U redu ali zar nije subota upravo jevrejski običaj?
Židovski običaj je i odlazak na bogoslužja, pa to ne dovodimo u pitanje kao i mnoge druge stvari. Kao što sam rekao, treba raditi distinkciju između moralnog zakona i židovskih običaja.
Slažem se sa ovim ali evo pitanje za razmišljanje: zar je držanje subote jednaka moralna zapovijest kao "ne ubij" ili "ne kradi"? Da li je jednako nemoralan ubica i osoba koja ne drži subotu?
Iskreno, ne volim ovako formulirana pitanja. Jer me prisiljavaju da dajem svoj sud o nečemu što je Bog utisnuo na ploče saveza. Odgovor bi bio: sve je važno. Ako griješimo samo i u jednom zakonu krivi smo pred Njim.
Imamo tekstove poslanica sv. ap. Pavla koji upozorava hrišćane da ih niko ne treba osuđivati "za mladine ili za subote".
Evo da ne pišem sada na tu temu, kopiram tekst sa bloga:
Rimljanima 14:5-6 - Šabat ili blagdani
Mnogi su zaključili da ovaj stih implicira da više ne trebamo držati četvrtu zapovijed Gospodinovu subotu. Ali gdje u cijelom poglavlju daje bilo kakvu naznaku da se spominje četvrta zapovijed? Činjenica je da se u 14. poglavlju Poslanice Rimljanima uopće ne koristi riječ subota i to je obično odabrana pretpostavka onih koji pokušavaju izbjeći provođenje posebnog vremena sa svojim Stvoriteljem na njegov sveti dan.
Još jedna vrlo relevantna činjenica je da se riječ "
slično " zapravo uopće
ne nalazi u grčkom tekstu i da su je dodali prevoditelji što je težilo impliciranju nečega što Pavao nije namjeravao.
Dakle, držeći se izvornog grčkog teksta, ovo je ono što je Pavao stvarno rekao u stihu 5.
Rimljanima 14:5 “ Netko cijeni jedan dan više od drugoga, drugi cijeni svaki dan. Neka svatko bude potpuno uvjeren u vlastitom umu. ”
Kontekst odlomka otkriva da se Rimljanima 14:5 odnosi na židovske institucije, a posebno na njihove svetkovine kao što su Pasha, Dan pomirenja, mladi mjeseci itd., te meso žrtvovano idolima. Biblija nikada ne govori o Gospodnjoj suboti samo kao o
danu . Uvijek se naziva
Šabat ili
Subotnji dan .
Neki Židovi koji još nisu znali ili razumjeli evanđeosku poruku mislili su da se ovi dani još uvijek moraju svetkovati, dok su kršćani iz pogana koji nikada nisu svetkovali ove blagdane znali da nisu pod obvezom svetkovati ih. Posljedično je došlo do neslaganja između Židova i pogana oko održavanja ovih žrtvenih blagdana koji su završavali na križu.
Dakle, Pavao ih upućuje da uzmu u obzir one čija im vjera omogućuje da odmah ostave sve obredne praznike i da ne preziru druge čija vjera nije tako jaka. I također za potonje da ne kritiziraju one koji im se čine lakšima, ali nisu kako oni razumiju da nemaju obvezu svetkovati ove židovske blagdane koji su ustanovljeni zbog grijeha i stoga su završili na križu.
To je ono što je uzrokovalo neprijateljstvo između Židova i pogana prije križa o kojem je Pavao govorio u Efežanima 2,15 “
Ukinuvši u svom tijelu neprijateljstvo, čak i zakon zapovijedi sadržan u uredbama; za načiniti u sebi od dvoje jednog novog čovjeka, tako mireći se. ” Bilješke
Alberta Barnesa o Bibliji dobro objašnjavaju ovaj stih i problem. Vidi Efežanima 2:15 za više detalja o ovom stihu.
Sada postoji rastuća skupina Crkava proizašla iz kolapsa pokreta Herberta Armstronga koji inzistira na tome da još uvijek trebamo svetkovati blagdane bez žrtava koje su bile u Mojsijevom zakonu koji je završio, ali Sveto pismo pokazuje da je ovaj pokret u zabludi.
Izvor:
Posljednja vremena