Ko su Sinovi Božji iz Postanka/1. Mojsijeve 6
A kada su se ljudi počeli množiti na zemlji i rađale im se kćeri,
[2] opaziše sinovi Božji da su kćeri ljudske lijepe; i uzimahu si za žene od svih koje bi izabrali.
[3] I reče GOSPODIN: “Neće se moj Duh dovijeka prepirati s čovjekom, jer je on tijelo: ipak, neka mu vijek bude stotinu i dvadeset godina.”
[4] U one dane je na zemlji bilo divova; a i poslije toga, kada su ono sinovi Božji ulazili k ljudskim kćerima i one im rađale djecu; ti isti postali su moćnici koji bijahu od davnine, glasoviti ljudi.
[5] I vidje GOSPODIN da je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i da je svaka zamisao njegova srca neprestano samo zlo.
Ocigledno je da su
sinovi Bozji andjeli.
Postoje dobri razlozi na osnovu kojih možemo zaključiti da se taj izraz odnosi na Božje duhovne sinove. Ali koji su to razlozi?
U
Postanku 6:2 piše: „Sinovi istinitog Boga počeli su da primećuju kako su ljudske kćeri lepe, pa su ih uzimali sebi za žene, sve koje su izabrali.“
U hebrejskom delu Svetog pisma izrazi „sinovi istinitog Boga“ i „sinovi Božji“ pojavljuju se u
Postanku 6:2, 4; Jovu 1:6; 2:1; 38:7 i Psalmu 89:6. Šta ti stihovi govore o ’sinovima Božjim‘?
’Sinovi istinitog Boga‘ o kojima čitamo u
Jovu 1:6 očigledno su bili duhovna stvorenja koja su se okupila pred Bogom. Među njima je bio i Satana, koji je ’prolazio zemljom‘ (
Jov 1:7; 2:1, 2). Slično tome, u
Jovu 38:4-7 možemo pročitati da su „sinovi Božji klicali od radosti“ kada je Bog zemlji položio „kamen ugaoni“. To su sigurno bili anđeli, jer ljudi još uvek nisu bili stvoreni. ’Sinovi Božji‘ koji se spominju u
Psalmu 89:6 očigledno su duhovna stvorenja na nebu, a ne ljudi.
Ko su onda „sinovi istinitog Boga“ o kojima se govori u
Postanku 6:2, 4? Ako uzmemo u obzir činjenice koje smo upravo naveli, logično je da se tu govori o duhovnim stvorenjima koja su došla na zemlju.
Nekima je neprihvatljiva čak i pomisao na to da su anđeli mogli biti zainteresovani za polne odnose. Isusove reči zabeležene u
Mateju 22:30 pokazuju da na nebu ne postoji bračno uređenje i da anđeli nemaju potrebu za polnim odnosima. Međutim, anđeli su ponekad uzimali ljudska tela, čak su jeli i pili sa ljudima (
Post. 18:1-8; 19:1-3). Dakle, logično je zaključiti da su mogli imati polne odnose sa ženama kada su uzimali ljudska tela.
Postoje biblijski utemeljeni razlozi koji nas navode na zaključak da su neki anđeli upravo to učinili. U Judinoj poslanici u šestom i sedmom stihu, greh koji su počinili ljudi u Sodomu, koji su upražnjavali neprirodne polne odnose, upoređuje se sa grehom koji su počinili ’anđeli koji nisu zadržali svoj prvobitni položaj, nego su napustili svoje pravo prebivalište‘. I tim anđelima i stanovnicima Sodoma jeste zajedničko to što su se „odavali bludu i neprirodnim polnim odnosima“. U
1. Petrovoj 3:19, 20, neposlušni anđeli se spominju u povezanosti sa „Nojevim danima“ (
2. Petr. 2:4, 5). Prema tome, ono što su neposlušni anđeli u Nojevo vreme radili može se uporediti sa grehom stanovnika Sodoma i Gomore.
Takav zaključak je logičan ako uzmemo u obzir da su „sinovi istinitog Boga“ koji se spominju u
Postanku 6:2, 4 bili anđeli koji su uzimali ljudska tela i imali polne odnose sa ženama.