Nekako sumnjam da bi se ovakav stih mogao naći da se ne odnosi i na subotu.
"Da vas dakle niko ne osuđuje za jelo ili za piće, ili za kakav praznik, ili za mladine, ili za subote;"
Uostalom i praznik šabata je ceremonijalni. To je jednako ceremonijalni praznik kao što su i Jom Kipur i Purim i Roš Hašana.
Kada proučavamo poslanicu Kološanima i razmišljamo o stihu 2,16, moramo uzeti u obzir širi kontekst i razumijevanje povijesnih okolnosti. Važno je shvatiti da se riječ "subote" u ovom kontekstu odnosi na uredbe koje su bile dio žrtvenog zakona Mojsijevog zakona. Pavao nas obavještava da su te uredbe obuhvaćale prinošenje mesa i pića, svete blagdane, mjesečne blagdane mladog mjeseca i godišnje žrtvene subote.
Stoga, kada Pavao kaže da nitko ne treba osuđivati druge za hranu, piće, blagdane, mlade mjesece ili subotnje dane, on se odnosi na te ceremonijalne uredbe koje su bile sjene budućih događaja. To znači da su te uredbe bile privremene i da su upućivale na ono što dolazi, tj. na Kristovo tijelo. One nisu imale trajni karakter kao Gospodnja subota, koja je postojala prije grijeha i nije bila sjena ničega.
Pavao nam jasno objašnjava da su te uredbe izbrisane i pribijene na križ Kristovim dolaskom, jer je On postao naša konačna i savršena žrtva. Dakle, nije ispravno izvlačiti zaključak da se ovaj stih odnosi na Gospodnju subotu kao dio Deset zapovijedi. Ta subota je jedinstvena i nije bila žrtveni zakon, već je imala drugačiju svrhu. Luka 1:6 pruža jednostavan način da se ilustrira razlika između Deset zapovijedi i uredbi kao dvije odvojene stvari.
U svjetlu ovog razumijevanja, možemo zaključiti da Pavao u poslanici Kološanima ne negira važnost Gospodnje subote, već govori o privremenim ceremonijalnim uredbama koje su imale drugu svrhu. Gospodnja subota kao dan odmora i štovanja ostaje važan dio kršćanske vjere, a temelji se na trajnim biblijskim učenjima.
Slažem se ali je jako čudno tvrditi da su rani hrišćani uvodili paganske elemente u svoju vjeru kako ne bi izazivali Rimljane ali se nisu odrekli onog glavnog elementa koji ih je činio iritantnim za Rim.
Meni nije iznenađujuće da je došlo do takvog kompromisa, posebno kada uzmemo u obzir da je crkva u Rimu uglavnom bila sastavljena od nežidova, kako je navedeno u Rimljanima 11:13,14. Slične situacije se javljaju i u drugim crkvama, gdje veliki broj vjernika dolazi iz poganstva. Ovo odvajanje je stvorilo značajnu razliku između njih i židovske zajednice u očima svijeta. No, kako bismo razmotrili jesu li crkveni oci bili nadahnuti od Boga u vezi s tim pitanjem ili su jednostavno slijedili ono što je bilo uobičajeno za to vrijeme, moramo se osloniti na Pismo. Također, ne smijemo zanemariti političke čimbenike i kulturu tog vremena, koji su također igrali značajnu ulogu.
Evo jedan citat sv. Justina Mučenika koji piše u 2. vijeku u Dijalogu sa Trifonom:
"Novi zakon zahtjeva da držite vječnu subotu a vi, pošto odmarate jedan dan, mislite da ste pobožni ne razumijevajući zašto je to propisano. Ako jedete beskvasni hljeb kažete da je ispunjena volja Božja. Gospod Bog ne uživa u takvim obilježavanjima. Ako među vama ima klevetnika i lopova neka prestanu to biti. Ako ima preljubnika neka se pokaje. Tako će obilježiti slatke istinske Božje subote."
Tako i sv. Irinej Lionski:
"Subote su učile da trebamo dan za danom služiti Bogu."
Jevreji su iskrivili subotu i stvorili su od nje ritual. Subota je služila kao dan posvećen Bogu ali nama hrišćanima je zadatak da svaki dan posvećujemo Bogu.
Ne slažem se s njihovim viđenjem stvari. Ono što je interesantno, možda da dodam je da j e Justin pisao caru i navodio kako kršćani drže nedjelju, očito da je pokušavao kroz to na neki način afirmirati čitavu stvar. Naravno, danas se takvo što koristi kao argument za nedjelju...
I da, Židovi su iskrivili puno toga kroz svoju tradiciju, ali povijest za Božji narod uvijek se nažalost ponavlja...
Prop 1:9 - "Što je bilo, opet će biti, što se je dogodilo, opet će se dogoditi i ništa novo nema rod suncem."
