subota bila praslika Hrista. Kao što je Bog nakon stvaranja svijeta počinuo u subotu tako je i Hristos nakon Svog djelovanja na Zemlji počinuo u subotu u grobu. Mi u Pismu nemamo nikakve podatke da se subota kao praznik slavila do Sinaja. Nigdje se to ne navodi. Ni kod Adama, ni kod Noja, ni kod Avrama, Isaka, Jakova, Josifa. Nigdje. Bog u raju naređuje da ne jede sa drveta a ne da uz to slavi i subotu. Mojsije u 2 Mojsijevoj 16 mora objašnjavati Izrailjcima šta podrazumijeva subota što govori da oni nisu imali pojam o tom prazniku ranije. To nas navodi na zaključak da to posvećivanje subote u Postanju nije učinjeno sa ciljem ustanovljavanja posebnog praznika već upravo sa jednim dubljim značenjem koje će se otkriti tek u Novom zavjetu.

Subota je spomen na stvaranje!
Ovo smo već diskutirali negdje ranije ja mislim, pa da se ne ponavljam, ukratko:
Samo Mojsijevo zapisivanje u Postanku 2:2,3 kako je Bog blagoslovio i posvetio sedmi dan upućuje na to da je ta institucija subote uspostavljena još u Edenu sa svojom svrhom. Od tada pa sve do danas, subota ostaje blagoslovljen i posvećen dan. Oni koji to razumiju ne trebaju dodatne izvještaje o onima koji drže subotu. Također, poznato ti je da je subota uklesana u kamenu i dana Izraelskom narodu, što svjedoči o njenom nastavku kao važnog dana. Međutim, najvažnije od svega je da je subota uklesana u našim srcima...
Zašto ne nalazimo ostale zapovjedi u Edenu?

Razumijem šta želiš reći ali podcjenjuješ koliko su rane hrišćanske zajednice zapravo bile konzervativne. Spisi ranih hrišćanskih pisaca su puni upozorenja da se čuva od lažnih bogova i paganstava. Teško mi je prihvatiti da su rani hrišćani objeručke prihvatali pagansko nasljeđe. Dosta toga je i preuveličano u kasnijoj istoriji koja je često pokušavala delegitimisati hrišćanstvo i od njega napraviti nekakav nedefinisani skup paganizma i judaizma bez ikakve originalnosti.

Iako su rane kršćanske zajednice bile konzervativne i postojala su upozorenja protiv poganstva, povijest pokazuje da su se neki elementi poganske prakse postupno uvukli u kršćanstvo. Ti elementi su prilagođavani i reinterpretirani u kršćanskom kontekstu, no to ne znači da nije došlo do asimilacije poganskog naslijeđa u Crkvi.
 
Kako nema, pa spominju se "subote", ne subota. Zna se što su bile subote i to je ukinuto nakon križa...

Postoje dva razloga zašto se "subote" u tom stihu ne može odnositi na žrtvene subote.
Prvi razlog je taj što se žrtvene subote već podvode pod rubriku "praznici". To vidimo iz Levitske knjige:
"Ovo su praznici Gospodnji, sabori sveti, na koje ćete se sabirati u vreme njihovo:" (Levitska 23:4).
I dalje se u nabrajanju praznika navodi i praznik koji se naziva subotom. Da je to zaista tako potvrđuje nam jasno grčki tekst Svetog Pisma. Prvo ćemo citirati Kološanima 2:16 na grčkom:
"Μὴ οὖν τις ὑμᾶς κρινέτω ἐν βρώσει ἢ ἐν πόσει, ἢ ἐν μέρει ἑορτῆς ἢ νουμηνίας ἢ σαββάτων·"
Riječ korištena za praznike je ἑορτῆς.
Sada ćemo pogledati grčki tekst Knjige Levitske 23:4:
"αὗται αἱ ἑορταὶ τῷ κυρίῳ κληταὶ ἅγιαι ἃς καλέσετε αὐτὰς ἐν τοῖς καιροῖς αὐτῶν"
Riječ korištena za praznike je ἑορταὶ. Jasno da je to ista riječ kao u Kološanima samo u drugom gramatičkom obliku. Dakle pod praznicima u Kološanima 2:16 se već podrazumijevaju ceremonijalne žrtvene subote. Stoga se pod riječju σαββάτων u Kološanima 2:16 ne može govoriti o žrtvenoj ceremonijalnoj suboti jer bi to onda bilo ponavljanje već rečenog. Što se tiče množine riječ σαββάτων se u tom obliku koristi i kada je riječ o jednoj suboti u zavisnosti od gramatičkog oblika npr. u Matej 28:1 ili Luka 4:16.



Drugi razlog zašto se ne može raditi o ceremonijalnim subotama jeste što se time ruši struktura stiha.
"Da vas dakle niko ne osuđuje za jelo ili za piće, ili za kakav praznik, ili za mladine, ili za subote; "
Neka vas ne osuđuje za praznike (godišnje), mladine (mjesečne) ili subote (sedmične). Ide se u jednom opadajućem nizu. Inače je ovo grupisanje "praznici/mladine/subote" prisutno na dosta mjesta u Starom zavjetu i tu se jasno radi o sedmičnim subotama. Evo jedan primjer gdje se pominju sve tri grupe a subota je u jednini:
"Ne prinosite više žrtve zaludne; na kad gadim se; a o mladinama i subotama i o sazivanju skupštine ne mogu podnositi bezakonja i svetkovine"
Riječ za subotu je וְשַׁבָּת֙ (wə-šab-bāṯ) što je imenica u jednini. Dakle tu se jasno riječ o sedmičnoj suboti koja se spominje skupa sa mladinama i praznicima. Tako da je ista riječ i u Kološanima 2:16.



To se nadovezuje i na pisanje sv. ap. Pavla Galatima gdje im je pisao:
"A sad poznavši Boga, i još poznati bivši od Boga, kako se vraćate opet na slabe i rđave stihije, kojima opet iznova hoćete da služite? Gledate na dane i mjesece, i vremena i godine." (4:9-10).
Kontekst te poslanice jeste upravo odnos jevrejskih običaja i hrišćanse zajednice. Koji to dani na koje galatski hrišćani gledaju, a koje apostola Pavle naziva slabim i rđavima stihijama, mogu biti a da su povezani sa jevrejskim običajima? Jasno je da se to može odnositi samo na subotu koja je najsvetiji jevrejski dan.



Subota je spomen na stvaranje!

Spomen na stvaranje a praslika Hristovog novog stvaranja. Pa nije nikako slučajno što je početak stvaranja svijeta bio u isti dan kad je Hristos vaskrsnuo a da je Bog počinuo od stvaranja u isti dan kad je i Hristos počinuo u grobu.



Ovo smo već diskutirali negdje ranije ja mislim, pa da se ne ponavljam, ukratko:
Samo Mojsijevo zapisivanje u Postanku 2:2,3 kako je Bog blagoslovio i posvetio sedmi dan upućuje na to da je ta institucija subote uspostavljena još u Edenu sa svojom svrhom. Od tada pa sve do danas, subota ostaje blagoslovljen i posvećen dan. Oni koji to razumiju ne trebaju dodatne izvještaje o onima koji drže subotu. Također, poznato ti je da je subota uklesana u kamenu i dana Izraelskom narodu, što svjedoči o njenom nastavku kao važnog dana. Međutim, najvažnije od svega je da je subota uklesana u našim srcima...
Zašto ne nalazimo ostale zapovjedi u Edenu?

Idalje se teško može prenebreći očiti nedostatak bilo kakvog zapisa o slavljenju subote prije Mojsija. Ako uzmemo da u Edenu nije bilo potrebno jer je ljudska priroda bila čista pa je ljudima bilo inherentno da poštuju subotu zašto onda ne nalazimo tu zapovijest nakon Pada? Recimo nakon Potopa ili tokom Avramovog života? Bog govori Avramu da je znak između Boga i njega obrezanje a ne subota. Jevreji pod Sinajem nemaju pojma šta je to subota, Mojsije im to objašnjava.



Iako su rane kršćanske zajednice bile konzervativne i postojala su upozorenja protiv poganstva, povijest pokazuje da su se neki elementi poganske prakse postupno uvukli u kršćanstvo. Ti elementi su prilagođavani i reinterpretirani u kršćanskom kontekstu, no to ne znači da nije došlo do asimilacije poganskog naslijeđa u Crkvi.

Dosta toga će vremenom biti oboreno. Od 18. vijeka i prosvjetiteljstva hrišćanstvo je pod udarom i optužbama da je to paganska religija. Kako vrijeme odmiče sve više te tvrdnje padaju.
 
Ja nesto ne razumem. U jednom postu ranije @Maki kaze da pravoslavni postuju Subotu kao dan uspomene na stvaranje, a onda na svim drugim mestima pokusava da dokaze da je Subota prestala da vazi za hriscane kao bilo sta znacajno. Jel je subota od bilo kakvog znacaja za pravoslavne ili ne? Ako ima neki poseban znacaj sto drugi dani nemaju, cemu ovolika rasprava da se to pobije? Ako nema nikakav znacaj, cemu onda ranija izjava da pravoslavni smatraju da je Subota jos uvek dan koji je uspomena na stvaranje?



Ne moze covek da zastupa dva suprotna misljenja.
 
Nazad
Vrh