Sufizam

[Bostan]

Arapi su u džahilijjetu (periodu prije poslanstva Muhammeda, alejhisselam) svoga kralja zvali rabb. Inače, riječ rabb izvedena je iz riječ terbije (odgoj, odgajanje) koja podrazumijeva postepeno vođenje nečega do njegova savršenstva. Veli se da je riječ rabb atribut deriviran iz glagola rebbehe/jerubbuhu (odgajati, othranjivati), pa odatle rabb – odgajatelj. Dakle, rabb je neko ko podiže, uzdiže ili hrani živo biće (biljku, životinju, čovjeka) prateći ga kroz njegova različita stanja sve do njegova savršenstva. Riječju rabb imenuje se i posjednik (mālik), jer on čuva ono što posjeduje i to unaprjeđuje (Bejdavi, Envāru t-Tenzīl, 1/13; Sujuti, Mu'tereku l-aqrān, 1/446; Ešfak, Suština islama, 24-24).

 

[Bostan]

Na postu

Znači, sloboda postoji kao odraz sličnosti Bogu, ali ipak ostaje ograničena jer ovisi o Njemu?..., duša ima izbor, ali ga ne posjeduje "iznutra", nego kao dar. Može li onda ljubav prema Bogu ikada biti posve recipročna, ili je uvijek asimetrična, kao odnos učenika i učitelja, kapljice i oceana?
Moram malo možda skrenuti, ali mogl obi produbiti neke stvari...
Znači li to da ni pakao nije izvan Njegove prisutnosti? Može li pakao postojati bez Boga?

Sanemi je otvorio neka pitanja, stoga tu raspravu prebacujem ovdje da ne remetimo tok one teme.

 

[Bostan]

Sloboda je sustinki nutarnjim određena, ona je duhovna spona sa Bogom koji se apslotno slobodan. Ako bi sloboda bila samo 'vanjska' darovana spolja' onda ti i nije sloboda vec njezin pricin.
Pakao je je naigled izostanak od Njegove milosti, mjesto Njegove srdzbe. No i u paklu ima milosti. Neime covjek kada je povrijedjen onda zeli da se sveti onome ko mu je nanio bol, sam cin jeste oslobodjavajuci (oslobadja se bola) a svako oslobodjenje je milost.

 

[Sanemi Shinozugava]

Sloboda je sustinki nutarnjim određena, ona je duhovna spona sa Bogom koji se apslotno slobodan. Ako bi sloboda bila samo 'vanjska' darovana spolja' onda ti i nije sloboda vec njezin pricin.
Pakao je je naigled izostanak od Njegove milosti, mjesto Njegove srdzbe. No i u paklu ima milosti. Neime covjek kada je povrijedjen onda zeli da se sveti onome ko mu je nanio bol, sam cin jeste oslobodjavajuci (oslobadja se bola) a svako oslobodjenje je milost.

Hvala za osvrt..., ali ako je i u paklu prisutna neka "milost", govorimo li o potpunoj odsječenosti od Boga? Ili je pakao više stanje svijesti, nego prostor "odsustva"?

 

[Bostan]

Hvala tebi
Jedno drugo ne iskljucuje, stvari ce se u paklu pokazivati shodno nutrini covjekovoj. Za dusu koja je nesretna tako ce se losa djela prikazivati u liku vatre,škopije i sl. Shodno tome Isus je i rekao da je kraljevstvo Bozije u nama, tj u stanju nase duse.
Potpuna odjecenost od Boga je nemoguca, jer ljudi i svijet nemaju po sebi postojanje. Zato arifi, spoznavaoci vele da bitak jeste Bog, tj. mi svoje postojanje crpimo od Njega.

 

[Sanemi Shinozugava]

Hvala tebi
Jedno drugo ne iskljucuje, stvari ce se u paklu pokazivati shodno nutrini covjekovoj. Za dusu koja je nesretna tako ce se losa djela prikazivati u liku vatre,škopije i sl. Shodno tome Isus je i rekao da je kraljevstvo Bozije u nama, tj u stanju nase duse.
Potpuna odjecenost od Boga je nemoguca, jer ljudi i svijet nemaju po sebi postojanje. Zato arifi, spoznavaoci vele da bitak jeste Bog, tj. mi svoje postojanje crpimo od Njega.

Po vašem učenju, budući da je bitak Bog, znači li to da ni stanje pakla, premda bolno, nije potpuno izvan Njega? I gdje se u tom pogledu povlači granica između Stvoritelja i stvorenog? Također, kad je pakao prikaz stanja duše, a ne objektivno mjesto, postoji li u vašem pogledu mogućnost trajnog odbacivanja Boga, ili je sve ipak dio puta povratka k Njemu?

 

[Bostan]

Po vašem učenju, budući da je bitak Bog, znači li to da ni stanje pakla, premda bolno, nije potpuno izvan Njega? I gdje se u tom pogledu povlači granica između Stvoritelja i stvorenog? Također, kad je pakao prikaz stanja duše, a ne objektivno mjesto, postoji li u vašem pogledu mogućnost trajnog odbacivanja Boga, ili je sve ipak dio puta povratka k Njemu?

U Kur'anu se veli da ce se stanovnicima pakla reci da ucine ruku(pregibanje) a oni to nece moci uraditi. Naime na onom svijetu sve ce vraca Bogu, sva Njegova svojstva.
Granica se povlaci u tome da mi imamo potrebe za hranom, pichem, seksom i sl. a Bog to nema. Bog nama koji smo u domenu moguceg daje upravo ono sto nam je potrebno....tj svaki covjek dobija onoliko koliko ima u sebi.
Dakle istina je da mi jesmo i nismo kao On.

 

[Bostan]

Također, kad je pakao prikaz stanja duše, a ne objektivno mjesto, postoji li u vašem pogledu mogućnost trajnog odbacivanja Boga, ili je sve ipak dio puta povratka k Njemu?

Ne postoji mogucnost , po nasem ucenju, odbacivanja Boga, ako netko tako misli onda to misljenje je odraz neznanja. Kako odbaciti onog ko ti daje hranu, piche, vid, sluh i sl.

 

[καιnos]

Ne postoji mogucnost , po nasem ucenju, odbacivanja Boga, ako netko tako misli onda to misljenje je odraz neznanja. Kako odbaciti onog ko ti daje hranu, piche, vid, sluh i sl.

Je li to učenje svih muslimana, ili je to sufijsko učenje. Jer ne vjerujem da muslimani vjeruju da postoji neka druga šansa. Ako nisi dobar, peći ćeš se u vatri, zaboravio sam što će piti u paklu, krv možda. Jer ja uvijek gledam tvoje izjave kao sufijske, jer se razlikuju od drugih islamskih apologeta.

 

[Bostan]

Je li to učenje svih muslimana, ili je to sufijsko učenje. Jer ne vjerujem da muslimani vjeruju da postoji neka druga šansa. Ako nisi dobar, peći ćeš se u vatri, zaboravio sam što će piti u paklu, krv možda. Jer ja uvijek gledam tvoje izjave kao sufijske, jer se razlikuju od drugih islamskih apologeta.

To je ucenje sufija, a ni sufije ne drze do toga da ima 'druga' sgansa, osim za one koj nisu culi a Knjige i Poslanike. Oni ce imati sansu na drugom svjetu.Bog ce uzeti najodlicnijeg medju njima i on ce ima dati naredbu ...idite u vatru pa koji odu naci ce da je u njoj raj a oni koji ne poslusaju nacice da je raj ustvari vatra. Dakle bitno je biti poslusan spram naredbi Bozijih koje dolaze preko poslanika.

 

[Sanemi Shinozugava]

U Kur'anu se veli da ce se stanovnicima pakla reci da ucine ruku(pregibanje) a oni to nece moci uraditi. Naime na onom svijetu sve ce vraca Bogu, sva Njegova svojstva.
Granica se povlaci u tome da mi imamo potrebe za hranom, pichem, seksom i sl. a Bog to nema. Bog nama koji smo u domenu moguceg daje upravo ono sto nam je potrebno....tj svaki covjek dobija onoliko koliko ima u sebi.
Dakle istina je da mi jesmo i nismo kao On.

Dakle i u paklu čovjek "prima onoliko koliko ima u sebi"? No, ako se sve u konačnici „vraća Bogu“, ostaje mi pitanje: što je s onima koji ne žele povratak? Jesu li i oni, protiv svoje volje, uključeni u to vraćanje? I je li pakao onda neka vrsta prisutnosti Boga koju čovjek doživljava kao odsutnost, jer je srcem zatvoren?

Ne postoji mogucnost , po nasem ucenju, odbacivanja Boga, ako netko tako misli onda to misljenje je odraz neznanja. Kako odbaciti onog ko ti daje hranu, piche, vid, sluh i sl.

Možda se nužno ne radi o svjesnom odbacivanju "dobrote" Božje, približnije, o zatvorenosti srca, čovjek može primati darove, a ipak ostati u otporu, mržnji, samoopravdanju. Može li takav nutarnji stav opstati i u vječnosti? I ako ne može, je li onda pakao samo prolazna sjena u duši koja se još nije otvorila Ljubavi?

 

[Bostan]

Dakle i u paklu čovjek "prima onoliko koliko ima u sebi"? No, ako se sve u konačnici „vraća Bogu“, ostaje mi pitanje: što je s onima koji ne žele povratak? Jesu li i oni, protiv svoje volje, uključeni u to vraćanje? I je li pakao onda neka vrsta prisutnosti Boga koju čovjek doživljava kao odsutnost, jer je srcem zatvoren?

Bogu se vraca sve ono sto je posudio od Sebe na neko vrijeme covjeku na ovom svijetu. Josh na ovom svijetu covjek treba da spozna da npr. snaga koju pripisuje sebi je od Boga.

Možda se nužno ne radi o svjesnom odbacivanju "dobrote" Božje, približnije, o zatvorenosti srca, čovjek može primati darove, a ipak ostati u otporu, mržnji, samoopravdanju. Može li takav nutarnji stav opstati i u vječnosti? I ako ne može, je li onda pakao samo prolazna sjena u duši koja se još nije otvorila Ljubavi?

Pakao je 'mjesto' Bozije srdzbe, a posto Njegova milost je veca od srdzbe tako ce oni u paklu naposljetku dobiti to da ih vatra nece vise peci. I drugi ucenjaci su misljenja da pakao nije vjecan. A sto se tice onih koji odbijaju Bozije znakove odbijaju ih sami sebi, odbijaju priznati da je nesto od Boga a to (npr dobrotu) pripisuju sebi dok Boga dozivljavaju kao nekog tiranina.

 

[Slap888]

Sufizam nije religija, nije kult niti sekta, nije istočnjački niti zapadnjački.

Iako je neodvojiv od islama i svoja učenja temelji na Kur’anu, radi se o ezoterijskom, mističnom obliku islama koji se javlja kao odgovor na ortodoksnost i dogmatizam koji su prevladali u islamskom svijetu nakon Muhamedove smrti.

Dok tradicionalni islam Boga vidi kao apsolutno transcendentni i nedodirljivi objekt klanjanja i pokoravanja, sufisti vjeruju da svako ljudsko biće ima mogućnost neposrednog pristupa božanskom.

Sufizam je zapravo loša kopija židovskih kultova kao što su esenstvo i nazirejstvo. Zašto loša kopija? Zato što je to bio samo slab otklon od islama na kojeg su bili tradicionalno navezani. A u to vrijeme navedeni židovski kultovi bili su u izumiranju.

 

[Slap888]

Pakao je 'mjesto' Bozije srdzbe, a posto Njegova milost je veca od srdzbe tako ce oni u paklu naposljetku dobiti to da ih vatra nece vise peci. I drugi ucenjaci su misljenja da pakao nije vjecan.

Pakao nije vječan ali mnoge duše u njemu izgaraju na smrt a ne na život. To je mjesto velikog hulenja na Boga, a to tešđko hulenje prema informacijama iz Otkrivenja počinje u "teškim nevoljanja" ili zadnje 3.5 godine prije kraja svijeta.

 

[Bostan]

Pakao nije vječan ali mnoge duše u njemu izgaraju na smrt a ne na život. To je mjesto velikog hulenja na Boga, a to tešđko hulenje prema informacijama iz Otkrivenja počinje u "teškim nevoljanja" ili zadnje 3.5 godine prije kraja svijeta.

Pakao je prije svega stanje dushe, shodno tome bijedna dusha ce iz sebe izbacivati ono sto je bijedno, a huljenje je jedno od toga.
Zato sufije nastoje iscistiti svoju nutrinu, ispolirati ogledalo da se u njemu ogledaju lijepa Bozija imena.

 

[Bostan]

Takmičenje kineskih i bizantskih slikara
(I, 3.467)
Jednoga su dana Kinezi izjavili: «Mi smo od
vas bolji slikari», na što su Grci stali tvrditi: «Naši su
slikari još vještiji majstori i vrhunski umjetnici».
«Obje ćemo grupe iskušati», umiješa se sultan, «da vidimo ko je upravu i ko je odista bolji.»
I, stali se Kinezi s Grcima prepirati, ali Grci prvi
zašutješe i svađu prekinuše.
Kinezi su predložili da se jedna soba namijeni
njima, a druga da se dodijeli Grcima.
Sultan prihvati i dade im dvije prostorije, jednu nasuprot druge: jednu uzeše Kinezi, a u drugu
se smjestiše Grci.
Kinezi su od cara na stotine boja zatražili, i car
otvori riznice da uzmu štogod zatrebali.
Svakog su jutra iz carske blagajne Kinezima
darivani pribor i boje.
Ali, Grci su otpočetka ponavljali: «Ni boje, ni
šare neće koristiti, već hrđu treba skinuti i zid do
sjaja očistiti».
Zatvorili su vrata i nastavili glačati, sve dok se
zidovi nisu poput bistrog neba usjajili.
Od mnoštva boja8
do bezbojnosti9
– to je put
pravi: boja je poput oblaka, a bezbojnost – mjesec
sjajni.
Svaki odsjaj i svjetlost što na oblaku zablista,
znaj da je od zvijezda, Sunca i Mjeseca.
Čim su Kinezi svoj posao dovršili, od silnog su
veselja u bubnjeve zasvirali.
Dođe i car da slikarije razgleda i umalo da
izgubi svijest od silnog divljenja.
Potom se zaputi Grcima. A kad su Grci uklonili
pregradu koja ih je odvajala od Kineza, odraz svih
onih šara i kineskih slikarija zablista kao u zrcalu
na uglačanoj plohi njihova zida.
Sve što je car kod Kineza vidio, ovdje se zrcalilo još ljepše i blistavije, i dah mu oduzimalo od
silne ljepote.
Grci su poput sufija: bez umijeća, znanja i
učenja.
Pa ipak su svoja prsa do sjaja očistili od pohlepe, škrtosti, mržnje i zavisti.
Čistoća ovoga zrcala je, nesumnjivo, srce koje
može u sebi primiti nebrojene odraze.
Beskrajni oblik Nevidljivog se odrazio u Musi10
iz ogledala njegova srca.11
Nijedna se slika ne zrcali do beskonačnosti:
osim u srcu koje uzvišenu Svjetlost beskrajno
odražava.
Do vječnosti ono može nove slike primati i
bez ikakve zapreke u sebi ih odraziti.
Oni što su srca od hrđe očistili, oslobođeni su
boja i mirisa: svaki se tren Dobro, njihovom pogledu pruža.

Rumi Mesnavija

 

[Fazlija]

Ovo je meditacija.

 

[Bostan]

Zašto je srce stranac u ova dva svijeta? Jer atributiv Neprostornosti zaziru od mjesta. (D 28934)

Kad pažljivo gledaš, uviđaš da sva dobra svojstva u srcu stanuju. Sva ona prezrena svojstva iz vode i ilovače seizvijaju. (D 4220)Ti si svjetlosna voda, ne bacaj ilovaču u nju! Ne taji srce,i srcem ne zovi njegovu koprenu! (D 21567)Većina ljudi su proždrljivi – ne očekuj sigurnost kad kažu: “Selam tebi!”Njihova srca su sve same sotonske odaje. Ne prihvaćaj blebetanje te vraške raje! (M II 251-252)Prema Posjedniku srca djelomična srca su poput tijela, a moj je Posjednik srca. (M II 839)Dom srca koje ostaje bez sjajnih zraka Uzvišenog Suncatjeskoban je i mračan kao duša tvrdice koja ne zna zaKraljeve slatke poljupce.Svjetla Sunca tog u takvom srcu ne sijaju, prostor se unjemu ne širi, kapije se ne otvaraju:Biće ti prijatniji grob – zato dođi, uskrsni iz groba srcasvog! (M II 3129-32)

O srce, dođi do doma svog! Jer se odande otkriti možestaza do Voljenog.Akoli svijet od šest strana nikakvu nema kapiju, tad dojezdi do srca – tu možeš načiniti kapiju.Uđi u srce, mjesto gdje se promišlja Bog. Mada ono trenutno nije takvo, biće ubrzo. (D 6885-87)U tebi je Mjesec, takav Mjesec koji čini da Sunce s nebesacvili: “Ah, ja sam Tvoj rob mili, ja sam Tvoj rob mili!”Pogledaj Mjesec iz grudi svojih, sličan Musau, alejhiselam.11 Zagledaj se u svoj prozor i reci: “Selam, selam!”(D 18190-91)Zatvori kapiju jezika, a pendžer srca otvori! Jer će te Mjesec jedino kroz prozor cjelivati. (D 19863)U uzanom sokaku Ljubavi diže se povika: “Otvori sependžer na kući, na domu od srca.”Šta je ta priča o pendžeru? Jer pošto novo Sunce grane,ni koliko za iglu sjene ne ostane!

Kad jednom ogledalo srca tvoga postane čisto i zasija jače,vidjet ćeš slike s onu stranu prostora od vode i ilovače,Ne samo slike, već i Slikara, ne samo ćilim blaženi, negoi vještog Tkalca. (M II 72-73)Evlije su svoju nutrinu laštile sve dok se zavist, pohota, škrtost i mržnja ne uklone.Čisto ogledalo, nesumnjivo, srce je, koje kao primateljka beskrajnih slika djeluje. Evlija, Musau sličan, u svojim prsima, u srcu-ogledalu,žudi za beskrajnim, bezličnim, nevidljivim Likom.Šta fali ako taj Lik ne obuhvaćaju nebesa i Prijestolje Božije, Podnožje ili Riba što Zemlju podupire?Te su stvari potpuno omeđene i određene, samo ogledalo srca, znaj, ne zna za granice!Tu um mora ostati nijem, il’ nas u zabludu povesti,zacijelo. Jer srce je, odista, s Njim, srce je postalo On.

Rumi

 

[Bostan]

Te su stvari potpuno omeđene i određene, samo ogledalo srca, znaj, ne zna za granice!Tu um mora ostati nijem, il’ nas u zabludu povesti,zacijelo. Jer srce je, odista, s Njim, srce je postalo On.

Rumi ovdje razdvaja pobozno srce i um.Um moze doci do odredjenog stepena ali ne moze obuhvatiti Milostivog.Iz ovog razloga spoznoznaja da nesto ne mozemo spoznati(Boziju Bit) takodje je spoznaja. Drugim rijecima razmisljajte o Bozijem stvorenju , bilo da je to analiticko, meditativno ili komplementirajuce, a ne razmisljajte o Njgovoj Biti, jer u Kur'anu veli Bog sa sebe...Niko nije kao On...

 

[Bostan]

Reci; "Zovite: ’Allah’ ili zovite: ’Milostivi’, a kako god Ga budete zvali, Njegova su imena najljepša. Ne izgovaraj na sav glas Kur’an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu između toga"(7:110)

Ovim se podstice vjernik da Ga doziva lijepim imenima, 99 njih koje su nam dosle Kur'anom i predajom, iako njihov broj zna samo Allah.
Dakle dozvoljeno je spoznavati Ga preko imena, uzimajuci neprirecljivost Njegove Biti.
Na dalje istice princip srednjeg puta, niti previse glasno niti tiho, vec između ovoga.